Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина
Zastava Grb
Himna Državna himna Bosne i Hercegovine
Glavni grad	Sarajevo
Službeni jezik	bošnjački, hrvatski i srpski
Državni vrh
- Predsjedništvo Bosne i Hercegovine	Željko Komšić, Preusmjeri Predložak:ClearMilorad Dodik, Preusmjeri Predložak:ClearŠefik Džaferović
- Predsjedatelj Vijeća ministara	Zoran Tegeltija
Neovisnost	Odcjepljenjem od SFRJ 5. travnja 1992.
Površina
- ukupno	51.209 km2
- % vode	0.8 %
Stanovništvo	130. po veličini
- ukupno (2013.)	▼3.531.159
- gustoća	90,2/km2
BDP (PKM)	procjena 2018.
- ukupno	▲19,9 milijardi $ (113.)
- po stanovniku	▲5.704 $ (97.)
Valuta	konvertibilna marka (100 feninga)
Pozivni broj	+387
Vremenska zona	UTC +1 UTC +2 ljeti
Internetski nastavak	.ba

Bosna i Hercegovina (skraćeno: BiH; srp. Босна и Херцеговина, БиХ) je država u Jugoistočnoj Europi. Graniči s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom. Po svom uređenju je složena federalna država s elementima konfederacije; čine je dva entiteta – Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska te Brčko distrikt. Glavni i najveći grad države je Sarajevo.

Neovisnost je stekla 1. ožujka 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o neovisnosti. Prema popisu iz 2013. godine imala je 3.531.159 stanovnika.

U BiH žive tri konstitutivna naroda. To su Bošnjaci, Srbi i Hrvati.

Potencijalni je kandidat za članstvo u Europskoj uniji i kandidat za članstvo u NATO-u od travnja 2010. godine, kada je potpisala Akcijski plan za članstvo na samitu u Tallinnu. Osim toga, Bosna i Hercegovina je članica i pridruženi član mnogih međunarodnih organizacija: Vijeća Europe od travnja 2002. godine, članica i osnivač Sredozemne unije od njezinog osnivanja u srpnju 2008. godine, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), CEFTA-e, posmatrač u Organizaciji islamske suradnje (OIC) itd.

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Bosne i Hercegovine

Nova era

Ostaci iz starijeg kamenog doba u BiH su pronađeni u Varvari (strugalice, šiljci, oruđe, oružje) i u špilji u Badnju (gravura koja prikazuje napadnutog konja), a iz mlađeg kamenog doba u Zelenoj pećini, Ravlića pećini, Lisičićima i Butmiru gdje su nađene zemunice, ostatci kostura, glinene figure itd.

Među najznačajnije lokalitete iz metalnog doba ubrajaju se Donja Dolina i prostor Ošanića (gdje se prije nalazio grad Daorson).

U prvim stoljećima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali Bizant i zapadni nasljednici Rima.

Dolazak slavena

Ovaj članak je dio niza o povijesti Bosne i Hercegovine

Stari vijek

Iliri na tlu Bosne i Hercegovine Rimljani u Bosni i Hercegovini

Srednji vijek

BiH u ranom srednjem vijeku Srednjovjekovna bosanska država

Novi vijek

BiH u Osmanskom Carstvu BiH u Austro-Ugarskoj

Kraljevina Jugoslavija

Država Slovenaca, Hrvata i Srba BiH u Kraljevini Jugoslaviji

Socijalistička Jugoslavija

Drugi svjetski rat u BiH BiH u socijalističkoj Jugoslaviji

Suvremena BiH

Rat u Bosni i Hercegovini Postdaytonska država

Hrvati, a i Srbi na krajnjem istoku, naselili su se u 7. stoljeću, a većina današnje BiH je bila dio Hrvatske u 9. stoljeću. Uz izuzetak današnjeg istoka Hercegovine i Huma većinom 10. i 11. stoljeća Bosna je sastavni dio hrvatskog kraljevstva. Nakon Pacte Convente i dolaska na vlast dinastije Arpadovića u istočnim dijelovima današnje BiH jačaju devolucijski procesi prema ostatku Hrvatskog kraljevstva. Bosanska Banovina kasnije postaje kraljevstvom (1377. samoproglašena, a 1461., priznata od Pape) hrvatsko-ugarski vladari su nazivali Ramom i u svoj kraljevski naslov su pridodali rex Ramae (kralj Rame). Mnogi hrvatski povjesničari (počevši od V. Klaića, pa nadalje) samu čežnju za neovisnošću vide u otporu koji su hrvatski plemići pružali prema kralju "strane krvi".

Srednji vijek

Hrvoje Vukčić Hrvatinić

U 14. i 15. stoljeću broj stanovnika je teško odrediti, ali se pretpostavlja da je bio između 500.000 i milijun. Specifičnost srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijaše i Crkva bosanska, kao nastavak tradicije hrvatskih glagoljaša, a kojoj je pripadao nemali dio pučanstva (nemoguće je utvrditi koliki). Povjesničari smatraju da je većina stanovništva u tom razdoblju bila katolička, uz dio pravoslavnih na istočnijim područjima. Svi vladari bili su katolici (dinastija Kotromanić), dok su neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Stjepan Vukčić Kosača bili krstjani. Prvi samoproglašeni kralj je bio Tvrtko I., a posljednji i jedini priznati Stjepan Tomašević. Bosna je kao kraljevina opstala do 1463. godine, kada njena istočna (Zemlja Pavlovića) i središnja područja (Kraljeva zemlja), osvajaju Turci. Dne 25. listopada 1478. pretposljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu. Kraljevina Bosna je bila katolička i zapadno orijentirana kraljevina, ali i uticajem sa istoka što se vidi na primjeru bizantizacije titula nakon krunjenja Tvrtka.

Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je Hrvat iz obitelji koja potječe iz roda Svačića,^{[nedostaje izvor]} i sam kralj Tvrtko I spominje da mu je prišao Hrvoje "sa svojimi Hrvati" (vidjeti rukopise u izdanju Veselina Masleše prikupljene od Maka Dizdara).^{[nedostaje izvor]} Turska osvajanja nadmašila su granice srednjovjekovne srednjovjekovne Bosne, tako da su područjima današnje BiH, uz originalnu jezgru u Bosni, banovine Usoru (sa Solima), Donje Kraje (povezali Hrvatinići), Humsku zemlju, te druge zemlje koje su bile pod vlašću kralja Tvrtka kao kralja Primorja, osmanski sandžak u Bosni, obuhvatio skoro cijelu srednjovjekovnu bansku Hrvatsku s njegovim glavnim gradovima (primjerice Bihaćem), kao i velike dijelove banovine Slavonije.^{[nedostaje izvor]}

BiH u Osmanskom Carstvu

Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu

Tijekom turske vlasti, širenjem i skupljanjem teritorija pod osmanlijskom vlašću na njenom području se skupilo dosta ljudi koji su prešli na islam. Prema tvrdnjama bosanskih franjevaca katoličko stanovništvu u trenutku pada Bosne je brojilo oko 750, krstjansko 80, a pravoslavno oko 30 tisuća odraslih duša. Pred velikosrpsku invaziju, u Bosni i Hercegovini, četiri stotine godina kasnije, živio je u BiH jednak broj Hrvata svih uzrasta. Prihvaćanjem Islama, a i dankom u krvi, oduzimanjem djece, mnogim je pravoslavnim i katoličkim konvertitima pružena prilika da dospiju do visokih časti na osmanskom dvoru, poput Velikih Vezira Mehmed-paše Sokolovića ili utemeljitelja i admirala turske mornarice Mehmed-paše Pialija, Hrvata iz Dalmacije. Turci su vladali Bosnom do 1878. godine, a kako su se na području BiH najduže održali, ona je bila predmetom doseljavanja muslimana iz svih okolnih zemalja, čim su Turci u njima izgubili vlast. 1878. ona postaje protektorat Austro-Ugarske.^{[nedostaje izvor]}

Međutim, slavenski pokreti u susjednim državama radili su na ujedinjenju južnih Slavena.^{[nedostaje izvor]}

Austro-ugarsko doba

Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj

Zaposjedanje BiH 1878.

1878. godine Bosna i Hercegovina, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske. Tada se uutar Dvojnog kraljevstva, a paralelno i u okolnim zemljama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Europe. Povod za Prvi svjetski rat bio je sarajevski atentat ljeta 1914. godine, kojeg je izvršio Gavrilo Princip, pripadnik tajne organizacije "Mlada Bosna".^{[nedostaje izvor]}

Prvi svjetski rat

Podrobniji članak o temi: Sarajevski atentat i Veliki rat

Prvi svjetski rat je počeo kad je austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand ubijen u Sarajevu.

Tijekom I. svjetskog rata mnogo je stanovnika Bosne i Hercegovine iz sva tri naroda bilo unovačeno u austro-ugarsku vojsku i upućeno na granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Osobito je bila jaka koncentracija uzduž rijeke Drine, te granice kultura i civilizacija tijekom brojnih stoljeća. U početku rata imala je Srbija početne uspjehe, njena vojska je čak prešla Drinu i upala u istočnu Bosnu. Tada je austro-ugarska vojska pod vodstvom dvojice generala Hrvata, Stjepana Sarkotića i Luke Šnjarića, potukla Srbe kod Han Pijeska i izbacila ih preko Drine.

Srbija i Crna Gora bile su 1915. godine ipak vojnički potučene, njihovi državni teritoriji okupirani, a glavnina vojske se preko Albanije i Grčke dokopala solunskog bojišta gdje se uz zapadne saveznike Francusku i Englesku uspjela 1918. godine s juga vratiti u Srbiju i otud bez otpora ući u Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku, dio južne Ugarske (Bačku, Banat i Baranju) i napokon i u Sloveniju. Srbija je tada, kao jedna od pobjednica u I. svjetskom ratu, iako je doživljavala uglavnom poraze, nastojala sve te zemlje samo priključiti Kraljevini Srbiji i tako ostvariti stoljetnu ideju o Velikoj Srbiji i njenom izlazu na Jadransko more. U tim planovima su Bosna i Hercegovina imalale središnje mjesto. Te pokrajine i tada oko 40 posto Srba u njihovom stanovništvu, trebale su biti most prema Srbima u Hrvatskoj, poglavito na području bivše Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Na taj bi se način sav srpski i crnogorski narod, dakle pravoslavni živalj, našao u jednoj državi u kojoj bi Srbi bili prvi, najveći i vladajući narod.^{[nedostaje izvor]}

BiH u Kraljevini Jugoslaviji

Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u Kraljevini Jugoslaviji

Nakon raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je ušla u Jugoslaviju. Unutar nje je prvih 10 godina očuvana kao cjelina, da bi se kasnije podjelila na 4 banovine, čija su središta većinom bila izvan BiH (Split, Podgorica...). Uspostavom Banovine Hrvatske, pokušavaju se riješiti hrvatsko-srpski problemi po etničkim granicama.^{[nedostaje izvor]}

U 2. svjetskom ratu cijela BiH potpada pod NDH, a pojedini muslimani iz Bosne proglašavaju se "islamskim Hrvatima" povećavajući postotak Hrvata preko polovice^{[nedostaje izvor]} (sličan postotak su imali i katolici). Nakon rata je osnovana socijalistička Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od republika, a sastojala se od 3 jednakopravne nacije.

Drugi svjetski rat

Podrobniji članak o temi: Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini

Nezavisna Država Hrvatska

Početkom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Ante Pavelića osniva se 10. travnja 1941. godine Nezavisna Država Hrvatska (NDH), u čiji sastav ulazi cijela Bosna i Hercegovina. Znatan dio bosanskohercegovačkih Hrvata i Muslimana učestvuju kao pripadnici vojske NDH (ustaše, domobrani) dok nekolicina Bošnjaka zauzima vodeće pozicije u vlasti kao ministri u vladi NDH kao npr. Osman Kulenović i Džafer-beg Kulenović. Dio Srba bori se na strani četnika te učestvuju u progonima Hrvata i Bošnjaka.

Narodnooslobodilački pokret

Most kod Jablanice, srušen tijekom Bitke na Neretvi

Jedan dio Muslimana, Srba i Hrvata aktivno učestvuju u antifašističkom pokretu Josipa Broza Tita, dajući znatan doprinos Narodnooslobodilačkoj borbi i konačnom oslobođenju cijele zemlje od stranih okupatora. Na teritoriji Bosne i Hercegovine vode se neke od najžešćih bitaka (Neretva, Kozara, Sutjeska, Drvar) Drugog svjetskog rata na području jugoistočne Evrope. U Mrkonjić Gradu su 25. studenoga 1943. godine postavljeni temelji suvremene Bosne i Hercegovine, na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Dok su u Jajcu 29. studenoga iste godine na Drugom zasjedanju AVNOJ-a postavljene osnove nove, socijalističke Jugoslavije, u sklopu koje je i tronacionalna Narodna Republika Bosna i Hercegovina, kasnije SR Bosna i Hercegovina bila jedna od šest ravnopravnih republika.

U BiH je stradalo oko 300.000 osoba za vrijeme Drugog svjetskog rata.

BiH u Socijalističkoj Jugoslaviji

Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u drugoj Jugoslaviji

Neovisnost i rat u BiH

Podrobniji članak o temi: Rat u Bosni i Hercegovini

Nakon izbora 1990., BiH je proglasila suverenost u listopadu 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za razdruživanje od Jugoslavije (veljača 1992.). Na referendumu se većina stanovništva odlučila za neovisnu Bosnu i Hercegovinu.

Bosanskohercegovački Srbi nisu izašli na referendum i uz potporu susjedne Srbije pokrenuli su rat radi podjele po etničkom načelu. Na jednoj strani su se našli bosanskohercegovački Hrvati koji su radi obrane svojih područja osnovali HVO i HOS, bosnaskohercegovački muslimani (kasnije pod imenom: Bošnjaci) i znatan broj bosanskohercegovačkih Srba (koji je ostao odan državi Bosni i Hercegovini), a na drugoj Srbi iz BiH koji su se stavili na stranu velikosrpskih snaga. U početku su velikosrpske snage, ohrabrene početnim ratnim uspjesima, oslovljavale Bosnu i Hercegovinu kao "Srpska Republika Bosna i Hercegovina". Dobro organiziranom obranom od strane Hrvata, a kasnije i Bošnjaka (koji su se ipak prekasno organizirali, što je tijek rata vrlo brzo pokazao), srpsko napredovanje je zaustavljeno, apetiti su im smanjeni, pa su za svoju paradržavnu tvorevinu uzeli naziv Republika Srpska.

Početkom 1993. javljaju se sukobi između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka. Muslimanskim strateškim ofenzivama protiv Hrvata do konca godine sukob se rasplamsao do te mjere da su se umirila skoro sva ratišta tih dvaju naroda prema području kontroliranog od strane Srba. Ipak, nisu na svim područjima Hrvati i Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci) ratovali jedni protiv drugih, nego su se nastavili boriti jedni uz druge (primjerice, Bihaćka krajina, Posavina i Usora).

U ožujku 1994. godine, nakon što je HVO slomio većinu ofenziva i zauzeo ključne točke za moguće kontraofenzive Bošnjaci i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju bošnjačko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije s Republikom Hrvatskom. Tome je prethodilo primirje iz siječnja iste godine, sklopljeno između snaga Herceg-Bosne i snaga BiH – Muslimana odanih vladi Alije Izetbegovića, sklopljeno uz veliki utjecaj međunarodnih čimbenika.

Nešto kasnije, vodstvo Bošnjaka, tada još uvijek pod imenom Muslimani, uzima ime Muslimani – Bošnjaci za svoj narod. Ime se javljalo također i u obliku Bošnjaci – Muslimani, a na koncu se koristi samo Bošnjaci.

Nakon uspješne operacije Oluje i deblokade Bihaća stvoreni su uvjeti za nove pregovore. U američkom gradu Daytonu 21. studenog 1995. sve su zaraćene strane potpisale mirovni sporazum, čime je završio trogodišnji rat (konačan sporazum potpisan je u Parizu 14. prosinca 1995.).

Daytonski sporazum podijelio je BiH na dva dijela – Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Dana 8. ožujka 2000., odlukom Međunarodnog arbitražnog suda, uspostavljen je Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.

Upravna podjela

     Federacija Bosne i Hercegovine
     Republika Srpska
     Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

Podrobniji članak o temi: Upravna podjela Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta i jednoga distrikta.

Entiteti

•      Federacija Bosne i Hercegovine
•      Republika Srpska

Distrikt

•      Distrikt je Brčko.

Politika

Podrobniji članak o temi: Politika Bosne i Hercegovine

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ima tri člana (jednog Bošnjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata), koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svake 4 godine.

Njih izravno bira narod (Federacija kao jedna izborna jedinica bira Bošnjaka i Hrvata, a Republika Srpska kao druga izborna jedinica bira Srbina).

Predsjedatelja Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedatelj zatim imenuje ministre.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ima dva doma: Dom naroda i Zastupnički dom.

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba).

Zastupnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima. Ima devet članova: četiri se biraju iz Zastupničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija s predsjedništvom.

Zemljopis

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Bosne i Hercegovine

Štrbački buk u Nacionalnom parku Una.

Bosna i Hercegovina je smještena u Jugoistočnoj Europi, a graniči s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu, sa Srbijom na istoku, te s Crnom Gorom na jugu i jugoistoku.

Najveći dio teritorija čine planine i visoki krš, pokriveni šumama i pašnjacima. Najviši vrh je Maglić (2386 m). Nizine se nalaze na sjeveru i na jugozapadu. U bosanskohergevoačka jezera ubrajaju se Kukavičko jezero, Boračko jezero, Modračko jezero itd. Buško jezero je najveće (umjetno) jezero u BiH, a najdulja rijeka je Bosna (koja se nalazi isključivo u BiH).

Na sjeveru BiH zastupljeni su npr. lipa, javor, grab, bagrem, klen, u središnjem bukva, grab, javor, smreka, jasen itd., a u južnom dijelu postoji makija.

Neum u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je jedini izlaz na more.

Klima u BiH se razlikuje: u sjevernom dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u središnjem planinska, dok je u južnom dijelu klima mediteranska. Najslabije je naseljen brdsko-planinski prostor. Sela na tom prostoru "razbacana" su po strmim padinama, a gradovi su smješteni u dolinama i zavalama. U nizinskom prostoru naseljenost je slaba zbog povremenih poplava. U Hercegovini naselja su smještena pokraj krških polja. Najveći gradovi BiH su Banja Luka, Zenica, Mostar, Sarajevo i Tuzla.

Površina

Bosna i Hercegovina obuhvaća površinu od 51 129 km² po podatcima Savezne geodetske uprave SFRJ iz 1953. godine. Isti podatak navodi i Opća i nacionalna enciklopedija.

Prema podatcima Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Bosne i Hercegovine riječ je o 51 209,2 km² ukupne površine, od čega 51 197,0 km² otpada na kopno, a 12,2 km² na more. CIA navodi podatak o 51 197 km² ukupne površine; 51 187 km² kopna i 10 km² voda. Hrvatska enciklopedija (2000.) navodi podatak o 51 209,2 km² ukupne površine.

Povijesno-zemljopisne regije

Po povijesnom i zemljopisnom kriteriju, u Bosni i Hercegovini se nalaze ove pokrajine:

• Bosna (kraj istočno od rijeke Vrbas i Povrbasja, južno od Save i Posavine, sjeverno od Hercegovine i zapadno od Drine)
• Bosanska krajina ili Turska Hrvatska (kraj zapadno od rijeke Vrbas, južno od Save, sjeverno od Hercegovine, Cazinska Krajina je dio nje)

prvi naziv je uveden u 19. stoljeću)

• Hercegovina (na sjeveru Završje i Neretva, na istoku Crna Gora, na zapadu Završje, na jugozapadu Sinjska i Imotska krajina, na jugu

Dubrovačko područje)

One se dalje mogu podijeliti na:

• Cazinska krajina (od Une na zapad, krajnji zapad Turske Hrvatske)
• Dolnji kraji (područje uz Vrbas od Jajca do Banje Luke, nekad obuhvaća i Uskoplje/gornji Vrbas. Stara jezgra Turske Hrvatske).
• Posavina
• Semberija (nizina na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, na sjeveru i istoku ju zatvaraju Sava i Drina)
• Završje (Tropolje: Livanjski, Duvanjski i Glamočki kraj na granici Turske Hrvatske i Hercegovine)
• Usora koja obuhvaća slijev rijeke Usore, općine (ili djelove općina) Teslić, Usora, Doboj, Žepče, Maglaj, Tešanj i Zavidovići.
• Soli koji obuhvaća okolinu Tuzle, odnosno većinom županiju Soli

Županije Federacije Bosne i Hercegovine

Upravna podjela Federacije BiH

Federacija Bosne i Hercegovine je podijeljena na 10 federalnih jedinica, županija:

• Vidi i: Popis gradova u Bosni i Hercegovini
• Vidi i: Općine i naselja u Bosni i Hercegovini 1991.

Katolička upravna podjela Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je podijeljena na 4 crkvene jedinice:

• 1 Nadbiskupija:
  • Vrhbosanska nadbiskupija
• 3 Biskupije:
  • Mostarsko-duvanjska biskupija
  • Banjolučka biskupija
  • Trebinjsko-mrkanska biskupija

Na prostoru Bosne i Hercegovine također se nalaze dvije franjevačke provincije:

• Franjevačka provincija Bosna Srebrena
• Hercegovačka franjevačka provincija

Promet

Podrobniji članak o temi: Promet Bosne i Hercegovine

Postoje cestovni, željeznički, riječni (riječna luka Bosanski Brod) te zračni promet. U BiH cestovni promet je loše razvijen zbog nepristupačnog reljefa u njezinom središnjem dijelu. Neke željezničke pruge napravljene su za vrijeme Austro-Ugarske, dok se danas koriste tek povremeno zbog toga što su u ratu uništene. Aerodromi se nalaze u Mostaru, Tuzli, Sarajevu te Banjoj Luci. Trenutno se gradi suvremena autocesta Koridor 5c.

Gospodarstvo

Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Bosne i Hercegovine

BBI trgovački i poslovni centar, također je i sjedište TV kuće Al Jazeera Balkans u Sarajevu.

Poslije Makedonije, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u socijalističkoj Jugoslaviji. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, a hrana se uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja gospodarstva, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma, u BiH je forsirana vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri godine ratovanja uništile su bosanskohercegovačko gospodarstvo i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80 %.

Nakon mira, proizvodnja se malo oporavila 1996.-'98., ali rast se znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine, a sveden je na jednu četvrtinu prijeratnog (od 24.000 $ prije rata na 6.100 $ u 2003. godini).

Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 41 %.

U Posavini se uzgajaju žitarice i industrijske biljke, a od domaćih životinja uglavnom perad i svinje. Na poljima koja su smještena kod Neretvinog donjeg toka, zahvaljujući toploj mediteranskoj klimi, uzgaja se vinova loza, razno povrće i maslina, mogranj, klementine, mandarine, limun (doduše znatno manje od mandarina i klementina) te ostalo voće. U brežuljkastom dijelu uzgajaju se šljive, jabuke i slično voće, te povrće. U gorsko-planinskom zavičaju često se uzgaja tek malobrojno povrće i voće, no stočarstvo je veoma razvijeno.

U Zavidovićima se proizvodi namještaj, a u Banjoj Luci i Prijedoru celuloza. U nižim predjelima rastu hrast i bukva, a u višim jela, smreka te crni i bijeli bor. Najviše listopadne šume ima Posavina.

U BiH postoje nalazišta kamene soli (Tuzla), gipsa (npr. Kupres, Foča, Jajce), željeza (npr. Vareš), boksita (u blizini Širokog Brijega, Jajca, Čitluka i drugih gradova) itd. Mnogo se eksploatira ugljen. Zbog prevelikog oslanjanja na ugljen u proizvodnji električne energije, BiH je danas druga na svijetu po smrtnosti prouzročenu zagađenjem zraka. Jedina gora je Sjeverna Koreja. Samo tuzlanska termoelektrana godišnje izgori tri milijuna tona ugljena. Još gore je odlaganje toksičnog otpada nedaleko od naselja i izlijevanje otpadnih voda u rijeke. Lukavac se suočava s problemom taloga "Bijelo more".

Razvijeni su planinski, vjerski, ljetni, seoski i zdravstveni turizam. U veće poznate planine ubrajaju se Igman, Vlašić, Bjelašnica, Treskavica itd. Termalni izvori smješteni su u Tešnju, Kiseljaku, Laktašima, Višegradu i drugim naseljima. U Hercegovini se nalaze Neum koji izlazi na Jadransko more te Međugorje koje je poznato po Gospinom ukazanju.

Veliki ulagač u elektroenergetski sustav u BiH je hrvatski HEP, koji je ondje uložio milijarde eura prije raspada SFRJ. Uložio je u TE Gacko, gdje polažu pravo na trećinu vlasničkog udjela u rudniku i TE Gacko i to na osnovi ulaganja od 400 milijuna njemačkih maraka (oko 200 mlijuna eura) po sporazumu sklopljenom 1986. godine. Hidroelektrana Dubrovnik projektirana je prije raspada SFRJ kao dio jedinstvene tehnološke cjeline koju su činile i hidroelektrane u Trebinju i Čapljini. HEP je uložio velike novce u TE Tuzla i TE Kakanj.

Stanovništvo

Podrobniji članci o temama: Stanovništvo Bosne i Hercegovine i Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.

Populacijska piramida 2010.

Prema popisu iz 2013. godine, u BiH živi ukupno 3,513,159 stanovnika, od toga muškararaca 1,732,270 a žena 1,798,889. Etničku strukturu čine: Bošnjaci – 1.769.592 (50,11 %), Srbi 1.086.733 (30,78 %), Hrvati 544.780 (15,43 %), Ostali 96.539 (2,73 %), ne izjašnjava se 27.055 (0,77 %), bez odgovora 6460 (0,18 %).

Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.377.033 stanovnika s ovim sastavom: 1.902.956 (43,47 %) Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci), 1.366.104 (31,21 %) Srba i 760.852 (17,38 %) Hrvata, 242.682 (5,54 %) ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 104.439 (2,38 %) ostali i nepoznato. Religijska podjela uglavnom slijedi etničku: 88 % Hrvata su katolici, 90 % Bošnjaka su muslimani, a 99 % Srba su pravoslavci. U Bosni i Hercegovini živjeli su i pripadnici nacionalnih manjina. Nijihov broj na popisu iz 1991. godine, bio je sljedeći: Albanci – 4922, Crnogorci – 10.048, Česi – 590, Talijani – 732, Židovi – 426, Mađari – 893, Makedonci – 1596, Nijemci – 470, Poljaci – 526, Romi – 8864, Rumunji – 162, Rusi – 297, Rusini – 133, Slovaci – 297, Slovenci – 2190, Turci – 267 i Ukrajinci – 3.29.

Podaci su se od tada znatno promijenili jer je u ratu poginulo oko 100 tisuća ljudi po najnovijim procjenama, a pola stanovništva se preselilo.

Prema podacima iz CIA fact book iz 2000. godine, BiH ima 4.025.000 stanovnika a etnički sastav je bio sljedeći – 48 % Bošnjaci, 37,1 % Srbi, 14,3 % Hrvati i 0,6 % ostali.

Bosnu i Hercegovinu je 2013. kao i susjedne zemlje zahvatilo masovno iseljavanje državljana. Od 2013. do kraja listopada 2017. iz BiH je iselila 151.101 osoba, od čega 68.068 iz Federacije BiH, 68.278 iz Republike Srpske i 14.755 iz distrikta Brčkog.

Podaci iz prošlih popisa

• 1981. 4.124.256 stanovnika.
  • Etnički sastav: Muslimani 37,5 %, Srbi 32 %, Hrvati 20,4 % i drugi.
• 1971. 3.746.111 stanovnika.
  • Etnički sastav: Muslimani 39,6 %, Srbi 37,2 %, Hrvati 20,6 % i drugi.
• 1961. 3.277.948 stanovnika.
  • Etnički sastav: Srbi 42,9 %, Muslimani 25,7 %, Hrvati 21,7 % i drugi.
• 1953. 2.847.790 stanovnika.
  • Etnički sastav: Srbi 44,4 %, Muslimani 31,3 %, Hrvati 23 % i drugi.
• 1948. 2.565.283 stanovnika.
  • Etnički sastav: Srbi 41,6 %, Muslimani 34,7 %, Hrvati 22,6 % i drugi. [1]

Etničke grupe

Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Bosne i Hercegovine

Kultura

Podrobniji članak o temi: Kultura Bosne i Hercegovine

Antun Branko Šimić

Nekadašnji rimski gradovi nalazili su se u Mogorjelu, Bigesti i Cimu, a danas postoje samo njihovi ostaci. U stare gradove ubrajaju se Bobovac, Vranduk i Srebrenik, a njihovi dijelovi su u Jajcu i Počitelju. Stećci potječu iz srednjeg vijeka, a najviše ih ima u Radimlji. Humačka je ploča najstariji spomenik koji je napisan na hrvatskom jeziku u BiH, a napisan je na bosančici (sadrži još i pet glagoljičnih slova).

Poznati slikari iz vremena poslije drugog svjetskog rata su: Virgilije Nevjestić, Bekir Misirlić, Ljubo Lah, Meha Sefić, Franjo Likar, Mersad Berber, Ibrahim Ljubović, Dževad Hozo, Affan Ramić, Safet Zec, Ismar Mujezinović i Mehmed Zaimović. Bosna i Hercegovina dala je i brojne književnike kao što su npr. pjesnici Antun Branko Šimić, Aleksa Šantić, Jovan Dučić i Mak Dizdar, te npr. pisci: Zlatko Topčić, Ivo Andrić, Meša Selimović, Semezdin Mehmedinović, Branko Ćopić, Miljenko Jergović, Isak Samokovlija, Abdulah Sidran, Petar Kočić.

Filmska kultura

Neki od poznatih bosanskohercegovački filmski djelatnika su: Hajrudin Krvavac-Šiba, Emir Kusturica (filmovima "Otac na službenom putu" i "Podzemlje" osvojio na filmskom festivalu u Cannesu Zlatnu palmu (Palme d'Or) 1985. i 1995.), Mirza Idrizović, Aleksandar Jevđević, Ivica Matić, Danis Tanović (filmom "Ničija zemlja" osvojio Oscara američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti u konkurenciji za najbolji strani film i nagradu Zlatni globus 2001.g.), Zlatko Topčić, Ademir Kenović, Benjamin Filipović, Jasmin Dizdar, Pjer Žalica, Jasmila Žbanić, Dino Mustafić, Srđan Vuletić, Aida Begić.

Moderna glazba

Mnogi bosanskohercegovački izvođači poznati su u regiji, kao što su npr.: Dino Zonić, Goran Bregović, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Edo Maajka, Frenkie, Šejla Sulejmanovski, Elvir Laković Laka, Dino Merlin i Tomo Miličević, a veliku popularnost su imali pop i rock sastavi npr. Bijelo dugme, Indexi, Plavi Orkestar, Zabranjeno Pušenje, Dubioza kolektiv.

Šport

Logo Zimskih olimpijskih igri u Sarajevu 1984. godine.

Bosna i Hercegovina je zemlja mnogih svjetskih poznatih sportaša, od kojih su mnogi nastupali u momčadim bivše Jugoslavije. Najvažniji međunarodni sportski događaj na prostoru BiH bile su 14. zimske olimpijske igre održan u Sarajevu od 7.-19. veljače 1984.g. Neki od poznatih olimpijaca su:

• Rim, 1960: Tomislav Knez i Velimir Sombolac (nogomet),
• Tokio, 1964: Mirsad Fazlagić (nogomet),
• München, 1972.: Abaz Arslanagić, Milorad Karalić, Nebojša Popović, Đorđe Lavrinić, Dobrivoje Seleć (rukomet)
• Moskva, 1980.: Mirza Delibašić i Ratko Radovanović (košarka)
• Los Angeles, 1984.: Zdravko Rađenović, Zlatan Arnautović (rukomet) i Anto Josipović (boks).

Rukometni klub Borac iz Banje Luke osvojio je sedam prvenstava rukometa u Jugoslaviji, a 1979.g. bili su i Europski klupski prvaci u rukometu. Košarkaški klub Bosna iz Sarajeva osvojio je Europsko klupsko prvenstvo u košarci 1979. Ženski košarkaški klub Jedinstvo Aida iz Tuzle osvojio je Europsko klupsko košarkaško prvenstvo u Firenci. Karate klub Tuzla-Sinalco osvoji je četiri Europska prvenstva u karateu i jedno svjetsko prvenstvo.

Najpopularniji sport u BiH je nogomet, neki od biših poznatih igrača su Josip Katalinski, Dušan Bajević, Miroslav Blažević, Ivica Osim, Enver Marić, Safet Sušić, Blaž Slišković, Semir Tuce, Faruk Hadžibegić, Mehmed Baždarević, Vahid Halilhodžić, i Mirsad Fazlagić, a od današanji su: Edin Džeko, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević, Emir Spahić, Asmir Begović, Miralem Pjanić i mnogi drugi.

Povezani članci

• Nacionalni parkovi i parkovi prirode Bosne i Hercegovine
• Bosanskohercegovačka kuhinja
• Telekomunikacije u Bosni i Hercegovini

Vanjske poveznice

• Informativno-turisticki portal Bosne i Hercegovine
• Tražilica Hrvata u BiH

Izvori

Portal:Europa

Ostali projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Bosna i Hercegovina
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bosna i Hercegovina
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Bosne i Hercegovine
	Pogledajte rječničku natuknicu Bosna i Hercegovina u Wječniku, slobodnom rječniku.