Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bihać

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bihać
Novi trg u Bihaću
Novi trg u Bihaću
Novi trg u Bihaću
Grb
Grb
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Unsko-sanska
Vlast
 - Gradonačelnik Šuhret Fazlić (PoMak)
Površina
 - Grad 900 km²
Stanovništvo (2013.)
 - Grad 56.261
 - Naseljeno mjesto 39.690
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme (UTC)
Poštanski broj 77000
Pozivni broj +387 (0)37
Službena stranica www.bihac.org
Zemljovid
Položaj grada Bihaća u Bosni i Hercegovini
Položaj grada Bihaća u Bosni i Hercegovini

Položaj grada Bihaća u Bosni i Hercegovini

Bihać je grad u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine te administrativno središte Unsko-sanske županije.

Zemljopis

Bihać je smješten u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i privredno je, administrativno i kulturno središte Unsko-sanske županije. Na zapadu Bihać graniči s općinama RH Hrvatske Donji Lapac i Plitvička jezera-Korenica, na sjeveru s gradom Cazinom, na istoku s općinama Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac, a na jugu sa općinom Drvar. Površina Bihaća iznosi 900 km². Do 1995. godine površina tadašnje općine Bihać iznosila je 689 km² da bi, po zaključenju Dejtonskog sporazuma, dio prijeratne općine Drvar bio pripojen Bihaću.

Bihać je smješten u Bihaćkom polju, podno planina Plješevice i Grmeč i brda Debeljača. Kroz njega protječu rijeka Una i njene pritoke Klokot i Privilica.

Reljef se većinom sastoji od polja, brežuljaka i planina srednje visine. Velik dio grada bogat je izvorima, potocima, rijekama i podzemnim vodama. Klima je uglavnom umjereno-kontinentalna i umjereno-planinska, uz male promjene zbog zračnih masa. Ljeta su vrlo topla i suha, uz rijetke kratke ili duge pljuskove, a zime hladne s puno padalina, većinom kišnih. Tokom kalendarske godine oko 80 dana ima temperaturu nižu od nule.

Mraz se javlja od listopada do travnja, a snijeg od studenoga do travnja.[1]

Stanovništvo

Popisi 1971. - 1991.

Stanovništvo općine Bihać
godina popisa 1991.[2] 1981. 1971.
Muslimani 46.737 (66,07%) 40.041 (61,09%) 37.325 (64,14%)
Srbi 12.689 (17,93%) 11.093 (16,92%) 12.096 (20,78%)
Hrvati 5.580 (7,88%) 5.855 (8,93%) 6.824 (11,72%)
Jugoslaveni 4.356 (6,15%) 7.364 (11,23%) 1.133 (1,94%)
ostali i nepoznato 1.370 (1,93%) 1.191 (1,81%) 807 (1,38%)
ukupno 70.732 65.544 58.185

Bihać (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Bihać
godina popisa 1991.[2] 1981. 1971.
Muslimani 27.418 (60,18%) 14.155 (47,38%) 13.752 (57,15%)
Srbi 8.218 (18,04%) 5.829 (19,51%) 5.222 (21,70%)
Hrvati 4.805 (10,54%) 2.872 (9,61%) 3.453 (14,35%)
Jugoslaveni 4.020 (8,82%) 6.616 (22,14%) 1.014 (4,21%)
ostali i nepoznato 1.092 (2,39%) 403 (1,34%) 619 (2,57%)
ukupno 45.553 29.875 24.060

Popis 2013.

Stanovništvo grada Bihaća
godina popisa 2013.[3]
Bošnjaci 49.550 (88,07%)
Hrvati 3.265 (5,80%)
Srbi 910 (1,62%)
ostali i nepoznato 2.536 (4,51%)
ukupno 56.261
Bihać - naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[3]
Bošnjaci 34.142 (86,02%)
Hrvati 3.043 (7,67%)
Srbi 424 (1,07%)
ostali i nepoznato 2.081 (5,24%)
ukupno 39.690

Naseljena mjesta

Grad Bihać sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:[3]

Bajrići, Baljevac, Bihać, Boboljusci, Bosanski Osredci, Brekovica, Bugar, Ćukovi, Doljani, Donja Gata, Dubovsko, Gorjevac, Gornji Tiškovac, Grabež, Grmuša, Hrgar, Izačić, Jankovac, Jezero, Kalati, Klisa, Klokot, Kula, Kulen Vakuf, Lipa, Lohovo, Lohovska Brda, Mala Peća, Mali Cvjetnić, Mali Skočaj, Malo Očijevo, Martin Brod, Međudražje, Muslići, Očigrije, Orašac, Ostrovica, Palučci, Papari, Praščijak, Pritoka, Prnjavor, Račić, Rajnovci, Ripač, Spahići, Srbljani, Teočak, Trubar, Turija, Velika Gata, Veliki Cvjetnić, Veliki Skočaj, Veliki Stjenjani, Veliko Očijevo, Vikići, Vrsta, Zavalje i Zlopoljac.

Prije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma naseljena mjesta Boboljusci, Bosanski Osredci, Gornji Tiškovac, Mali Cvjetnić, Malo Očijevo, Martin Brod, Očigrije, Palučci, Trubar, Veliki Cvjetnić i Veliko Očijevo su pripadala općini Drvar.

Na popisima 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Čavkići, Čekrlije, Dobrenica, Golubić, Kamenica, Kralje, Malo Založje, Mrkonjića Lug, Orljani, Pokoj, Sokolac, Vedro Polje, Veliko Založje, Vinica i Vrkašić. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima.

Mjesne zajednice

Na popisu stanovništva 1991. godine Bihać je imao 48 naseljenih mjesta u 36 mjesnih zajednica:

Gradske mjesne zajednice

  • MZ Bakšaiš (2.218 st., 1991.)
  • MZ Centar (1.371 st.)
  • MZ Čavkići (1.351 st.) obuhvaća naselja Čavkići, Mujadžići, Ćehići i Midžići
  • MZ Donje Prekounje (1.955 st.)
  • MZ Golubić (730 st.)
  • MZ Gornje Prekounje (3.541)
  • MZ Harmani (5.697 st.)
  • MZ Hatinac (2.289 st.)
  • MZ Jezero - Privilica (3.601 st.)
  • MZ Kamenica (1.309 st.)
  • MZ Kralje (2.198 st.)
  • MZ Luke (2.875 st.)
  • MZ Mali Lug (1.248 st.)
  • MZ Mrkonjića Lug (1.820 st.)
  • MZ Ozimice (6.884 st.)
  • MZ Pokoj (1.126 st.)
  • MZ Ribić-Orljani (1.767 st.)
  • MZ Ružica (3.452 st.)
  • MZ Sokolac (2.070 st.)
  • MZ Vedro Polje (679 st.)
  • MZ Veliko Založje (403 st.)
  • MZ Žegar (790 st.)

obuhvaćaju naselja: Baljevac, Bihać, Grabež, Jankovac, Lohovska Brda, Muslići i Zlopoljac.

Seoske mjesne zajednice

Uprava

Gradonačelnik: Šuhret Fazlić (PoMak)

Gradsko vijeće:

Povijest

O imenu i podrijetlu grada Bihać

Utvrđeni hrvatski grad Bihać oko 1590. godine, prije pada pod tursku vlast

Etimologija imena grada Bihaća je važan argument u rasvjetljavanju njegove davne prošlosti. Riječ bihać u različitim svojim oblicima: bišće, bijać, bihak, bihag označava kraljevsko dobro. Budući da se na području bihaćkog kraja susreće i isprepliće više starodrevnih hrvatskih župa na različitim razinama društvenog, političkog, vojnog, gospodarskog i crkvenog života (psetska, zagrebačka, unska, unačka, lapačka, nebljuška, humska, brinjska, drežnička) bihaćko područje zauzima središnje mjesto u Kraljevini Hrvatskoj. Kako je Kraljevina Hrvatska imala policentrični sustav stolnih gradova i Bihać je u više navrata bio stolnim gradom, a prije njega svakako Pset ili Psat po kome je i nazvana župa u čiji sastav je najvjerojatnije ulazilo kraljevsko dobro ili bišće iz kojega se razvio grad Bišće.

Datoteka:Pecat i grb Bihaca iz XIX st.jpg
Pečat i grb Bihaća iz XIV. i XVI. stoljeća

Ilirski i rimski period

Jedno od najrazvijenih područja u Bosni i Hercegovini iz ilirskog perioda je dolina Une. To je područje, smješteno između Plješivice na zapadu, Grmeča na istoku i Zrinjske i Petrove gore na sjeveru, dalo veliki broj natpisa i arheoloških nalaza koji govore da se ovdje nalazilo veliko središte ilirskog plemena Japoda. Bosansko Pounje je najistočniji dio prostranog japodskog područja, koji je zauzimao i cijelu Liku, Gorski Kotar i dijelove Istre i Slovenije. Svuda su bili okruženi drugim ilirskim plemenima, osim u Sloveniji gdje su imali dodira sa Keltima. Arheolozi su registrirali veliki broj gradinskih naselja i veliki broj drugih arheoloških nalaza: sojenice, nakit od bronze, željeza i srebra, japodske urne s detaljima iz svakodnevnog i zagrobnog života, do "Japodskog konjanika". Zbog toga se može s pravom govoriti o posebnoj ilirskoj kulturi na japodskom području.

Značajno arheološko nalazište sojenica u Ripču, o čemu svjedoče ostaci kočeva sačuvanih u sedrastom koritu Une, najviše govori o prošlosti ovog područja. Pronađeno je oko 2.500 komada ovih kočeva. Oni su uglavnom činili pravougaonu formu veličine 12 x 6 metara između kojih su se nalazili uski prolazi, kao neki vodni putevi. Ove sojenice na Uni kod Ripča i na slapu Bukva kod Lohova bile su izgrađene od drveta na hrastovim kočevima koji su bili dosta duboko „zabijeni“ u korito rijeke. Pored toga, uočeno je i postojanje platformi. Zidovi ovih drvenih kuća su sa unutrašnje strane bili oblijepljeni ilovačom, dok je krov bio od slame.

Rimljani su ih pokorili 35. god. pr. Kr., i to sa vojskom koju je vodio Oktavijan August. Ovo se područje nakon toga spominje u vezi sa ustankom Ilira 9.god. pr. Kr.. Te godine su Rimljani najprije slomili ilirski otpor u dolini Une, zauzimajući uz velike borbe i ilirsku gradinu Raetinum i još dva grada. Konačni slom ustanka desio se u dolini Bosne.[4] Iz epigrafskih natpisa se vidi da su se domaća imena zadržala i nekoliko stoljeća nakon toga, pa se zaključuje da je proces romanizacije išao veoma sporo. Iz rimskog perioda ima manje gradina, pa je predpostavka da su se naselja gradila od drveta. Prema površinskim nalazima građevinskog materijala i kamenim spomenicima arheolozi su locirali postojanje rimskog gradskog centra u okolini Bihaća, municipij Raetinium, na terenu današnjeg sela Golubić, tamo gdje je bilo i ilirsko naselje istog imena.[5]

Bihać u srednjem vijeku

Za vrijeme Hrvatskog Kraljevstva navedeno je da je rijeka Una koja tuda protječe "poglavita rijeka u Hrvatskoj" (principalissimo fiume di Croazia..-Theiner: Monum. Slavorum merid. Knj. II., str. 75.), ni Sava, ni Neretva, ni Dunav, ni Kupa, ni Krka, ni Vrbas, već Una jer prolazi kroz središte Hrvatskog Kraljevstva. Kako se za župu Pset zna da je bila središnja u svakom smislu župa u Hrvatskoj, onda je vrlo vjerojatno da je ondje stolujući hrvatski kralj imao svoje posjede ili bišća. Bihać je tako proglašen za slobodni kraljevski grad 1262. godine. Tradicija će se nastaviti jer će u Bihaću u srednjem vijeku više puta zasjedati hrvatski Sabor – poslije bitke na Krbavskom polju 1493. Sabor je zasjedao u Bihaću 1494. i poslao papi Aleksandru VI. molbu da utječe na kralja Vladislava.[6] I sam grad Bihać će tridesetak godina biti držan jednim od stolnih gradova. U njemu su se sustjecale čak tri hrvatske biskupije: Zagrebačka, Senjsko-modruška i Kninska te više dijeceza. Za područje oko Bihaća, koje je u srednjem vijeku pripadalo Hrvatskoj, uobičajio se naziv turska Hrvatska. Tek će se od 1878. za sjeverozapad Bosne i Hercegovine početi koristiti naziv Bosanska krajina.[7] Gašpar Vinjalić u knjizi o Slavenima piše: "Hasan-paše, koji stane opsjedati u Hrvatskoj tvrđavu Bihać, na rijeci Uni. (1592.g.)."

Zanimljivost je da se je u Bihaću do dolaska turske vlasti govorilo čakavicom, kakvu danas možemo naći na otocima kao što je primjerice Susak.[8]

Suvremeni Bihać

Hrvati u Bihaću su platili visoku cijenu za obranu grada. Čak 72 pripadnika HVO Bihać položila su život u njegovoj obrani, a 250 ih je lakše i teže ranjeno.[9] Operacijom Oluja Hrvatska vojska je uz pomoć Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane deblokirala Bihać i tako spriječila da doživi tada izglednu sudbinu Srebrenice.[9]

Popis bihaćkih načelnika

(ista titula pod raznim nazivima: sudac, vesnik, kadija, kajmakan, gradonačelnik, predsjednik općine, itd.)

Popis bihaćkih kapetana od 16. do 19. stoljeća

Bihaćka kula
  • Jakov Ravnikar
  • Erazmo Turn
  • Petar Keglević
  • Bartol Ravnikar
  • Martin Gal
  • Vilim Šnicenbaum
  • Juraj Zauer
  • Juraj od Zobelsberga
  • Mihajlo Špalatin
  • Juraj Kronšal
  • Adam Šramf
  • Danilo Lozer
  • Fridrik od Višnje Gore
  • Sebastijan Lamberg
  • Benko Krajner
  • Juraj Paner
  • Franjo Resel
  • Danilo Obričan
  • Ladislav More
  • Jakov Prank
  • Franjo Horner
  • Tomo Dornberg
  • Hrustan beg Bišćević 1592. Potomci su mu vjerojatno Hrustanovići iz Golubića.
  • Murad-aga . potomci su Muratović, a posjedi okolo Klokota i Pecikovića glavice, zvane i Muratović.
  • Derviš-aga Hadugarić - i ovo se prezime gubi, a potomci su mu Derviševići.
  • Duralija Ali-aga kasnije Alaga i Alagići / "Dvoboj Dur Alije i Bihaćkog bana" pjesma u desetercu; Dur zbog prgave naravi, Džabija jer je ubirao porez, do 1592.poreznik u Lici Za zasluge u osvojenju Bišča dobio velike posjede na bakšiš . poklon otuda naziv naselju Bakšaiš i Hatinac
  • Idriz-beg - Idrizovići
  • Mustaj-beg Hasumović (Lipovača?)- Kasumovići
  • Osman-aga Poprženović sa Dur Alijom Ali-agom zarobio dva Madžara Ševeljića koji su pokazali gdje je barutana. Pri eksploziji opržen -Popržen i sa Ali- agom dobio posjede oko kule u Kalini kraljama Vrkašiću.
  • Mustaj-beg Badnjević porijeklom iz Krupe
  • Tatar Mustaj-beg Idris Kapitanović - Tatarevići
  • Salih-paša Kulinović - Kulenovići iz Vakufa
  • Ahmet-beg Ahmetovići
  • Idrasović
  • Afmet-beg Jusufbegović
  • Ibrahim-paša - Ibrahimpašići
  • Hasan-beg Ibrahimpašić
  • Mehmed-beg Bišćević
  • Jakub-beg Jakupovići
  • Hilmi
  • Husein ef. Karabegović
  • Kemal ef. Mesic

Gospodarstvo

U bivšoj SFRJ Bihać je bio razvijen industrijski grad. Tvornice kao što su Kombiteks, Krajinametal, Polietilenka, Bira, Žitoprerada, Energoinvest - Tvornica rastavljača i kablovskih glava bile su nosioci privrednog razvoja, ali su u postratnoj neuspješnoj privatizaciji nažalost uništene .

Danas je Bihać sjedište jedne od najvećih pivovara u Bosni i Hercegovini koja proizvodi dva pivarska brenda, Preminger i Unski biser. Bihaćka mljekara koja je u vlasništvu njemačke firme Meggle jedna je od vodećih u BiH. Također, u novije vrijeme postignuti su značajni rezultati i u turizmu. Bihaćki rafting na rijeci Uni smatra se jednim od najboljih u regionu. Turističkim rezultatima pogoduje i proglašenje gornjeg toka Une prvim Nacionalnim parkom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Poznati Bišćani

Spomenici i znamenitosti

Glavni bihaćki spomenici i znamenitosti:

Obrazovanje

Od 1997. godine Bihać je sveučilišni grad.

Šport

  • NK Jedinstvo Bihać
  • Judo klub Una Bihać
  • Nogometni klub Radnički
  • Košarkaški klub Bihać
  • Rukometni klub Bihać
  • Odbojkaški klub Bihać
  • Nogometna škola Kolibri
  • Nogometni klub Omladinac 75 Pokoj
  • Konjički klub "Bihać"
  • Karate klub "Bihać"
  • MNK Beton Bihać
  • KIK Una Bihać
  • Aikido klub Takemusu Bihać
  • MNK Palma Bihać
  • Šahovski klub "Bihać" Bihać
  • Fudbalski klub Brekovica
  • Košarkaški klub Željo 1971
  • Ženski rukometni klub Bihać
  • Nogometni klub Brekovica
  • Ženski rukometni klub Bihać
  • Ženski odbojkaški klub Bihać
  • Omladinski fudbalski klub Bihać (OFK Bihać)
  • NK Sloga Kralje-Vrkašić 1937

Izvori

  1. Klima Bihaća
  2. 2,0 2,1 Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  3. 3,0 3,1 3,2 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 27. prosinca 2019.
  4. SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” -Salmedin Mesihović, Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33 2010
  5. Bosna i Hercegovina u antičko doba. -Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988
  6. Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN 953-222-228-6 str. 63.
  7. Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN 953-222-228-6 str. 72
  8. Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) – Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.
  9. 9,0 9,1 Večernji list 22. lipnja 2013.

Vanjske poveznice