Danska

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Kraljevina Danska
Kongeriget Danmark
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Guds hjælp, Folkets kærlighed, Danmarks styrke

(dan. Božja pomoć, ljubav ljudi, snaga Danske)

Himna
Der er et yndigt land
Datoteka:United States Navy Band - Der er et yndigt land.ogg
Položaj Danske
Glavni grad Kopenhagen
Službeni jezik danski 1)
Državni vrh
 - Kraljica Margareta II.
 - Predsjednik Vlade Mette Frederiksen
Neovisnost 980.
Površina 136.. po veličini
 - ukupno 43.094 km2
 - % vode 1,6 %
Stanovništvo 112.. po veličini
 - ukupno (2018.) 5.806.015[1]
 - gustoća 134,76/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 187.9 milijardi $ (45.)
 - po stanovniku 34.740 $ (6.)
Valuta danska kruna (100 ørea)
Pozivni broj +45
Vremenska zona UTC +1
Internetski nastavak .dk
1) Uz danski koriste se grenlandski na Grenlandu i ferojski na Farskim otocima. Njemački je zaštićen manjinski jezik u južnoj Danskoj.

Danska je najmanja nordijska zemlja. Dio je Skandinavije, na sjeveru Europe, a na kopnu graniči samo s Njemačkom.

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Danske

Prije nego što su je nastanili Skandinavci, Danska je bila dom Keltima - što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubojstava i pogreba. Najstarije dansko pismo potječe iz 7. stoljeća, kada je nastao i novi runski alfabet. Najstariji grad u Danskoj je Ribe iz 810. godine.

Sve do 11. stoljeća Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno s Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Mnogi arheolozi i povjesničari vjeruju da su Vikinzi otkrili Ameriku na svojim putovanjima od Skandinavije, preko Islanda, zatim do Grenlanda i na kraju do Amerike.

U različitim razdobljima su kraljevi Danske vladali dijelovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i dijelovima Djevičanskih otoka, Trankebarom u Indiji, dijelovima obala Baltičkog mora i današnjom sjevernom Njemačkom. Scania, Blekinge i Halland bili su dijelovi Danske većim dijelom njene rane povijesti, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez s Norveškom raskinut je 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom (do 1905.).

Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i poslije europskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. lipnja 1849.

Poslije drugog Šlezviškog rata (danski: Slesvig) 1864. godine, Danska je bila prisiljena ustupiti pokrajinu Schleswig-Holstein Pruskoj, što je bio posljednji poraz koji je ostavio duboke tragove u danskom nacionalnom identitetu. Nakon ovoga Danska je usvojila politiku neutralnosti, zbog čega ostaje neopredijeljena u Prvom svjetskom ratu. Zbog poraza Njemačke, tijekom sklapanja sporazuma u Versaillesu, Danskoj je ponuđeno vraćanje pokrajine Schleswig-Holstein. Bojeći se Njemačke odmazde ona je odbila prihvatiti vraćanje Holsteina i inzistirala je na plebiscitu o povratku Schleswiga. Godine 1920., kao rezultat plebiscita, sjeverni Schleswig vraćen je Danskoj.

Usprkos neutralnosti Njemačka je napala Dansku (Operacija Weserübung), 9. travnja 1940. godine. Iako u početku sa samostalnom vlašću (koja je završila 1943. zbog rastućeg otpora), Danska je ostala okupirana tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Nakon rata Danska je postala jedan od osnivača NATO-a, i 1973. godine, pridružila se EEZ-u (kasnije EU).

Politika

1849. godine Danska je postala ustavna monarhija usvojivši novi ustav. Monarh je formalno na čelu države, što je uglavnom ceremonijalna uloga, jer je izvršna vlast u rukama kabineta ministara, s premijerom kao prvim među jednakima (primus inter pares). Zakonodavnu vlast čine i vlada i Danski parlament, poznat kao Folketing, koji se sastoji od (ne više od) 179 članova. Dansko sudstvo je funkcionalno i administrativno neovisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Parlamentarni izbori moraju se održavati najmanje svake četiri godine; ali premijer može zatražiti privremene izbore, ako tako odluči. Ako parlament izglasa nepovjerenje premijeru, vlada se raspada.

Regije

Danska je od 1. siječnja 2007. podijeljena na 5 regija (regioner, jednina: region) i 98 općina (kommuner, jednina: kommune). Prije 2007. je bila podijeljena na 13 okruga (amter, jednina: amt) i na 270 općina.

Regije Danske

regije    središte stanovništvo
(09/2006)

Hovedstaden (H) Hillerød 1 636 749
Zeland (Sjælland) (Z) Sorø   816 118
Južna Danska (Syddanmark) (S) Vejle 1 189 817
Središnji Jutland (Midtjylland) (M) Viborg 1 227 428
Sjeverni Jutland (Nordjylland) (N) Aarhus 576 972

Okruzi do 2007.

Tri općine koje imaju ovlasti okruga su:

Grenland i otoci Føroyar također pripadaju Danskom Kraljevstvu, ali imaju status autonomnih regija, te svaku od ovih regija predstavljaju po dva zastupnika u danskom parlamentu.

Zemljopis

Karta Danske

Danska se sastoji od poluotoka Jutlanda (Jylland) i 406 otoka (vidi: popis otoka Danske).[2] Od tih otoka 108 su nastanjena, a najveći su Zeland (Sjælland) i Fyn. Otok Bornholm nalazi se istočno u Baltičkom moru. Mnogi veći otoci spojeni su mostovima; Most Øresund spaja Zeland sa Švedskom. Most Storebæltsbroen spaja Fyn sa Zelandom. Dobra je i povezanost otoka trajektima. Danska je većinom ravničarska zemlja s najvećim vrhom Møllehøj (170,86 m).

Gospodarstvo

Danska ima moderno tržišno gospodarstvo. Životni je standard vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz euro (1 € = 7,42 DKK). Gospodarstvo ovisi o vanjskoj trgovini i izvozu (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice). Danci su odbili euro na referendumu 2000. godine. Gospodarstvo je vrlo sindikalizirano; više od 75% radne snage članovi su sindikata. Pravila o radu i plaći većinom se dogovaraju između sindikata i poslodavaca, bez uplitanja države.

Stanovništvo

Danska je najgušće naseljena zemlja Sjeverne Europe. Većina stanovništva je skandinavskog podrijetla. Manji dio su Inuiti s Grenlanda, domoroci s Ferojskih otoka (Ferojci) i imigranti koji čine oko 6,2% stanovništva. Najveće skupine imigranata su: Azijati (1,5%), Turci (0,9%), emigranti iz zemalja bivše Jugoslavije (0,8%) i Afrikanci (0,7%).

Danski je dominantan jezik u cijeloj zemlji, s iznimkom male grupe njemačkih govornika blizu granice s Njemačkom.

80% stanovnika pripadaju Danskoj Narodnoj Crkvi (Den Danske Folkekirke) koja je jedan od oblika Luteranske Crkve. Ostatak stanovništva većinom pripada nekim drugim kršćanskim crkvama, dok je 2% stanovništva islamske vjere. U zadnje vrijeme u Danskoj je doživjela procvat stara nordijska religija Asatru koju je danska vlada odobrila kao vjerski pokret.

Jezici

Danska je zemlja s 8 jezika, od kojih je 7 živih, a za jednog nije poznato da itko njime govori, pa se smatra izumrlim, to je putinički danski (rodi, rotwelsch). Danski je nacionalni jezik u Danskoj i Grenlandu, a njemački standardni i ferojski, regionalno službeni u Danskoj.

Popis jezika: danski, danski znakovni jezik, ferojski, grenlandski kalaallisut (grenlandski inuktitut), jutski, njemački standardni, putnički danski, švedski.

Kultura

NASA-Foto: Danska u ožujku 2002. godine

Vjerojatno najpoznatiji Danac je pisac bajki Hans Christian Andersen. Drugi vrlo poznati Danci su: filozof Søren Kierkegaard, fizičar Niels Bohr, spisateljica Karen Blixen, astronom Tycho Brahe i filmski redatelj Lars von Trier.

Aktualni svjetski prvak u Backgammonu, iz 2008. godine, je Danac Lars Trabolt.

Promet

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Danske

Izvori

  1. "Population and population projections". Danski ured za statistiku. https://www.dst.dk/en/Statistik/emner/befolkning-og-valg/befolkning-og-befolkningsfremskrivning Pristupljeno 12. siječnja 2019. 
  2. "Facts and Figures (Arhivirano 30. lipnja 2010.)", Danish Defence, Defence Command Denmark, pristupljeno 26. veljače 2013.

Vanjske poveznice