Zidni tepih
Zidni tepih je vrsta tepiha koja se izrađuje isključivo kao zidni ukras i praktični oblik toplotne izolacije prostorija.
Zanimljivo je kako su se u Zapadnoj Europi orijentalni ćilimi stavljali na zid ili stol sve do 18. stoljeća, jer su se smatrali previše dragocjenima kako bi se po njima gazilo[1]. Od 14. stoljeću brojni su renesansni slikari na svojim slikama prikazivali tepihe na zidovima kao simbole raskoši, kako bi naglasili neki detalj prizora, ali i kako bi dokazali svoju slikarsku vještinu (npr. Hans Holbein mlađi, Lorenzo Lotto i dr.)[2]. Tepih kao zidna dekoracija je sve popularniji trend koji dolazi sa Dalekog istoka, a omiljen je među stilistima zato što predstavlja tajno oružje u procesu kreiranja zanimljivih, toplih i lijepih prostorija u stanu ili kući[3].
._(28486200695).jpg)
Rumunjska i Moldavija
U nekim seoskim zajednicama u Rumunjskoj i Moldaviji zidni tepisi su i važan dio mladenkina miraza. Tradicionalna proizvodnja zidnih tepiha u Rumunjskoj i Moldaviji upisana je na popis nematerijalne svjetske baštine 2016. godine[4].
Različite tehnike bile su potrebne za izradu tepiha s impresivnim motivima. Određeni ornamenti su također pokazivali odakle je koji tkalac. Tehnike su se promijenile iz vertikalnih ili vodoravnih tkalačkih stanova, koje su se izvodile u nekim krajevima, do uskog uzlanja (nit po nit) i drugih oblika tkanja kojega su tkalci mogli raditi od kuće. Ovi tepisi su imali važnu ulogu u životu zajednice, kao što su sprovodi gdje su simbolizirali prolaz duše na drugi svijet. Također su izlagani na međunarodnim izložbama kao simboli nacionalnog identiteta. Danas su zidni tepisi u Rumunjskoj i Moldaviji uglavnom cijenjeni kao umjetnička djela za javne i privatne prostore i izlažu se na gradskim festivalima i ceremonijama[4].
Azerbajdžan i Iran
.
U Azerbajdžanu tematski zidni tepisi ili tepih-slike (perzijski: تابلو فرش) imaju drevnu povijest i bogatu tradiciju. Nastali su u južnom gradu Tabrizu u Iranu u 16. stoljeću, kada je u Tabrizu cvala škola minijatura, što je dovelo do procvata drugih vrsta dekorativnih umjetnosti (primijenjenog slikarstva, arhitektonskih ukrasa, nakita i sl.). Isti umjetnici su stvarali skice i crteže za bogate tepihe, posvećene raznovrsnom lovu, ratu, ljubavi i dvorskom životu. Vrlo kvalitetna vuna i fine pređe, kao i visoka gustoća i elegantna podloga su neke od glavnih tehničkih odlika ovih tepiha. Danas je glavno središte slikovnih tepiha grad Sardrud u iranskoj pokrajini Istočni Azarbajdžan gdje se proizvode tepisi s tradicionalnim prizorima, ali i kopije umjetničkih slika.
Izvori
- ↑ Tepih na zidu, dominfo.ba 27. ožujka 2015. (bos.) Pristupljeno 14. kolovoza 2018.
- ↑ Oriental carpets in Renaissance painting, en.wikipedia.org (engl.) Pristupljeno 14. kolovoza 2018.
- ↑ Tepih kao zidna dekoracija- zašto da ne? Kućica, 3. kolovoza 2017.; Pristupljeno 14. kolovoza 2018.
- ↑ 4,0 4,1 Traditional wall-carpet craftsmanship in Romania and the Republic of Moldova na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 14. kolovoza 2018.
Vanjske poveznice
- Ko je Baba Marta i zašto se nose vunene crveno-bele narukvice? Naissus.info 3. ožujka 2018.
| ||||||||||||||||||||
