Livno

Ovo je glavno značenje pojma Livno. Za srednjovjekovnu starohrvatsku županiju pogledajte Livno (županija).

Livno
Livno
Zastava Grb
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Hercegbosanska
Vlast
- Gradonačelnik	Darko Čondrić (HDZ BiH)
Površina
- Ukupna	994 km²
Stanovništvo (2013.)
- Grad	34.133
- Naseljeno mjesto	7.927
Vremenska zona	CET (UTC+1)
- Ljeto (DST)	CEST (UTC+2)
Poštanski broj	80101
Pozivni broj	+387 (0)34
Službena stranica www.livno.ba

Livno (stariji nazivi: Hlivno, Hlijevno) je grad u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Najznačajniji je grad u Hercegbosanskoj županiji, čije je kulturno i gospodarsko središte, te je drugi po veličini grad s većinskim hrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini.

Zemljopisni položaj

Grad leži na 724 m nadmorske visine na istoku centralnog dijela Livanjskog polja, većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kojeg izvire i krška rijeka Bistrica.

Klima i meteorološki podatci

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Meteorološki podatci Livno

Klima je umjereno kontinentalna s jakim vjetrovima. Prosječna godišnja temperatura zadnjih 57 godina (1951. - 2008.) iznosi 9,3 °C. Ljeta su mahom duga i sunčana (2008: 2.474 sati), zime snježne.

Stanovništvo

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Livno

Izvješća i popisi katoličkog stanovništva na području Livna

• 1624. - 150 katoličkih kuća u Livnu - Izvješće makarskog biskupa fra Bartola Kačića Žarkovića
• 1704. - "U livanskoj župi (je) 400 duša" - Izvješće svećenika iz Makarske
• 1741. - Livanjska župa ima oko 4000 duša
• 1761. - 3.968 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Pavla Dragičevića od 9.-18. studenog 1761. godine
• 1776. - 7.369 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Marka Dobretića u srpnju te godine
• 1779. - 7.621 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Marka Dobretića u lipnju i srpnju te godine
• 1797. - 6.870 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Grge Ilijića-Varešanina od 28. lipnja te godine
• 1813. - 6.470 katolika u župi Livno - Gornje Brdo i Livno - Stanje župa u Bosni Srebrenoj

Popisi 1971. - 1991.

Stanovništvo općine Livno
godina popisa	1991.	1981.	1971.
Hrvati	29.324 (72,22%)	28.918 (71,51%)	31.657 (75,16%)
Muslimani	5.793 (14,26%)	4.418 (10,92%)	5.087 (12,07%)
Srbi	3.913 (9,63%)	3.898 (9,63%)	4.791 (11,37%)
Jugoslaveni	1.121 (2,77%)	2.657 (6,57%)	434 (1,03%)
ostali i nepoznato	445 (1,09%)	547 (1,35%)	149 (0,35%)
ukupno	40.600	40.438	42.118

Livno (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Livno
godina popisa	1991.	1981.	1971.
Muslimani	3.899 (38,68%)	2.714 (30,14%)	3.075 (42,66%)
Hrvati	3.504 (34,76%)	2.890 (32,10%)	2.483 (34,45%)
Srbi	1.556 (15,43%)	1.206 (13,39%)	1.212 (16,81%)
Jugoslaveni	946 (9,38%)	2.093 (23,25%)	333 (4,62%)
ostali i nepoznato	175 (1,73%)	99 (1,09%)	104 (1,44%)
ukupno	10.080	9.002	7.207

Popis 2013.

Stanovništvo grada Livna godina popisa 2013. Hrvati 29.273 (85,76%) Bošnjaci 4.047 (11,86%) Srbi 438 (1,28%) ostali i nepoznato 375 (1,10%) ukupno 34.133

Livno - naseljeno mjesto godina popisa 2013. Hrvati 4.921 (62,08%) Bošnjaci 2.614 (32,98%) Srbi 144 (1,82%) ostali i nepoznato 248 (3,13%) ukupno 7.927

Migracije

Livanjski kraj je poznat po brojnim iseljavanjima. Veliki broj stanovnika je tokom cijelog 20. stoljeća privremeno ili trajno napustio rodni kraj. U Hrvatskoj su to najčešće odredišta: Zagreb, Slavonija, te mjesta na dalmatinskoj obali. U inozemstvu to su zapadnoeuropske i prekooceanske zemlje.

Prema podacima dobivenim iz popisa stanovništva 1991. godine s područja Livna u inozemstvu je boravilo 8.293 osoba (Hrvata: 7.705, tj. 92,91%).

Broj osoba prema zemljama iseljavanja: Austrija 276, Francuska 80, Njemačka 9.129, Švicarska 369, Švedska 14, Australija 662, Kanada 510, SAD 129, ostale i nepoznate zemlje 62.

Naseljena mjesta

Grad Livno sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:

Bila, Bilo Polje, Bogdaše, Bojmunte, Čaić, Čaprazlije, Čelebić, Čuklić, Ćosanlije, Dobro, Donji Rujani, Drinova Međa, Držanlije, Golinjevo, Gornji Rujani, Grborezi, Grgurići, Gubin, Komorani, Kovačić, Lipa, Lištani, Livno, Lopatice, Lopatinac, Lusnić, Ljubunčić, Mali Guber, Mali Kablići, Miši, Odžak, Orguz, Podgradina, Podgreda, Podhum, Potkraj, Potočani, Potok, Priluka, Prisap, Prolog, Provo, Radanovci, Rapovine, Sajković, Smričani, Srđevići, Strupnić, Suhača, Tribić, Veliki Guber, Veliki Kablići, Vidoši, Vrbica, Vržerala, Zabrišće, Zagoričani, Zastinje, Žabljak i Žirović.

Uprava

Dana 9. ožujka 2018. dotadašnja jedinica samouprave Općina Livno postala je Grad Livno.

• Ured gradonačelnika - Gradonačelnik - Darko Čondrić, spec. dr. med.
• Služba za financije - Pomoćnica načelnika – Tihana Duvnjak, dipl.oec.
• Služba za gospodarstvo i inspekcijske poslove - Pomoćnik načelnika – Fikret Sitnić, dipl.oec.
• Služba za graditeljstvo, prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove - Pomoćnik načelnika – Igor Rimac, dipl.ing.arh.
• Služba za imovinsko-pravne , geodetske poslove i katastar nekretnina - Pomoćnica načelnika – Marijana Džal, dipl.iur
• Služba za opću upravu i društvene djelatnosti - Pomoćnik načelnika – Damir Tadić, dipl.iur
• Služba za branitelje - Pomoćnik načelnika – Verenko Sučić, dipl.iur
• Služba za civilnu zaštitu - Pomoćnik načelnika – Nikica Konta, dipl.ing. poljoprivrede
• Služba za zajedničke poslove - Rukovoditeljica službe – Milka Križan, dipl.ing. poljoprivrede
• Ured za informiranje - Viši samostalni referent – Alija Hodžić, pravnik

Politika

Na posljednjim lokalnim izborima održanim 15. studenoga 2020., za gradonačelnika Livna izabran je Darko Čondrić iz HDZ-a BiH. Osvojio je 38.09% glasova, a drugoplasirani je bio Nediljko Rimac iz HDZ-a 1990 koji je osvojio 28.30% glasova.

Najviše mandata u Gradskom vijeću Livna osvojio je HDZ BiH, 11 mandata s 33.09% glasova. Druge stranke koje su osvojile značajan broj mandata su HDZ 1990, koji je osvojio 8 mandata sa 24.28% glasova, i HRS koja je osvojila 4 mandata s 12.60% glasova.

	stranka	broj zastupnika					trenutačni broj zastupnika
		1997.	2000.	2004.	2008.	2012.												2016.
	HDZ BiH	20 / 31	20 / 31	16 / 31	8 / 31	11 / 31	15 / 31
	HDZ 1990				5 / 31	6 / 31	7 / 31
	NSRB			3 / 31	12 / 31	4 / 31
	HSP BiH			1 / 31	1 / 31	3 / 31
	SDA	5 / 31	3 / 31	5 / 31	3 / 31	3 / 31	4 / 31
	SDP BiH	1 / 31	3 / 31	2 / 31	1 / 31	2 / 31
	HSS SR					1 / 31
	neovisni	2 / 31				1 / 31
Izvori:

Povijest

Pretpovijesno doba

Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.

Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanak koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.

Rimsko doba

Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji.

U ustanku je sudjelovalo 800 000 ljudi, od toga 200 000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.

Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

Dolazak Hrvata

Oko 621. godine Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država.

Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja hrvatskog kneza Mutimira od 28. rujna 892. g. kojom se crkva sv. Jurja daruje splitskom nadbiskupu Petru II., u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada. Toma Arhiđakon u kronici Historia Salonitana spominje Livno u sastavu Humske zemlje, "Chlebnam Chulmiae Ducatum"

O dolasku Hrvata u ove kraje svjedoče i ulomci hrvatske pleterne skulpture iz starohrvatske crkve sv. Petra u selu Rapovine iz polovine 9. st. koji predstavljaju najstariji starohrvatski spomenik u Bosni i Hercegovini. Od iznimnog značenja je i natpis popa Tjehodraga iz 12. st. nađen u Lištanima za koji se smatra da je jedan od najstarijih spomenika pisanih hrvatskom ćirilicom

Livno u srednjem vijeku

Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske Banovine, no u njoj se vlast lokalnih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Iz tog razdoblja poznate su obitelji kneza Domalda zatim obitelj Mihovila iz roda Ciprijanića, koji je svom sinu Mihoviloviću osigurao naslov "vojvoda" a koji je zajedno sa kraljem Tvrtkom II. sudjelovao u rušenju bana, gospodara Bosne i livanjskog župana Mladena II. Šubića 1322. godine. Od 1356. godine Bistrički grad (Livno) je pod upravom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika. Njime upravljaju kraljevski kaštelani, sve do početka 15. stoljeća kad Livno ulazi ponovno dolazi pod vlast Kotromanića, zatim Hrvatinića, pa se ponovno vraća pod vlast bosanskog bana, sve do pada pod Osmanlije, godine 1485.

U sastavu srednjovjekovne Hrvatske Livno je bilo do 1326., kada je prvi put ušlo u sastav srednjovjekovne Bosne, a trajno 1387. i u čijem sklopu će biti do 1463.

Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava jedne banovine u drugu unutar hrvatskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični.

Osmanlijsko doba

Plan Livna iz 1795. godine

Turska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanlijska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.

Osmanlijskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, s karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanlijskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija.

Premda je Skradin bio u Krčko-ličkom sandžaku, skradinski kadija imao je nadležnost i na dijelove Kliškog sandžaka, zbog čega je stolovao u Livnu.

Tijekom 400 godina osmanlijskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanlijskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži-Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela alhamijado književnosti, posebne vrste literarnog stvarateljstva muslimana zabilježenog orijentalnim pismima.

Dolazak Osmanlija u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII. stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom.

Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj turske vladavine zauzimaju za gradnju samostana Gorica s crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke s podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.

Krajem osmanlijskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od ljepših pravoslavnih crkava u Bosni i Hercegovini.

Livno u Austro-Ugarskoj

Nakon preuzimanja vlasti 28. rujna 1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe.

Znanstveni radovi pominju pobunu i jak otpor mještana Livna i okolice protiv austro-ugarske okupacije, no treba navesti kako su pobunjenici uglavnom bili lokalni muslimani i pravoslavni, koji su se bojali dolaska nove katoličke uprave u livanjski kraj. Istovremeno livanjski su se katolici sklanjali u Dalmaciju, gdje su jednostavnije mogli prakticirati svoju vjeru. Pokretači kulturnih zbivanja u Livnu su bili domaći ljudi, no zborovođe, dirigenti i redatelji najčešće su dolazili sa strane, iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, Dalmacije i uglavnom slavenskih dijelova Dvojne monarhije.

U Livnu su 1910. godine većinu imali Hrvati koji su bili 45% stanovnika.

Kraljevina Jugoslavija

Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je vrlo intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji.

Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Sporazumom Cvetković - Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno.

NDH

Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944., no događaju se međusobna ubijanja - najprije četničko ubijanje katolika i muslimana, a onda hrvatska reakcija, masovno ubijanje srpskog naroda, koje je trajalo do 20. kolovoza 1941., kada je u Livno ponovno došla talijanska vojska.

Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata.

Kratak vremenski pregled zbivanja na području Livna

• 24. travnja 1941. Talijani preuzimaju vojnu i civilnu vlast u Livnu.
• 2. srpnja 1941. Ulazak hrvatske vojske i preuzimanje uprave, povlačenje Talijana.
• 29. i 30. srpnja 1941. Pokolj nekoliko stotina stanovnika srpske nacionalnosti u Čelebiću.
• 20. kolovoza 1941. Ponovni ulazak talijanske vojske.
• 5. kolovoza 1942. Prvi ulazak partizana u Livno nakon teških borbi u kojima je stradalo oko dvije stotine Livnjaka. Po zauzimanju strijeljali su zarobljene ustaše i državne činovnike. Prema partizanskoj vojno-teritorijalnoj podjeli Livno je bilo područje djelovanja 4. operativne zone Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske (NOV i PO). Poslije rata kolovoško zauzimanje Livna često se spominjalo u taktičkim raščlambama, priznalo se o izvješćima političkih odjela partizanskih brigada o pljački privatne imovine i pogreške u "slučaju strijeljanja jedne veće grupe seljaka koje je izvršeno u Livnu poslije njegovog zauzeća".
• 7. kolovoza 1942. U Franjevačkom samostanu Gorica strijeljano 120 zarobljenih pripadnika 2. satnije XX. bojne Ustaške vojnice i nekoliko desetaka državnih i dužnosnika kotara i grada.
• 6. rujna 1942. Osnovana Prva dalmatinska brigada u selu Dobrome kod Livna.
• 23. listopada 1942. Nijemci, Talijani i ustaše ponovo preuzimaju vlast u Livnu. Partizanska se vojska povukla prema Glamoču. Talijanske se vojska povukla 20 dana poslije.
• 25. studenoga 1942. 2. proleterska je dobila zapovijed o napadu na Livno. Prvotni je plan da ga ta divizija i 2. dalmatinska brigada zauzmu do 29. studenog, no zbog znatno veće snage livanjske posade od prvotnih procjena, napad je odgođen do dolaska 4. crnogorske brigade i haubica iz I. proleterske i III. udarne divizije. Novi početak napada određen je za 5. prosinca. Nakon žestokih okršaja i uspješnog ustaško-domobranske obrane, partizanske snage odredile su novi napad 12. prosinca. U partizanskoj zapovijedi istaknuto da Livno mora pasti jer "“strategijski predstavlja vrata prema Dalmaciji i Hercegovini … Livno je postalo vojnička i politička brana prema Dalmaciji i Hercegovini, kao i prema gornjem dijelu Vrbaske doline te je zato njegova likvidacija danas od vrlo važnog političkog značaja, a da ne govorimo o vojničkoj važnosti zauzimanja i o perspektivama koje će biti otvorene pred nama."
• 15. prosinca 1942. Partizanske jedinice II. divizije (Dapčevićeva divizija, Krajiška brigada, Dalmatinska brigada i Livanjski odred Zirojevića osvajaju Livno. Bobanov V. zdrug i Francetićeva Crna legija povlače se u pravcu Duvna. Prije toga su se krvave borbe vodile oko Ljubunčića (7. prosinca), Orguza (8. prosinca), iznad Bile, po Tribnju i na Cincaru. Partizani su bili bolje naoružani i trostruko brojniji. Ustaško-domobranske snage imale su prednost jer su se branile u relativno utvrđenome naseljenom mjestu. Zbog bolje organiziranosti partizana i veću spremnost za žrtve, partizani zauzimaju grad. U borbama i granatiranju stradao je veći broj civila. Poslije osvajanja grada partizani su bez opravdanog razloga strijeljali dio civila iz hrvatskih sela koji su se sklonili u grad, najmanje 28 osoba iz Priluke i 14 iz Kablića.
• 3. ožujka 1943. Nijemci s tenkovima ulaze u Livno.
• 16. ožujka 1943. Dolazak ustaša sa zapovjednikom Rafaelom Bobanom u grad.
• 2. listopada 1943. Povlačenje ustaša s Nijemcima iz Livna prema Šujici. U Livno po treći put ulaze partizani s 5000-6000 boraca opremljenih raznim oruđem i oružjem uglavnom talijanskog podrijetla.
• 6. prosinca 1943. Nijemci s ustašama i četnicima ponovno zauzeli Livno.
• 19. svibnja 1944. Prvo bombardiranje Livna. Posljedice: nekoliko zapaljenih kuća i tri ubijene osobe.
• 28. svibnja 1944. Na Duhove, popodne jaki zračni napad najprije 12, zatim 14 američkih i britanskih bombardera (B17 i Lancaster).
• 29. svibnja 1944. Ponovno bombardiranje Livna od 42 zrakoplova. Grad totalno razrušen. Kroz oba napada na Livno i okolicu palo oko 1000 bombi. Poginulo prema različitim izvorima 60-100 osoba. Isključivo civilne žrtve.
• Krajem kolovoza 1944. Povlačenje Nijemaca iz Livna u Mostar.
• 10. listopada 1944. Napad i četvrto zauzeće Livna od partizana.

Ovaj se datum (10. listopada) u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu. Nakon zauzimanja grada partizani su u znak osvete počinili velike zločine nad civilnim stanovništvom, najviše su stradali mještani Priluke koji su izbjegli u grad, svi muškarci iz Priluke koji su pronađeni strijeljani su tu istu noć. U samom gradu je strijeljano 76 civila mještana Priluke. Nije ih upozorio događaj u selu Paklinama i sudbina mučenih i potom ubijenih seljaka iz sela Vedešića u duvanjskom kraju, niti domobrana u Aržanu koji su živi pobacani u Markovića jamu.

Na području Livna u Drugom svjetskom ratu stradalo je 2.085 osoba .

Druga Jugoslavija

Nakon rata Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi s ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda s naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom.

11. siječnja 1967. izmjerena je najniža temperatura u Livnu ikad -29,6 Celzijevih stupnjeva.

Raspad Jugoslavije i Domovinski rat

Mitingaški scenariji i velikosrpska agresija nisu zaobišli ni Livno. Početkom kolovoza 1991. održan je skup kod pravoslavne crkve u Livnu. Radilo se o komemoraciji Srbima ubijenima 1941. godine. Kao i govori Biljane Plavšić i Jovana Raškovića, skup je prvenstveno trebao poslužiti provociranju reakcije Hrvata da bi potom JNA imala izgovor za ulazak u Livno. Kao i u svim krajevima snažnog hrvatstva, UDBA je organizirala i u livanjskom kraju snažnu mrežu. Imala je popise po kojima je išla distribucija oružja preko SDS-a, odlazaka obožavatelja JNA na Kupres i nošenje hrane JNA. Tijekom 1991. JNA je nekoliko puta pokušala s vozilima i tenkovima ući u grad. Svaki je pokušaj zaustavilo lokalno hrvatsko stanovništvo. U okolici Livna najveća i najduža blokada JNA bila je u Šujici. Jednom su zaustavljeni i kod groblja u Suhači, selu 5 km od Livna prema Grahovu. Jednom su tenkovi došli iz smjera Cincara pred sam grad Livno, kada su ih prve zaustavile žene iz obližnjih kuća koje su sjele na cestu. Hrvati su se organizirali u obrani Livna. U to vrijeme se organiziraju MUP-a, Hrvatskog vijeća obrane i HOS-a. HOS je imao sjedište u bivšoj zgradi Komiteta. Projugoslavenski Muslimani u Livnu slijepo su vjerovali u opstanak Jugoslavije i riječima i jamstvima Alije Izetbegovića i mislili su da će JNA uskoro biti u Livnu, držeći se one "da to nije njihov rat" te su rat dočekali potpuno nenaoružani i prve i najžešće napade na Livno dočekali u podrumima s nadom da će doći JNA. Nakon napada JNA na grad dio tih Muslimana uvidio je svoje zablude. Manji broj projugoslavenskih Muslimana potajice je surađivao sa Srbima. Početkom travnja bjesnila je bitka za Kupres u kojoj su snage JNA i VRS izvojevale pobjedu. 10. travnja počela je bitka za Šujicu, a 12. travnja hrvatske snage obranile su Šuicu što je značilo spašavanje tog prostora. Nakon zauzimanja Kupresa, tri dana poslije Srbi udaraju na prijevoj Korićinu i deset dana poslije u napadu na Livno udaraju na Rujane i Čelebić. Srpski cilj bio je ovladati Livnom i spojiti se sa srpskim snagama u dolini Neretve, gdje se također vodila bitka. Spajanjem i istodobnim izbivanjem na Vaganj, cilj je bio pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split, Makarsku i Sinjsku krajinu. Spajanjem sa snagama na Neretvi u vrlo težak položaj doveli bi sve Hrvate u Hercegovini, srednjoj Bosni, kao i Dalmaciji, a Dubrovnik bi bio u gotovo bezizlazan položaj, a hrvatske snage upravo su trebale započeti s deblokiranjem Dubrovnika.

U pomoć Livnjacima stigla je hrvatska postrojba Crne mambe. Bila je na odmoru nakon potpisivanja Sarajevskog primirja. Uznemirenjem stanja na livanjskom prostoru, povučeni su s odmora. Formirana je Taktička grupa. Po prvom planu trebale su pomoći Kupresu, no kako je Kupres 10. travnja već pao, kolona od 56 vozila iz Dugoselske vojarne krenula je 16. travnja put Livna te u ranojutarnjim satima 17. travnja ušla u Livno i smjestila se u Zagoričane. Odmah po dolasku su neutralizirali dizanje srpske pobune u Livnu. Dotle je već 13. travnja 1992. službeno počela srpska agresija na Livno napadom srpskih formacija iz pravca Glamoča prema Korićini i Strmici. To je početak bitke za Livno, u kojoj su HVO i HOS izvojevale pobjedu nad JNA i srpskim paravojnim postrojbama. Kasnije 23. travnja 1992. napadima iz pravca donjeg livanjskog polja prema Rujanima i Čelebiću. Tog je dana bitka okončana hrvatskom pobjedom. Livanjska brogada HVO-a Petar Krešimir IV. potkraj 1992. i 1993. imala je 3969 vojnika i sastojala se od 6 bojni. 1. bojna bila je na Korićini, 2. u Rujanima, 3. u Čelebiću, 4. na Borovoj glavi, 5. na Cincaru i 6. bojna na Strmici. Proljeća 1993. bilo ih je oko 3.100 u livanjskoj brigadi zbog demobilizacije studenata, viška Muslimana i još neke druge stvari. Proljeća 1993. hrvatske snage izvele su još nekoliko operacija. Operacijom Talion pomaknule su bojišnicu na Dinari za 3 kilometra radi izravnanja sa 126. brigadom HV-a. Sljedećom operacijom Bič Božji pomaknuta je bojišnica na Velikoj Goliji i dobiven bolji pogled na Glamoč i prijevoj Korićinu. Treća je operacija bio sa srpskim topništvom u predjelu Kujače, odakle je Livno tih dana redovito granatirano. Do proljeća 1993. odnosi Hrvata i Muslimana bili su izvrsni, a tada su smijenjenu lokalni vođe SDA naklonjeni Hrvatima i dovedeni neki drugi ljudi. Posljedično bošnjačko-hrvatski sukob osjetio se i ovdje. Srpnja 1993. livanjska brigada ostala je bez još 750 pripadnika zbog razoružavanja Muslimana. Obavještajci su doznali za muslimanske planove o napadu na Livno iz smjera Bugojna ili Uskoplja i pričuvne planove o uspostavi muslimanske enklave pod zaštitom Unprofora ^{[nedostaje izvor]}. S obzirom na loša iskustva izdaje Muslimana i udara s leđa kao što se dogodilo u Bugojnu, Mostaru i još nekim mjestima. Akcija razoružavanja u Gornjem gradu i na još nekim lokacijama pokazala je točnost obavijesnih procjena. 1994. godine prestao je hrvatsko-muslimanski sukob u cijeloj BiH. Livanjska brigada preustrojena je u 80. domobransku pukovniju, zbog smanjenih ratnih djelovanja i velikog financijskog troška izdržavanja tolikog ljudstva. Livnjaci su osim u PK4, bili u "Bušićima", 2. lakojurišnoj bojni Vojne policije, Specijalnoj policiji MUP-a HRHB i još pojedinci po drugim postrojbama HVO-a i HV-a. Kraj 1994. i 1995. godina bile su vrlo aktivne. Operacija Zima '94. pomaknuta je bojišnica od Livna. Operacija Skok-1 izvedena je na Dinari, a Operacija Skok-2 na obližnjim predjelima Dinare i Livanjskog polja. Livno je imalo važnu ulogu u oslobodilačkoj operaciji HV i HVO-a Oluji. Operacija Vaganj, srpski neuspjeli protunapad, imala je za cilj napad i moguće zauzimanje Livna te ponovno zauzimanje Kupresa. Poslije Daytonskoga sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije.

Gospodarstvo

Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata industrija tkanina i rudarstvo.

• Broj pravnih osoba 2008. - 631.
• Broj zaposlenih (godišnji prosjek 2008. godine) - 4.008
• Nezaposlene osobe (stanje 31.prosinac 2008.) - 3.676
• Neto plaća u KM - 718,67
• Proračun općine Livno za 2010. godinu iznosi 11 852 000 KM.

Poljoprivreda

Oranična površina po načinu korištenja

Zasijana površina u ha (2008.)

• Ukupno - 8516
• Žita - 2915
• Industrijsko bilje - 0
• Povrtno bilje - 300
• Stočno krmno bilje - 5301
• Neobrađene oranice i bašte - 4143

Prinosi usjeva (2006.)

• Pšenica - Ukupan prirod u tonama - 1340. Prosječan prinos t/ha - 2,4
• Ječam - Ukupan prirod u tonama - 3381. Prosječan prinos t/ha - 1,6
• Kukuruz-zrno - Ukupan prirod u tonama - 15. Prosječan prinos t/ha - 1,5

Spomenici i znamenitosti

Livno je grad bogate povijesti, koja se usprkos razaranjima i zubu vremena još uvijek može osjetiti na ulicama ovog grada. Trag starih vremena posebno je vidljiv u starom, orijentalnom dijelu Livna, Gornjem gradu ili Feri, koji je kao historijsko jezgro današnjeg Livna nastao tijekom 400 godina osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u osmanskoj arhitekturi grada, osim gradskih zidina, kula, kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije. Rapko Orman, livanjski pjesnik, za njih će reći: "...da plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnošću, skladom s prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u mahali i džematu. Njihova veličina/visina, kao i amfiteatralan položaj grada s brežuljcima i glavicama, učinili su da one dominiraju, da su izdaleka uočljive i da s njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje livanjsko, prema Kamešnici, Troglavu, Goliji".

Na katoličkom groblju u Rapovinama kod Livna su arheološka istraživanja Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno od 2010., 2012. i 2013. potvrdila da se ondje nalaze ostatci starohrvatske crkve s kraja 9. i početka 10. stoljeća posvećenoj Petru Apostolu i građenoj u vrijeme kneza Muncimira i livanjskog Župana Želimira.

Džamija stare čaršije

Džamije su u svojim kamenim temeljima utkale stoljeća življenja na jednom burnom i prevrtljivom prostoru na granici svjetova i carstava. Bila su ih teška vremena, ratovi, barbari i nemari. Tijekom svoje bogate povijesti grad Livno imao je 14 što potkupolnih, što konvencionalnih džamija "na četiri vode", koje su postojale u različitim trenucima osmanskog perioda.

Crkva Sv. Petra i Pavla

Svečanost otkrivenja spomenika kralju Tomislavu 5. rujna 1926.

Polovicom 17. stoljeća Evlija Čelebija bilježi u svojim putopisima 13 džamija u Livnu, od kojih je 7 većih. Rapko Orman (Rapko Orman: Livanjske potkupolne džamije) istraživao je nastanak džamija u Livnu kroz turske popise (deftere) i ustanovio da je od 1528. do 1604. godine sagrađeno osam džamija u Livnu, s time da popisi nisu naveli neke džamije za koje je utvrđeno da su tad postojale (Starogradska, Hadži Ahmeta Dukatara ili Glavica džamija), gledano po natpisima o njihovoj izgradnji, Zavra džamija nije upisana pod tim imenom, a s druge strane, navedene su neke džamije koje danas, pod tim imenom, ne postoje i čija je povijest nepoznata (Hadži Uvejsa, Mehmed-age, mesdžid Pehlivana Hasana i mesdžid Husejna Etkmeči-zade). Krajem 19. stoljeća Kranjčević navodi 11. Krajem 20. stoljeća bdije ih još pet, a danas su ostale samo četiri. Sve njih odlikuje jedinstvena, urbana, sakralna arhitektura, tako tipična za Bosnu i Hercegovinu, a kod livanjskih džamija i njihovo južno podneblje u blizini Mediterana, šibano vjetrovima, prženo suncem, ispirano kišom i hlađeno krškim kamenom. Njihovu unutrašnjost krase ili su krasili fini floralno-freskalni umjetnički motivi, nastali strpljivim filigranskim radom orijentalnih bosanskih i stranih majstora.

Razdoblje 19. stoljeća u Livnu je arhitektonski veoma zanimljiv, jer upravo u tom periodu nastaje niz kapitalnih građevina, koji su gradskoj slici Livna dali današnji karakterističan izraz. Ovdje se izdvajaju franjevački samostan Gorica s crkvom, galerijom velikana bosanskog i hrvatskog slikarstva Gabrijela Jurkića i etnološkim muzejom, Pravoslavna crkva s bogatom riznicom ikona, te zgrada Gimnazije.

Po svome dolasku u Bosnu i Hercegovinu, Austro-Ugarska gradi i u Livnu niz značajnih upravnih i gospodarskih zgrada. One su slijedile mahom aktualne tijekove u europskoj arhitekturi s prijelaza stoljeća, prilagođene materijalom i formom bosanskom podneblju. Iz ovog razdoblja valja izdvojiti staru gradsku Vijećnicu na Žitarnici, te niz stambenih i upravnih zgrada na trgu kod hotela "Dinara".

Spomenik kralju Tomislavu, postao je jednim od simbola grada i donedavno je bio jedini spomenik podignut nekom hrvatskom vladaru na području Bosne i Hercegovine. Visok je 9,25 m, što upućuje na godinu krunjenja kralja Tomislava. Na visini između 3,5 i 5 m, na zapadnoj strani obeliska, postavljen je ovalni reljef (medaljon) u bronci.

Na istočnoj strani obeliska uklesana su slova boje zlata: "U spomen hiljadugodišnjice prvog hrvatskog kralja Tomislava 925. - 1925. podigoše Hrvati sela i grada Livna.".

Nacionalni spomenici u gradu Livnu

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, proglasila je sljedeća dobra nacionalnim spomenikom:

• Beglučka (Lala-pašina, Mustafa-pašina, Beglek) džamija, graditeljska cjelina, Livno
• Crkvina (Ledenica) s pokretnim nalazima u Potočanima, arheološko područje, Livno
• Džumanuša (Sinan Čauševa ili Džemanuša) džamija sa haremom, mjesto i ostaci graditeljske cjeline, Livno
• Čurčinica džamija sa haremom, mjesto i ostaci graditeljske cjeline, Livno
• Franjevački samostan Gorica, graditeljska cjelina, Livno
• Groblje sv. Ive, arheološko područje, Livno
• Podvornice, arheološko područje, Lištani
• Milošnik (Bušatlijina ili Milosnik) džamija sa haremom, graditeljska cjelina, Livno
• Most na Dumanu, povijesna građevina, Livno
• Nekropola sa stećcima Mramorje, povijesno područje, Grborezi
• Pirijina (Smailagića) kula, povijesna građevina, Livno
• Prapovijesna „Velika gradina“ , arheološko područje, Vidoši
• Rapovine, arheološko područje, Rapovine
• Rešetarica s ostacima ranokršćanske bazilike, dvije nekropole i pokretnim naslijeđem, arheološko područje
• Srpska pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice, zajedno sa pokretnom imovinom, povijesna građevina, Livno
• Stari grad u Livnu (Bistrički grad), povijesno područje, Livno
• Vašarovine, arheološko područje, Priluka
• Veliki i Mali Han, prapovijesni tumulus i nekropola sa stećcima, povijesno područje, Lištani
• Zavra džamija, graditeljska cjelina, Livno
• Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima, povijesna građevina, Vidoši

Prirodne ljepote

Prijatelji prirode u livanjskoj će okolici doći na svoje, jer je ona usprkos općoj globalizaciji uglavnom ostala netaknuta. To se odnosi na izletišta u Livanjskom polju, među kojima su Ploče i Hasino Vrilo omiljena izletišta Livnjaka, baš kao i rijeke Sturba i Žabljak, te Buško jezero s bogatim ribljim fondom.

Okolne planine, kao Cincar, Kamešnica i Tušnica oduvijek su bile omiljene destinacije planinara, koji i danas znaju uživati u ljepoti, miru i čistini stoljetnih šuma. Vrijedna spomena svakako je i Nevidna voda, najdublja jama u Bosni i Hercegovini, koja se nalazi na livanjskoj strani Dinare ponad sela Odžak.

Obrazovanje

U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Glazbeno obrazovanje stječe se u osnovnoj glazbenoj školi.

Škole u Livnu:

• OŠ Ivan Goran Kovačić
• OŠ Fra Lovro Karaula
• Gimnazija Livno
• Srednja strukovna škola Silvije Strahimir Kranjčević
• Srednja ekonomska škola
• Osnovna glazbena škola Franjo S. Vilhar

Obrazovanje se izvodi sukladno Zakonu o osnovnom školstvu i Zakonu o srednjem školstvu ("Narodne novine HBŽ", broj 12/04.).

Broj učenika (kraj školske 2007./08. godine)

• Osmogodišnje obrazovanje - 2.440
• Devetogodišnje obrazovanje - 482
• Škole za djecu sa posebnim potrebama - 11
• Redovite srednje škole - 1.322
• Škole za učenike sa posebnim potrebama - 7
• Osnovne glazbene škole - 110

Kultura

Datoteka:HGDDinara1937.jpg

HGD Dinara Livno 1937.g.

Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan.

1895. godine formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg gotovo jedno stoljeće obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu.

Po završetku Drugog svjetskog rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.

Franjevački muzej i galerija Gorica prezentira muzejski materijal sa područja Hercegbosanske županije i mjesto je susreta ljubitelja kulturno-umjetničkih vrijednosti.

Od udruga posebno su aktivni: ogranak Matice hrvatske, Udruga likovnih umjetnika Livno, Centar mladih Livno i kulturno-umjetnička društva:

• HKUD Dinara, Livno
• HKUD Kamešnica, Podhum
• HKUD Podinarje, Lištani
• HKUD Ljubunčić, Ljubunčić
• HKUD Rudine, Vidoši
• HKUD Tribanj, Bila

Zabavna glazba

• Macao Band, aktivan od 2005., 2. nagrada publike na Melodijama Mostara

Mediji

U Livnu djeluju dvije radio postaje:

• Radio Livno, koji je svoje emitiranje započeo na Dan mladosti 25. svibnja 1980. godine
• Radio Studio N, u eteru je od 10. kolovoza 1998. godine.

Na prostoru Livna djeluju nekoliko informativnih Web portala, među kojima je najpoznatiji Livnovine (Livno Novine), Livno Online (od 2005. godine), Relax Livno i Livnograd. Livanjske župe i sela su također najvećim dijelom samostalno zastupljeni na internetskom prostoru.

Tijekom 1980-ih godina u Livnu je izlazio godišnji časopis za kulturu "Tragovi" (pet brojeva), koji su uređivali Rapko Orman, Slavko Gotovac, Svetozar Ljuboja, Stipo Manđeralo i Ago Pivčić, a tokom zadnjeg rata u Livnu su izlazile i novine "Livanjski vidici", koje su pratile svakodnevni život Livna.

Šport

• ŽKK LIVNO Livno (www.zkklivno.com)
• ŽNK Troglav 1918 Livno
• Plesni klub LDF Livno
• KK LIVNO Livno
• NK Troglav1918 Livno
• ŽOK Troglav Livno
• Rukometni klub Livno
• Tae Kwon Do klub Magone (www.tkd-magone.com)
• Kickboxing klub Dragovoljac
• Ski klub Livno
• Ronilački klub Buško jezero
• NK Kamešnica Podhum
• HNK Junak Srđevići
• BK Livno
• MNK Seljak Livno
• MNK Čulin Mlin Livno
• NK Sloga Guber, bivši nogometni klub
• NK Tekstilac Livno, bivši nogometni klub
• NK Rudar Tušnica, bivši nogometni klub
• PD Kamešnica
• PD Cincar
• RK Rvacka

Rekreacija

• Aero klub Livno
• Paragliding klub Krila Livna
• Planinarsko društvo Cincar
• Planinarsko društvo Kamešnica
• Planinarsko-ekološko društvo Borova Glava
• Plesni klub Paganini Livno

Poznate osobe

Osobe rođene u Livnu

Bisera Alikadić, pjesnikinja Zdravko Anić, akademski slikar Gordana Boban, dramska umjetnica Mijo Bobetić, fizičar i matematičar Ivan Brdar, zapovjednik HOS-a Vinko Brešić, književni povjesničar i sveučilišni profesor Zlatko Dalić, bivši nogometaš,izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Branko Dokić, političar Ivan Jolić, nogometaš Niko Čeko, nogometaš Ivo Džaja, glazbenik Prof.dr.sc. Petar Džaja, sveučilišni profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, sudski vještak i pisac Berislav Džaja, glazbenik Anto Đapić, političar, bivši predsjednik HSP-a i bivši osječki gradonačelnik Alibeg Firdus, političar fra Marko Gelo, svećenik Slavko Gotovac, novinar Izet Hozo, liječnik i sveučilišni profesor Eugen Matić (Narcis Jenko), svećenik i hrv. književnik, "bosanski Šenoa" Gabrijel Jurkić, slikar fra Anđeo Kaić, svećenik fra Lovro Karaula, svećenik Mate Rimac, konstruktor (električni automobil) i poduzetnik (Rimac automobili) Ivan Miloloža, poduzetnik i predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca

Biloslav Ljubunčić, bosanski plemić iz 14.st. Josip Konta, akademski kipar i slikar Borjana Krišto, političar, potpredsjednica HDZ-a BiH, bivša predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Željko Maganjić, novinar i fotoreporter Stipo Manđeralo, književnik Vlado Marjanović, slikar Pero Mioč, kazališni redatelj, glumac i književni prevoditelj Edo Popović, pisac Ivica Propadalo, slikar, scenograf i dizajner Ivanka Vilović, urednica dr. fra Marko Semren, biskup fra Mihovil Sučić, svećenik Jovan Sundečić, pjesnik i svećenik Ivica Šiško, slikar i grafičar Ivo Šeremet, likovni umjetnik Mladen II. Šubić, hrvatski velikaš[nedostaje izvor] Ivan Šuker, političar, bivši potpredsjednik Vlade i ministar financija Republike Hrvatske Božo Prka, bankar i političar, bivši ministar financija Republike Hrvatske Zoran Tadić, filmski kritičar, redatelj i pedagog Mirko Vidović, akademik

Jakov Džaja, kuglač; reprezentativac Hrvatske i BiH, deveterostruki prvak Hrvatske od 1989. do 1997. godine (tri puta kao član [KK Grmoščica i šest puta kao član KK Medveščaka Zagreb. Pobjednici Svjetskog kupa i dvostruki pobjednik Europskog kupa. Prvi prvak u bowlingu pojedinačno 1991. Četverostruki prvak Hrvatske u kategoriji veterana. Žarko Kaić, hrvatski TV-snimatelj Filip Mihaljević, hrvatski atletičar; bacač diska i kugle Goran Popović, hrv. nogometaš i trener Ante Vrdoljak, hrv. nogometaš, športski dužnosnik, novinar fra Stjepan Krešić, hrv. katolički svećenik i ustanički vođa Augustin Papić, hrv. političar, diplomat, gen. direktor Narodne banke FNRJ Pavao Pervan, nogometaš, reprezentativac Austrije i igrač Vfl Wolfsburga

Osobe podrijetlom iz Livna

• Filip Hrgović, hrvatski boksač
• Ivica Vlašić, akademski slikar
• Miroslav Mišo Bartulica, glazbenik i osnivač popularnog bosanskohercegovačkog rock benda Bolero
• Davor Šuker, nogometaš
• Niko Kovač, nogometaš
• Ivan Kelava, nogometaš
• Robert Kovač, nogometaš
• Mladen Romić, nogometaš
• Lana Banely, višestruka prvakinja u taekwondou, manekenka i TV voditeljica
• Tatjana Batinić, manekenka, bivša Miss Austrije
• Ksenija Pajčin, pjevačica
• Mirko Pajčin (Baja Mali Knindza), pjevač
• Zvonimir Bilić, rukometaš
• Ana Semren, košarkašica|}

Heraldika

Grb Livna prikazuje spomenik kralju Tomislavu i Troglav, najviši vrh Dinare. Zelena podloga s tri valovite crte označava Livanjsko polje i tri rijeke. Zastava Livna je crvena s dvije prijeko položene bijele trake. Grb se nalazi u sredini.

Galerija

• 

  Ispod Dumana

• 

  Pogled prema Livanjskom polju.

• 

  Rijeka Bistrica u Livnu

• 

  Muzej Gorica

• 

  Crkva i Samostan na Gorici 1879.

• 

  Crkva Svih svetih

• 

Izvori

Literatura

• Dr.sc. Petar Džaja, dr.vet.med, Hrvati-Katolici livanjskog kraja, Zagreb, 2000. Vikarijat Banjalučke biskupije
• Marijan Karaula, Knjiga bola - Stradanje Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata, Sarajevo-Zagreb, 2005., Svjetlo riječi
• "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
• Stipo Manđeralo, S Vidoške gradine, Livno 2006., Vlastita naklada
• Stipo Manđeralo, Lozićev ilirski san, Split-Livno 1992., Zbornik "Kačić"
• Stipo Manđeralo, Kutija za čuvanje vremena, Livno 1996., Svjetlo riječi
• Stipo Manđeralo, Zlatne ruke, Livno 1999., Svjetlo riječi
• Skupina autora, Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno 1994., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Općinsko Hrvatsko vijeće obrane - Livno
• Župa Vidoši - U povodu 150. godišnjice blagoslova župne crkve, Livno 2007., Župni ured Vidoši (Livno)

Vanjske poveznice

• Službene stranice grada Livna

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Livno