- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Bukove prašume u Karpatima izvanredan su primjer nedirnutog šumskog kompleksa u umjerenom klimatskom pojasu, koji se sastoji od 10 zaštićenih područja (na 29.279 ha) u sjevernim Karpatima (6 u Ukrajini i 4 u Slovačkoj) i prostire se na potezu duljine 185 km, od planina Rakhiv i planinakog lanca Čornohora u Ukrajini, preko hridi Poloniny do Bukovskih planina i planine Vihorlat u Slovačkoj. Te su karpatske prašume od 2007. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. God. 2011. godine pridruženo im je 5 sličnih šumskih kompleksa u Njemačkoj, površine 4.391 ha, pod nazivom Drevne bukove šume u Njemačkoj. Od 2017. godine na UNESCO-vu se popisu vode pod službenim nazivom Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe, jer su im pridružene 63 bukove šume u još 9 europskih zemalja (Albanija, Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Italija, Rumunjska, Slovenija i Španjolska). Uključivanjem 63 nova područja na Popis svjetske baštine dobivena je cjelovitost područja koje ima iznimnu univerzalnu vrijednost i dokaz je postglacijalnog širenja te prirodnoga i neometanog razvoja ekosustava bukovih šuma Europe. Sve države uključene u nominaciju pokazale su iznimnu posvećenost zajedničkoj suradnji i izražena je zajednička namjera za očuvanje i održivo upravljanje bukovim šumama[1]
Odlike
Prašume su dragocjen izvor genetskog materijala bukve i drugih vrsta povezanih i ovisnih o ovom šumskom ekosustavu i izniman su primjer procesa kolonizacije i razvoja kopnenih ekosustava poslije ledenog doba, koji još uvijek traje. Ove drevne bukove šume nezamjenjive su za razumijevanje širenja bukve sjevernom polutkom u raznim okolišima.
Ove bukove šume su najcjelovitiji i najpotpuniji primjer ekoloških uzoraka i procesa europske bukve (Fagus sylvatica) u različitom prirodnom okolišu. Zbog toga su nezamjenjiv izvor za razumijevanje povijesti i evolucije ove vrste koja se rasprostire cijelom sjevernom hemisferom i ima veliki ekološki i globalni značaj.
Šuma se mora održavati (kontrola požara, konzervacija starog drveća, planinskih livada, vodenih putova i ekosustava potoka, upravljanje turizmom i nadgledanje), ali tako da se ne naruše prirodni procesi same šume. Zbog toga, npr., od tri lokacije na planini Bukovské vrchy u Slovačkoj (Havešová, Rožok i Stužica), samo Stužica ima pješačku stazu za posjetitelje (slika desno). Četvrti zaštićeni lokalitet u Slovačkoj je Kyjovský prales na Vihorlatu, a sva četiri se nalaze u slovačkom nacionalnom parku Poloniny u najistočnijem i najnenaseljenijem dijelu države.
Ukrajinski lokaliteti su: Čornohora, Kuzij-Trybušany, Maramaroš, Stužycja–Užok, Svydovec i Uholka–Šyrikyi Luh, te 2017. dodani Prirodni rezervat Gorgany (Ivano-Frankivska oblast), Prirodni rezervat Roztochya (Lavovska oblast), Nacionalni park Podilski Tovtry (Hmeljnička oblast), Nacionalni park Synevyr i Nacionalni park Zacharovanyi Krai (Zakarpatska oblast).
Njemački lokaliteti su: Grumsiner (Brandenburg), Hainich (Thüringen), Jasmund i Serrahner (Mecklenburg-Vorpommern), te Kellerwald-Edersee (Hessen).
Hrvatski lokaliteti su: Nacionalni park Paklenica, Hajdučki i Rožanski kukovi i Nacionalni park Sjeverni Velebit (Ličko-senjska i Zadarska županija)[2].
Albanski lokaliteti su: Lumi i Gashit (Kukeski okrug) i Rrajca (Elbasanski okrug)[3].
Austrijski lokaliteti su: Nacionalni park Kalkalpen (Gornja Austrija) i Dürrenstein (Donja Austrija)[4].
Belgijski lokalitet je Šuma Soignes koja se sa svojih 5000 ha rasprostire kroz sve tri belgijske regije (Flandrija, Valonija i Regija glavnoga grada Bruxellesa)[5].
Bugarski lokaliteti su 9 prirodnih rezervata u Nacionalnom parku središnjeg Balkana: Boatin, Tsarichina, Kozya Stena, Steneto, Stara reka, Dzhendema, Severen Dzhendem, Sokolna i Peeshti skali[6].
Talijanski lokaliteti su šuma Sasso Fratino u Nacionalnom parku Monte Falterona i Campigna (Toskana), te 5 šuma u Nacionalnom parku Lazio i Molise (Abruzzo): Valle Cervara, Coppo Vademogna, Coppo del Principe, Coppo del Morto i Val Fondillo[7].
Rumunjski lokaliteti su: Izvoarele Nerei, Cheile Nerei-Beușnița, Domogled-Valea Cernei, Domogled-Valea Cernei (Karaš-severinska županija), Cozia i Lotrișor (Vâlcea (županija)), Codrul secular Șinca (Brașov (županija)), Codrul secular Slătioara (Suceava (županija)), Groșii Țibleșului, Izvorul Șurii, Preluci i Strâmbu Băiuț (Maramureş (županija)[8].
Slovenski lokaliteti su šumski rezervati Krokar (Općina Kočevje) i Snežnik – Ždrocle (Općina Ilirska Bistrica i Loška dolina, općina)[9].
Španjolski lokaliteti su: Hayedos de Picos de Europa (Kastilja i León), Hayedos de Navarra (Navara) i Hayedos de Ayllón koja pripada trima pokrajinama (Madrid, Kastilja-La Mancha i Kastilja i León)[10].
Havešová, Nacionalni park Poloniny (Slovačka)
Stužica, Nacionalni park Poloniny (Slovačka)
Rožok, Nacionalni park Poloniny (Slovačka)
Šuma Vihorlatský u ukrajinskom parku Vihorlat (Slovačka)
Čornohora, rezervat biosfere Karpati (Ukrajina)
Uholka-Široki Luh (Ukrajina)
Grumsiner Forst (Brandenburg)
Nacionalni park Kellerwald-Edersee (Hessen)
Nacionalni park Jasmund (Mecklenburg-Vorpommern)
Serrahner Urwald (Mecklenburg-Vorpommern)
Nacionalni park Hainich (Thüringen)
Povezani članci
Izvori
Vanjske poveznice
Svjetska baština u Njemačkoj |
---|
| | Kulturna baština (43) | Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau ( Bauhaus Dessau), Weimaru ( Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau ( ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu 7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru ( Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.) | | | Prirodna baština (3) | | | Nematerijalna svjetska baština (3) | | |
1) Izbrisano s popisa 2009.
2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke
3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke
4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja
5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [3]
6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske
7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [4]
8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [5]
|
|
Svjetska baština u Hrvatskoj |
---|
| | Kulturna baština (8) | | | | Prirodna baština (2) | | | Nematerijalna svjetska baština (14) | | |
1) Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske
2) Zajednička svjetska baština Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske
3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [11]
4) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala
5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Slovenije i Švicarske
|
|
Svjetska baština u Italiji |
---|
| | Kulturna dobra (49) | Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta ( Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano ( Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci ( Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis ( Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) | | | Prirodna dobra (5) | | | Nematerijalna svjetska baština (7) | | |
1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana
2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [12]
3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske
4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja
5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala
|
|