Goran Bregović | |
---|---|
Goran Bregović 2007. godine | |
Rođen/a | 22. ožujka 1950. |
Žanr/ovi | rock • jazz • folk • svjetska • filmska |
Zanimanje | glazbenik • tekstopisac • skladatelj |
Instrument | gitara |
Djelatno razdoblje | 1969. do danas |
Angažman | Kodeksi • Jutro • Bijelo dugme |
Internetska stranica | www.goranbregovic.rs |
Goran Bregović (Sarajevo, 22. ožujka 1950.), glazbenik iz Bosne i Hercegovine. Autor je filmske glazbe i jedan je od najpoznatijih skladatelja s Balkana. Postao je poznat u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća kao vođa i gitarist skupine Bijelo dugme.
Životopis
Rane godine
Gitaru počinje svirati pri kraju osnovne škole, a u osamnaestoj godini pristupa sarajevskom sastavu "Kodeksi", gdje dolazi na preporuku pjevača Željka Bebeka. Nakon razlaza "Kodeksa" u jesen 1971. godine zajedno s Ismetom Arnautalićem osniva sastav "Jutro" u kojeg nešto kasnije poziva Bebeka. Snimaju nekoliko pjesama, između ostalih i "Kad bi bio bijelo dugme". Arnautalić napušta "Jutro" krajem 1972. godine, a sastav mijenja ime u "Bijelo dugme". Počinju s radom 1974. godine, nakon povratka Željka Bebeka s odsluženja vojnog roka.
Bijelo dugme
Bijelo dugme s Goranom Bregovićem kao gitaristom, skladateljem i neupitnim vođom bio je jedan od najpopularnijih sastava u povijesti jugoslavenske glazbe. Postojali su od 1974. do 1989. godine.
Poslije Bijelog dugmeta
Bregović 1988. godine sklada glazbu za film Emira Kusturice Dom za vješanje. Nakon velikog uspjeha filma i Bregovićeve glazbe, osobito pjesme "Ederlezi", nastavlja suradnju s Kusturicom u filmu Arizona Dream 1993. godine, a potom sklada glazbu za film Kraljica Margot kojeg režira Patrice Chéreau. Jednako je uspješna i nova suradnja s Kusturicom u filmu Podzemlje 1995. godine. Surađuje s nizom poznatih pjevačica i pjevača (George Dalaras, Sezen Aksu, Krzysztof Krawczyk, Iggy Pop, Cesária Évora, Ofra Haza, Kayah).
Godine 1998. osnovao je Orkestar za svadbe i sprovode s kojim nastupa po čitavom svijetu svirajući tradicionalnu narodnu glazbu s Balkana, vlastite skladbe utemeljene na balkanskom i romskom melosu i obrade starih pjesama Bijelog dugmeta. Godine 2002. sklada liturgiju "Moje je srce postalo tolerantno" i izvodi je u bazilici St. Denis u Parizu. Godine 2004. sklada operu "Karmen sa sretnim krajem", a 2005. godine nastupa na tri oproštajna koncerta Bijelog dugmeta. Nastupio je 2007. godine na festivalu trubača u Guči gdje je snimljen njegov posljednji CD nazvan Alkohol, objavljen krajem 2008. godine.
Optužbe za plagijate
U vrijeme dok je skladao pjesme Bijelog dugmeta, Bregović je optuživan za plagiranje Chucka Berryja, B. B. Kinga, Van Halena, Jimmyja Pagea, Roda Argenta i drugih. Tijekom Bregovićeve samostalne karijere pažnju su privukle optužbe da je "Mesečina", jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, zapravo djelo Šabana Bajramovića.[1] U glazbi za film Kraljica Margot Bregović je potpisao tradicionalnu dalmatinsku pjesmu "Jute san se zajubija".[2] Redatelj filma Patrice Chéreau izjavio je 2008. godine kako je Goran Bregović vrlo talentiran, ali da krade sa svih strana što god poželi.[3]
Osobni život
Goran Bregović najviše vremena provodi u Parizu i Beogradu. U braku je s bivšom sarajevskom manekenkom Dženanom Sudžukom. Vjenčali su se 1993. godine u Parizu i imaju troje djece. Po svojem izjašnjenju Goran Bregović je Jugoslaven.
Diskografija
Samostalni albumi, kompilacije i glazba za filmove
- Goran Bregović (1976.)
- Dom za vješanje (1989.)
- Kuduz (1989.)
- Les Temps des Gitans - Kuduz (1990.)
- Paradéchtika sa Alkistis Protopsalti (1991.)
- Arizona Dream (1993.)
- La reine Margot (1994.)
- Underground (1995.)
- P.S. (1996.)
- Düğün ve Cenaze sa Sezen Aksu(1997.)
- Thessaloniki - Yannena with Two Canvas Shoes s Georgeom Dalarasom (1997.)
- Silence of the Balkans (uživo 1998.)
- Ederlezi (1998.)
- Kayah & Bregović (1999.)
- Songbook (2000.)
- Kayah i Bregović (2000.)
- Daj mi drugie życie s Krzysztofom Krawczykom (2001.)
- Tales and songs from weddings and funerals (2002.)
- Goran Bregović's Karmen with a Happy End (2007.)
- Alkohol (2008.)
- Welcome to Goran Bregović (2009.)
- Bella Ciao (2013.)
Izvori
|