Bihać | |||
---|---|---|---|
Novi trg u Bihaću | |||
|
|||
Država | Bosna i Hercegovina | ||
Entitet | Federacija BiH | ||
Županija | Unsko-sanska | ||
Vlast | |||
- Gradonačelnik | Šuhret Fazlić (PoMak) | ||
Površina | |||
- Grad | 900 km² | ||
Stanovništvo (2013.) | |||
- Grad | 56.261 | ||
- Naseljeno mjesto | 39.690 | ||
Vremenska zona | Srednjoevropsko vrijeme (UTC) | ||
Poštanski broj | 77000 | ||
Pozivni broj | +387 (0)37 | ||
Službena stranica www.bihac.org | |||
Zemljovid | |||
Položaj grada Bihaća u Bosni i Hercegovini |
Bihać je grad u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine te administrativno središte Unsko-sanske županije.
Zemljopis
Bihać je smješten u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i privredno je, administrativno i kulturno središte Unsko-sanske županije. Na zapadu Bihać graniči s općinama RH Hrvatske Donji Lapac i Plitvička jezera-Korenica, na sjeveru s gradom Cazinom, na istoku s općinama Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac, a na jugu sa općinom Drvar. Površina Bihaća iznosi 900 km². Do 1995. godine površina tadašnje općine Bihać iznosila je 689 km² da bi, po zaključenju Dejtonskog sporazuma, dio prijeratne općine Drvar bio pripojen Bihaću.
Bihać je smješten u Bihaćkom polju, podno planina Plješevice i Grmeč i brda Debeljača. Kroz njega protječu rijeka Una i njene pritoke Klokot i Privilica.
Reljef se većinom sastoji od polja, brežuljaka i planina srednje visine. Velik dio grada bogat je izvorima, potocima, rijekama i podzemnim vodama. Klima je uglavnom umjereno-kontinentalna i umjereno-planinska, uz male promjene zbog zračnih masa. Ljeta su vrlo topla i suha, uz rijetke kratke ili duge pljuskove, a zime hladne s puno padalina, većinom kišnih. Tokom kalendarske godine oko 80 dana ima temperaturu nižu od nule.
Mraz se javlja od listopada do travnja, a snijeg od studenoga do travnja.[1]
Stanovništvo
Popisi 1971. - 1991.
Stanovništvo općine Bihać | ||||||
godina popisa | 1991.[2] | 1981. | 1971. | |||
Muslimani | 46.737 (66,07%) | 40.041 (61,09%) | 37.325 (64,14%) | |||
Srbi | 12.689 (17,93%) | 11.093 (16,92%) | 12.096 (20,78%) | |||
Hrvati | 5.580 (7,88%) | 5.855 (8,93%) | 6.824 (11,72%) | |||
Jugoslaveni | 4.356 (6,15%) | 7.364 (11,23%) | 1.133 (1,94%) | |||
ostali i nepoznato | 1.370 (1,93%) | 1.191 (1,81%) | 807 (1,38%) | |||
ukupno | 70.732 | 65.544 | 58.185 |
Bihać (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Bihać | ||||||
godina popisa | 1991.[2] | 1981. | 1971. | |||
Muslimani | 27.418 (60,18%) | 14.155 (47,38%) | 13.752 (57,15%) | |||
Srbi | 8.218 (18,04%) | 5.829 (19,51%) | 5.222 (21,70%) | |||
Hrvati | 4.805 (10,54%) | 2.872 (9,61%) | 3.453 (14,35%) | |||
Jugoslaveni | 4.020 (8,82%) | 6.616 (22,14%) | 1.014 (4,21%) | |||
ostali i nepoznato | 1.092 (2,39%) | 403 (1,34%) | 619 (2,57%) | |||
ukupno | 45.553 | 29.875 | 24.060 |
Popis 2013.
|
|
Naseljena mjesta
Grad Bihać sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:[3]
Bajrići, Baljevac, Bihać, Boboljusci, Bosanski Osredci, Brekovica, Bugar, Ćukovi, Doljani, Donja Gata, Dubovsko, Gorjevac, Gornji Tiškovac, Grabež, Grmuša, Hrgar, Izačić, Jankovac, Jezero, Kalati, Klisa, Klokot, Kula, Kulen Vakuf, Lipa, Lohovo, Lohovska Brda, Mala Peća, Mali Cvjetnić, Mali Skočaj, Malo Očijevo, Martin Brod, Međudražje, Muslići, Očigrije, Orašac, Ostrovica, Palučci, Papari, Praščijak, Pritoka, Prnjavor, Račić, Rajnovci, Ripač, Spahići, Srbljani, Teočak, Trubar, Turija, Velika Gata, Veliki Cvjetnić, Veliki Skočaj, Veliki Stjenjani, Veliko Očijevo, Vikići, Vrsta, Zavalje i Zlopoljac.
Prije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma naseljena mjesta Boboljusci, Bosanski Osredci, Gornji Tiškovac, Mali Cvjetnić, Malo Očijevo, Martin Brod, Očigrije, Palučci, Trubar, Veliki Cvjetnić i Veliko Očijevo su pripadala općini Drvar.
Na popisima 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Čavkići, Čekrlije, Dobrenica, Golubić, Kamenica, Kralje, Malo Založje, Mrkonjića Lug, Orljani, Pokoj, Sokolac, Vedro Polje, Veliko Založje, Vinica i Vrkašić. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima.
Mjesne zajednice
Na popisu stanovništva 1991. godine Bihać je imao 48 naseljenih mjesta u 36 mjesnih zajednica:
Gradske mjesne zajednice
- MZ Bakšaiš (2.218 st., 1991.)
- MZ Centar (1.371 st.)
- MZ Čavkići (1.351 st.) obuhvaća naselja Čavkići, Mujadžići, Ćehići i Midžići
- MZ Donje Prekounje (1.955 st.)
- MZ Golubić (730 st.)
- MZ Gornje Prekounje (3.541)
- MZ Harmani (5.697 st.)
- MZ Hatinac (2.289 st.)
- MZ Jezero - Privilica (3.601 st.)
- MZ Kamenica (1.309 st.)
- MZ Kralje (2.198 st.)
- MZ Luke (2.875 st.)
- MZ Mali Lug (1.248 st.)
- MZ Mrkonjića Lug (1.820 st.)
- MZ Ozimice (6.884 st.)
- MZ Pokoj (1.126 st.)
- MZ Ribić-Orljani (1.767 st.)
- MZ Ružica (3.452 st.)
- MZ Sokolac (2.070 st.)
- MZ Vedro Polje (679 st.)
- MZ Veliko Založje (403 st.)
- MZ Žegar (790 st.)
obuhvaćaju naselja: Baljevac, Bihać, Grabež, Jankovac, Lohovska Brda, Muslići i Zlopoljac.
Seoske mjesne zajednice
- MZ Brekovica (2.677 st.) - obuhvaća naselja: Bajrići i Brekovica
- MZ Doljani (154 st.) - obuhvaća naselje Doljani
- MZ Gata Ilidža (2.264 st.) - obuhvaća naselja: Bugar, Donja Gata, Mala Peća i Velika Gata
- MZ Golubić (1.108 st.) - obuhvaća naselja: Golubić
- MZ Grmuša (304 st.) - obuhvaća naselje Grmuša
- MZ Izačić (3.201 st.) - obuhvaća naselja: Izačić, Kula, Prnjavor i Vikići
- MZ Klokot (1.293 st.) - obuhvaća naselja: Klokot i Papari
- MZ Kulen Vakuf (2.107 st.) - obuhvaća naselja: Kalati, Klisa, Kulen Vakuf, Ostrovica, Rajnovci i Veliki Stjenjani
- MZ Lipa (218 st.) - obuhvaća naselja: Dubovsko, Lipa i Teočak
- MZ Orašac (3.036 st.) - obuhvaća naselja: Ćukovi i Orašac
- MZ Pritoka (839 st.) - obuhvaća naselje Pritoka
- MZ Ripač (3.001 st.) - obuhvaća naselja: Gorjevac, Hrgar, Lohovo, Praščijak, Račić i Ripač
- MZ Skočaj (412 st.) - obuhvaća naselja: Mali Skočaj i Veliki Skočaj
- MZ Srbljani (2.526 st.) - obuhvaća naselja: Jezero, Spahići i Srbljani
- MZ Vrsta (2.118 st.) - obuhvaća naselja: Turija i Vrsta
- MZ Zavalje (302 st.) - obuhvaća naselja: Međudražje i Zavalje
Uprava
Gradonačelnik: Šuhret Fazlić (PoMak)
Gradsko vijeće:
Povijest
Etimologija imena grada Bihaća je važan argument u rasvjetljavanju njegove davne prošlosti. Riječ bihać u različitim svojim oblicima: bišće, bijać, bihak, bihag označava kraljevsko dobro. Budući da se na području bihaćkog kraja susreće i isprepliće više starodrevnih hrvatskih župa na različitim razinama društvenog, političkog, vojnog, gospodarskog i crkvenog života (psetska, zagrebačka, unska, unačka, lapačka, nebljuška, humska, brinjska, drežnička) bihaćko područje zauzima središnje mjesto u Kraljevini Hrvatskoj. Kako je Kraljevina Hrvatska imala policentrični sustav stolnih gradova i Bihać je u više navrata bio stolnim gradom, a prije njega svakako Pset ili Psat po kome je i nazvana župa u čiji sastav je najvjerojatnije ulazilo kraljevsko dobro ili bišće iz kojega se razvio grad Bišće.
Ilirski i rimski period
Jedno od najrazvijenih područja u Bosni i Hercegovini iz ilirskog perioda je dolina Une. To je područje, smješteno između Plješivice na zapadu, Grmeča na istoku i Zrinjske i Petrove gore na sjeveru, dalo veliki broj natpisa i arheoloških nalaza koji govore da se ovdje nalazilo veliko središte ilirskog plemena Japoda. Bosansko Pounje je najistočniji dio prostranog japodskog područja, koji je zauzimao i cijelu Liku, Gorski Kotar i dijelove Istre i Slovenije. Svuda su bili okruženi drugim ilirskim plemenima, osim u Sloveniji gdje su imali dodira sa Keltima. Arheolozi su registrirali veliki broj gradinskih naselja i veliki broj drugih arheoloških nalaza: sojenice, nakit od bronze, željeza i srebra, japodske urne s detaljima iz svakodnevnog i zagrobnog života, do "Japodskog konjanika". Zbog toga se može s pravom govoriti o posebnoj ilirskoj kulturi na japodskom području.
Značajno arheološko nalazište sojenica u Ripču, o čemu svjedoče ostaci kočeva sačuvanih u sedrastom koritu Une, najviše govori o prošlosti ovog područja. Pronađeno je oko 2.500 komada ovih kočeva. Oni su uglavnom činili pravougaonu formu veličine 12 x 6 metara između kojih su se nalazili uski prolazi, kao neki vodni putevi. Ove sojenice na Uni kod Ripča i na slapu Bukva kod Lohova bile su izgrađene od drveta na hrastovim kočevima koji su bili dosta duboko „zabijeni“ u korito rijeke. Pored toga, uočeno je i postojanje platformi. Zidovi ovih drvenih kuća su sa unutrašnje strane bili oblijepljeni ilovačom, dok je krov bio od slame.
Rimljani su ih pokorili 35. god. pr. Kr., i to sa vojskom koju je vodio Oktavijan August. Ovo se područje nakon toga spominje u vezi sa ustankom Ilira 9.god. pr. Kr.. Te godine su Rimljani najprije slomili ilirski otpor u dolini Une, zauzimajući uz velike borbe i ilirsku gradinu Raetinum i još dva grada. Konačni slom ustanka desio se u dolini Bosne.[4] Iz epigrafskih natpisa se vidi da su se domaća imena zadržala i nekoliko stoljeća nakon toga, pa se zaključuje da je proces romanizacije išao veoma sporo. Iz rimskog perioda ima manje gradina, pa je predpostavka da su se naselja gradila od drveta. Prema površinskim nalazima građevinskog materijala i kamenim spomenicima arheolozi su locirali postojanje rimskog gradskog centra u okolini Bihaća, municipij Raetinium, na terenu današnjeg sela Golubić, tamo gdje je bilo i ilirsko naselje istog imena.[5]
Bihać u srednjem vijeku
Za vrijeme Hrvatskog Kraljevstva navedeno je da je rijeka Una koja tuda protječe "poglavita rijeka u Hrvatskoj" (principalissimo fiume di Croazia..-Theiner: Monum. Slavorum merid. Knj. II., str. 75.), ni Sava, ni Neretva, ni Dunav, ni Kupa, ni Krka, ni Vrbas, već Una jer prolazi kroz središte Hrvatskog Kraljevstva. Kako se za župu Pset zna da je bila središnja u svakom smislu župa u Hrvatskoj, onda je vrlo vjerojatno da je ondje stolujući hrvatski kralj imao svoje posjede ili bišća. Bihać je tako proglašen za slobodni kraljevski grad 1262. godine. Tradicija će se nastaviti jer će u Bihaću u srednjem vijeku više puta zasjedati hrvatski Sabor – poslije bitke na Krbavskom polju 1493. Sabor je zasjedao u Bihaću 1494. i poslao papi Aleksandru VI. molbu da utječe na kralja Vladislava.[6] I sam grad Bihać će tridesetak godina biti držan jednim od stolnih gradova. U njemu su se sustjecale čak tri hrvatske biskupije: Zagrebačka, Senjsko-modruška i Kninska te više dijeceza. Za područje oko Bihaća, koje je u srednjem vijeku pripadalo Hrvatskoj, uobičajio se naziv turska Hrvatska. Tek će se od 1878. za sjeverozapad Bosne i Hercegovine početi koristiti naziv Bosanska krajina.[7] Gašpar Vinjalić u knjizi o Slavenima piše: "Hasan-paše, koji stane opsjedati u Hrvatskoj tvrđavu Bihać, na rijeci Uni. (1592.g.)."
Zanimljivost je da se je u Bihaću do dolaska turske vlasti govorilo čakavicom, kakvu danas možemo naći na otocima kao što je primjerice Susak.[8]
Suvremeni Bihać
Hrvati u Bihaću su platili visoku cijenu za obranu grada. Čak 72 pripadnika HVO Bihać položila su život u njegovoj obrani, a 250 ih je lakše i teže ranjeno.[9] Operacijom Oluja Hrvatska vojska je uz pomoć Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane deblokirala Bihać i tako spriječila da doživi tada izglednu sudbinu Srebrenice.[9]
Popis bihaćkih načelnika
(ista titula pod raznim nazivima: sudac, vesnik, kadija, kajmakan, gradonačelnik, predsjednik općine, itd.)
Popis bihaćkih kapetana od 16. do 19. stoljeća
- Jakov Ravnikar
- Erazmo Turn
- Petar Keglević
- Bartol Ravnikar
- Martin Gal
- Vilim Šnicenbaum
- Juraj Zauer
- Juraj od Zobelsberga
- Mihajlo Špalatin
- Juraj Kronšal
- Adam Šramf
- Danilo Lozer
- Fridrik od Višnje Gore
- Sebastijan Lamberg
- Benko Krajner
- Juraj Paner
- Franjo Resel
- Danilo Obričan
- Ladislav More
- Jakov Prank
- Franjo Horner
- Tomo Dornberg
- Hrustan beg Bišćević 1592. Potomci su mu vjerojatno Hrustanovići iz Golubića.
- Murad-aga . potomci su Muratović, a posjedi okolo Klokota i Pecikovića glavice, zvane i Muratović.
- Derviš-aga Hadugarić - i ovo se prezime gubi, a potomci su mu Derviševići.
- Duralija Ali-aga kasnije Alaga i Alagići / "Dvoboj Dur Alije i Bihaćkog bana" pjesma u desetercu; Dur zbog prgave naravi, Džabija jer je ubirao porez, do 1592.poreznik u Lici Za zasluge u osvojenju Bišča dobio velike posjede na bakšiš . poklon otuda naziv naselju Bakšaiš i Hatinac
- Idriz-beg - Idrizovići
- Mustaj-beg Hasumović (Lipovača?)- Kasumovići
- Osman-aga Poprženović sa Dur Alijom Ali-agom zarobio dva Madžara Ševeljića koji su pokazali gdje je barutana. Pri eksploziji opržen -Popržen i sa Ali- agom dobio posjede oko kule u Kalini kraljama Vrkašiću.
- Mustaj-beg Badnjević porijeklom iz Krupe
- Tatar Mustaj-beg Idris Kapitanović - Tatarevići
- Salih-paša Kulinović - Kulenovići iz Vakufa
- Ahmet-beg Ahmetovići
- Idrasović
- Afmet-beg Jusufbegović
- Ibrahim-paša - Ibrahimpašići
- Hasan-beg Ibrahimpašić
- Mehmed-beg Bišćević
- Jakub-beg Jakupovići
- Hilmi
- Husein ef. Karabegović
- Kemal ef. Mesic
Gospodarstvo
U bivšoj SFRJ Bihać je bio razvijen industrijski grad. Tvornice kao što su Kombiteks, Krajinametal, Polietilenka, Bira, Žitoprerada, Energoinvest - Tvornica rastavljača i kablovskih glava bile su nosioci privrednog razvoja, ali su u postratnoj neuspješnoj privatizaciji nažalost uništene .
Danas je Bihać sjedište jedne od najvećih pivovara u Bosni i Hercegovini koja proizvodi dva pivarska brenda, Preminger i Unski biser. Bihaćka mljekara koja je u vlasništvu njemačke firme Meggle jedna je od vodećih u BiH. Također, u novije vrijeme postignuti su značajni rezultati i u turizmu. Bihaćki rafting na rijeci Uni smatra se jednim od najboljih u regionu. Turističkim rezultatima pogoduje i proglašenje gornjeg toka Une prvim Nacionalnim parkom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
Poznati Bišćani
- Luka Marjanović, pravnik, dekan i rektor
- Natko Katičić, akademik
- Vladimir Dvorniković, filozofski pisac i etnopsiholog
- Oskar Davičo, književnik
- Atif Dudaković, general, zapovjednik 5. Korpusa ARBiH (1993.-1997.)
- Tvrtko Čubelić, hrvatski povjesničar književnosti i folklorist
- Enver Krupić, slikar
- Franjo Džal, ratni pilot (vojska Kraljevine Jugoslavije / NDH)
- Ferid Džanić, vođa pobune hrvatskih vojnika u Villefranche-de-Rouergue (1943.)
- Petar Šimić, admiral JRM
- Ekrem Čaušević, turkolog
- Zvonimir Diklić, sveučilišni profesor, pisac udžbenika
- Jasna Diklić, dramska umjetnica
- Amir Smajić , pjevač
- Dževad Hozo, grafičar, akademik
- Tomislav Dretar, književnik i zapovjednik Bihaćkog HVO-a (1992.-1993.)
- Zdravko Dizdar, povjesničar
- Irfan Ljubijankić, otorinolaringolog i ministar vanjskih poslova BiH
- Mehmed Tatlić, kirurg, prvi ministar zdravstva SR BiH
- Vlado Šantić, zapovjednik Bihaćkog HVO-a (1993.-1995.)
- Vladimir Vinčar, brigadir, pomoćnik zapovjednika 5. Korpusa ARBiH (1993.-1997.)
- Husein Dervišević, književnik
- Sadko Hadžihasanović, slikar
- Nihad Hasanović, pisac
- Alen Islamović, glazbenik
- Hrvoje Jurić, pjesnik, filozofski pisac, prevoditelj
- Tomislav Tomić, pjesnik, pripovjedač
- Donna Ares, pjevačica
- Hamdija Abdić - Tigar, pukovnik, zapovjednik 502. Bihaćke brigade (1993.-1995.)
- Zdenko Kožul, šahovski velemajstor
- Sead Lipovača "Zele Lipovača" - osnivač i gitarist Divljih Jagoda
- Josip Valentić (bišćanski mučenik), kršćanski mučenik
Spomenici i znamenitosti
Glavni bihaćki spomenici i znamenitosti:
- Kapetanova kula
- Bihaćka kula
- Džamija Fethija u Bihaću
- Bihaćki bedem
- Turbe
- neolitsko groblje u Ripču
Obrazovanje
Od 1997. godine Bihać je sveučilišni grad.
Šport
- NK Jedinstvo Bihać
- Judo klub Una Bihać
- Nogometni klub Radnički
- Košarkaški klub Bihać
- Rukometni klub Bihać
- Odbojkaški klub Bihać
- Nogometna škola Kolibri
- Nogometni klub Omladinac 75 Pokoj
- Konjički klub "Bihać"
- Karate klub "Bihać"
- MNK Beton Bihać
- KIK Una Bihać
- Aikido klub Takemusu Bihać
- MNK Palma Bihać
- Šahovski klub "Bihać" Bihać
- Fudbalski klub Brekovica
- Košarkaški klub Željo 1971
- Ženski rukometni klub Bihać
- Nogometni klub Brekovica
- Ženski rukometni klub Bihać
- Ženski odbojkaški klub Bihać
- Omladinski fudbalski klub Bihać (OFK Bihać)
- NK Sloga Kralje-Vrkašić 1937
Izvori
- ↑ Klima Bihaća
- ↑ 2,0 2,1 Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 27. prosinca 2019.
- ↑ SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” -Salmedin Mesihović, Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33 2010
- ↑ Bosna i Hercegovina u antičko doba. -Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988
- ↑ Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN 953-222-228-6 str. 63.
- ↑ Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN 953-222-228-6 str. 72
- ↑ Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) – Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.
- ↑ 9,0 9,1 Večernji list 22. lipnja 2013.
Vanjske poveznice
|