Jovan Dučić (Trebinje, 17. veljače 1871. - Gary, 7. travnja 1943.), bio je srpski pjesnik i diplomat. Jedan je od vodećih predstavnika srpskoga modernizma,[1] te jedan od najvećih majstora forme u srpskoj poeziji.
Životopis
U rodnom mjestu Trebinju, završava osnovnu školu a nižu gimnaziju u Mostaru. Godine 1892. diplomirao je na učiteljskoj školi u Somboru. Predavao je u nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini. Godine 1896. pokreće književni časopis "Zora" u Mostaru, gdje je 1901. godine objavio prvu, još početničku zbirku pjesama. Školovanje je nastavio u Ženevi i Parizu, gdje je 1906. godine završio pravni fakultet. Nakon povratka u rodnu zemlju ulazi u diplomatsku službu; bio je na različitim visokim dužnostima u veleposlanstvima u Sofiji, Rimu, Ateni, Madridu, Ženevi, Kairu, pa ponovo u Rimu i Madridu do početka Drugoga svjetskog rata, kada bježi u SAD. Podržavao je stari jugoslavenski režim a za vrijeme Drugoga svjetskog rata podupirao je četnički pokret.[1][2]
1942. godine napisao je pjesmu o Hrvatima koja je šovinističkog sadržaja Sinu tisućljetne kulture.[3]
Umro je u Garyju, u SAD, 1943. godine.
Djela
- Pjesme, 1901.
- Pesme u prozi. Plave legende, 1908.
- Pesme, 1908.
- Sabrana dela, I–VI, 1929.-32.
- Gradovi i himere, 1940.
- Izabrana dela, I–V, 1982.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Proleksis enciklopedija: Dučić, Jovan, preuzeto 12. studenoga 2013.
- ↑ Hrvatska enciklopedija: Dučić, Jovan, preuzeto 12. studenoga 2013.
- ↑ Jovan Dučić - Sinu tisućljetne kulture, Scribd
Vanjske poveznice
