| Alija Izetbegović | |
|---|---|
| |
| 1. predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine | |
| trajanje službe 1. ožujka 1992. – 5. listopada 1996. | |
| Prethodnik | on sam (SR BiH) |
| Nasljednik | (nitko) ured ukinut |
| 1. i 4. predsjedavajući član Predsjedništva Bosne i Hercegovine | |
| trajanje službe 5. listopada 1996. – 13. listopada 1998. | |
| Prethodnik | nitko (ured osnovan) |
| Nasljednik | Živko Radišić |
| trajanje službe 14. veljače 2000. – 14. listopada 2000. | |
| Prethodnik | Ante Jelavić |
| Nasljednik | Živko Radišić |
| 1. član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda | |
| trajanje službe 1. ožujka 1990. – 14. listopada 2000.
| |
| Prethodnik | (nitko) ured osnovan |
| Nasljednik | Halid Genjac |
| Rođenje | 8. kolovoza 1925. |
| Smrt | 19. listopada 2003. |
| Politička stranka | SDA |
| Zanimanje | islamski aktivist, pravnik |
Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 8. kolovoza 1925. – Sarajevo, 19. listopada 2003.), bio je bošnjački bosanskohercegovački političar, islamski aktivist; predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Herceogvine od 1992. do 1996. godine, a potom prvi član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda od 1996. do 2000. godine. Bio je osnivač Stranke demokratske akcije 1990. godine i njezin prvi predsjednik do 2001. godine.
Mladost
Alija Izetbegović rodio se 1925. godine u Bosanskom Šamcu u muslimanskoj obitelji porijeklom iz Beograda, koja je u Šamac odselila 1868. godine.[1] Već u drugoj godini života obitelj mu je očevom odlukom odselila u Sarajevo. Nakon doseljenja u Sarajevo, tijekom 1930-ih godina pohađa gimnaziju.
U doba Drugoga svjetskoga rata bio je član "mladih muslimana" volonterski odjel koji se pridružio Hitlerovoj SS Handžar diviziji te se borio protiv Narodnooslobodilačke vojske i partizanskog odreda Jugoslavije.[2] 1946. godine osuđen je na tri godine zatvora za svoju ulogu protiv partizanskih sila.
Politička i publicistička djelatnost
Izetbegović se politički do kraja profilirao koncem 60-ih i početkom 70-ih godina, kada je napisao političko-vjerski program Islamska deklaracija (1970.), u kojem se zalaže za državni ustroj temeljen na principima sunitskog islama. Esencijalno, radilo se o teokratskom projektu koji se zalaže ne samo za revitalizaciju islamskih načela u društvima u kojima žive muslimani, nego i za pravni poredak i političku vlast baziranu na šerijatskom pravnom sustavu (sama Bosna i Hercegovina nije spomenuta u »Islamskoj deklaraciji«).
Godine 1980. objavljuje svoje najvažnije djelo, «Islam između istoka i zapada».
U 1983. godini Alija Izetbegović je osuđen na političkom procesu u Sarajevu (zajedno s još nekolicinom istomišljenika) zbog »muslimanskog nacionalizma« i »neprijateljske propagande« na 14 godina zatvora. Nakon izdržanoga dijela kazne u zatvoru u Zenici, 1988. je godine, u klimi liberalizacije raspadajućega komunizma, amnestiran.
Osnutak Stranke demokratske akcije, suverenost Bosne i Hercegovine i rat
Godine 1990. Izetbegović osniva Stranku demokratske akcije, nacionalnu političku stranku Bošnjaka (koji su se na popisu iz 1953. uglavnom izjašnjavali kao Jugosloveni-neoprijedljeni, a od popisa iz 1961. kao Muslimani) Na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini nakon više od pola stoljeća, SDA dobiva 33 % mandata u novom parlamentu kao pojedinačno najjača stranka u BiH. Iako je Fikret Abdić dobio više glasova na izborima za predsjedništvo od Izetbegovića, uslijed više nacionalno-političkih aranžmana Alija Izetbegović postaje Muslimanski član bosansko-hercegovačkoga predsjedništva i njegov predsjednik. Politički dogovor između srpskih, hrvatskih i muslimanskih političkih stranaka i političara počeo se rastakati u klimi rastuće nacionalne polarizacije i srpske secesionističke pobune u Hrvatskoj koju su podupirale Srbija i Jugoslavenska narodna armija.
U ljeto 1991. godine kada je započet rat u Hrvatskoj, kao i na dijelove Bosne i Hercegovine (poznat je slučaj spaljivanja hrvatskoga sela Ravno i drugih sela u ondašnjoj općini Trebinje u Hercegovini, praćenoga ubojstvima i progonom Hrvata – događaj koji je Predsjedništvo ignoriralo kao da se ne radi o području BiH), Izetbegović je izbjegavao osudu srpske politike, stvarajući privid ekvidistance ("To nije naš rat"). Preko Televizije Sarajevo uputio je javnosti proglas o neutralnosti BiH u "ratu između Srbije i Hrvatske".[nedostaje izvor]
Glavna urednica beogradske Politike Ljiljana Smajlović objavila je u münchenskom Süddeutsche Zeitungu tekst o budućnosti Kosova u kojem tvrdi da je Izetbegović govorio o "opasnosti preranog priznanja Hrvatske i Slovenije": "1992 godine njemačka je iznudila prerano priznanje hrvatske i slovenske nezavisnosti od strane EZ. Nijemci su prijetili da će sami povući taj potez ukoliko im se ostali ne pridruže. Jedan od onih koji su upozoravali na opasnost toga bio je i u međuvremenu pokojni predsjednik BiH Alija Izetbegović. On je upozoravao da bi radikalno rješenje moglo njega i njegovu Republiku dovesti u nemoguću situaciju. On je točno predvidio razvoj stvari.".[3]
U ožujku 1992. godine Bosna i Hercegovina proglašava neovisnost i samostalnost, što su priznale SAD i zemlje Europske unije u travnju 1992. godine. Nakon propasti Lisabonskoga dogovora, pod patronatom portugalskoga diplomata Jose Cutilheira, koji je predviđao preuredbu BiH na principima nacionalne kantonizacije (hrvatska, srpska i muslimanska strana su potpisale dogovor, no Izetbegović je povukao svoj potpis poslije dva mjeseca), otpočeo je rat na cijelom području Bosne i Hercegovine.[nedostaje izvor] Politički program SDA predvođene Izetbegovićem je bila jedinstvena Bosna i Hercegovina bez unutarnjega preustroja koji bi se temeljio na nacionalnome načelu.
Sam tijek rata u Bosni i Hercegovini (prikazan na stranici o povijesti Bosne i Hercegovine) doveo je prilagođavanja Izetbegovićeve politike realnostima na terenu, pa je nakon više neuspjelih primirja, u američkom gradu Daytonu 1995. godine sklopljen sporazum između Izetbegovića kao predstavnika Bošnjaka, Miloševića koji je predstavljao Srbe iz BiH, te Tuđmana kao predstavnika bosansko-hercegovačkih Hrvata. Izetbegović je i dalje ostao članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a po ocjeni hrvatske politologinje Mirjane Kasapović zadnja dva mandata na položaju predsjednika Predsjedništva bila su neustavna.[4]
Poratno razdoblje
Poslije Daytonskoga sporazuma Alija Izetbegović ostaje aktivan kao predsjednik SDA i supredsjedatelj bošnjačko-hrvatske Federacije BiH, no prava vlast je, po sporazumu, prešla u ruke visokoga predstavnika «međunarodne zajednice» (esencijalno, SAD i EU). Zbog pogoršanja zdravlja Izetbegović se povlači iz politike 2000. godine, no zadržava presudan utjecaj na oblikovanje bošnjačke politike. Godine 2003. Izetbegović je preminuo od komplikacija uzrokovanih pogoršanjem srčane bolesti. Na sprovodu Alije Izetbegovića bilo je prisutno oko 100000 ljudi[nedostaje izvor]. Na Izetbegovićevu ispraćaju prisustvovala su brojna izaslanstva među kojima su izaslanstvo Francuske, Sjedinjenih Država, Grčke, Austrije, Turske, Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Irana i Pakistana.
Istraga za ratne zločine pred Haškim sudom
Izetbegović za života nije bio optužen za ratne zločine zbog svoje uloge tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Nakon njegove smrti, ICTY je obznanio da je bio pod istragom za ratne zločine, ali je istraga obustavljenja nakon njegove smrti.[5]
Djela
- Islamska deklaracija (Sarajevo, 1970.)
- Islam između istoka i zapada (Sarajevo, 1988.)
- Odabrani govori, pisma, izjave, intervjui : 1993-1994 (Sarajevo, 1995.)
- Odabrani govori, pisma, izjave, intervjui (Sarajevo, 1995.)
- Čudo bosanskog otpora : odabrani govori, intervjui, izjave : (decembar 1993 - decembar 1994) (Sarajevo, 1995.)
- Izetbegović - govori, pisma, intervjui '95 (Sarajevo, 1996.)
- Govori, intervjui, izjave i pisma : 1998. (Sarajevo, 1999.)
- Moj bijeg u slobodu: bilješke iz zatvora 1983-1988 (Sarajevo, 2000.)
- 'Govori, intervjui i pisma (1999-2001) (Sarajevo, 2002.)
- Doba znanja i strpljenja : intervjui 1996.-2003. (Sarajevo, 2005.)
- Na razmeđu svjetova : izjave, obraćanja, poruke, pisma 1990.-2003. (Sarajevo, 2005.)
- Sjećanja : autobiografski zapis (Sarajevo, 2005.)
Izvori
- ↑ (boš.) Muzej Alija Izetbegović 1925.-2003. Zehrudin Isaković: Biografija Alije Izetbegovića
- ↑ "Alija Izetbegović je kao “mladomusliman” bio pripadnik SS Handžar divizije u Drugom svetskom ratu (The New York Times 20.10.2003.)" (engl.). Savremena Istorija. 30. kolovoz 2017.. http://savremenaistorija.com/?p=3060 Pristupljeno 14. ožujak 2018.
- ↑ (boš.) Budućnost Kosova. Deutsche Welle. 22. veljače 2007. Pristupljeno 25. siječnja 2023.
- ↑ Mirjana Kasapović, Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država, Zagreb : Politička kultura, 2005., str. 125., ISBN 953-6213-94-X „Neki su položaji u državi bili nedemokratski uzurpirani, poput mjesta predsjednika Predsjedništva, na kojemu je Alija Izetbegović ostao četiri uzastopna mandata, pri čemu su dva posljednja mandata bila neustavna.”(str. 125.)
- ↑ http://www.un.org/icty/briefing/2003/PB221003.htm
Vanjske poveznice
Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Alija Izetbegović |
 | Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Alija Izetbegović |
| Prethodi: | predsjednik Stranke demokratske akcije 1990. – 2001. |
Slijedi: |
| ' | Sulejman Tihić |
| Prethodi: | predsjednik Predsjedništva RBiH 1992. – 1996. |
Slijedi: |
| Obrad Piljak | ' |
| Prethodi: | Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda 1990. – 2000. |
Slijedi: |
| ' | Halid Genjac |
| Prethodi: | predsjedavajući član Predsjedništva Bosne i Hercegovine 1996. – 1998. 2000. – 2000. |
Slijedi: |
| ' | Ante Jelavić Živko Radišić |
| |||||||
| ||||||||||||||||
.svg){kind=small}
| |||||||||||||
