More actions
- PREUSMJERI Predložak:Preusmjerava
 | |
| Lokacija | Južna Europa |
| Koordinate | 43°N 15°E / 43°N 15°E |
| Granična mora | Jonsko more |
| Površina | 138.595[1] km² |
| Zapremina | 35.000 km³ |
| Prosječna dubina | 173[1] m |
| Najveća dubina | 1233[2] m |
| Najveća širina | 216,7[2] km |
| Najveća duljina | 870[2] km |
| Površina slijeva | 235.000 km² |
| Širi slijev | sredozemni |
| Glavni pritoci | Adige, Bojana, Cetina, Drim, Krka, Neretva, Soča, Pad, Zrmanja |
| Akumulacijski period | 3 – 3,8 god. |
| Temperatura | 9 – 24 °C |
| Salinitet | 38 – 39 ‰ |
| Otoci | 1246 |
| Duljina obale | 3737[2] km |
| Obalne države |  Albanija Crna Gora Bosna i Hercegovina Hrvatska Slovenija Italija
|
Jadransko more je ogranak Sredozemnog mora koje odvaja Apeninski poluotok od Balkanskog poluotoka te Apenine od Dinarskog gorja.
Površina mu iznosi 138 595 km2, duljina 870 km, prosječna širina 159,3 km, prosječna dubina 173 m.[1][2]
Ime i etimologija
Ime Jadranskog mora postoji još od antičkih vremena. Na latinskom je glasilo Mare Hadriaticum. Ime vjerojatno potječe od grada Adrije ili Hadrije, što je bio naziv samo za sjeverni dio zaljeva. Poslije je počelo označavati cijeli zaljev. Vinko Pribojević ga spominje pod imenom Ilirsko more.
Pavao Ritter Vitezović rabio je izraz Sinje more.[3]
- hrvatski: Jadransko more
- albanski: Deti Adriatik
- bošnjački: Jadransko more
- crnogorski: Jadransko more
- mađarski: Adriai-tenger
- njemački: Adriatisches Meer
- slovenski: Jadransko morje
- srpski: Јадранско море
- talijanski: Mare Adriatico
Zemljopis
Jadransko more je pretežno zatvoreno more povezano s Jonskim morem i preko njega Sredozemnim morem. Granica Jadranskog i Jonskog mora su Otrantska vrata široka 75 km između Italije i Albanije.
Jadransko more je pretežno plitko. Sjeverno od Pule mu dubina ne prelazi 50 m, a sjeverno od Zadra 100 m – taj prostor je za vrijeme ledenog doba bio na kopnu. U južnom dijelu Jadranskog mora se nalazi udubina u kojoj dubine naglo padaju (najveća dubina je 1233 m).
Jadran je relativno toplo more – temperatura mu ne pada ispod 11°C. Prozirnost mu je također velika. Važno svojstvo morske vode je i slanost ili salinitet kojom se iskazuje ukupna količina svih otopljenih soli u 1000g morske vode.
Istočna obala Jadranskog mora, osobito njezin hrvatski dio, izrazito je razvedena dok je zapadna (talijanska) obala mnogo ravnija. Također je istočna obala izrazito visoka – uz obalu se pružaju planine, osim u prostoru zapadne Istre, zadarskog zaleđa, dijela crnogorske obale te albanske obale. S druge strane, talijanska obala je pretežno niska. Razvedenost obale je posljedica potapanja planinskih reljefnih oblika zbog otapanja leda nakon ledenog doba (tada se je razina mora izdigla 100 m, te su vrhovi nekadašnjih planina postali otoci, a doline zaljevi i morski prolazi). Posljedica toga je da smjer pružanja otoka prati smjer pružanja planina na kopnu. To je prvi put uočeno na obali Dalmacije, te se u cijelom svijetu takav tip obale naziva dalmatinski tip obale.
Morske struje su u Jadranskom moru tople te uz istočnu obalu teku od juga prema sjeveru, a uz zapadu obalu od sjevera prema jugu. Morske mijene nisu pretjerano izražene.
Hrvatska obala Jadranskog mora se smatra najčišćim morem u Europi. Istovremeno je talijanska obala pretežno zagađena (zbog zagađenja koja donosi rijeka Po) no to zagađenje pretjerano ne utječe na hrvatsku obalu zbog smjera morskih struja.
Zemlje s izlazom na Jadransko more
Zapadna obala
Istočna obala
Zemlje s izlazom na otvoreno more
Zemlje bez izlaza na otvoreno more
Granični sporovi na Jadranskom moru
- Savudrijska vala - spor između Slovenije i Hrvatske; pitanje slovenskog izlaska na otvoreno more
- Neumski zaljev - spor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske; pitanje otočića Velikog i Malog Školja, te vrh poluotoka Kleka
- Prevlaka - spor između Crne Gore i Hrvatske; u procesu rješavanja međunarodnom arbitražom i dogovorom
Znamenitosti
Prirodni resursi
Ugljikovodici
Energetske tvrtke temeljem podataka koje je prikupila norveška tvrtka Spectrum i koje je prikupila INA, smatraju da se u jadranskom podmorju nalaze velika ležišta ugljikovodika pogodnih za eksploataciju. 2. travnja 2014. godine Vlada RH otvorila je javno nadmetanje za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u hrvatskom dijelu jadranskog podmorja. Natječaj je zatvoren 3. studenoga 2014. Na otvaranju javnog nadmetanja u travnju bilo je predstavnika 40-ak energetskih tvrtki, kao Exxon, Gazprom, Lukoil, Total, Ina, RWE, Edison, Turkish Petroleum, Hellenic Petroleum, Petroceltic, Hunt Oil, JP Nippon i dr. Natječaj je u djelokrugu ministarstva gospodarstva. Ponuđeno je 29 istražnih polja, površine od 1.000 do 1.600 četvornih kilometara. Osam istražnih polja je na sjevernom Jadranu, a dvadeset i jedno na srednjem i južnom Jadranu. Ministarstvo procjenjuje da bi ovisno o polju istraživanja potencijalnih nalazišta nafte i plina u Jadranu trajala od dvije do pet godina.[4]
Ponude će biti procijenjene prema onome što su ponuđači ponudili o predloženom programu minimalnog ulaganja u seizmička istraživanja, broju predloženih rudarskih radova bušenja i istražnih bušotina te o drugim istraživanjima, kao i naknadi za potpis ugovora. 70 postotni udio u ocjeni ponude odnosi se na inicijalno trogodišnje istražno razdoblje, kad se najviše vrednuje broj bušotina. 20 posto ocjene ponude nose podaci iz ponude za drugo inicijalno istražno razdoblje od dvije godine. U tom razdoblju najvažniji je broj bušotina. S 10 posto u procjeni ponude sudjeluje naknada za potpis ugovora.[4]
Projektu eksploatacije su se suprotstavili Ivan Sinčić, Živi zid (organizacija), Ivan Pernar, Oceanografski institut, predsjednik saborskog Odbora za zaštitu okoliša Branko Bačić, Klub nezavisnih vijećnika s Jadrana i dr.[5][6]
Važniji gradovi i luke
Panorama
Poveznice
- Popis otoka Hrvatske
- Dodatak:Popis otoka Crne Gore (9)
- Sazan, jedini otok u Albaniji
- Tremiti, otočje u Italiji
- Pianosa, otočić u Italiji
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Jadransko more Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 15. veljače 2018.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Jadransko more Proleksis enciklopedija (pristupljeno 15. veljače 2018.)
- ↑ Nives Opačić, Sinje more, galeb i kukavica, Vijenac, br. 460, 20. listopada 2011., pristupljeno 11. rujna 2015.
- ↑ 4,0 4,1 Završava natječaj za istraživanje nafte i plina na Jadranu, poslovni.hr/Hina, 3. studenoga 2014., pristupljeno 11. rujna 2015.
- ↑ Mladen Volarić, Sinčić: Projekt eksploatacije nafte iz Jadrana je sulud i protupravan, liderpress.hr, 21. veljače 2015., pristupljeno 11. rujna 2015.
- ↑ Magdalena Rendulić, "Jadran nije Vladin privatni vrt, građani trebaju odlučiti", 24sata.hr, 4. ožujka 2015., pristupljeno 11. rujna 2015.
Vanjske poveznice
- (engl.) Satelitske slike i karta Jadranskog mora iz GeaBios GIS Public Service
- (engl.) Vremenska prognoza istočne obale iz GeaBios GIS Public Service
- Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Jadransko more |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jadransko more |