| Tradicionalna proizvodnja drvenih dječjih igračaka u Zagorju | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Hrvatska
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2009. |
| ID: | 00233 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Drvene igračke Hrvatskog zagorja su tradicijski hrvatski proizvod nastao u 19. stoljeću u Zagorju. Zaštićeno su kulturno dobro.[1][2]
Povijest
Izrada je počela u 19. stoljeću i zadržala se do današnjih dana u selima općina Marija Bistrica i Gornje Stubice. Središta izrade su mjesta Bistrički Laz, Stubički Laz, Gornja Stubica, Marija Bistrica, Tugonica i Turnišće [3]. Postoji oko 50 modela igračaka poput svirala, klepetaljki (ptica s kotačićima koja se gura na štapu), tamburice, drvene životinje, najčešće konjići, zviždaljke, modeli automobila, kamiona, vlakova, aviona, dječji namještaj za lutke itd.
Za njih je karakteristično da ih izrađuju ručno muškarci, a većinom ih oslikavaju žene. Nikada ne mogu biti dvije u potpunosti identične jer je svaka ručni rad[4].Igračke se izrađuju od drva iz neposredne okolice, drveta vrbe, javora, bukve i lipe. Drvo se posiječe, suši, teše, reže i oblikuje pomoću drvenih ili kartonskih šablona. Najčešće boje su crvena, plava, bijela i crna. Oslikavaju se cvjetni i geometrijski uzorci. Način izradbe prenosio se u određenim obiteljima iz generacije u generaciju i zadržao do danas.
Obrtnici su ih počeli prodavati sredinom 19. st., iako je sam početak njihove izrade nepoznat. Izrađuju ih muškarci, i to uglavnom od vrbova drveta, a ukrašavaju žene geometrijskim ornamentima, paljenjem drvene površine. Drvo se nakon sušenja teše, a zatim pomoću drvenih i kartonskih predložaka posebnim alatom reže, oblikuje i boji. Danas se izrađuje pedesetak vrsta igračaka raznovrsnih svirala, vozila, igračaka u obliku životinja i sl. Kulturno dobro je 2009. godine upisano na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. [2]
Igračke se prodaju na sajmovima, crkvenim svečanostima, na tržnicama, a najviše u svetištu u Mariji Bistrici. Čuvaju se i u muzejima. Nalaze se na Listi zaštićenih dobara nematerijalne baštine u Registru kulturnih dobara Republike i od 2009. godine na popisu nematerijalnih dobara upisanih na UNESCO Reprezentativni popis nematerijalne svjetske baštine u Europi [5][6]. Centar za tradicijske vrijednosti i obrte u Kumrovcu skrbi o ovim tradicijskim igračkama.
Zaštita
Pod oznakom Z-3357 zavedene su kao nematerijalno kulturno dobro, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "tradicijski obrti". Pod UNESCO-vom je zaštitom (Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine).[2]
Poveznice
Izvori
- ↑ "Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske". https://registar.kulturnadobra.hr/#/details/Z-3357
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 9. svibnja 2025. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
- ↑ Jutarnji list Zagreb, 14. veljače 2009.
- ↑ UMIJEĆE IZRADE DRVENIH TRADICIJSKIH DJEČJIH IGRAČAKA S PODRUČJA HRVATSKOG ZAGORJA na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske
- ↑ http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5220
- ↑ Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a (eng.)
Vanjske poveznice
- Video na kultura.hr
- Hrvatska prva u Europi business.hr
- Mislava Bišćan, Katarina Varenica, razgovor s Iris Biškupić Bašić: Tradicijske igračke Hrvatskog zagorja - više od suvenira, Emisija Kulturni biseri Hrvatske na Hrvatskome katoličkom radiju. Hrvatska katolička mreža. 23. kolovoza 2019.
| ||||||||||||||||||||
