Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fürst-Pückler park u Bad Muskau

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Fürst-Pückler-Park ili jednostavno Park Muskau (njemački: Muskauer Park, poljski: Park Mużakowski) je najveći i jedan od najpoznatijih engleskih parkova u Njemačkoj i Poljskoj. Nalazi se u povijesnoj pokrajini "Gornja Lužica" a prekriva 3,5 km2 u njemačkoj i 2,1 km2 u Poljskoj, s obje strane rijeke Nise kojom graniče ove dvije države. U zoni od 17,9 km2 oko parka nalaze se njemački grad Bad Muskau (lužičkosrpski: Mužakow), na zapadu, i poljski grad Łęknica (Wjeska, bivši Lugknitz), na istoku. Iako se dvorac Muskau nalazi na zapadnoj obali Nise, srce parka je pošumljeno i djelomice uzvišena obala s druge strane, tzv. Park na terasama.

God. 2004., park je upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer pogranične kulturne suradnje Poljske i Njemačke. Upisan je po dva kriterija, kao novina u razvoju idealnog ljudski stvorenog pejzaža, te zbog svog utjecaja na razvoj pejzažne arhitekture kao samostalne djelatnosti[1].


Most lampiona u starom Parku Muskau.
Novi dvorac (Neues Schloss) u parku Muskau

Povijest

Utvrda na rijeci Nisi kod Muskaua prvi put se spominje još u 13. st., u vlasništvu obitelji Margrave, tj. Henrik III. od Meissena. Osnivač parka uz utvrdu bio je Princ Hermann von Pückler-Muskau (1785.-1871.), autor utjecajnog djela Savjeti o pejzažnom vrtlarstvu i vlasnika pokrajine Muskau od 1811. god. Nakon studija u Engleskoj, u vrijeme kada je Sjeverna Lužica pripala Pruskom Kraljevstvu (1815.), postavio je temelje parku. S vremenom je u Bad Muskau utemeljio međunarodnu školu pejzažnog oblikovanja, zacrtavši velikog prostranog pejzažnog gradskog parka "na način kakav do tada nije nigdje postojao".

Radovi su podrazumijevali obnovu baroknog "Starog dvorca" - danas službena vrata parka - i izgradnju gotičke kapele, engleske brvnare, nekoliko mostova, i oranžerije koju je dizajnirao Friedrich Ludwig Persius. Pückler je obnovio srednjovjekovni dvorac kao "Novi dvorac" u samom središtu parka, tako da od nje vodi radijalna mreža putova inspirirana idejama H. Reptona, čiji je sin, John Adey, radio u Muskauu od 1822. god. Park se dalje širio do 1845. god., kada je Pückler zbog izuzetnih dugova morao prodati svoj posjed. Sljedeće godine otkupio ga je Fridrik, princ Nizozemske, koji je uposlio E. Petzolda, Pücklerova učenika i poznatog pejzažnog arhitekta, da dovrši park. Nakon njegove smrti 1881. god., naslijedila ga je njegova kćerka, nizozemska princeza Marija, koja je posjed prodala plemićkoj obitelji Arnim.

U drugom svjetskom ratu, tijekom Bitke za Berlin, oba dvorca su sravnjena a četiri mosta preko rijeke uništena. Sovjetska uprava Njemačke je raspustila posjed obitelji Arnim i uspostavom granica 1945. god., park je podijeljen između Poljske i Njemačke. Tek su 1960ih godina, komunističke vlasti Istočne Njemačke prihvatile napredne ideje princa Pücklera i od 1965.-72. obnovile Stari dvorac, dok obnova Novog dvorca i mostova još uvijek traje.

  • Stari dvorac (Altes Schloss)
    Stari dvorac (Altes Schloss)
  • Dvostruki most (Doppelbrücke)
    Dvostruki most (Doppelbrücke)
  • Pogled na prostrane livade parka
    Pogled na prostrane livade parka
  • Oranžerija u parku
    Oranžerija u parku
  • Neogotička kuća nizozemskog princa Fridrika
    Neogotička kuća nizozemskog princa Fridrika

Bilješke

  1. ↑ Park na UNESCOvim službenim stranicama

Vanjske poveznice

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Muskauer Park / Park Muzakowski
v • r • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (43)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 

v • r • u
Svjetska baština u Poljskoj
Kulturna baština (14)
Sabirni logor Auschwitz (1979.) • Drvene crkve u južnoj Malopoljskoj (2003.) • Drvene crkve poljskih i ukrajinskih Karpata1) (2013.) • Dvorana stoljetnice u Wroclawu (2006.) • Crkve mira u Jaworu i Świdnici (2001.) • Maniristički samostan i hodočasnički park Kalwaria Zebrzydowska (1999.) • Krakovsko staro mjesto (1978.) • Teutonska utvrda u Malborku (1997.) • Park Muzakowski2) (2004.) • Tarnowskie Góry, rudnik i njegov vodovodni sustav (2017.) • Srednjevjekovni dio grada Toruńa (1997.) • Povijesno središte Varšave (1980.) • Rudnici soli Wieliczke i Bochnie (1978.) • Stari dio grada Zamośća (1992.)
Poljska državna zastava
Prirodna baština (1)

1) Zajednička svjetska baština Poljske i Ukrajine  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Poljske i Bjelorusije 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Fürst-Pückler_park_u_Bad_Muskau&oldid=146685"