Mongolija

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir zemlja svijeta

Mongolija je kontinentalna država u Aziji, između centralne i istočne Azije, rijetko naseljena zemlja bez izlaza na more, graniči s Rusijom na sjeveru i Kinom na jugu.

U starijim dokumentima može se naći još i ime Vanjska Mongolija (za razliku od Unutrašnje Mongolije koja je kao Autonomna oblast dio Kine.) Do promjene Ustava 1992. zvala se Narodna Republika Mongolija.

Povijest

Još u antičko vrijeme su Mongoliju zbog nestvarno surove klime naseljavala gotovo isključivo nomadska plemena stočara; u toj velikoj zemlji postojala su tek sporadično manja naselja Samojedi i Ujgura , kao i neka pod kineskim utjecajem.

Još u to vrijeme dolazilo je do napada pojedinih plemena na Kinu i na putu svile koji je prolazio zapadnom i središnjom Azijom. U srednjem vijeku uspjelo je Džingis-kanu (1155. – 1227.) ujediniti mongolska plemena u državu koja je nekoliko stoljeća vladala svjetskim carstvom, koje je 1240. dosezalo čak do srednje Europe. Njegov unuk Kublaj-kan (†1294. u Pekingu ) osnovao je u Kini dinastiju Yuan i budističkim svećenicima prenio pravo upravljanja Tibetom . Nakon nekoliko razdoblja slabosti oko 1400.-te je pod Timur Lenkom opet stvoreno veliko carstvo koje je kasnije u razdoblju između 1690. i 1757. prešlo na kinesku dinastiju Qing .

Nakon njenog sloma 1911. Mongolija je proglasila nezavisnost, ali je ipak (usprkos ruskoj pomoći) potrajalo do 1921. kad su kineske snage (sjeverni militaristi) konačno istjerane iz zemlje. 1924. godine proglašena je Narodna Republika Mongolija, i postala je zemlja-satelit SSSRa. U ambiciji sovjetskog vodstva da od Mongolije naprave modernu komunističku državu, gotovo potpuno je uništeno tradicionalno nomadsko stočarstvo, što je uzrokovalo velike gospodarske probleme. Za vrijeme staljinističkih čistki ubijeno je oko 38.000 Mongola, među ostalima, gotovo svi intelektualci i oko 18.000 budističkih redovnika. Gotovo svi budistički samostani Mongolije sa svim njihovim kulturnim blagom i bibliotekama nepovratno su uništeni.

Na krilima promjena u istočnoj Europi pojavio se 1990. i u Mongoliji demokratski pokret, a prvi slobodni izbori održani su 1992. Danas je demokracija u Mongoliji stabilnija nego u bilo kojoj drugoj državi centralne Azije. Na predsjedničke izbore u svibnju 2005. izašla su po dva prijašnja predsjednika vlade i dva industrijalca, dakle četiri ugledna kandidata. Glavne predizborne teme bile su tržišna privreda i borba protiv nezaposlenosti i korupcije; ovo zadnje pripisivalo se obojici kandidata koji su ušli u drugi krug.

Od 1990. do 1996. vladali su reformirani komunisti, a onda do 2000. Demokratska stranka. Od 2004. na vlasti je velika koalicija reformiranih komunista i demokratskih stranaka.

Zemljopis

Obo u stepi, Suhe-Batorski ajmag.

Mongolija je vrlo rijetko naseljena zemlja stepa, planina i pustinja. S 1,565.501 km² ona je 18. država po veličini od ukupno 194 države, tek nešto malo manja od Irana. Ali za razliku od Irana, sa svojih 2,66 milijuna stanovnika ima samo 4 posto njegovog stanovništva - isto koliko i 140 puta površinom manji otok Jamajka. Takva rijetka naseljenost neće se, vjerojatno, u ovom stoljeću ozbiljnije mijenjati, iako je istina da se stanovništvo Mongolije u zadnjih 30 godina udvostručilo.

Klima

Reljef Mongolije i Sinkjanga

Zbog suhe, izraženo kontinentalne klime tijekom godine temperatura izrazito oscilira. Zimi prosječna dnevna temperatura kreće se oko -25°C , a ljeti je prosječno +25°C čime su razlike 2-3 puta veće nego u Zapadnoj Europi. Srednja godišnja količina padalina je jedva iznad 200 mm. No s druge strane klimatske razdjelnice koju ovdje čini Mongol Shan, gorje kojim istovremeno prolazi i granica prema (danas Kineskoj Unutrašnjoj Mongoliji) Južnoj Mongoliji, količina padalina dosiže 400 mm.

Položaj na centralnoazijskoj visoravni donosi Mongoliji jednu od ekstremnih kontinentalnih, ali i aridnih klima na svijetu. Već su razlike u prosječnim temperaturama između dana i noći neobično velike, dok one između zime i ljeta dosižu čak 100°C. To je razlog zbog kojeg se u Mongoliji nalaze najjužnija područja trajno zaleđene zemlje koja se, osim najgornjih nekoliko centimetara, nikada ne odledi, a osim toga i najsjevernije pustinje na Zemlji. Samo 10 % zemlje je šumovito, (pretežno u planinama sjevera i zapada), a manje od 1% je obradivo.

Stanovništvo

Samostan Tsetserleg

Velika većina stanovništva pripada narodu Mongola oko 90%. Na zapadu zemlje živi nešto malo Kazaha oko 4% i zanemarivi broj pripadnika raznih drugih naroda. Prirast stanovništva u Mongoliji je oko 2,2 posto. Prema podacima UN pismenost među odraslima je veća od 98 posto, a nekoliko tisuća studenata školuje se na zapadu . Mongolski se uobičajeno koristi ćiriličnim pismom.

Glavna religija je Lamaizam (tibetanski oblik Budizma ), a uz to veliku ulogu ima i Šamanizam. Kazasi na zapadu zemlje pripadaju Islamu.

Etničke grupe

Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Mongolije

Upravna podjela

Mongolija je podijeljena na 21 provinciju i jedan grad. Provincije se dijele dalje na uprave jedinice usporedive s našim županijama (ima ih 329), a one opet na okruge slično općinama (ukupno 1.620).

Glavni grad Ulan Bator je Savezni distrikt.

Privreda

Mongolska privreda je pretežno agrarna; tradicionalni proizvodi su meso, mlijeko i vuna. Osim toga, proizvodi se nešto žitarica (na samo par promila površine), krumpir i povrće. U ukupnom društvenom bruto proizvodu poljoprivreda - jednako kao i industrija - sudjeluje s nepunih 30 posto.

Rudno bogatstvo Mongolije se sastoji uglavnom od ugljena, nekih minerala , bakra, nafte , zlata i srebra .

Nakon dužeg razdoblja stagnacije (1990.-2002.) u zadnjih par godina gospodarstvo se oporavlja i pokazuje rast od 5,3 do 10 posto. Taj rast počiva većim dijelom na uslužnim djelatnostima čiji je udio u ukupnom gospodarstvu narastao na oko 40 posto, i na nešto povoljnijim svjetskim cijenama bakra i zlata. Međutim, rezultat tog porasta je uglavnom zaobišao siromašno stanovništvo. Ispod granice siromaštva i dalje živi oko 36 posto stanovništva, slično kao i 1990. Teške godine reformi povećale su doduše udio privatnog poduzetništva na oko 80 posto, ali su se povećale socijalne razlike kao i one između grada i sela. Vlada barata podatkom od oko 4% nezaposlenih, međutim, neki međunarodni stručnjaci smatraju da je procjena od oko 25% bliža istini.

Kultura

Tradicija

Mongoli su tradicionalno nomadski narod, narod jahača. Do sredine prošlog stoljeća njihov svakodnevni život bio je neraskidivo povezan s konjima. Još i danas izvan gradova djeca nauče jahati prije nego što prohodaju. Nakon 1990. godine, ljudi se pokušavaju vratiti svojim korijenima i nomadskom životu.

Na žalost, kontinuitet u prijenosu neophodnih znanja za preživljavanje u takvim uvjetima je većim dijelom izgubljen. Mukotrpno se pokušava oživjeti sjećanja starih ljudi i obilazi onaj mali dio stanovništva koji je uspio oduprijeti se pokušajima "moderniziranja" u vrijeme ovisnosti o SSSRu kako bi se za buduća pokoljenja sačuvala uspomena na tradiciju staru više tisućljeća.

Nacionalni praznici

Mongolski nacionalni praznik je 11. srpnja i zove se Naadam . Na taj dan sjećaju se revolucije od 1921. kad je protjerana kineska okupacijska vojska. Međutim, cijena za to je plaćena velikom ovisnošću od tadašnjeg SSSRa. U to se vrijeme održavaju natjecanja u mongolskom hrvanju, gađanju lukom i konjičke utrke jednogodišnjaka.

Dan 26. studenog je također nacionalni praznik u čast osnivanja Narodne Republike Mongolije 1924. godine.

Šport

Boksač Enkhbatyn Badar-Uugan osvojio je zlatnu medalju na Olimpijadi u Pekingu 2008., bilo je to drugo olimpijsko zlato za Mongoliju u povijesti.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Mongolija
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Mongolija
	Pogledajte rječničku natuknicu Mongolija u Wječniku, slobodnom rječniku.