Bile su treće terme po veličini u Rimskom Carstvu, a ostaci zidova i temelja danas pokazuju originalni dizajn. Apsidijalni zidovi caldariuma (soba s bazenom tople vode), izgrađeni naizmjeničnim redovima bijelog kamena i crvene opeke, su najbolje sačuvani. Tu su i tepidarium (topla vrela s kupolom visine od 16,45 m koja nije sačuvana), prostrani frigidarium (hladna kupka) i velika arena (otvoreni prostor za tjelovježbu), a važan dio kupališta bio je i hipokaust (hypocaustum), sustav grijanja gdje se zrak grijao pećima i provodio kroz pločice zidova i podova.
Kako nikada nisu dovršene, koristile su se kao vojni garnizon carske garde i svojevrsna utvrda. U srednjem vijeku služile su kao kamenolom za gradnju drugih građevina, a koncem 13. st. vanjski zidovi su iskorišteni za gradnju crkve sv. Gervase i samostana sv. Agneze. Tijekom sekularizacije u 18. st., obje građevine su srušene da bi u 19. st. započela arheološka iskapanja i obnova kupki koje su otvorene za javnost 1984. god., na 2000 obljetnicu grada Triera. Godine 1986., Carske kupke su, uz druge rimske spomenike sačuvane u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarathermen, Rimski most u Trieru, Igelerski stup), Katedralu i Gospinu crkve u Trieru, dospjele na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)
1) Izbrisano s popisa 2009.
2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja
5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]