Katedralne radionice
| Tradicionalne obrtničke tehnike i prakse katedralskih radionica, ili "Bauhütten", u Europi: znanje, prijenos, razvoj znanja i inovacija | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
| Datoteka:Flag of Australia.svg Australija Datoteka:Flag of France (1794–1815, 1830–1974, 2020–present).svg Francuska Datoteka:Flag of Norway.svg Norveška Datoteka:Flag of Germany.svg Njemačka Datoteka:Flag of Switzerland.svg Švicarska | |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2020. |
| ID: | 01558 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
.svg){kind=link}
Katedralne radionice (fr. Ateliers de cathédrales) ili graditeljske lože (njem. Bauhütten) su radionice koje udomljuju razne obrte koji blisko surađuju, a pojavile su se u srednjem vijeku na gradilištima europskih katedrala. Od kasnog srednjeg vijeka formiraju se mreže radionica koje rade na izgradnji ili obnovi zgrade (njem. Bauhüttenwesen), a koje se protežu izvan nacionalnih granica.
Katedralne radionice čuvaju tradicionalne običaje i rituale povezane s različitim profesijama, kao i bogatstvo znanja koje se prenosi s generacije na generaciju, i usmeno i pismeno. Zbog toga su upisane na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi, u „Registar najboljih praksi očuvanja” (Čl. 18) 2020. godine, i to kao nematerijalna kulturna baština Austrije, Švicarske, Njemačke, Francuske i Norveške.[1]
Povijest
Postoji malo, ako ih uopće ima, dokumenata i dokaza o prirodi loža drevnih građevinara. Pretpostavlja se da su u Starom Egiptu znanja o umijeću gradnje bila u rukama svećeničkih kasti, ali piramide i hramove nisu gradili robovi, već naprotiv, dobro hranjeni i opskrbljeni radnici, prema standardima tog vremena.[2] Stoljećima nakon izgradnje piramida, oko 29. godine vladavine Ramzesa III. (vjerojatno oko 1157. pr. Kr.), u graditeljskom naselju u blizini Tebe Deir el-Medina dogodio se prvi dokumentirani štrajk u povijesti, što svjedoči o udruživanju radnika.
Rimski građevinski kolegiji (collegia) imaju sačuvane zapise. Njihovi su se članovi međusobno nazivali collegiae i, posebno tijekom razdoblja rimskog carstva, bili su izuzeti od određenih građanskih dužnosti.
Opatija Lorsch iz 8. stoljeća smatra se jednom od prvih kamenih građevina izgrađenih reguliranim građevinskim postupkom, a njezin organizator izgradnje, opat Einhard, je prvi zaposlio stalnu skupinu vještih klesara u gradnji. Klesarske lože (Slobodni zidari) razvile su se od romaničke gradnje crkava koju su poduzimali redovnici do organiziranog procesa gradnje gotičkih katedrala, obuhvaćajući širok raspon obrta. Od posebne je važnosti bila kvalificirana obuka gotičke klesarske lože, koja je razlikovala majstore, šegrte, kalfe i putujuće kalfe, klesare, predradnike (parlière), umjetničke pomoćnike, klesare lišća i gladitelje. Među glavnim gotičkim građevinskim ložama bile su one u Freiburg im Breisgau (Alte Münsterbauhütte), Bernu (kasnije Zürichu), Beču, Kölnu (1823.), Stavangeru (2017.), a posebno najvažnija u Strasbourgu, koja je nadzirala daljnje podružnice loža na svom području djelovanja.
Krajem gotičkog razdoblja, važnost građevinskih loža je opaldala sve do konačne zabrane djelovanja koju je donio car Karlo VI. 1731. godine, čime je era građevinskih loža privremeno završila.
U devetnaestom i dvadesetom stoljeću katedralne radionice su oživljene ili su osnovane nove, ali sada više posvećene očuvanju, prenošenju i razvoju tradicionalnih tehnika i znanja. Riječ Bauhütte („građevinska loža”) skovao je 1816. godine Johann Wolfgang von Goethe u svom eseju Kunst und Alterthum am Rhein und Mainn („Umjetnost i starine na Rajni i Majni”). Danas se ovakva udruženja radionica osnivaju širom Europe, a djelatnost im je raširena na sve spomeničke građevine. Bave se raznim obrtima i blisko sarađuju kroz obuku novih obrtnika, a najveća im je prednost što restauratorske radove neprestano izvodi isti tim, koji ima blisku vezu sa zgradom koju održava i poznaje njezine osjetljive točke. Ove multidisciplinarne radionice zapošljavaju veliki broj ljudi, od šegrta do majstora i arhitekata. Prema specijalnostima dijele se na: kamenorezačke, zidarske, kovačke, stolarske, gipsarske, radionice vitraja, te dokumentiranje i istraživanje.[3]
Njihova predanost očuvanju i promicanju žive baštine, koja se prevodi u inicijative podizanja svijesti, informiranja i komunikacije, kao i blisku suradnju sa zainteresiranim stranama u politici, Crkvi, očuvanju baštine, gospodarstvu i istraživanju, može se smatrati primjerom koji treba prilagoditi i primijeniti u drugim kontekstima diljem svijeta.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Ateliers de cathédrales UNESCO-ovim službenim stranicama Predložak:Fr Pristupljeno 24. siječnja 2026.
- ↑ Grobnice Velike piramide otkrile su 'dokaz' da radnici nisu bili robovi, The Guardian, 11. siječnja 2010. (eng.) Pristupljeno 24. siječnja 2026.
- ↑ Put do upisa kulturne baštine, Cathedral workshops (eng.) Pristupljeno 24. siječnja 2026.
Vanjske poveznice
- Video primjer na youtube-u Predložak:Fr
- udruženje katedralnih arhitekata, ministarskih arhitekata i majstora ljevaonica – Cathedral Architects Association e. V.
Predložak:Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj Predložak:Nematerijalna svjetska baština u Njemačkoj