Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Čiprovački tepih

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Čiprovački tepih (bugarski: Чипровски килим) je vrsta ručno rađenog tepiha koji je potpuno simetričan, te važan dio bugarske nacionalne baštine, umjetnosti i obrta. Nazvan je prema mjestu Čiprovci u sjeveroistočnoj Bugarskoj gdje je nastala ova tradicija tkanja tepiha u 17. stoljeću.

Detalj Čiprovačkog tepiha

Povijest

Proizvodnja tepiha je odigrala ključnu ulogu u oživljavanju naselja Čiprovci 1720-ih, nakon razaranja po neuspjelom Čiprovačkom ustanku protiv osmanske vladavine 1688. god. Zapadnjački putopisac Ami Boué, koji je posjetio Chiprovce 1836.-1838. god., izvijestio je kako ga prave „uglavnom mlade djevojke, u skloništima ili u hodnicima. One zarađuju samo pet franaka mjesečno, a plaća je prije bila čak i manja”. Do 1868. godine, godišnja proizvodnja tepiha u Čiprovcima je nadmašiola 14.000 četvornih metara. Godine 1896., gotovo 1.400 žena iz Čiprovaca i okoline su sudjelovale u proizvodnji tepiha. God. 1920., mještani su osnovali manufakturno društvo tkalaca, prvo takve vrste u zemlji. I danas je ova proizvodnja dominantna u gradu koji i na svom grbu ima ovaj tepih[1].

Odlike

Gotovo svako domaćinstvo u gradu posjeduje vertikalni tkalački stan koji žene koriste kako bi stvorili tapiserije koje se tradicionalno koriste kao podne obloge. Tkalac uzima nekoliko niti svojom lijevom rukom, te ih isprepleće vretenom u vertikalne niti koristeći mali bat kojim zateže tkanje. Muškarci se obično uključuju proizvodnjom, preradom i bojenjem vune. Prirodno obojena pređa daje tepisima nježne pastelne tonove, a kemijske boje svjetlije nijanse žute, smeđe, crvene plave i zelene. Gotovi tepisi su poznati po svom sastavu, ukrasnim motivima i bojama. Tkanje tepiha ide ruku pod ruku s uvjerenjima, verbalnim formulama i ritualnim običajima. Tkalci izgovaraju molitve i želje za uspjehom prije početka tkanja tepiha, te pjevaju i pričaju priče dok se radi na razboju. Proces prijenosa baštine se odvija neformalno od majke i bake na kćeri, često zajedničkim radom na velikim tepisima[2].

Izvori

  1. Милка Димитрова, "Чипровските килими—запазена марка на килимарския бизнес в България", БНР Радио България, 25. svibnja 2005. (bug.) Posjećeno 14. lipnja 2015.
  2. The tradition of carpet-making in Chiprovtsi (engl.) Preuzeto 14. lipnja 2015.

Vanjske poveznice