Mediteranska prehrana

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mediteranska prehrana
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Mediteranska prehrana
Španjolska Cipar Grčka Italija
Maroko Hrvatska Portugal
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Sjeverna Afrika
Godina upisa: 2010.(prošireno 2013.)
ID: 00394
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Mediteranska ili sredozemna prehrana sastoji se od skupine vještina, znanja i običaja koji povezuju krajolik s trpezom, uključujući način uzgoja usjeva, žetve, ribolova, čuvanja hrane, njezine obrade i priprave, a ponegdje i način njezine konzumacije.[1]

Datoteka:Magione Montecolognola olive picking.JPG
Branje maslina, Montecolognola, Italija

Odlike

Mediteransku prehranu odlikuje nutricionistički model koji se na području Sredozemlja očuvao stoljećima,[2] a koji sadrži uglavnom maslinovo ulje, žitarice i mahunarke, svježe ili sušeno povrće, umjerene količine ribe, mliječnih proizvoda i mesa, te razne priloge i začine, uz pratnju vina ili infuzija, uvijek poštujući uvjerenja svake zajednice (tako se u sjevernoj Italiji za kuhanje koristi svinjska mast i maslac dok se maslinovo ulje uglavnom koristi kao preljev za salate i kuhanje povrća,[3] a u sjevernoj Africi se zbog vjerskih uvjerenja izbjegava uporaba vina). Danas je ovaj način prehrane prepoznat i od 1990-ih se preporučuje se kao način zdrave prehrane.

Datoteka:Petra metzes.jpg
Grčka mediteranska predjela

Mediteranska dijeta (od grč. diaita, što znači „način života”) čini mnogo više od same hrane. Ona promiče društvene međuodnose jer je objed u društvu temelj društvenih običaja i svečanosti. Uz nju je nastalo i razvilo se raznoliko znanje, pjesme, uvjerenja, predaje i legende. Ovaj sustav ukorijenjen je u velikom poštovanju područja i njegove bioraznolikosti, te osigurava zaštitu i razvoj tradicijskih djelatnosti i obrta povezanih s ribarstvom i poljoprivredom sredozemnih zajednica kao što su npr. Soria u Španjolskoj, Koroni u Grčkoj, Cilento u Italiji i Chefchaouen u Maroku, koji su tek neki od mnogih. Zbog toga je mediteranska prehrana upisana kao UNESCO-ova nematerijalna svjetska baština ove četiri zemlje.[1]

Također, žene imaju posebno presudnu ulogu u prijenosu stručnosti i znanja određenih rituala, narodnih izričaja i slavlja, kao i u očuvanju mnogih tehnika.[1]

Datoteka:Harvard food pyramid.png
Piramida mediteranske prehrane (eng.)
Datoteka:Flickr - cyclonebill - Tapas.jpg
Španjolski tapas od sredozemnih namirnica

Medicinska istraživanja

Datoteka:Fastfoodmorocco.jpg
Marokanska „brza hrana” također se temelji na mediteranskoj prehrani

Iako ju je prvi put opisala američka liječnica Ancel Keys u Salernu (Italija) još 1945. godine, sredozemna je prehrana postala općeprihvaćena i priznata tek 1990-ih nakon tzv. „Studije sedam zemalja”. Ova studija dokazala je svojevrstan paradoks jer su se stanovnici Sredozemlja, iako obilno unose masnoće, pokazali otporniji na kardiovaskularne bolesti, od stanovnika SAD-a koji unose slične količine masnoća.

Jedno od poznatijih objašnjenja sredozemne prehrane ponudio je dr. Walter Willett s Harvardskoga sveučilišta polovicom 1990-ih.[4] U svojoj knjizi koju je napisao za opću javnost opisao ju je kao „model prehrane tipičan za Kretu i ostatak Grčke, te južnu Italiju do ranih 1960-ih”, koja uz „redovitu tjelesnu aktivnost” podrazumjeva „obilne količine hrane biljnoga podrijetla, svježe voće kao dnevni desert, maslinovo ulje kao osnovni izvor masnoća, mliječne proizvode (uglavnom sir i jogurt), te malenu do umjerenu konzumaciju ribe, peradi i vina, od nula do najviše četiri jajeta tjedno, te malu količinu crvenoga mesa”.[5] Ukupan udio masti u ovakvoj prehrani je 25% do 35% kalorija, od čega zasićene masnoće iznose tek 8% kalorija.[6]

Kasnija epidemiološka istraživanja potvrdila su kako su nezasićene masnoće u maslinovu ulju, posebice oleinska kiselina, povezane sa smanjivanjem opasnosti od srčanih bolesti.[7] Nadalje, antioksidansi u maslinovu ulju pospješuju regulaciju kolesterola i sniženja razina njegova oblika manje gustoće (LDL-a), što ima za posljedicu protuupalne i anti-hipertenzivne učinke.[8]

Poveznice

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Mediterranean diet na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 12. studenog 2012.
  2. ↑ Alberto Capatti i dr., Italian Cuisine: A Cultural History, str. 106.
  3. ↑ Massimo Alberini i Giorgio Mistretta, Guida all'Italia gastronomica, Touring Club Italiano, 1984.
  4. ↑ Marian Burros, Eating Well, The New York Times 29. ožujka 1995. (eng.) Preuzeto 12. studenog 2012.
  5. ↑ Walter C. Willett, Eat, Drink, and Be Healthy: The Harvard Medical School Guide to Healthy Eating, Free Press, 2005., ISBN 0-7432-6642-0
  6. ↑ Willett WC; Sacks, F; Trichopoulou, A; Drescher, G; Ferro-Luzzi, A; Helsing, E; Trichopoulos, D, Mediterranean diet pyramid: a cultural model for healthy eating, American Journal of Clinical Nutrition 61 (6): 1402S–6S. PMID 7754995
  7. ↑ A. Keys, A. Menotti, M.J. Karvonen i dr., The diet and 15-year death rate in the seven countries study, Am. J. Epidemiol 124 (6), prosinac 1986., str. 903.–915.
  8. ↑ M.I. Covas, Olive oil and the cardiovascular system, Pharmacol 55 (3), ožujak 2007., str. 175.–186.

Vanjske poveznice

v •  • u
Nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj (23)
Nematerijalna kulturna baština
s potrebom za hitnom zaštitom (1)
Ojkanje (2010.)
Hrvatska zastava
Reprezentativni popis (19)
Bećarac (2011.) • Drvene igračke Hrvatskog zagorja (2009.) • Festa Svetog Vlaha u Dubrovniku (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija križa (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje (2012.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Mediteranska prehrana1) (2013.) • Međimurska popevka (2018.) • Nijemo kolo, plesno kolo Zagore (2011.) • Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Sokolarstvo2) (2021.) • Suhozid3) (2018.) • Tradicija uzgoja lipicanaca4) (2022.) • Transhumanca, sezonsko seljenje stoke5) (2023.) • Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna, tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.) • Zvončari Kastavštine (2009.)
Registar najboljih
praksi očuvanja (3)
Ekomuzej batana, projekt zajednice za očuvanje žive kulture Rovinja (2016.) • Lastovski poklad, očuvanje i dokumentiranje pokladnog običaja (2025.) • Pljočkanje6) (2022.)

1) Zajednička baština više zemalja (Cipar, Hrvatska, Grčka, Italija, Maroko, Portugal i Španjolska); 2) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 3) Zajednička baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); 4) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Italija, Mađarska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija); 5) Zajednička svjetska baština više zemalja (Albanija, Andora, Austrija, Hrvatska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska); 6) Zajednička baština više zemalja (Belgija, Cipar, Francuska, Hrvatska i Italija);

v •  • u
Nematerijalna svjetska baština u Italiji (21)
Reprezentativni popis (20)
Alpinizam1) (2019.) • Canto a tenore, sardinijsko pastoralno pjevanje (2008.) • Celestinov oprost (2019.) • Glazbeno umijeće svirača lovačke trube2) (2020.) • Graditeljske radionice gotičkih katadrala3) (2020.) • Lov na tartufe u Italiji (2021.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Opera dei pupi, tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište (2008.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Ručno zvonjenje zvona5) (2024.) • Sokolarstvo6) (2021.) • Suhozid7) (2024.) • Talijanska kuhinja (2025.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Tradicionalno navodnjavanje: znanje, tehnika i organizacija8) (2023.) • Tradicija uzgoja lipicanaca9) (2022.) • Transhumanca, sezonsko seljenje stoke10) (2023.) • Umjetnost staklenih perli11) (2020.) • Vite ad alberello na otoku Pantelleria (2014.)
Talijanska zastava
Registar najboljih praksi očuvanja (1)
Pljočkanje12) (2022.)

1) Zajednička svjetska baština Italije, Francuske i Švicarske; 2) Zajednička svjetska baština više zemalja (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg); 3) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Francuska, Italija, Norveška i Njemačka); 4) Zajednička baština više zemalja (Cipar, Hrvatska, Grčka, Italija, Maroko, Portugal i Španjolska); 5) Zajednička svjetska baština Italije i Španjolske; 6) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 7) Zajednička baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); 8) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Belgija, Italija, Njemačka, Luksemburg, Nizozemska i Švicarska); 9) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Italija, Mađarska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija); 10) Zajednička svjetska baština više zemalja (Albanija, Andora, Austrija, Hrvatska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska); 11) Zajednička svjetska baština Italije i Francuske; 12) Zajednička svjetska baština više zemalja (Belgija, Cipar, Hrvatska, Italija i Francuska)

v •  • u
Svjetska baština Cipra
Zastava Cipra

1) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] 

v •  • u
Svjetska baština u Grčkoj
Kulturna dobra (16)
Arheološki lokalitet Aigai (Vergina) (1996.) • Akropola (Atena) (1987.) • Hram Apolona Epikura u Bassai (1986.) • Manastir Dafni, Hosios Loukas i Nea Moni na Hiosu (1990.) • Del (1990.) • Delfi (1987.) • Asklepijevo svetište u Epidauru (1988.) • Arheološki lokalitet Filipi (2016.) • Stari dio grada Krfa (2007.) • Mikena i Tirint (1999.) • Mistras (1989.) • Olimpija (1989.) • Srednjovjekovni Rod (1988.) • Manastir sv. Ivana Teologa i Špilja Otkrivenja na Patmosu (1999.) • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu (1988.) • Pitagoreion i Heraion na Samu (1992.)
Grčka zastava
Mješovita dobra (2)
Meteora (1988.) • Brdo Atos (1988.)
Nematerijalna svjetska baština (5)

1) Zajednička svjetska baština Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala i Maroka 

v •  • u
Svjetska baština u Maroku
Kulturna dobra (9)
Ait Ben Haddou (1987.)  · Medina Esauira (2001.)  · Medina Fesa (1981.)  · Medina Marrakecha (1985.)  · Portugalski grad Mazagan (2004.)  · Medina Meknesa  · Rabat, moderna prijestolnica i povijesni grad (2012.)  · Medina Tétouana (1997.)  · Arheološke iskopine Volubilisa (1997.)
Zastava Maroka
Nematerijalna svjetska baština (6)
Kulturni prostor trga Džemaa el-Fna u Marakešu (2008.)  · Festival trešnje u Safrou  · Mediteranska prehrana1) (2010.)  · Godišnje okupljanje stanovnika Sahare Musem u Tan-Tanu (2008.)  · Prakse i znanja vezana za drvo argana (2014.)  · Sokolarstvo2) (2012.)
1) Zajednička svjetska baština Italije, Grčke, Španjolske i Maroka 2) Svjetska baština više zemalja[1]
v •  • u
Svjetska baština u Portugalu
Kulturna dobra (16)Zastava Portugala
Prirodna dobra (1)
Nematerijalna svjetska baština (6)
Proces proizvodnje Bisalhães crne keramike* (2016.) • Izrada glinenih figura iz Estermoza (2017.) • Fado, portugalska popularna urbana pjesma (2011.) • Mediteranska prehrana2) (2013.) • Cante Alentejano, višeglasno pjevanje iz Alenteja, južni Portugal • Izrada kravljih zvona* (2015.)

1) Zajednička svjetska baština Portugala i Španjolske  2) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  * Svjetska baština u opasnosti

v •  • u
Svjetska baština u Španjolskoj
Kulturna baština (42)
Sveučilište i povijesna župa Alcalá de Henares (1998.)  · Alhambra, Generalife i Albayzin u Granadi (1984.)  · Špilja Altamira i paleolitska umjetnost sjeverne Španjolske (1985.)  · Nalazište dolmena u Antequeri (2016.)  · Mudéjar arhitektura u Aragonu (1986.)  · Kulturni krajolik Aranjuez (2001.)  · Arheološki lokalitet Atapuerca (2000.)  · Stari grad Ávila s crkvama izvan zidina (extra muros) (1985.)  · Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau u Barceloni (1997.)  · Biskajski most (2006.)  · Katedrala u Burgosu (1984.)  · Stari grad Cáceres (1986.)  · Povijesno središte Cordobe (1984.)  · Zidine povijesnog grada Cuenca (1996.)  · Zasad palmi (Palmeral) u Elcheu (2000.)  · El Escorial (1984.)  · Paleolitska umjetnost Foz Côa i Siega Verde 1) (1998.)  · Djela Antonia Gaudija (1984.)  · Herkulov toranj (2009.)  · Las Médulas (1997.)  · Llotja de la Seda (Postaja za razmjenu svile) u Valenciji (1996.)  · Rimske zidine Luga (2000.)  · Kalifatski grad Medina Azahara (2018.)  · Arheološki kompleks Mérida (1993.)  · Spomenici Kraljevine Asturije u Oviedu i okolici (1985.)  · Put Svetog Jakova 2) (1993.)  · Samostan Poblet (1991.)  · Risco Caído i svete planine kulturnog krajolika Gran Canaria (2019.)  · Stari grad Salamanca (1988.)  · San Cristóbal de La Laguna (1999.)  · Samostani San Millán Yuso i Suso (1997.)  · Kraljevski samostan Santa Maria de Guadalupe (1993.)  · Stari grad Santiago de Compostela (1985.)  · Stari grad Segovia s akveduktom (1985.)  · Kulturni krajolik gorja Serra de Tramontana (2011.)  · Katedrala, Alcázar i Archivo de Indias u Sevilli (1987.)  · Špiljska umjetnost iberijskog mediteranskog bazena (1998.)  · Arheološki kompleks Tàrraco (2000.)  · Stari grad Toledo (1986.)  · Renesansni spomenički kompleksi Úbeda i Baeza (2003.)  · Katalonske romaničke crkve doline Vall de Boi (2000.)
Francuska zastava
Prirodna baština (4)
Bukove prešume Karpata i drugih područja Europe4) (2017.)  · Doñana (1994.)  · Nacionalni park Garajonay (La Gomera, Kanari) (1986.)  · Nacionalni park Teide (Tenerife, Kanari) (2007.)
Mješovita baština (2)
Ibiza (bioraznolikost i kultura) (1999.)  · Pireneji-Monte Perdido 2) (1997.)
Nematerijalna svjetska baština (13)
Misterij Elxa (2008.)  · Flamenko (2010.)  · Katalonski ljudski tornjevi (2010.)  · Festival Falles u Valenciji (2016.)  · Festival la Mare de Déu de la Salut u Algemesí (2011.)  · Mediteranska prehrana3) (2010.)  · Festival Petum u Bergi (2008.)  · Festival otvorenih dvorišta u Cordobi (2012.)  · Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima (2015.)  · Sibilina pjesma na Majorci (2010.)  · Zviždući jezik Silbo Gomero s kanarskog otoka La Gomera (2009.)  · Sokolarstvo5) (2010.)  · Sudovi za navodnjavanje sredozemne obale (2009.)

1) Zajedno s Portugalom  2) Zajedno s Francuskom  3) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  4)  Zajednička svjetska baština 12 zemalja [2]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 

  1. ↑ (Ujedinjeni Arapski Emirati, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Mongolija, Maroko, Katar, Saudijska Arabija, Španjolska i Sirija)na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 5. studenog 2012.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mediteranska_prehrana&oldid=650678"