Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gospodarstvo Irana

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Gospodarstvo Irana
Teheran
Valuta rijal
Fiskalna godina 21. ožujka - 20. ožujka
(iranska kalendarska godina)
Gospodarske organizacije ECO, OPEC, GECF, WTO (promatrač)
Statistika
BDP (PPP) $1.296 bilijun USD (2013. proc.) (18.)
BDP rast 3% (2010. proc.)
BDP per capita 11.396 USD[1] (2010. proc.)
BDP po sektoru poljoprivreda (11%), industrija (45,9%), usluge (43,1%) (2010. proc.)
Inflacija (IPC) 8%[2]
Stopa siromaštva 18% (2007. proc.)
Radna snaga 25,7 milijuna
Radna snaga prem zanimanju poljoprivreda (25%), industrija (31%), usluge (45%) (2007. proc.)
Nezaposlenost 14,6%
Glavna industrija nafta i prirodni plin, natrijev karbonat, motorna vozila, lijekovi, kućanski aparati, elektronika, energetika, električna energija, tekstili, graditeljstvo, cement i građevinski materijali, hrana, gnojivo, metali, obrambena industrija, turizam
Trgovina
Izvoz 94,6 milijardi USD[3] (2010. proc.)
Izvozna dobranafta i prirodni plin (70%)[3], motorna vozila, hrana, tehnika, rukotvorine
Glavni izvozni partneriKina (16.58%), Japan (11.9%), Indija (10.54%), Južna Koreja (7.54%), Turska (4.36%) (2009. proc.)
Uvoz 58.97 milijardi USD (2010. proc.)
Uvozna dobraindustrijske sirovine (46%), gotovi proizvodi (35%), tehnika
Glavni uvozni partneriUAE (15.14%, Kina (13.48%), Njemačka (9.66%), Južna Koreja (7.16%), Italija (5.27%), Rusija (4.81%), Indija (4.12%) (2009. proc.)
Javne financije
Javni dug 12.84 milijardi USD
Prihodi 347 milijardi USD[4]
Rashodi 333 milijardi USD[4]
Ekonomska pomoć 121 milijuna USD (2008. proc.)
Glavni izvor
Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima

Iransko gospodarstvo mješavina je centralno planiranog državnog vlasništva nad naftnim i drugim velikim poduzećima, privatnog poduzetništva i seoske poljoprivrede[5], orijentiranog k apsolutnoj samodostatnosti u svim gospodarskim granama. Krajem 2000-ih godina iransko gospodarstvo bilo je 18. najveće u svijetu[6] (s tendencijom rasta na 12. mjesto do 2015. godine[7]), s najrazvijenijom industrijom, poljoprivredom, energetikom, informatičkom tehnologijom i građevinarstvom na Bliskom istoku[8][9].

Cilj iranske vlade na gospodarskom planu je smanjiti ovisnost o proizvodnji nafte i uvesti raznolikost u gospodarstvo planiranim tržišnim reformama. U pokušaju ostvarenja tog cilja, iranska vlada ulaže u područja automobilske, zračne, elektroničke, petrokemijske i nuklearne industrije. Jako naftno tržište od 1996. godine pomoglo je u smanjenju financijske ovisnosti i redovito otplaćivanje dugova[10] zbog čega je Iran danas treća zemlja svijeta s najmanjim postotkom vanjskog duga u odnosu na BDP (3,7% odnosno 12,8 milijardi USD[11]). Nafta i prirodni plin, nekoć glavni iranski gospodarski aduti, danas sačinjavaju 70% izvoza[3] ali ujedno manje od 10% ukupnog bruto domaćeg proizvoda[12].

Posljednjih 20-ak godina cvjeta lokalna proizvodnja najmjenjena domaćnoj potrošnji što uključuje kućanske uređaje, automobile, poljoprivredne proizvode, lijekove, itd. Danas Iran ima razvijenu domaću industriju, a mnogo se ulaže i u napredne znanosti poput nanotehnologije, biotehnologije, farmakologije, svemirske i nuklearne tehnologije, itd.[13] Iran ima i veliki turistički potencijal s obzirom da se na temelju atraktivnih prirodnih i povijesnih lokaliteta navodi kao jedna među prvih 10 turističkih zemalja svijeta[14]. Između 2005. i 2010. godine Iran je prošao proces privatizacije zbog čega je državni udjel u bruto domaćem proizvodu smanjen sa 80% na 40%[15], dok se narednih godina planira spuštanje istog na 20%[16].

Gospodarstvo Irana u 2010. godini procjenjeno je između 858.66[1] i 863,5[17] milijardi USD prema paritetu kupovne moći, odnosno na oko 11.396 USD po glavi stanovnika što je četverostruki porast u odnosu na razdoblje prije revolucije 1979. godine unatoč udvostručenju stanovništva[1]. Usprkos sankcijama nametnutih zbog nuklearnog programa, Iran je jedno od rijetkih vodećih svjetskih gospodarstava koje bilježi pozitivan gospodarski rast u vrijeme svjetske financijske krize[18]. Glavni gospodarski problemi tijekom 2000-ih godina bili su dvoznamenkasti postoci nezaposlenosti[10] i inflacije[19], koji su 2010. godine iznosili 14,6%[17] odnosno 8%[2].

Vodeći iranski trgovački partneri su Kina, Njemačka, Južna Koreja, Francuska, Japan, Rusija, Turska i Italija[17], dok je povećana suradnja i sa zemljama u razvoju kao što su Sirija, Indija, Venecuela, Šri Lanka i Južna Afrika. Postotak žena u radnoj snazi je 33%[20] odnosno 28,4% u industriji po čemu je Iran ispred svih vodećih svjetskih gospodarstava[21]. Iranska metropola Teheran najjeftiniji je glavni grad svijeta[22].

Povijest

Iran je bilježio stabilni gospodarski rast do prijelaza iz 1970-ih u 1980-e[5] kada je zemlju prvo zahvatio snažan bijeg kapitala (1978.), a potom revolucija (1979.) i iračka agresija (1980. – 1988.). Tradicionalno poljoprivredno društvo u drugoj polovici 20. stoljeća prošlo je kroz razdoblje intezivne industrijalizacije i gospodarske modernizacije koja je 1978. godine narušena snažnim bijegom kapitala iz zemlje u vrijednosti 30-40 milijardi USD (neposredno prije revolucije)[23].

Ciljevi iranske vlade nakon revolucije bili su gospodarska nezavisnost, potpuna zaposlenost i zadovoljavajući životni standard za sve građane. Ipak, krajem 20. stoljeća zemlja se suočavala s problemom udvostručenja stanovništva između 1980. i 2000. godine[24]. Broj poljoprivrednika značajno je opao zbog procesa urbanizacije započetog još 1960-ih godina[23].

Nakon Nacionalizacije iz 1979. godine oko 80% iranskog gospodarstva stavljeno je pod državnu kontrolu[25]. Osmogodišnji rat protiv Iraka i njegovih saveznika uzrokovao je oko 300.000 mrtvih i više od 500.000 ranjenih Iranaca, dok je nanesena šteta gospodarstvu iznosila oko 500 milijardi USD[26]. Poslije rata koji je završen 1988. godine, iranska vlada pokrenula je intezivan razvoj komunikacija, prometa, poljoprivrede, industrije, zdravstva, obrazovanja i energetike (uključujući nuklearni program), kao i uspostavljanje boljih trgovačkih odnosa sa susjednim i drugim državama svijeta[10].

Makroekonomski trendovi

Iranski nominalni BDP između 2000. i 2016. godine

Početkom 21. stoljeća uslužne djelatnosti činile su najveći postotak u iranskom bruto domaćem proizvodu (BDP), zatim industrija (rudarstvo i proizvodnja), te poljoprivreda[17]. Nominalni BDP iznosio je 331.02 milijardi USD prema podacima Svjetske banke iz 2009. godine; 337,9 milijardi USD prema MMF-u za 2010. godinu; odnosno 484 milijarde USD prema iranskim procjenama za 2011. godinu[27]. Prema podacima EIU-a očekuje se porast od 472 milijardi USD u 2011., 545 milijardi USD u 2012., 626 milijardi USD u 2013., 705 milijardi USD u 2014., te 804 milijarde USD u 2015. godini.[28] BDP prema paritetu kupovne moći iznosi 863,5 milijardi USD[6] odnosno 11.396 USD[1] po glavi stanovnika što je istovjetno svjetskom prosjeku, dok se u idućih pet godina očekuje udvostručenje BDP-a. Prema podacima Goldman Sachsa, ugledne američke tvrtke za bankarska ulaganja i sigurnost, postoji velika mogućnost da Iran postane jedno od najvećih svjetskih gospodarstava u 21. stoljeću[29].

Godina
(Izvor: MMF)[1]		 BDP, trenutačni tečaj
(u milijardama IRR)		 Implicitni paritet kupovne moći
u pretvorbenom iznosu
(USD/IRR)		 BDP po glavi stanovnika
(trenutačni „međun. dolar”)		 Stopa inflacije
(prosječni indeks potrošačkih cijena
(2000=100)		 Stanovništvo
(u milijunima)
1980. 6622 58 2974 2 38
1985. 16.556 77 4507 4 48
1990. 35.315 144 4489 12 55
1995. 185.928 569 5094 43 64
2000. 580.473 1341 6800 100 64
2005. 1,697.305 2675 9268 190 68
2010. (proc.) 3,698.348 4307 11.396 377 75

Fiskalna i montenarna politika

Nakon uvođenja fluktuirajućeg deviznog tečaja 2003. godine vrijednost iranskog rijala ostala je relativno stabilna

Od revolucije iz 1979. godine, prosječna vladina izdvajanja za socijalnu politiku iznosila su 59% državnog budžeta, 17% za gospodarske namjene, 15% za obranu, te 13% za općenite namjene[30]. Od socijalno-gospodarskih izdvajanja prosječno je 39% odlazilo na obrazovanje, zdravstvo i socijalnu sigurnost, 20% za ostalu socijalnu skrb, 3% za poljoprivredu, 16% za vodu i energiju, 5% za industriju i rudarstvo, 12% za cestogradnju i promet, te 5% za ostale namjene[30]. Iransko investiranje je u 2009. godini iznosilo 27,7% bruto domaćeg proizvoda[17], dok je između 2002. i 2006. godine prosječna inflacija iznosila 14%[19] (8% u 2010.[2]). Državni budžet u 2010. godini procjenjen je na 368 milijardi USD što je porast od 31% u odnosu na godinu ranije[31], dok je početkom 2009. godine Iran imao devizne pričuve u vrijednosti iznad 100 milijardi USD[32].

Petogodišnji društveno-gospodarski razvojni plan

Petogodišnji razvojni plan za razdoblje između 2010. i 2015. godine postavlja smjernice za državni društveno-gospodarski razvoj[33]. Sam plan osmišljen je da stanovništvu omogući veći utjecaj i dijelom je „Vizije 2025.”, strategije za dugoročni održivi rast[34]. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, Iran se nalazi u tranziciji između planskog i tržišnog gospodarstva[35].

Plan gospodarske reforme

Proširenje javne zdravstvene skrbi i međunarodni odnosi spadaju u ostale glavne ciljeve petogodišnjeg razvojnog plana koji uključuje reformu subvencioniranja, bankarstva, valute, poreza, carine, graditeljstva, zapošljavanja, razvoj nacionalne distribucije robe i usluga, te socijalnu pravdu i produktivnost. Glavni cilj iranske vlade jest ostvarivanje apsolutne samodostatnosti do 2015. godine[36][37]. Uklanjajući energetske subvencije, iranski dugoročni cilj je poboljšanje industrijske učinkovitosti kao i povećanje tržišne konkurentnosti na svjetskoj gospodarskoj sceni[38]. Navedenim reformama planiraju se ukloniti glavni izvori neučinkovitosti odnosno distorzije cijena u državnom gospodarstvu što bi se trebalo odraziti i na preustroj drugih glavnih gospodarskih grana[36]. Iranski bankarski sektor često se vidi kao potencijalna živica protiv uklanjanja subvencija s obzirom da plan ne obuhvaća izravan utjecaj na bankarstvo[39]. Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinežad objavio je kako je nacionalni cilj postati 12. najveće gospodarstvo svijeta do 2015. godine[7].

Stavka 2010. (ostvareno) 2010.–2015. (cilj)
Najveće gospodarstvo svijeta 18.[6] 12. u 2015. g.[7]
Gospodarski rast 3%[17] 8% (prosječno)[40]; 3,6% (predviđanja)[41]
Nezaposlenost 14,6%[17] 7% u 2012. g.[42] pomoću otvaranja milijun radnih mjesta godišnje[40]
Inflacija 8%[12] do 12%[40]
Porez na dodanu vrijednost 3%[43] 8%[43]
Cijena nafte 60 USD po barelu 65 USD po barelu (prosječno)[40]; 250 milijarde USD ukupnih godišnjih prihoda[44]
Proizvodnja prirodnog plina 220 milijardi m³ godišnje[45] 330 milijardi m³ godišnje[46]
Udjel nenaftnog izvoza 30% (66,2 milijardi USD)[3] 30% (110 milijardi USD) u 2015. g.[40][43]
Ulaganje u industriju nafte i prirodnog plina Nepoznato 20 milijardi USD godišnje (privatna i izravna strana ulaganja)[40][47]
Petrokemijska proizvodnja 50 milijuna tona godišnje[48] 100 milijuna tona godišnje[48]
Pohrana nafte 25% udjela na tržištu Perzijskog zaljeva[49] 50% udjela na tržištu Perzijskog zaljeva; 7,5 milijuna tona[49]
Pohrana petrokemijskih proizvoda 11,5 milijardi litara[50] 16,7 milijardi litara[50]
Ulaganje u industriju i rudarstvo 30 milijardi USD godišnje (2009.)[51] 70 milijardi USD godišnje[52]
Proizvodnja sirovog željeza 10.76 milijuna tona godišnje[53] 42 milijuna tona godišnje[52]
Proizvodnja željezne rudače 38,2 milijuna tona godišnje[53] 66 milijuna tona godišnje[52]
Proizvodnja cementa 65 milijuna tona godišnje[54] 110 milijuna tona godišnje[52]
Proizvodnja vapnenca Nepoznato 166 milijuna tona godišnje[52]
Novi industrijski parkovi Nepoznato 50 novih industrijskih parkova do 2015. g.[55]
Broj turističkih posjeta 2,219.000 stranih turista (2007.)[56] 20 milijuna turista do 2025. g.[57]
Lučni kapacitet 150 milijuna tona godišnje[58] 200 milijuna tona godišnje[58]
Razvoj željezničke mreže Nepoznato Osam milijardi USD ulaganja godišnje do 2015. g.[36]
  1. Preusmjeri Predložak:Clear

Nacionalizacija i privatizacija

Nakon svršetka oružanih sukoba s Irakom i Sjedinjenim Državama 1988. godine, iranska vlada objavila je program privatizacije većine prethodno nacionaliziranih industrija u cilju obnove postratnog gospodarstva. Proces prodaje državnih tvornica išao je relativno sporo zbog neslaganja nacionalističke većine u iranskom parlamentu. Većina teških industrija poput čelika, petrokemikalija, bakra, automobila i strojeva ostale su u državnim rukama, dok je s druge strane većina manjih industrija u privatnom vlasništvu[17].

Čeličana „Mubaraka” u Isfahanu, jedna od najvećih tvrtki na teheranskoj burzi

Članak 44. iranskog ustava nalaže da se gospodarstvo mora sastojati od državnog, privatnog i mještovitog vlasništva temeljenih na sustavnom planiranju. Državni sektor uključuje tešku industriju, vanjsku trgovinu, glavne mineralne sirovine, bankarstvo, osiguranje, energetiku, brane i goleme sustave navodnjavanja, radio i televiziju, poštu, telegrafe i telefonske usluge, zrakoplovstvo, brodarstvo, ceste, željeznice i promet općenito. Poduzeća koje se bave proizvodnjom i distribucijom u urbanim i ruralnim područjima čine temelj zadružnog sektora koji je 2008. godine obuhvaćao 120.000 zadruga odnosno upošljavao oko 15 milijuna ljudi[59]. Privatni sektor obuhvaća poduzeća koja se bave građevinarstvom, poljoprivredom, stočarstvom, industrijom, trgovinom, te uslugama koje nadopunjuju gospodarske aktivnosti države i zadruga[60].

Teheranska burza

Strogo provođenje članka 44. nije primjenjivano u zemlji tijekom posljednjih 30 godina, pa je privatni sektor igrao mnogo važniju ulogu od one propisane ustavom[61]. Kao rezultat toga u posljednjih nekoliko godina privatni sektor značajno je porastao, posebice nakon 2004. godine kada je usvojen ustavni amandman kojim se dozvoljava privatizacija 80% državnog vlasništva[16]. Polovica od navedenog postotka planira se privatizirati kroz okvire „pravnih dionica” odnosno ostatak kroz teheransku burzu, dok vlada planira zadržati ostalih 20%[16]. Vrijednost državne imovine u 2005. godini procjenjivala se na oko 120 milijardi USD. Oko 63 milijarde USD od navedene imovine privatizirana je između 2005. i 2010. godine, smanjujući pritom državni udjel u bruto domaćem proizvodu sa 80% na 40%[15].

Radna snaga

Stručnjaci vjeruju kako je Iranu potreban gospodarski rast iznad 5% da bi zaposlio priljev od 900.000 radnika svake godine[62]. Poljoprivreda sačinjava oko 11% iranskog bruto domaćeg proizvoda i zapošljava približno trećinu radne snage[17][63]. Godine 2004. sekundarne djelatnosti koje uključuju rudarstvo, proizvodnju i građevinarstvo sačinjavale su 42% BDP-a odnosno zapošljavale su 31% radne snage[17][63]. Iako mineralne sirovine čine 70% izvoza, u rudarstvu je zaposleno manje od 1% radne snage[63]. Uslužne djelatnosti doprinose 48% BDP-a, a zapošljavaju 44% radne snage[17]. U 2005. godini 33% iranske radne snage činile su žene[20], dok je dvije trećine stanovništva odnosno radnika ispod 30 godina starosti[64].

Osobni prihodi

Iranske pokrajine prema udjelu u ukupnom državnom BDP-u

Iran se klasificira kao zemlja viših srednjih prihoda koja je napravila značajan napredak u zdravstvu i obrazovanju tijekom razdoblja Milenijskog razvojnog programa (MDG). Pokrivenost zdravstvenom skrbi iznosi gotovo 100%, isto kao i postotak upisa u osnovne škole[65]. U 2010. godini prosječna iranska mjesečna plaća iznosila je oko 500 USD [66] (11.396 USD po stanovniku godišnje prema paritetu kupovne moći[1]). U zemlji je za svaku gospodarsku granu propisana i minimalna plaća koju određuje vrhovno radničko vijeće, a u 2009. godini ona je iznosila približno 3,030.480 rijala (oko 303 USD) mjesečno odnosno 6700 USD godišnje (približno 60% BDP-a po glavi stanovnika)[67]. Prema podacima Svjetske banke iz 2001. godine o iranskim kućanstvima, oko 20% potrošnje odlazilo je za hranu, 32% za gorivo, 12% za zdravstvo, te 8% za obrazovanje[68]. Granica siromaštva u Teheranu je 2008. godine iznosila 9612 USD, dok je prosječna granica siromaštva u cijeloj zemlji bila 4932 USD godišnje. Postotak siromašnog stanovništva u 2007. godini iznosio je 18%[17].

Socijalna sigurnost

Iranska socijalna sigurnost na visokoj je razini ako se promatra kroz regionalnu perspektivu[37], a u zemlji postoji 28 raznih vrsta socijalnog osiguranja[37] koja su obvezna za sve zaposlene u zemlji[69]. Socijalna sigurnost također obuhvaća nezaposlene, bolesne, starije osobe, te povrijeđene radnike[70]. Godine 2003. minimalna mirovina iznosila je 50% redovitih prihoda, ali ne ispod minimalne propisane granice[70]. Iste godine Iran je potrošio 22,5% državnog budžeta za socijalna izdvajanja od čega je oko 50% odlazilo na mirovine[71]. Trenutačni omjer radnika i umirovljenika u zemlji je 15:1[72].

Zaposlenici u dobi između 18 i 65 godina pokriveni su sustavom mirovinskog osiguranja, a financiranje se vrši putem zaposlenika (7% od plaće), poslodavca (20-23%) te države koja pokriva doprinos poslodavca do ukupne vrijednosti od 3%[70]. Osiguravanje socijalne sigurnosti je prošireno na samozaposlene radnike koji dobrovoljno doprinose između 12% i 18% od prihoda ovisno o vrsti zatraženog osiguranja[70]. Državni službenici, redovni vojnici, agencije za provedbu zakona, te pripadnici revolucionarne garde sačinjavaju posebni ogranak mirovinskog sustava[73].

Gospodarska područja

Poljoprivreda i prehrana

Podrobniji članak o temi: Poljoprivreda u Iranu
Zemljovid Irana s prikazanim poljoprivrednim kulturama

Površina obradivog tla u Iranu iznosi oko 221.400 km² odnosno 13.43% od ukupne površine, od čega se većina nalazi uz Kaspijsko jezero i u sjeverozapadnim dolinama zemlje. U sjevernim i zapadnim dijelovima Irana poljoprivredne površine uspjevaju zahvaljujući kiši, dok je kod ostalih za uspješne usjeve nužno navodnjavanje[30]. Gotovo 40% obradivih površina se navodnjava (82.970 km²[74]) po čemu Iran kotira peti u svijetu[75], dok se trend navodnjavanja povećava iz godine u godinu zahvaljujući gradnji velikih brana i vodospremnika podno Zagrosa i Alborza. Površina stalnih usjeva je oko 116.470 km² prema službenim iranskim podacima iz 2004. godine[76]. Modernizacija, mehanizacija, poboljšanje kvalitete usjeva i stoke, te brojni programi preraspodjele zemljišta uvjetuju snažan rast poljoprivredne proizvodnje[77].

Pšenica kao najvažniji usjev uzgaja se uglavnom u zapadnim i sjeverozapadnim dijelovima zemlje, dok su polja riže smještena uz kaspijsko područje. Ostale poljoprivredne kulture koje uspijevaju u zemlji su ječam, kukuruz, pamuk, šećerna repa, čaj, industrijska konoplja, duhan, voće, krumpir, mahunarke (grah i leća), povrće, krmno bilje (lucerna i djetelina), bademi, orasi i začini. Iran je najveći svjetski proizvođač šafrana, pistacija i bobica[78], odnosno drugi najveći proizvođač datulja i marelica[78]. Iranski mesni i mliječni proizvodi uključuju janjetinu, kozje meso, govedinu, piletinu, mlijeko, jaja, maslac i sir. Ostali važni proizvodi su vuna i koža, med se prikuplja iz košnica, te svila od dudovog svilca. Oko 110.750 km² šumskih površina[79] većinom na sjevernim obroncima planine Alborz važan su gospodarski čimbenik za proizvodnju drva iako je sječa stabala pod strogom kontrolom vlade koja provodi i intezivan program pošumljavanja[80]. Rijeke kaspijskog slijeva bogate su lososom, šaranom, pastrvom, štukom i kečigom, a jedna od važnijih grana u ribarstvu je proizvodnja kavijara u kojoj Iran predvodi u svijetu[77][81].

Od revolucije iz 1979. godine provedena je opsežna reforma poljoprivredne proizvodnje koja se od 1980. do 2004. godine utrostručila i danas iznosi 41% više od svjetskog prosjeka[82]. Godine 1997. vrijednost proizvedenih poljoprivrednih dobara iznosila je 25 milijardi USD[63]. U to vrijeme Iran je ostvario 85%-tnu samodostatnost u prijeko potrebnim poljoprivrednim proizvodima[83] iako proizvodnja riže nije zadovoljila domaću potražnju zbog čega je djelomično uvožena. U 2007. godini Iran je ostvario potpunu samodostatnnost u proizvodnji pšenice pa je postao izvoznikom te kulture[13][84]. Početkom 2000-ih godina poljoprivredni proizvodi činili su četvrtinu iranskog nenaftnog izvoza[83], a najvažniji među njima bili su svježe voće, jezgričasto voće, životinjska koža, prerađena hrana i začini[63].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Poljoprivreda

Industrija

Podrobniji članak o temi: Industrija u Iranu
Zemljovid Irana s prikazanim industrijskim središtima
Iran prema broju radnika sačunjava oko 40% industrijskog radništva na Bliskom istoku

Proces industrijalizacije većih razmjera u Iranu započinje 1920-ih godina i postupno se razvijalo tijekom sljedećih desetljeća. U vrijeme iransko-iračkog rata brojna iranska industrijska postrojenja u jugozapadnom dijelu zemlje bila su oštećena, uključujući i golemu rafineriju nafte u Abadanu gdje je proizvodnja potpuno obustavljena[85]. Njena rekonstrukcija započela je 1988. godine, dok je proizvodnja pokrenuta pet godina kasnije. Tijekom ratnog razdoblja otvorene su brojne manje tvornice za proizvodnju dobara i materijala potrebnih iranskoj vojsci[86].

Najvažniji iranski industrijski proizvodi danas su petrokemikalije, čelik i bakar, a među ostalima motorna vozila, elektronika, kućanski aparati, lijekovi, tekstili, hrana, papir, guma, cement i građevinski materijali, telekomunikacijska oprema, vojni proizvodi, te industrijski strojevi[17]. Također, Iran je i najveći proizvođač industrijskih robota u zapadnoj Aziji[87]. Godine 2000. tekstilni pogoni pamuka i vune u sjevernom dijelu zemlje zapošljavali su oko 400.000 radnika[88].

Prema podacima The Economista, vrijednost iranskih industrijskih proizvoda 2008. godine bila je 23 milijarde USD[89] (29. u svijetu prema podacima Svjetske banke iz 2005.[90]), dok je između 2008. i 2009. godine zabilježen skok sa 69. na 28. mjesto prema rastu industrijske proizvodnje[91]. Najnovije studije pokazuju da je Iran u posljednjih nekoliko godina ostvario golem napredak u različitim znanstvenim i tehnološkim područjima. Značajan napredak ostvaren je na području petrokemijske, farmaceutske, svemirske, obrambene i teške industrije, unatoč tridesetogodišnjim američkim sankcijama. Krajem 2000-ih godina Iran se priključio skupini visokoindustrijaliziranih zemalja[92].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Industrija

Rukotvorine

Podrobniji članci o temama: Iranska umjetnost i Perzijski sagovi

Iran ima tisućljetnu tradiciju u proizvodnji umjetničkih dobara kao što su sagovi, keramika, bakreno i mjedeno posuđe, staklo, koža, tekstil i drvene rukotvorine. Najvažnija grana ove industrije je proizvodnja ručno izrađenih sagova čija tradicija seže duboko u stari vijek a danas čini značajni dio prihoda u ruralnim krajevima. Procjenjuje se da 1,2 milijuna ljudi izrađuje sagove za domaće i inozemno tržište[93]. Godišnja zarada od sagova premašuje 500 milijuna USD i ima udjel od 30% na svjetskom tržištu[94]. Oko 5,2 milijuna ljudi sveukupno je zaposleno na 250 različitih polja izrade rukotvorina čija industrija sačinjava oko 3% iranskog bruto domaćeg proizvoda[95].

  • Ručna proizvodnja perzijanera u Jazdu
    Ručna proizvodnja perzijanera u Jazdu
  • Uzorak perzijskog saga
    Uzorak perzijskog saga
  • Rukotvorina iz Isfahana
    Rukotvorina iz Isfahana
  • Rukotvorine u Torgabu pokraj Mašhada
    Rukotvorine u Torgabu pokraj Mašhada

Graditeljstvo

Podrobniji članak o temi: Graditeljstvo u Iranu

Do ranih 1950-ih godina iranska građevinska industrija oslanjala se uglavnom na malena domaća poduzeća. Povećanje prihoda od nafte i prirodnog plina kao i mogućnost podizanja povoljnih kredita uvjetovali su snažan rast građevinske industrije odnosno priljev stranih građevinskih tvrtki. Ovaj rast nastavljen je do sredine 1970-ih godina kada naglo pada zbog povećanja inflacije i ukidanja povoljnih kredita. Građevinska industrija ponovno je doživjela veliki zamah sredinom 1980-ih godina, posebno zbog ubrzane urbanizacije. Sa 178 brana u izgradnji[96] Iran je danas uz Kinu i Tursku najveći graditelj hidroelektrana u svijetu[97] među kojima je i najviša svjetska brana Bahtijari visine od 315 m[98]. Jedan od graditeljskih simbola suvremenog Irana je i toranj Milad (435 m) koji je sredinom 2000-ih u potpunosti građen domaćom tehnologijom[99]. Godišnji prihodi ostvareni u građevinskoj industriji iznosili su 38,4 milijarde USD u 2005. godini[100] odnosno 32,8 milijardi USD u 2011. godini[101], a samo graditeljstvo jedan je od najvažnijih grana iranske industrije s obzirom da obuhvaća između 20% i 50% ukupnog privatnog ulaganja u gradska područja[71]. Državni udio u građevinarstvu je 2% dok ostalih 98% leži u privatnom vlasništvu[100], a godišnji rast građevinske industrije u 2011. godini procjenjuje se na 1,4%[101]. Oko 70% Iranaca posjeduje vlastiti dom[102].

Motorna vozila

Podrobniji članak o temi: Iranska automobilska industrija

Od 2001. godine u Iranu postoji 13 državnih i privatnih proizvođača automobila među kojima su najveći Iran Hodro i Saipa čiji udjel u domaćoj proizvodnji iznosi 96%[103]. Iran Hodrov model Pajkan bio je iranski nacionalni automobil sve do 2005. godine kada ga je zamijenio model Samand[104]. Ostali iranski autohtoni modeli su Runna koja je izašla na tržište 2011.[105], odnosno luksuzni automobil Dena koja izlazi 2012. godine[106]. Drugi iranski proizvođači automobila su Grupa Bahman, Kerman Motori, Kiš Hodro, Raniran, Šahab Hodro i ostali čiji ukupni udjel u proizvodnji iznosi 3,7%[103]. Navedeni autoproizvođači proizvode razne vrste motornih vozila uključujući motocikle, osobne automobile, furgone, kombije, kamione i razna teretna vozila, autobuse, te brojna druga specijalna vozila[103]. Godine 2009. Iran je kotirao peti u svijetu prema rastu proizvodnje motornih vozila nakon Kine, Tajvana, Rumunjske i Indije[107]. U 2010. godini Iran je bio 13. najveći proizvođač motornih vozila odnosno 11. najveći proizvođač automobila u svijetu[108], s ukupno 11 milijuna vozila u čitavoj zemlji[109]. Navedene godine proizvedeno je 1,599.454 motornih vozila od čega 1,367.014 automobila odnosno 232.440 komercijalnih vozila[108], a godišnji rast u proizvodnji svih motornih vozila iznosi 14,7%[108]. Iranski automobili poput Samanda izvoze se u dvadesetak država svijeta, među kojima su i europske zemlje Rusija[110], Bjelorusija[111], Bosna i Hercegovina[104], te Švicarska[112].

Vojna industrija

Podrobniji članak o temi: Oružane snage Irana

Iranski državni budžet za oružane snage prema procjeni američke organizacije Global Security u 2011. godini iznosio je 20.65 milijardi USD[113] (15. u svijetu; 2,5% BDP-a[113]), dok je godinu ranije iznosio oko 18 milijardi USD[114]. Procjene CIA-e iz 2003. godine govore o izdvajanju 64.77 USD po glavi stanovnika što je jedan od najmanjih prosjeka na Bliskom istoku[115]. Iranska vojna industrija značajno se razvila u posljednjih 25 godina pa Iran danas proizvodi brojne vrste oružja i vojne opreme, te je jedna od rijetkih zemalja svijeta koja nastoji ostvariti apsolutnu samodostatnost u obrambenoj industriji[86]. Od 1992. godine iranska Organizacija obrambene industrije (DIO) proizvodi vlastite tenkove, borbena oklopna vozila, navođene projektile, radare, razarače i druge ratne brodove, podmornice, helikoptere i borbene zrakoplove[116]. U 2006. godini Iran je izvozio oružje vrijedno 100 milijuna USD u 57 država svijeta uključujući članice NATO-a[117].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Vojska

Rudarstvo

Podrobniji članak o temi: Rudarstvo u Iranu

Rudarstvo čini 0,6% udjela u iranskom bruto domaćem proizvodu prema procjenama iz 2011. godine[118]. Iako naftna industrija čini većinu prihoda, u njoj je zaposleno svega 25% ukupnih radnika u rudarstvu[63] dok ostatak radi na proizvodnji ugljena, željezne rudače, bakra, olova, cinka, kroma, barita, soli, gipsa, molibdena, stroncija, silicija, uranija, zlata, itd. Nalazište bakra u Sarčešmi u Kermanskoj pokrajini drugo je najveće u svijetu[30], dok se velika nalazišta željezne rudače nalaze u središnjem Iranu odnosno pokraj Bafka, Jazda i Kermana. S provjerenim zalihama od 37 milijardi odnosno potencijalnim zalihama od 57 milijardi tona Iran spada među 15 rudarsko najbogatijih zemalja svijeta[118]. Oko 90% rudnika i povezanih industrija nalazi se u državnom vlasništvu, no postotak opada zahvaljujući liberalizaciji tržišta odnosno stranim ulaganjima[119]. Rudarstvo čini oko 3% ukupnog iranskog izvoza[119].

Iranske zalihe ugljena procjenjuju se na između 13 i 50 milijardi tona[120]. Sredinom 2000-ih Iran je proizvodio 1.33 milijuna tona ugljena godišnje, dok je zbog povećane potrošnje također uvozio oko 520.000 tona[121]. U studenom 2008. godine proizvodnja ugljena premašila je dva milijuna tona[122], dok se 2012. očekuje porast proizvodnje na pet milijuna tona[122]. Iran je postao samodostatan u proizvodnji čelika 2009. godine[123], zahvaljujući rastu proizvodnje u glavnim čeličanama smještenima u Isfahanu i Huzestanu. Iste godine proizvedeno je 10,873.000 tona čelika, dok je uz trenutačne industrijske kapacitete moguća proizvodnja oko 20 milijuna tona[124]. Službene procjene rasta proizvodnje su 17,6 milijuna tona u 2013., 23 milijuna tona u 2014. i 29,8 milijuna tona u 2015. godini[125], a procjene rasta kapaciteta su 25,1 milijuna tona u 2013., 34,7 milijuna tona u 2014., 35,5 milijuna tona u 2015.[125], te konačno 55 milijuna tona 2020. godine čime bi postali četvrti proizvođač čelika u svijetu.[126] Od ostalih važnijih metala u industriji treba izdvojiti proizvodnju aluminija od 281.300 tona[53], odnosno proizvodnju bakra od 262.500 tona[53]. Godišnje se proizvede 65 milijuna tona cementa[54] (uz godišnji porast proizvodnje od 16%[127]) koji se izvozi u 40 zemalja svijeta[128].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Rudarstvo

Energetika

Zemljovid Irana s prikazanim nalazištima nafte i prirodnog plina, glavnim rafinerijama, naftovodima, plinovodima i lukama
Maketa NE Bušeher izgrađene 2010. godine

Iran je drugi u svijetu po zalihama prirodnog plina (15%)[129][130] odnosno treći u svijetu po zalihama nafte (10%)[130][131]. Termoelektrane na naftu, plin i ugljen zajedno s nuklearnom elektranom u Bušeheru, hidroelektranama i drugim elektranama koje koriste obnovljive izvore energije zadovoljavaju zemlju eletričnom energijom[130]. Godišnje rasipanje energije procjenjuje se između šest i sedam milijardi USD[132], dok je energetska potrošnja mnogo veća od svjetskog prosjeka[133]. U 2008. godini iranska vlada isplatila je 84 milijardi USD subvencija za naftu, plin i električnu energiju[134]. Iran godišnje troši oko 140 milijardi m³ godišnje (najviše nakon SAD-a i Rusije)[135], uz najveći porast potrošnje u svijetu. Godine 2010. uz rusku pomoć otvorena je prva iranska nuklearna elektrana[136], dok je u planu izgradnja dodatnih 19 diljem zemlje[137].

Iran je među glavnim izvoznicima nafte još od 1913. godine. Najznačajnija nalazišta smještena su u jugozapadnom dijelu zemlje zapadno od Zagrosa, u Huzestanu, Hormuzganu, Farsu, te Ilamskoj i Bušeherskoj pokrajini. Velika naftna i plinska polja također se nalaze i na području Perzijskog zaljeva. Godine 1978. Iran je bio četvrti najveći proizvođač nafte u svijetu, odnosno drugi najveći OPEC-ov proizvođač i izvoznik[138]. Nakon revolucije iz 1979. godine nova vlada smanjila je proizvodnju u skladu s politikom dugoročnog očuvanja izvora, a nagli pad proizvodnje nadalje je zabilježen tijekom iransko-iračkog rata tijekom kojeg su iračke i američke oružane snage bombardirale iranske rafinerije. Kasnih 1980-ih godina proizvodnja nafte raste, što je uvjetovano obnovom infrastrukture kao i novootkrivenim nalazištima u Perzijskom zaljevu. Godine 2004. proizvodnja nafte dosegla je 1,4 milijarde barela godišnje čime je ostvaren neto profit od 50 milijardi USD[139], dok se 2009. godine proizvodnja povećala na 1.53 milijarde barela. Krajem 2000-ih godina Iran je s Kinom[140], Rusijom[141], Indijom[142] i Malezijom[143] sklopio brojne ugovore na području naftne infrastrukture čija je vrijednost više desetaka milijardi USD. Iran u domaćim pogonima trenutačno proizvodi 70-80% potrebne opreme za istraživanje, proizvodnju i transport fosilnih goriva[144]. Prema procjenama iranskih službenika, nakon dovršetka radova na infrastrukturi zarada od nafte i prirodnog plina će u 2015. godini dosegnuti 250 milijardi USD[44].

Glavne iranske rafinerije smještene su u Abadanu (prva iranska rafinerija), Kermanšahu, Teheranu, Isfahanu, Širazu, Tabrizu, Araku i Bandar Abasu[85]. Golema većina nafte s nalazišta u rafinerije transportira se naftovodima. Ukupna dužina cjevovoda je 34.789 km, od čega 7 km kondenzacijskih, 397 km za kondenzirani prirodni plin, 19.161 km za prirodni plin (4. u svijetu[145]), 570 km za ukapljeni naftni plin, 7018 km za naftu, te 7936 km za ostale rafinirane proizvode. Do 2025. godine planira se proširenje mreže cjevovoda za prirodni plin na 70.000 km.[146] Najznačajnije luke za izvoz nafte su Abadan, Bandar Abas, Bandar Mušur, Harg, Lavan, Kiš i Neka[130].

Godine 2008. na otoku Kišu otvorena je Iranska naftna burza (IOB) na kojoj se trguje nafte, prirodnim plinom i petrokemijskim proizvodima[147]. Većina trgovine obavlja se u eurima i iranskim rijalima te ostalim valutama[148], dok je američki dolar u potpunosti isključen[149]. Zahvaljujući proizvodnji dušičnog gnojiva u Širazu[150], najvećoj tvornici etena u svijetu smještenoj u Asaluji[151] kao i drugim proizvodnjim zonama diljem zemlje, iranski izvoz petrokemikalija dosegnuo je 5,5 milijardi USD u 2007.[152], 9 milijardi USD u 2008.[152], te 7,6 milijardi USD u prvih deset mjeseci 2010. godine[153]. Prema podacima Iranskog ministarstva za naftu, Iran do 2025. godine planira uložiti 500 milijardi USD u naftnu infrastrukturu[154].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Energetika

Uslužne djelatnosti

Veliki bazar (tržnica) u Tabrizu

Unatoč gospodarskoj liberalizaciji iz 1990-ih godina, državna potrošnja (uključujući izdatke poluvladinih fondova) ostala je relativno visoka. Procjene potrošnje u uslužnim djelatnostima Irana iznose približno 40% bruto domaćeg proizvoda, od čega je većina državnog karaktera uključujući i izdatke za oružane snage, državne plaće i isplate za socijalnu sigurnost[17]. Proces urbanizacije značajno je doprinio uslužnim djelatnostima među kojima su najznačajnije javne službe (uključujući obrazovanje), trgovina, osobne i stručne usluge, te turizam.

Ukupna vrijednost prometa i komunikacija prema procjenama za 2013. godinu porasti će na 46 milijardi USD što predstavlja 6,8% iranskog BDP-a[155]. Prema podacima Međunarodne radničke organizacije o zapošljavanju iz 1996. godine, na području prometa i komunikacija bilo je zaposleno oko 3,4 milijuna ljudi odnosno oko 20,5% ukupne radne snage iz 2008. godine[155].

Maloprodaja

Iranska industrija maloprodaje sastoji se uglavnom od zadruga (uglavnom pod vladinim sponzorstvom) i nezavisnih trgovaca na malo koji posluju u bazarima (tržnicama)[156]. Najveći dio hrane pojavljuje se na uličnim tržnicama s cijenama koje određuje iranski Glavni statistički zavod. U zemlji djeluje 438.478 trgovaca mješovitom robom[157] od kojih većina posluje van Teherana gdje postoji velik broj hipermarketa i supermarketa. Diljem Irana bilježi se i veliki rast manjih trgovina koje su većinom u privatnom vlasništvu. Najveći iranski trgovački lanci u državnom vlasništvu su Etka, Refah, Šahrvand and Hyperstar Market[157]. Elektroničko poslovanje u 2008. godini ostvarilo je promet od milijardu USD[158].

Zdravstvo i ljekarništvo

Podrobniji članak o temi: Zdravstvo u Iranu
Zdravstvo u Iranu (Izvor: Economist Intelligence Unit[159]) 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Očekivana životna dob (godina) 70,0 70,3 70,6 70,9 71,1 71,4 71,7 72,0
Izdvajanja za zdravstvo (postotak BDP-a) 4,2 4,2 4,2 4,2 4,2 4,2 4,2 4,2
Izdvajanja za zdravstvo (milijardi USD) 7,9 9,2 10,8 13,8 16,2 19,3 23,1 27,3
Izdvajanja za zdravstvo (USD per capita) 113 132 151 191 223 261 309 362

Iranskim ustavom zajamčena je zdravstvena skrb svim stanovnicima zemlje. Do 2008. godine 73% Iranaca bilo je obuhvaćeno dobrovoljnom nacionalnom zdravstvenom skrbi[121]. Oko 85% stanovnštva koristi sustav osiguranja za lijekove, a vlada uvelike subvencionira farmaceutsku proizvodnju u cilju povećanja dostupnosti lijekova i cjepiva. Ukupna tržišna vrijednost iranske zdravstvene i medicinske mreže bila je 24 milijarde USD u 2002. godini, dok se s obzirom na sve veću potražnju zdravstvenih usluga procjenjuje rast na 50 milijardi USD do 2013. godine[160][161]. Od 2006. godine 55 iranskih farmaceutskih tvrtki proizvodi 96% lijekova[162] vrijednih 1,2 milijarde USD[163] dok se vrijednost cjelokupnog tržišta procjenjuje na 310 milijardi USD[160]. Procjenjuje se da će samo farmaceutsko tržište 2013. godine narasti na 3.65 milijardi USD[161].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Zdravstvo

Turizam

Podrobniji članak o temi: Turizam u Iranu

Turizam kao gospodarska aktivnost u Iranu dramatično se smanjila tijekom rata s Irakom 1980-ih godina, no 2000-ih je relativno oživjela. Godine 2004. približno 1,659.000 stranih turista posjetilo je zemlju[164], dok je broj u 2007. godini premašio dva milijuna[165] odnosno dosegnuo 2,3 milijuna u 2009. godini[166]. Iste je godine zabilježen porast stranih turističkih posjeta od 7%[166]. Većina posjetitelja dolazi iz azijskih država, dok oko 10% turista dolazi iz europskih i američkih zemalja[164][166]. Početkom 2000-ih godina oko 2% iranske radne snage bilo je zaposleno u turističkim djelatnostima[14].

Najpopularnija iranska turistička odredišta kulturološkog karaktera su Isfahan, Mašhad i Širaz. Početkom 2000-ih najveće prepreke u razvoju iranskog turizma bile su nedovoljna prometna infrastruktura, zakonska ograničenja i manjak stručnih kadrova[30]. Velik broj posjetitelja su šijitski muslimani iz azijskih država koji posjećuju šijitska svetišta u Mašhadu i Kumu[166], dok manjinu čine Europljani i drugi zapadnjaci koji posjećuju arheološke lokalitete i spomenike. U 2007. godini zemlju je posjetilo oko 2,219.000 stranih turista[56] (58. u svijetu) kojima je na raspolaganju 641 hotel s ukupno 63.000 kreveta, dok je godišnja zarada od turizma u 2008. iznosila 8,7 milijardi USD[165] (28. u svijetu) što je približno dvanaesterostruki porast u odnosu na 2000. godinu[165]. Zbog atraktivnih prirodnih i povijesnih turističkih resursa Iran je rangiran među prvih 10 turističkih zemalja svijeta[14].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Kultura

Bankarstvo, financije i osiguranja

Teheranska burza se prema zapadnim procjenama smatra jednom od najuspješnijih u svijetu posljednjih godina[167][168]

Vladini krediti i zajmovi su dostupni za industrijske i poljoprivredne projekte, prvenstveno putem banaka. Službena iranska valuta je rijal čiji je tečaj krajem 2000-ih iznosio oko 10.000 rijala za jedan američki dolar[17], dok se na neslužbenom tržištu mijenjaju i po višoj tarifi. Nakon revolucije 1979. godine iranska je vlada nacionalizirala sve privatne banke, a kamate su u skladu s islamskim zakonom zamijenjene obrađivačkim pristojbama. Ovaj sustav stupio je na snagu sredinom 1980-ih godina[30].

Bankarski sustav sastoji se od središnje banke (Markazi banka) koja izdaje valutu i nadzire sve državne i privatne banke. Nekoliko poslovnih banaka sa sjedištem u Teheranu ima podružnice u cijeloj zemlji. Postoje i dvije razvojne banke i stambene banka koja je specijalizirana u stambenim hipotekama. Računima vladinih banaka dominiraju krediti državi, „bonjad” poduzeća, velike privatne tvrtke i četiri tisuće imućnijih pojedinaca koji ponekad ne uspijevaju otplatiti svoje kredite[169]. Vlada je počela s privatizacijom bankarskog sustava u 2001. godini kada su izdane dozvole za otvaranje dviju banaka u privatnom vlasništvu[170]. Godine 2010. iranske devizne pričuve u inozemnim bankama dosegle su iznos od 75.06 milijardi USD prema američkim izvorima[171], odnosno oko 100 milijardi USD prema službenim iranskim izvorima[32].

Od 2010. godine Teheranska burza trguje dionicama više od 330 registriranih tvrtki[168] čija je ukupna vrijednost u 2011. godini bila oko 100 milijardi USD[172]. Iran prema mišljenju stručnjaka pruža mnoge mogućnosti ulaganja, posebno na Teheranskoj burzi[173].

Premije osiguranja iznosile su tek nešto manje od 1% BDP-a u 2008. godini[121] što je uvjetovano prosječnim primanjima po glavi stanovnika[121]. Pet državnih osiguravajućih društava dominiraju na tržištu, od kojih su četiri aktivna u komercijalnom osiguranju. Vodeća osiguravajuća društva su Iransko osiguravajuće društvo, Azija osiguranje, Alborz osiguranje i Dana osiguranje. U iranskoj fiskalnoj godini 2001./2002. osiguranja treće strane činili su 46% premija, slijedi zdravstveno osiguranje sa 13%, protupožarno osiguranje sa 10%, te životno osiguranje sa 9,9%[170].

Komunikacije i informatička tehnologija

Podrobniji članak o temi: Komunikacije u Iranu
Iran je među pet vodećih zemalja prema rastu telekomunikacijskog sektora (iznad 20%)[174]

Medije u zemlji čine brojne službene novinske agencije, veliki broj dnevnih novina i časopisa, službeni i privatni televizijski kanali odnosno radijske stanice. U 2009. godini na 1000 stanovnika postojalo je 331 fiksnih odnosno 675 mobilnih telefonskih linija[17]. Broj osobnih računala naglo se povećao sredinom 1990-ih godina, nakon čega počinje i snažan rast broja korisnika interneta koji je 2010. godine iznosio približno 33,200.000 (oko 50% ukupnog stanovništva)[175]. Također, Iran je sa 700.000 blogova treća zemlja u svijetu[176]. Godine 2006. u zemlji je postojalo 1223 pružatelj internetskih usluga (ISP) od čega su svi u privatnom vlasništvu[177], a prihodi od interneta se za istu godinu procjenjuju na 1,2 milijarde USD[178].

Prema podacima Svjetske banke, komunikacije i informatička tehnologija čine 1,4% udjela u iranskom BDP-u iz 2008. godine[179]. U navedenim gospodarskim granama zaposleno je oko 150.000 ljudi, uključujući 20.000 u industriji softvera[180]. U 2002. godini u zemlji je bilo registrirano 1200 tvrtki za informatičku tehnologiju, od čega je 200 bilo uključeno u razvoj softvera tj. programske podrške[180]. Iranski izvoz softvera u 2008. godini iznosio je 60 milijuna USD[181]. Krajem 2009. godine iransko telekomunikacijsko tržište zabilježilo je prihode od 9,2 milijarde USD, dok se 2014. godine uz trenutni rast od 6,9% očekuje povećanje na 12,9 milijardi USD[182].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Komunikacije

Promet

Podrobniji članak o temi: Promet u Iranu

Iran ima razvijenu mrežu asfaltiranih cesta koje spajaju golemu većinu gradova i manjih naselja. Američke procjene iz 2006. godine navode kako je ukupna dužina svih iranskih cesta 172.927 km[17], od čega je 125.908 km (73%) asfaltirano[17]. Broj motornih vozila na 1000 stanovnika u 2011. godini bio je 146[183], dok godišnji porast iznosi 9%[183].

Godine 2009. Iran je sa 1.67 milijuna vozila na prirodni plin i 1021 stanicom zauzimao treće mjesto u svijetu, a krajem 2010. godine njihov se broj povećao na dva milijuna vozila (1,3 milijuna tvorničkih i 0,7 milijuna ugrađenih motora na plin) odnosno 1546 stanica čime trenutno zauzima drugo mjesto u svijetu[109]. Iran također bilježi i najbrži svjetski porast korištenja vozila na plin[184] pa se 2012. godine očekuje porast na tri milijuna vozila na plin[185] odnosno 2500 stanica za punjenje. U svim velikim gradovima postoje gradske autobusne linije, dok više privatnih tvrtki upravlja međugradskim autobusnim linijama.

Operativna podzemna željeznica trenutačno postoji samo u Teheranu čija je ukupna dužina linija 2007. godine bila 120,1 km (sa 64 stanice). Do 2012. godine planira se proširenje teheranske podzemne željeznice za dodatna 172 km, a u izgradnji je i 380 km podzemnih željeznica u ostalim gradovima poput Mašhada, Širaza, Tabriza, Ahvaza i Isfahana[186]. Duljina željezničkih pruga je 8442 km[17], dok je trenutačno u izgradnji dodatnih 5000 km[187].

Najznačajnija luka nalazi se u Bandar Abasu koji je smješten na obali Hormuškog tjesnaca[130], a pristigla se roba po državi raznosi kamionima ili vlakovima. Željeznička pruga između Teherana i Bandar Abasa otvorena je 1995. godine i zahvaljujući željezničkom spojnicom s Mašhadom igra važnu ulogu u opskrbi središnje Azije. Ostale značajne iranske luke uključuju Bandar Anzali, Neka i Bandar Turkaman na kaspijskoj obali[130], odnosno Horamšaher i Bandar-e Homeini na obali Perzijskog zaljeva[130]. Iran raspolaže flotom od 74 trgovačka broda, uz dodatnih 78 brodova registriranih u stranim zemljama[17]. Prvi iranski prekooceanski teretni brod u domaćim brodogradilištima izgrađen je 2007. godine[188].

Deseci iranskih gradova imaju vlastite zračne luke za prihvat putničkih i teretnih zrakoplova. U čitavoj zemlji postoji 319 aktivnih zračnih luka od čega je 133 asfaltiranih[17], dok prema broju (42) zračnih luka s velikim pistama (iznad 3048 m odnosno 10.000 stopa) Iran zauzima četvrto mjesto u svijetu[189]. Iransko nacionalno zrakoplovno poduzeće Iran Air osnovano je 1962. godine i danas upravlja flotom od 51 zrakoplova[190] (uz 30 narudžbi[191]) koji lete na domaćim i međunarodnim letovima. U cjelokupnom prometnom sektoru zaposleno je više od milijun ljudi, a prihodi od prometne industrije u 2008. godini činili su 9% BDP-a[192].

Dodatak: Iran u međunarodnim statistikama: Promet

Međunarodna trgovina i gospodarski odnosi

Iranski nenaftni izvoz u 2006. godini

Iran je jedan od osnivača Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC)[193] i Organizacije zemalja izvoznica plina (OGEC)[194]. Udjel industrije nafte i prirodnog plina u iranskom bruto domaćem proizvodu iznosi manje od 10%[12], dok istovremeno sačinjava oko 70% izvoza[3] odnosno 66,2 milijardi USD prema procjeni iz 2010. godine[3] što je porast od iznad 40% u odnosu na 2006. kada je zarada iznosila 46,9 milijardi USD[193]. Izvoz ostalih proizvoda (30%) iste godine je iznosio 28,4 milijarde USD[3] odnosno 75% više nego u 2007. godini kada je ostvarena zarada od 16,3 milijarde USD[195].

Najveći udjel u iranskom izvozu osim nafte i plina čine motorna vozila, sagovi ručne izrade, pistacija, metanol i ukapljeni naftni plin[196]. Iranski izvoz tehničkih i inženjerskih usluga obuhvaćao je poslove vrijedne 2,7 milijardi USD od čega je 40% otpadalo na središnju Aziju i Kavkaz, 30% odnosno 350 milijuna USD na Irak, 20% na afričke države, te 10% na ostatak svijeta (uglavnom Južna Amerika)[197]. Iranske tvrtke u navedenim zemljama većinom obavljaju poslove vezane uz energetiku, izgradnju cjevovoda, navodnjavanje, te izgradnju brana i elektrana[198]. Izvoz nenaftnih proizvoda jedan je od glavnih iranskih državnih prioriteta[40], a oslanja se na snažnu domaću industriju, obrazovane i motivirane radnike, te povoljan geostrateški položaj s obzirom da u okolnim državama živi više od 300 milijuna ljudi[199]. Prema američkim procjenama iz 2009. godine, glavni iranski izvozni partneri bili su Kina (16.58%), Japan (11.9%), Indija (10.54%), Južna Koreja (7.54%) i Turska (4.36%)[17].

Iran pripada manjini svjetskih država kojima je izvoz značajno veći od uvoza[17]. Godine 2000. uvoz je iznosio 13,7 milijardi USD odnosno 39,7 milijardi USD u 2005.[200], dok je 2010. porastao na 58.97 milijardi[17] prema američkim odnosno 55 milijardi USD[3] prema službenim iranskim izvorima (približno upola manje od izvoza). Iran je također jedna od rijetkih vodećih zemalja svijeta koja je ubilježila rast bruto domaćeg proizvoda unatoč svjetskoj financijskoj krizi koja traje od 2007.[18] godine što je prije svega uvjetovano sankcijama nametnutim od strane Sjedinjenih Država[18]. Američki izvori iz 2009. godine kao vodeće iranske uvozne partnere spominju UAE (15.14%, Kinu (13.48%), Njemačku (9.66%), Južnu Koreju (7.16%), Italiju (5.27%), Rusiju (4.81%) i Indiju (4.12%)[17].

Članice ECO-a

Sredinom 1990-ih godina Iran je unaprijedio gospodarsku suradnju sa zemljama u razvoju poput Sirije, Indije, Kine, Južne Afrike, Kube i Venecuele. U 2007. godini trgovina s Indijom dosegla je 13 milijardi USD, dok godišnji rast bilateralne gospodarske suradnje iznosi 80%[201]. Iran također ojačava suradnju sa Turskom i Pakistanom koji pripadaju Organizaciji za gospodarsku suradnju (ECO) čije tržište obuhvaća države središnje, južne i jugozapadne Azije[202].

Od 2003. godine Iran je povećao ulaganja u gospodarski razvoj i rekonstrukciju susjednih država poput Iraka[203] i Afganistana[204] koji su pogođeni ratovima. Procjenjuje se da iranski emigranti posjeduju oko 20% nekretnina u Dubaiju (UAE) što je proporcionalno i njihovom udjelu u stanovništvu tog emirata[205], dok godišnja iranska ulaganja u Dubai iznose 200-300 milijardi USD[206]. U 2006. godini iranski su građani iz Dubaija vratili u domovinu oko dvije milijarde USD[207], dok se između 2005. i 2009. godine trgovina između Irana i Dubaija utrostručila na 12 milijardi USD[208] od čega se većina odnosi na tržište nekretninama i uvozno-izvozne poslove[208].

Izravna strana ulaganja

Izravna strana ulaganja u Iran od 2000. do 2007. godine

Tijekom 1990-ih i 2000-ih godina Iran je sklopio određene poslovne ugovore sa stranim tvrtkama, uključujući otkup ugovora na naftnom području gdje izvođač radova osigurava financiranje a potom dobiva naknadu od Iranskog nacionalnog naftnog poduzeća (NIOC) proporcionalno proizvodnom učinku. Nakon određenog broj godina, rad na terenu završetkom ugovora prebačen je pod okrilje NIOC-a[209].

Nepovoljni ili složeni operativni zahtjevi i međunarodne sankcije otežavali su strana ulaganja u zemlji tijekom protekla dva desetljeća, dok je ranih 2000-ih godina provodena liberalizacija tržišta čime je njihov broj znatno porastao. Između 1993. i 2007. godine Iran je absorbirao oko 24,3 milijarde USD stranih ulaganja[210], dok je 2007. godine zabilježen rekord od 10,2 milijarde USD što je osjetno povećanje u odnosu na 4,2 milijarde USD iz 2005. ili dva milijuna USD iz 1994. godine[211]. Između 2000. i 2007. godine ugovoreni su poslovi u vrijednosti od 150 milijardi USD, što uključuje privatna i državna kreditiranja[212]. Prema procjenama EIU-a, iznos izravnih stranih ulaganja u razdoblju između 2010. i 2014. godine povećati će se za 100%[213]. S druge strane, godine 2007. Iran je posjedovao inozemne nekretnine u vrijednosti od 62 milijarde USD[214].

Strani ulagači uglavnom su zainteresirani za područja energetike, proizvodnju motornih vozila, rudnike bakra, graditeljstvo, uslužne programe, petrokemikalije, odjeću, hranu i pića, telekomunikacije, te ljekarništvo[215]. Veliki udjel u stranim ulaganjima čini i iransko iseljeništvo čiji se kapital procjenjuje na više od 1300 milijardi USD[216]. Iran je član Multilateralne agencije za garanciju investicija (MIGA, ogranak Svjetske banke)[217].

Pedesetak tvrtki ulagalo je u iransko gospodarstvo između 1992. i 2008. godine, među kojima su vodeće one iz europskih i azijskih zemalja[218]:

Kontinent Vodeće zemlje prema ulaganjima u Iran (1992.-2008.) Broj projekata Ukupni iznos ulaganja
Azija Ujedinjeni Arapski Emirati, Singapur, Indonezija i Oman 190 11,6 milijardi USD
Europa Njemačka, Nizozemska, Španjolska, UK, Turska, Italija, Francuska (ukupno 20 država) 253 10,9 milijardi USD
Amerika Kanada, Panama, SAD i Jamajka 7 1,4 milijardi USD
Afrika Mauricijus, Liberija i Južna Afrika nepoznato 8 milijardi USD
Australija Australija 1 682 milijuna USD

Odnosi sa Svjetskom trgovinskom organizacijom

Bliski istok najznačanije je tržište za iranski nenaftni izvoz

Od 2005. godine Iran ima status promatrača pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji[219], iako su Sjedinjene Države dosljedno blokirale iranska nastojanja za priključenjem godinama ranije[220]. Otvaranje vrata organizacije Iranu smatra se znakom dobre volje zbog olakšavanja pregovora oko iranskog nuklearnog programa[220][221].

U slučaju iranskog dobivanja statusa punopravnog člana u WTO-u, jedan od preduvjeta biti će provođenje zakona o autorskim pravima što će zahtjevati značajnu rekonstrukciju poduzetništva i trgovine. Otvaranjem brojnih zona slobodne trgovine poput onih na Kešmu, Čabaharu i Kišu, Iran očekuje privlačenje milijarda dolara izravnih stranih ulaganja odnosno stvaranje povoljnijeg gospodarskog ozračja koje će pripomoći pristupanju u Svjetsku trgovinsku organizaciju. U 2010. godini, Iran je izdvojio 20 milijardi USD kredita za pokretanje dvadeset trgovačkih centara u drugim zemljama[222].

Međunarodne sankcije

Nakon iranske revolucije iz 1979. godine, Sjedinjene Države prekinule su gospodarske i diplomatske odnose s Iranom, zabranile uvoz iranske nafte, te zamrznule oko 11 milijardi USD iranskog novca u američkim bankama[223]. Godine 1996. američka vlada donijela je novi postupak sankcija Iranu i Libiji (ILSA) kojim se američkim i neameričkim tvrtkama zabranjuju ulaganja i trgovina s Iranom u vrijednosti većoj od 20 milijuna USD godišnje[224]. Od 2000. godine odobrene su iznimke za poduzeća koja se bave trgovinom lijekova i medicinske opreme[225].

Iranski nuklearni program od 2006. godine povećao je političke napetosti sa Sjedinjenim Državama i njenim saveznicima koje optužuju Iran da pokušava konstruirati nuklearno oružje. Na američku inicijativu Vijeće sigurnosti UN-a je Iranu do 2010. godine uvelo tri kruga sankcija sa svrhom izoliranja zemlje na svjetskoj političkoj i gospodarskoj sceni. Sankcije su vezane uz iranski nuklearni program, razvoj balističkih kapaciteta, izvoz i uvoz vojne opreme, pomorski promet, te petrokemijsku industriju[226]. Ipak, brojni iranski i zapadni stručnjaci tvrde kako su sankcije neučinkovite s obzirom na razvijenu mrežu iranskih posrednih puteva poslovanja[213][227].

Iransko-hrvatski gospodarski odnosi

Hrvatska je jedna od 33 zemlje koje imaju sklopljene bilateralne gospodarske odnose s Iranom[63], a gospodarski odnosi datiraju još iz vremena SFR Jugoslavije kada su u Iranu djelovale hrvatske tvrtke poput Končara, Đure Đakovića, Ingre ili Gredelja[13] koje su tijekom i nakon Domovinskog rata zamijenile tvrtke iz EU[13].

U svibnju 2000. godine hrvatsko brodogradilište „Greben” iz Vele Luke sklopilo je s Iranom ugovor o izgradnji 12 patrolnih brodova vrijedan 12 milijuna USD[228], no posao nije proveden u djelo zbog američkog političkog pritiska odnosno optužbi da Iran potpomaže terorizam[228]. Iran je nakon toga sklopio istovjetni ugovor s francuskim brodogradilištima[228], dok su Amerikanci Hrvatskoj ponudili zamjenski poslovni ugovor koji također nije proveden u djelo[228].

Glavna gospodarska područja na kojima Iran i Hrvatska surađuju su brodogradnja, željeznice, energetika, gradnja termoelektrana, prehrambena industrija, ribarstvo, poljoprivreda i turizam[13], među kojima se hrvatska brodogradilišta najčešće ističu kao glavni temelj suradnje[228][229][230]. TDR iz Rovinja prva je hrvatska tvrtka koja je otvorila tvornicu u Iranu (2008.)[231], dok se s druge strane na hrvatsko tržište planira plasirati iranski automobil Samand za čiju su prodaju zainteresirane četiri hrvatske tvrtke[232]. Iransko-hrvatski trgovački odnosi su u 2008. godini prema riječima iranskog veleposlanika u RH iznosili simboličkih 8-10 milijuna USD[13][229], dok je istovremeno trgovina između Irana i Sjedinjenih Država unatoč nepostojanju političkih odnosa bila trideseterostruko veća[229].

Poveznice

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 (engl.) IMF (ožujak 2010.). "Iran: 5. Report for Selected Countries and Subjects". Washington D.C.: International Monetary Fund. http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2010/01/weodata/weorept.aspx?pr.x=81&pr.y=11&sy=1980&ey=2010&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=429&s=NGDP_R%2CNGDP_RPCH%2CNGDP%2CNGDPD%2CNGDP_D%2CNGDPRPC%2CNGDPPC%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC%2CPPPSH%2CPPPEX%2CPCPI%2CPCPIPCH%2CPCPIE%2CPCPIEPCH%2CLP%2CBCA%2CBCA_NGDPD&grp=0&a=#cs3 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 (engl.) IMF (listopad 2010.). "Regional Economic Outlook - Middle East and Central Asia". World Economic and Financial Survey. Washington, D.C.: International Monetary Fund. http://www.imf.org/external/pubs/ft/reo/2010/mcd/eng/10/mreo1024.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011  , str. 17.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 (engl.) PressTV (2. ožujka 2011.). "Iran's non-oil exports reach $29bn". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/167914.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  4. ↑ 4,0 4,1 (engl.) Dareini, Ali Akbar (10. ožujka 2010.). "Fighting intensifies in Iran over subsidy cuts". New York City: Bloomberg BusinessWeek. http://www.businessweek.com/ap/financialnews/D9EBMT480.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  5. ↑ 5,0 5,1 (engl.) TDS (2011.). "Iran: Economy". Washington DC, New York, San Francisco: Travel Document Systems. http://www.traveldocs.com/ir/economy.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Vidi:
    • (engl.) The World Factbook (2010.). "Country comparison: GDP at purchasing power parity". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2001rank.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) World Bank (2009.). "Gross domestic product 2009, PPP". Washington D.C.: World Bank. http://siteresources.worldbank.org/DATASTATISTICS/Resources/GDP_PPP.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) IMF (listopad 2010.). "World: 5. Report for Selected Countries and Subjects". Washington D.C.: International Monetary Fund. http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2010/02/weodata/weorept.aspx?sy=2009&ey=2009&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=512%2C941%2C914%2C446%2C612%2C666%2C614%2C668%2C311%2C672%2C213%2C946%2C911%2C137%2C193%2C962%2C122%2C674%2C912%2C676%2C313%2C548%2C419%2C556%2C513%2C678%2C316%2C181%2C913%2C682%2C124%2C684%2C339%2C273%2C638%2C921%2C514%2C948%2C218%2C943%2C963%2C686%2C616%2C688%2C223%2C518%2C516%2C728%2C918%2C558%2C748%2C138%2C618%2C196%2C522%2C278%2C622%2C692%2C156%2C694%2C624%2C142%2C626%2C449%2C628%2C564%2C228%2C283%2C924%2C853%2C233%2C288%2C632%2C293%2C636%2C566%2C634%2C964%2C238%2C182%2C662%2C453%2C960%2C968%2C423%2C922%2C935%2C714%2C128%2C862%2C611%2C716%2C321%2C456%2C243%2C722%2C248%2C942%2C469%2C718%2C253%2C724%2C642%2C576%2C643%2C936%2C939%2C961%2C644%2C813%2C819%2C199%2C172%2C184%2C132%2C524%2C646%2C361%2C648%2C362%2C915%2C364%2C134%2C732%2C652%2C366%2C174%2C734%2C328%2C144%2C258%2C146%2C656%2C463%2C654%2C528%2C336%2C923%2C263%2C738%2C268%2C578%2C532%2C537%2C944%2C742%2C176%2C866%2C534%2C369%2C536%2C744%2C429%2C186%2C433%2C925%2C178%2C746%2C436%2C926%2C136%2C466%2C343%2C112%2C158%2C111%2C439%2C298%2C916%2C927%2C664%2C846%2C826%2C299%2C542%2C582%2C967%2C474%2C443%2C754%2C917%2C698%2C544&s=PPPGDP&grp=0&a=&pr.x=64&pr.y=7 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 (engl.) PressTV (24. prosinca 2010.). "Iran to be world's 12th economy in 2015". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.com/detail/156979.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  8. ↑ Iran u međunarodnim statistikama: Industrija, Poljoprivreda, Energetika i Komunikacije
  9. ↑ (hrv.) Hodaej, Mohsen Šarif (18. veljače 2011.). "Islamska Republika Iran, znanstveno i tehnološko središte regije". Zagreb: Iranski Kulturni Centar. http://www.iran.hr/index.php/opcipodatci/ostaliclanci/znanstvenotehnoloskosrediste Pristupljeno 21. travnja 2011 
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 (engl.) Farahbakhsh, Ali (veljača 2001.). "Iranian Economy in Six Snapshots". Iran: Payam-e Emrooz (No. 23). http://web.archive.org/web/20070927023440/http://www.irvl.net/six_snapshots.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  11. ↑ (engl.) The World Factbook (2010.). "Country comparison: Debt - External". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2079rank.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 (engl.) IMF (listopad 2010.). "Regional Economic Outlook - Middle East and Central Asia". World Economic and Financial Survey. Washington D.C.: International Monetary Fund. http://www.imf.org/external/pubs/ft/reo/2010/mcd/eng/10/mreo1024.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011  , str. 15.
  13. ↑ 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 13,5 (hrv.) Figenwald, Vanja (20. ožujka 2008.). "Zemlje koje su nametnule sankcije Iranu s njim dobro gospodarski surađuju". Zagreb: Lider Press. http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=39941 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 (engl.) Payvand News (7. rujna 2003.). "Iran ranks 68th in tourism revenues worldwide". San Francisco: Payvand News. http://www.payvand.com/news/03/sep/1037.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  15. ↑ 15,0 15,1 (engl.) PressTV (29. studenog 2009.). "Iran privatizes $63bn of state assets". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/detail.aspx?id=112444&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 Vidi:
    • (engl.) NITC (23. prosinca 2008.). "Justice Shares Payment Soon". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3300/html/economy.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (perz.) BBC (16. srpanj 2006.). "بحث داغ محافل اقتصادی ايران درباره فرمان آيت الله خامنه ای". London: BBCPersian.com. http://www.bbc.co.uk/persian/business/story/2006/07/060716_ra-rm-article44.shtml Pristupljeno 21. travnja 2011 
  17. ↑ 17,00 17,01 17,02 17,03 17,04 17,05 17,06 17,07 17,08 17,09 17,10 17,11 17,12 17,13 17,14 17,15 17,16 17,17 17,18 17,19 17,20 17,21 17,22 17,23 17,24 (engl.) The World Factbook (2011.). "Iran". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ir.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 Vidi:
    • (engl.) PressTV (26. rujna 2010.). "Iran economy strong despite sanctions". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/144029.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) IRIB (14. ožujka 2011.). "Iran's economy dynamic despite US sanctions". Tehran: Islamic Republic of Iran Broadcasting. http://english.irib.ir/analysis/commentaries/item/72168-irans-economy-dynamic-despite-us-sanctions Pristupljeno 21. travnja 2011 
  19. ↑ 19,0 19,1 (engl.) Index Mundi (11. ožujka 2010.). "Iran Inflation rate (consumer prices)". USA: The World Factbook. http://www.indexmundi.com/iran/inflation_rate_(consumer_prices).html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  20. ↑ 20,0 20,1 (engl.) Moghadam, Valentine M. (10. veljače 2009.). "Where Are Iran's Working Women?". Payvand Iran News. Washington D.C.: The Middle East Institute. http://www.payvand.com/news/09/feb/1110.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  21. ↑ (engl.) Nation Master (2005.). "Labor Statistics > Employees, industry, female > % of female employment (most recent) by country". Washington D.C.: World Development Indicators database. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2011.. http://www.nationmaster.com/graph/lab_emp_ind_fem_of_fem_emp-labor-employees-industry-female-employment Pristupljeno 21. travnja 2011 
  22. ↑ (engl.) CNN (6. ožujka 2007.). "World's most expensive cities". Atlanta, Georgia: Cable News Network. http://money.cnn.com/2007/03/05/real_estate/expensive_world_cities/index.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  23. ↑ 23,0 23,1 (engl.) Hakimzadeh, Shirin (rujan 2006.). "Iran: A Vast Diaspora Abroad and Millions of Refugees at Home". Washington D.C.: Migration Information. http://www.migrationinformation.org/Profiles/display.cfm?ID=424 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  24. ↑ (engl.) Gheissari, Ali (2009.). Contemporary Iran: Economy, Society, Politics. USA: Oxford University Press. ISBN 0195378490 
  25. ↑ (engl.) Pike, John (7. listopada 2008.). "Bonyad-e Mostazafan va Janbazan; Oppressed and Disabled Veterans Foundation (MJF)". Alexandria, Virginia: Global Security. http://www.globalsecurity.org/military/world/iran/mjf.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  26. ↑ (engl.) Pike, John (27. travnja 2005.). "Iran-Iraq War (1980-1988)". Alexandria, Virginia: Global Security. http://www.globalsecurity.org/military/world/war/iran-iraq.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  27. ↑ (engl.) PressTV (28. veljače 2011.). "Iran GDP exceeds $484bn per annum". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/167500.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  28. ↑ (engl.) Tehran Times (28. studenog 2010.). "Iran’s GDP up $44b: Economist". Tehran: TehranTimes.com. http://www.tehrantimes.com/index_View.asp?code=231013 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  29. ↑ (engl.) Wilson, Dominic; Stupnytsk, Anna (28. ožujka 2007.). "The N-11: More Than an Acronym". New York City: Goldman Sachs. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. rujna 2013.. http://www.chicagobooth.edu/alumni/clubs/pakistan/docs/next11dream-march%20'07-goldmansachs.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  30. ↑ 30,0 30,1 30,2 30,3 30,4 30,5 (engl.) Curtis, Glenn; Hooglund, Eric James (travanj 2008.). Iran, a country study. Washington D.C.: Library of Congress. ISBN 978-0-8444-1187-3. http://lcweb2.loc.gov/frd/cs/pdf/CS_Iran.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 , str. 195.
  31. ↑ (engl.) Bozorgmehr, Najmeh (24. siječnja 2010.). "Ahmadinejad unveils expansionary Iran budget". London: Financial Times. http://www.ft.com/cms/s/a1d2d898-0908-11df-ba88-00144feabdc0,Authorised=false.html?_i_location=http%3A%2F%2Fwww.ft.com%2Fcms%2Fs%2F0%2Fa1d2d898-0908-11df-ba88-00144feabdc0.html%3Fnclick_check%3D1&_i_referer=&nclick_check=1 Pristupljeno 21. travnja 2011  (potrebna pretplata)
  32. ↑ 32,0 32,1 (engl.) Nasseri, Ladane (30. listopada 2010.). "Iran Has Foreign Exchange Reserves Topping $100 Billion, Ahmadinejad Says". USA: Bloomberg. http://www.bloomberg.com/news/2010-10-30/iran-has-foreign-exchange-reserves-topping-100-billion-ahmadinejad-says.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  33. ↑ (engl.) Tehran Times (14. rujna 2009.). "Iran’s fifth development plan sees 12% inflation rate". Tehran: TehranTimes.com. http://www.tehrantimes.com/Index_view.asp?code=203292 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  34. ↑ (engl.) IJPH (2009.). "Iran’s Health Innovation and Science Development Plan by 2025". Tehran: Iranian Journal of Public Health, Vol. 38, Suppl. 1. http://journals.tums.ac.ir/upload_files/pdf/13322.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  35. ↑ (engl.) Jbili, Abdelali; Kramarenko, Vitali; Bailén, José (1. ožujka 2007.). "Islamic Republic of Iran: Managing the Transition to a Market Economy". Washington D.C.: International Monetary Fund. ISBN 9781589064416. http://www.imf.org/External/Pubs/NFT/2007/iran/market/market.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  36. ↑ 36,0 36,1 36,2 (engl.) Turquoise Partners (siječanj 2011.). "Special Report: Subsidies Reform Plan". Tehran & London: Iran Investment Monthly, Volume 5, No. 52. http://www.turquoisepartners.com/iraninvestment/IIM-Jan11.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  37. ↑ 37,0 37,1 37,2 (engl.) Yamouri, Najat (rujan 2010.). "Country Brief: Iran". Washington D.C.: The World Bank. http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/COUNTRIES/MENAEXT/IRANEXTN/0,,menuPK:312966~pagePK:141132~piPK:141107~theSitePK:312943,00.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  38. ↑ (engl.) Guillaume, Dominique; Zytek, Roman (28. rujna 2010.). "Iran to Cut Oil Subsidies in Energy Reform". Washington D.C.: International Monetary Fund Survey Magazine. http://www.imf.org/external/pubs/ft/survey/so/2010/INT092810A.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  39. ↑ (engl.) Turquoise Partners (listopad 2010.). "Market Overview". Tehran & London: Iran Investment Monthly, Volume 5, No. 49. http://www.turquoisepartners.com/iraninvestment/IIM-Oct10.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  40. ↑ 40,0 40,1 40,2 40,3 40,4 40,5 40,6 (engl.) France 24 (11. siječnja 2010.). "Iran five-year plan targets annual 8% growth". Issy-les-Moulineaux: France 24. http://www.france24.com/en/20100111-iran-five-year-plan-targets-annual-8-growth?quicktabs_1=0 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  41. ↑ (engl.) BMI (ožujak 2009.). "Iran Commercial Banking Report Q1 2009". London: Business Monitor International. http://www.researchandmarkets.com/research/62a3b3/iran_commercial_banking_report_q1_2009 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  42. ↑ (engl.) PressTV (13. veljače 2011.). "Iran to cut jobless rate to 7% by 2012". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/165009.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  43. ↑ 43,0 43,1 43,2 (engl.) Turquoise Partners (prosinac 2010.). "Country Overview". Tehran & London: Iran Investment Monthly, Volume 5, No. 51. http://www.turquoisepartners.com/iraninvestment/IIM-Dec10.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  44. ↑ 44,0 44,1 (engl.) Payvand News (22. prosinca 2010.). "Iran eyes $250 billion annual revenue in 5 years". Tehran: Mehr News Agency. http://www.payvand.com/news/10/dec/1216.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  45. ↑ (engl.) PressTV (11. prosinca 2010.). "Iran daily gas production hits 600mcm". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/154919.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  46. ↑ (engl.) PressTV (1. siječnja 2011.). "Iran to up gas production capacity". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.com/detail/158125.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  47. ↑ (engl.) Payvand News (15. lipnja 2010.). "South Pars attracts $15b in domestic investment". Tehran: Mehr News Agency. http://www.payvand.com/news/10/jun/1138.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  48. ↑ 48,0 48,1 Vidi:
    • (engl.) Tehran Times (13. siječnja 2010.). "Iran to build 46 new petchem units". Tehran: TehranTimes.com. http://www.tehrantimes.com/index_View.asp?code=212109 Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) Tehran Times (23. studenog 2010.). "$44b investment for 64 petchem projects". Tehran: TehranTimes.com. http://www.tehrantimes.com/Index_view.asp?code=230826 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  49. ↑ 49,0 49,1 (engl.) Iran Daily (26. listopada 2010.). "Bunkering Sector Flourishing". Tehran: Iran-Daily.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2012.. http://www.iran-daily.com/1389/8/4/MainPaper/3810/Page/4/Index.htm# Pristupljeno 21. travnja 2011 
  50. ↑ 50,0 50,1 (engl.) PressTV (28. siječnja 2011.). "Iran to open biggest oil refinery in ME". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.com/detail/162338.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  51. ↑ (engl.) Payvand News (15. studenog 2008.). "Iran: $30 Billion Dollar to be invested in industry". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://www.payvand.com/news/08/nov/1148.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  52. ↑ 52,0 52,1 52,2 52,3 52,4 (engl.) Iran Daily (4. srpnja 2010.). "Mining Sector Exports Hit $8b". Tehran: Iran-Daily.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2012.. http://www.iran-daily.com/1389/4/13/MainPaper/3720/Page/4/Index.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  53. ↑ 53,0 53,1 53,2 53,3 (engl.) Brown, T. J.; Bide, T.; Walters, A. S.; Idoine, N. E.; Shaw, R. A.; Hannis, S. D.; Lusty, P. A. J.; Kendall, R. (2011.). World Mineral Production 2005-09. Keyworth, Nottingham: British Geological Survey. ISBN 978-0-85272-677-8. http://www.bgs.ac.uk/downloads/start.cfm?id=1987 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  54. ↑ 54,0 54,1 (engl.) PressTV (5. srpnja 2010.). "Iran 5th cement producer in world". Tehran: PressTV.ir. http://edition.presstv.ir/detail/133493.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  55. ↑ (engl.) NGDIR (2010.). "Economy News". Tehran: National Geoscience Database of Iran. http://www.ngdir.ir/News/NewsDetail.asp?PID=16132 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  56. ↑ 56,0 56,1 (engl.) UNWTO (lipanj 2010.). "World Tourism Barometer". Madrid: World Tourism Organization. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2015.. http://www.unwto.org/facts/eng/pdf/barometer/UNWTO_Barom10_2_en.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  57. ↑ (engl.) PressTV (28. rujna 2010.). "Iran marks World Tourism Day". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/144383.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  58. ↑ 58,0 58,1 (engl.) Iran Daily (27. prosinca 2010.). "Ports Capacity to Increase". Tehran: Iran-Daily.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2013.. http://www.iran-daily.com/1389/10/6/MainPaper/3855/Page/4/Index.htm# Pristupljeno 21. travnja 2011 
  59. ↑ (engl.) NITC (30. lipnja 2008.). "120,000 Cooperatives Operating in Iran". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3162/html/economy.htm#s315450 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  60. ↑ (engl.) ICL (29. svibnja 2010.). "Iran - Constitution". Bern: University of Bern. http://www.servat.unibe.ch/icl/ir00000_.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  61. ↑ (engl.) NITC (12. veljače 2009.). "Call for Prioritizing Vision 2025". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3340/html/economy.htm#s363345 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  62. ↑ (engl.) Naderi, Ghanbar (24. lipnja 2008.). "Gov’t Set to Change Economic Course". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3157/html/index.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  63. ↑ 63,0 63,1 63,2 63,3 63,4 63,5 63,6 (engl.) IMOC (2009.). "Memorandum – The foreign trade regime of the Islamic Republic of Iran". Tehran: Iranian Ministry of Commerce. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2013.. http://www.irantradelaw.com/wp-content/uploads/2010/03/Irans-Foreign-Trade-Regime-Report.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  64. ↑ (engl.) PressTV (26. siječnja 2010.). "Iranian unemployment rate not reduced to target". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/detail.aspx?id=117056&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  65. ↑ (engl.) Nation Master (2005.). "Education Statistics > School enrollment, primary > % net (most recent) by country". Washington D.C.: World Bank. http://www.nationmaster.com/graph/edu_sch_enr_pri_net-education-school-enrollment-primary-net Pristupljeno 21. travnja 2011 
  66. ↑ (engl.) World Bank (2009.). "Iran, Islamic Rep.". Washington D.C.: The World Bank. http://data.worldbank.org/country/iran-islamic-republic Pristupljeno 21. travnja 2011 
  67. ↑ Vidi:
    • (perz.) Hesabdary (2009.). "حداقل دستمزد سال 1389". Iran: Hesabdary.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2017.. http://www.hesabdary.com/news/detail.asp?id=1402 Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (perz.) Fars News (2009.). "حداقل دستمزد كارگران 303 هزار و 48 تومان تعيين شد". Tehran: Fars News Agency. http://www.farsnews.com/newstext.php?nn=8812221177 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  68. ↑ (engl.) Nations Encyclopedia (2007.). "Iran - Income". Farmington Hills, Michigan: Encyclopedia of the Nations. http://www.nationsencyclopedia.com/Asia-and-Oceania/Iran-INCOME.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  69. ↑ (engl.) Rasmi, Rouznameh (17. veljače 1991.). "Islamic Republic of Iran". Geneva: International Labour Organization - Natlex. http://www.ilo.org/dyn/natlex/docs/WEBTEXT/21843/64830/E90IRN01.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  70. ↑ 70,0 70,1 70,2 70,3 (engl.) Social Security (2005.). "Asia and the Pacific: Iran". Baltimore, Maryland: U.S. Social Security Administration. https://www.socialsecurity.gov/policy/docs/progdesc/ssptw/2004-2005/asia/iran.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  71. ↑ 71,0 71,1 (engl.) CBI (1. prosinca 2009.). "Annual Review for 1387 (2008/09)". Tehran: Central Bank of the Islamic Republic of Iran. http://www.cbi.ir/showitem/6650.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  72. ↑ (perz.) BBC (9. rujna 2010.). "وضعیت بازنشستگی و بازنشستگان به روایت آمار". London: BBCPersian.com. http://www.bbc.co.uk/persian/business/2010/09/100914_pensions_table.shtml Pristupljeno 21. travnja 2011 
  73. ↑ (engl.) World Bank (9. siječnja 2003.). "Iran - The pension system in Iran". Washington D.C.: The World Bank. http://web.worldbank.org/external/default/main?pagePK=51187349&piPK=51189435&theSitePK=312943&menuPK=64187510&searchMenuPK=312997&theSitePK=312943&entityID=000160016_20031029121338&searchMenuPK=312997&theSitePK=312943 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  74. ↑ (perz.)(engl.) Statistical Centre of Iran (2006.). "4.8. Agricultural Lands Area on Holdings with Irrigated Cropland by Ostan: 1382". Tehran: Iranian ministry of the Interior. http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98547&S=TP Pristupljeno 21. travnja 2011 
  75. ↑ (engl.) The World Factbook (2003.). "Irrigated Land". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2146.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  76. ↑ (perz.)(engl.) Statistical Centre of Iran (2006.). 4.6. Agricultural Lands Area on Holdings with Cropland by Size: 1382. Tehran: Iranian ministry of the Interior. http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98545&S=TP Pristupljeno 21. travnja 2011 
  77. ↑ 77,0 77,1 (engl.) World Bank (20. lipnja 1994.). "Islamic Republic of Iran Services for Agriculture and Rural Development". Washington D.C.: The World Bank. http://www-wds.worldbank.org/external/default/WDSContentServer/WDSP/IB/1994/06/20/000009265_3961004234937/Rendered/PDF/multi_page.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  78. ↑ 78,0 78,1 (engl.) FAO (2008.). "Commodities by country: Iran". Rome, Italy: UN Food and Agriculture Organization. http://faostat.fao.org/site/339/default.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  79. ↑ (engl.) UN (prosinac 2010.). "Environmental Indicators: Forest area". New York City: United Nations. http://unstats.un.org/unsd/environment/forestarea.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  80. ↑ Vidi:
    • (engl.) Ajorlo, M. (2003.). "The History of Afforestation in Iran". Québec City, Canada: XII World Forestry Congress. http://www.fao.org/DOCREP/ARTICLE/WFC/XII/0402-B1.HTM Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) UN (2010.). "The Islamic Republic of Iran: Economy". New York City: United Nations. http://www.un.org.ir/about_iran.asp Pristupljeno 21. travnja 2011 
  81. ↑ (engl.) BBC (19. lipnja 2001.). "Crunch time for Caspian caviar". London: British Broadcasting Corporation. http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/1394717.stm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  82. ↑ (engl.) UN (2005.). "Table 9. Aricultural production index". New York City: United Nations. http://www.unescap.org/stat/data/statind/pdf/t9_dec05.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  83. ↑ 83,0 83,1 (engl.) Agropolis International (10. lipnja 2004.). "The Case Study of The Islamic Republic of Iran". Montpellier, France: World Bank. http://info.worldbank.org/etools/docs/library/55547/geoindications/geoindications/pdf/casIRANillustrated.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  84. ↑ (engl.) NITC (31. prosinca 2007.). "Trade With PGCC To Improve". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1386/3029/html/economy.htm#s283482 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  85. ↑ 85,0 85,1 (engl.) Coutsoukis, Photius (10. studenog 2004.). "Iran Refining and Transport". Medford and Ashland, Oregon: Photius.com. http://www.photius.com/countries/iran/economy/iran_economy_refining_and_transpo~270.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  86. ↑ 86,0 86,1 (engl.) Pike, John (13. veljače 2009.). "Defense Industry of Iran". Alexandria, Virginia: Global Security. http://www.globalsecurity.org/military/world/iran/industry.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  87. ↑ (engl.) UNECE (11. listopada 2005.). "UNECE/IFR issues its 2005 World Robotics survey". Geneva: United Nations Economic Commission for Europe. http://www.worldrobotics.org/downloads/General.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  88. ↑ (engl.) Soltani, Ehsan (8. travnja 2002.). "Iran: a land of apparel opportunity?". Bromsgrove, Worcestershire: Just Style. http://www.just-style.com/analysis/a-land-of-apparel-opportunity_id92975.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  89. ↑ (engl.) NITC (27. svibnja 2009.). "Iran 39th Industrialized Country". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1388/3410/html/economy.htm#s382353 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  90. ↑ (engl.) Nation Master (2005.). "Industry Statistics > Manufacturing, value added > constant 2000 US$ (most recent) by country". Washington D.C.: World Bank. http://www.nationmaster.com/graph/ind_man_val_add_con_2000_us-value-added-constant-2000-us Pristupljeno 21. travnja 2011 
  91. ↑ (engl.) Tehran Times (28. veljače 2010.). "Iran advances 41 places in industrial production". Tehran: Tehran Times. http://www.tehrantimes.com/index_View.asp?code=215089 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  92. ↑ (engl.) Torbat, Akbar E. (27. rujna 2010.). "Industrialization and Dependency: the Case of Iran". Los Angeles: California State University. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2011.. http://www.ecosecretariat.org/ftproot/Publications/Journal/2/Industrialization%20and%20Dependency%20-%20the%20Case%20of%20Iran%20d%20by%20Akbar%20Torbat.doc Pristupljeno 21. travnja 2011 
  93. ↑ (engl.) PressTV (9. studenog 2008.). "Iran to form carpet export consortium". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/Detail.aspx?id=74845&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  94. ↑ Vidi:
    • (engl.) NITC (16. prosinca 2008.). "Health Insurance for Carpet Weavers". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3296/html/economy.htm#s352050 Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) Khalaj, Mehrnosh (10. veljače 2010.). "Iran’s oldest craft left behind". London: Financial Times. http://www.ft.com/cms/s/5a5c0444-1669-11df-bf44-00144feab49a,Authorised=false.html?_i_location=http%3A%2F%2Fwww.ft.com%2Fcms%2Fs%2F0%2F5a5c0444-1669-11df-bf44-00144feab49a.html&_i_referer= Pristupljeno 21. travnja 2011  (potrebna pretplata)
  95. ↑ (engl.) PressTV (6. siječnja 2010.). "Iran handcraft exports reach $106mn in 8 months". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/detail.aspx?id=115459&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  96. ↑ (engl.) NITC (29. studenog 2006.). "Simultaneous Dam, Spillways Construction Obligatory, 30% Drinking Water Wasted". Tehran: Iran Daily. http://web.archive.org/web/20071020011634/http://iran-daily.com/1385/2720/html/economy.htm#s191613 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  97. ↑ (engl.) Shana (6. svibnja 2005.). "Iran, 3rd Major Dam Builder Worldwide". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://www.shana.ir/51948-en.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  98. ↑ (engl.) PressTV (14. ožujka 2011.). "Iran to build world's tallest concrete dam". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/169941.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  99. ↑ (engl.) Payvand News (15. svibnja 2005.). "Milad Tower to Become Tehran Symbol". Tehran: Cultural Heritage News Agency. http://www.payvand.com/news/05/may/1119.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  100. ↑ 100,0 100,1 (engl.) Austrade (8. veljače 2007.). "Construction to Iran". Sydney, Australia: Australian Trade Commission. http://web.archive.org/web/20070306065159/http://www.austrade.gov.au/Construction-to-Iran/default.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  101. ↑ 101,0 101,1 (engl.) PRLog.org (2. siječnja 2011.). "Iran Infrastructure Report Q1 2011: New research report available at Fast Market Research". London: Business Monitor International. http://www.prlog.org/11187248-iran-infrastructure-report-q1-2011-new-research-report-available-at-fast-market-research.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  102. ↑ (engl.) NITC (9. travnja 2007.). "70% of Population Own Homes". Tehran: Iran Daily. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2007.. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1386/2812/html/economy.htm#s218292 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  103. ↑ 103,0 103,1 103,2 (engl.) ABC (20. listopada 2008.). "Iran’s Automotive Industry Overview". Tehran: Atieh Bahar Consulting. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2011.. http://www.atiehbahar.com/Resource.aspx?n=1000042 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  104. ↑ 104,0 104,1 (boš.) Auto Mobile (2011.). "Iranski Samand stigao na BiH tržište". Sarajevo: Auto-Mobile.ba. http://www.auto-mobile.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=167&Itemid=1 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  105. ↑ (engl.) PressTV (19. travnja 2009.). "Iran unveils domestic-made car Runna". Tehran: PressTV.ir. http://edition.presstv.ir/detail/91873.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  106. ↑ (engl.) PressTV (17. travnja 2011.). "Iran Khodro unveils luxury car Dena". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/175212.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  107. ↑ (engl.) Fars News (18. kolovoza 2010.). "Iran Ranks 5th in Car Production Growth". Tehran: Fars News Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012.. http://english.farsnews.com/newstext.php?nn=8905271515 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  108. ↑ 108,0 108,1 108,2 (engl.) OICA (2010.). "World Motor Vehicle Production". Paris: Organisation Internationale des Constructeurs d’Automobiles. http://oica.net/category/production-statistics/ Pristupljeno 21. travnja 2011 
  109. ↑ 109,0 109,1 (engl.) Tehran Times (20. rujna 2010.). "Iran ranks 2nd in using gas-fueled cars". Tehran: Tehran Times. http://www.tehrantimes.com/index_View.asp?code=226986 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  110. ↑ (engl.) Payvand News (10. siječnja 2010.). "Iran Khodro to boost Samand export to Russia". Tehran: Mehr News Agency. http://www.payvand.com/news/10/jan/1091.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  111. ↑ (engl.) PressTV (30. studenog 2007.). "Samand gaining foothold in Belarus". Tehran: PressTV.ir. http://edition.presstv.ir/detail/33155.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  112. ↑ (engl.) PressTV (1. studenog 2009.). "Iran exports Samand to Switzerland". Tehran: PressTV.ir. http://edition.presstv.ir/detail/110157.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  113. ↑ 113,0 113,1 (engl.) Pike, John (17. siječnja 2011.). "World Wide Military Expenditures - 2011". Alexandria, Virginia. http://www.globalsecurity.org/military/world/spending.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  114. ↑ (perz.) IranianUK (2010.). "اطلاعات جالبي از بودجه دستگاه‌هاي امنيتي در سال آينده". UK: IranianUK.com. http://www.iranianuk.com/article.php?id=46184 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  115. ↑ (engl.) Nation Master (2003.). "Military Statistics > Expenditures > Dollar figure (per capita) (most recent) by country". USA: The World Factbook. http://www.nationmaster.com/graph/mil_exp_dol_fig_percap-expenditures-dollar-figure-per-capita Pristupljeno 21. travnja 2011 
  116. ↑ Vidi:
    • (engl.) AP (12. kolovoza 2008.). "Iran builds new smart submarine". Vienna, Saint Petersburg, Moscow: Pravda. http://english.pravda.ru/news/world/12-08-2008/106076-submarine-0/ Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) PressTV (24. svibnja 2009.). "Advanced attack chopper joins Iran fleet". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/detail.aspx?id=95824&sectionid=351020101 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  117. ↑ Vidi:
    • (engl.) IRIB (23. travnja 2005.). "IRI exports warfare to 50 countries". Tehran: Islamic Republic of Iran Broadcasting. http://web.archive.org/web/20080213202418/http://www.iribnews.ir/Full_en.asp?news_id=190718&n=32 Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) IRIB (3. rujna 2006.). "Iran exports military equipment". Tehran: Islamic Republic of Iran Broadcasting. http://web.archive.org/web/20070927213942/http://www.iribnews.ir/Full_en.asp?news_id=220656&n=12 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  118. ↑ 118,0 118,1 (engl.) PressTV (17. siječnja 2011.). "Iran's mineral exports up 39 percent". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.com/detail/160504.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  119. ↑ 119,0 119,1 (engl.) Austrade (31. srpnja 2007.). "Mining to Iran". Sydney, Australia: Australian Trade Commission. http://web.archive.org/web/20080723094637/http://www.austrade.gov.au/Mining-to-Iran/default.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  120. ↑ (engl.) Pars Times (23. lipanj 2002.). "Iran's Uranium Reserves, 44 Billion Barrels of Crude Oil". Tehran: Hamshahri. http://www.parstimes.com/business/uranium_reserves.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  121. ↑ 121,0 121,1 121,2 121,3 (engl.) Zawya (2008.). "Market Profile for Iran". London: Economist Intelligence Unit. https://www.zawya.com/story.cfm?id=EIU20080501212100777&pass=1 Pristupljeno 21. travnja 2011  (potrebna pretplata)
  122. ↑ 122,0 122,1 (engl.) Klimasinska, Katarzyna (28. studenog 2008.). "Iran Plans to Produce 250,000 Tons of Copper in Year to March". New York City: Bloomberg. http://www.bloomberg.com/apps/news?pid=newsarchive&sid=a1rzkB_rOKok Pristupljeno 21. travnja 2011 
  123. ↑ (engl.) NITC (11. lipnja 2009.). "Steel Self-Sufficiency This Summer". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1388/3421/html/economy.htm#s385275 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  124. ↑ Vidi:
    • (engl.) PressTV (27. veljače 2011.). "Iran's steel output to hit 20mn tons". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/167245.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) IRIB (27. veljače 2011.). "Minister: Iran's steel output to hit 20mn tons". Tehran: Islamic Republic of Iran Broadcasting. http://english.irib.ir/news/economy/item/71645-minister-irans-steel-output-to-hit-20mn-tons Pristupljeno 21. travnja 2011 
  125. ↑ 125,0 125,1 (engl.) IMIDRO (1. veljače 2010.). "Iran’s Steel Production Capacity to Hit 35 mt in 5 Years". Tehran: Iranian Mines and Mining Industries Development and Renovation Organization. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2011.. http://news.imidro.org/en/magazines=no.30/categories=2/news=578/show.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  126. ↑ (engl.) Refractories (2010.). "Steel Production Capacity at 20 Mt". Germany: Refractories World Forum. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2011.. http://www.refractories-worldforum.com/global-news/130-steel-production-capacity-at-20-mt.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  127. ↑ (engl.) PressTV (22. kolovoza 2010.). "Iran exports $637mn of cement". Tehran: PressTV. http://www.presstv.ir/detail/139606.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  128. ↑ (engl.) Tehran Times (8. veljače 2010.). "Iran exports cement to 40 countries". Tehran: Tehran Times. http://www.tehrantimes.com/index_View.asp?code=213927 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  129. ↑ (engl.) The World Factbook (2010.). "Natural Gas - Proved Reserves". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2179rank.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  130. ↑ 130,0 130,1 130,2 130,3 130,4 130,5 130,6 (engl.) DOE (siječanj 2010.). "Iran". Washington D.C.: United States Department of Energy. http://www.eia.doe.gov/countries/cab.cfm?fips=IR Pristupljeno 21. travnja 2011 
  131. ↑ (engl.) The World Factbook (2010.). "Oil - Proved Reserves". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2178rank.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  132. ↑ (engl.) Payvand News (30. listopada 2008.). "Energy Wastage In Iran Equals 6-7 Billion Dallars Per Year". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://www.payvand.com/news/08/oct/1303.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  133. ↑ (engl.) BP (lipanj 2010.). "BP Statistical Review of World Energy". London: British Petroleum. http://www.bp.com/liveassets/bp_internet/globalbp/globalbp_uk_english/reports_and_publications/statistical_energy_review_2008/STAGING/local_assets/2010_downloads/statistical_review_of_world_energy_full_report_2010.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  134. ↑ (engl.) NITC (27. travnja 2008.). "Energy Subsidies Reach $84b". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3111/html/economy.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  135. ↑ (engl.) The World Factbook (2009.). "Natural Gas - Consumption". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2181rank.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  136. ↑ (engl.) PressTV (11. kolovoza 2010.). "Iran: Bushehr launch peaceful symbol". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/139502.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  137. ↑ (engl.) AP (25. prosinca 2007.). "Iran plans 19 more nuclear plants". Los Angeles: Los Angeles Times. http://articles.latimes.com/2007/dec/25/world/fg-iran25 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  138. ↑ (engl.) Pars Times (prosinac 1987.). "Iran: The Economy". Washington D.C.: The Library of Congress Country Studies. http://www.parstimes.com/history/economy.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  139. ↑ (engl.) AP (26. prosinca 2006.). "Iran oil industry founders, report says". Seattle: The Seattle Times. http://seattletimes.nwsource.com/html/nationworld/2003494872_iranoil26.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  140. ↑ (engl.) CRI (31. listopada 2004.). "China, Iran sign biggest oil & gas deal". Beijing, China: China Daily. http://www.chinadaily.com.cn/english/doc/2004-10/31/content_387140.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  141. ↑ (engl.) JP (14. srpnja 2008.). "Iran and Russia sign major oil deal". Jerusalem: Jerusalem Post. http://fr.jpost.com/servlet/Satellite?cid=1215330962516&pagename=JPost/JPArticle/ShowFull Pristupljeno 21. travnja 2011 
  142. ↑ (engl.) Rediff (4. siječnja 2008.). "OVL-Hinduja plan $20 bn investment in Iran, India". Mumbai, India: Rediff Business. http://in.rediff.com/money/2008/jan/04ongc.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  143. ↑ (engl.) China Daily (27. prosinca 2007.). "Iran, Malaysia sign $16b oil deal". Beijing, China: China Daily. http://www.chinadaily.com.cn/world/2007-12/27/content_6351901.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  144. ↑ Vidi:
    • (engl.) Trend (27. rujna 2010.). "FM: Iran produces major equipment for its oil and gas industry". Baku, Azerbaijan: Trend News Agency. http://en.trend.az/capital/energy/1757093.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) Fars News (26. rujna 2010.). "Equipment Needs in Iran's Oil, Gas Industries Mostly Supplied Domestically". Tehran: Fars News Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2012.. http://english.farsnews.com/newstext.php?nn=8907041206 Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) Shana (18. srpnja 2010.). "Share of domestically made equipments on the rise". Tehran: Shana.ir. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2012.. http://www.shana.ir/155561-en.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  145. ↑ (engl.) Shana (15. lipnja 2009.). "Iran Ranks 4th in Gas Pipeline Scope". Tehran: Shana.ir. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2011.. http://www.shana.ir/142918-en.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  146. ↑ (engl.) GasAndOil (20. kolovoza 2009.). "Alexander's Gas & Oil Connections - Iran plans 40,000 km gas pipeline network by 2025". Limbach, Germany: GasAndOil.com. http://www.gasandoil.com/goc/company/cnm93321.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  147. ↑ (engl.) IRNA (17. veljače 2008.). "1st phase of Iran oil stock inaugurated on Kish island". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://replay.web.archive.org/20090110151138/http://www2.irna.ir/en/news/view/line-203/0802173565111734.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  148. ↑ (engl.) PressTV (17. veljače 2008.). "Oil bourse opens in Iran's Kish Island". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/Detail.aspx?id=43476&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  149. ↑ (engl.) Austin, Steve (2. lipnja 2008.). "Iranian Oil Bourse Opening". USA: Oil-Price.net. http://www.oil-price.net/en/articles/iranian-oil-bourse-opening.php Pristupljeno 21. travnja 2011 
  150. ↑ (engl.) Shana (28. lipnja 2004.). "Shiraz Fertilizer Plant Tender Started". Tehran: Shana.ir. http://www.shana.ir/25007-en.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  151. ↑ (engl.) PressTV (7. prosinca 2008.). "Iran opens world largest ethylene unit". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/Detail.aspx?id=77737&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  152. ↑ 152,0 152,1 (engl.) PressTV (26. travnja 2008.). "Iran exports $570M of petrochemicals". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/Detail.aspx?id=53267&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  153. ↑ (engl.) Shana (31. siječnja 2011.). "Petrochemical Exports Pass $7 Billion". Tehran: Shana.ir. http://www.shana.ir/165360-en.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  154. ↑ (engl.) NITC (24. travnja 2008.). "$500b Needed For Hydrocarbon Sector". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3109/html/economy.htm#s297894 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  155. ↑ 155,0 155,1 (engl.) NITC (18. lipnja 2009.). "Freight Transport Report". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1388/3427/html/economy.htm#s386826 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  156. ↑ (engl.) Iranica (15. prosinca 1989.). "Bāzār". Encyclopedia Iranica. New York. http://www.iranica.com/articles/bazar-index Pristupljeno 3. veljače 2011 
  157. ↑ 157,0 157,1 (engl.) Euromonitor (ožujak 2011.). "Retailing in Iran". London: Euromonitor International. http://www.euromonitor.com/retailing-in-iran/report Pristupljeno 21. travnja 2011 
  158. ↑ (engl.) IRNA (3. prosinca 2008.). "Iran's e-commerce to reach rls10,000b". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://replay.web.archive.org/20090110154827/http://www2.irna.ir/en/news/view/menu-234/0812030911192309.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  159. ↑ (engl.) Zawya (18. koloviza 2008.). "Iran: Healthcare and Pharmaceuticals Forecast". London: Economist Intelligence Unit. http://www.zawya.com/countries/ir/macrowatch.cfm?eiusection=Healthcare%20And%20Pharmaceuticals%20Forecast&pass=1 Pristupljeno 21. travnja 2011  (potrebna pretplata)
  160. ↑ 160,0 160,1 (engl.) Austrade (19. srpnja 2007.). "Health services and pharmaceuticals to Iran". Sydney, Australia: Australian Trade Commission. http://classic-web.archive.org/web/20080419082947/http://www.austrade.gov.au/Health-services-and-pharmaceuticals-to-Iran/default.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  161. ↑ 161,0 161,1 (engl.) Payvand News (25. ožujka 2009.). "Iran Pharmaceuticals and Healthcare Report Q2". London: Business Monitor International. http://www.payvand.com/news/09/apr/1027.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  162. ↑ (engl.) PressTV (26. rujna 2010.). "Iran's medicine production growing". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/144089.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  163. ↑ (engl.) Iran Daily (30. lipnja 2007.). "18% of Medicines Thrown Out Annually". Tehran: Iran-Daily.com. http://classic-web.archive.org/web/20071018051214/http://iran-daily.com/1386/2880/html/national.htm#s238959 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  164. ↑ 164,0 164,1 (engl.) Iran Travels (2010.). "Iran: Economy". Tehran: Shokoufeh. http://www.iran-travels.com/english/economy.php Pristupljeno 21. travnja 2011 
  165. ↑ 165,0 165,1 165,2 (engl.) UNWTO (lipanj 2010.). "World Tourism Barometer (Vol. 8, No. 2)". Madrid: UN World Tourism Organization. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2015.. http://www.unwto.org/facts/eng/pdf/barometer/UNWTO_Barom10_2_en.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  166. ↑ 166,0 166,1 166,2 166,3 (engl.) PressTV (19. ožujka 2010.). "Iran 'hosted 2.3mn tourists this year'". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/detail.aspx?id=121199&sectionid=351020108 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  167. ↑ (engl.) BBC (6. kolovoza 2003.). "Iran blocks share price gains". London: British Broadcasting Corporation. http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/3129995.stm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  168. ↑ 168,0 168,1 (engl.) Sheikholeslami, Ali; Sukumar, Nandini (26. srpnja 2010.). "Tehran Exchange Trades Futures to Attract Investors". New York City: Bloomberg BusinessWeek. http://www.businessweek.com/news/2010-07-26/tehran-exchange-trades-futures-to-attract-investors.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  169. ↑ Vidi:
    • (engl.) NITC (7. listopada 2008.). "Banking System Needs Overhaul". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3238/html/ Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) NITC (9. listopada 2008.). "President in Birjand Rally". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3240/html/ Pristupljeno 21. travnja 2011 
  170. ↑ 170,0 170,1 (engl.) Zawya (2008.). "Iran Financial Services Forecast". London: Economist Intelligence Unit. http://www.zawya.com/marketing.cfm?zp&p=/story.cfm?id=EIU20080501212121777&section=Countries&page=Iran&eiusection=Financial%20Services%20Forecast-1&cc Pristupljeno 21. travnja 2011  (potrebna pretplata)
  171. ↑ (engl.) The World Factbook (2010.). "Country comparison: Reserves of foreign exchange and gold". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2188rank.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  172. ↑ (engl.) PressTV (1. veljače 2011.). "TSE ranked as best bourse index". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.com/detail/163110.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  173. ↑ (engl.) NITC (9. listopada 2008.). "Vast Economic Potential Lauded". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3240/html/economy.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  174. ↑ (engl.) Burkhart, Grey E. (1998.). "Iran". Washington D.C.: National Security and the Internet in the Persian Gulf Region. http://classic-web.archive.org/web/20070703041209/http://www.georgetown.edu/research/arabtech/pgi98-4.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  175. ↑ (engl.) Internet World Stats (2010.). "Iran". Bogota, Colombia: Miniwatts Marketing Group. http://www.internetworldstats.com/me/ir.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  176. ↑ (engl.) Joffe-Walt, Benjamin (2. lipnja 2010.). "Hackers take Iran's civil war online". Jerusalem: Jerusalem Post. http://www.jpost.com/International/Article.aspx?id=167963 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  177. ↑ (engl.) Austrade (4. lipnja 2008.). "Information and communications technology (ICT) to Iran". Sydney, Australia: Australian Trade Commission. http://web.archive.org/web/20080727015312/http://www.austrade.gov.au/ICT-to-Iran/default.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  178. ↑ (engl.) NITC (9. listopada 2006.). "Privatization of Telecom Companies". Tehran: Iran Daily. http://web.archive.org/web/20080219133406/http://www.iran-daily.com/1385/2681/html/focus.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  179. ↑ (engl.) World Bank (2008.). "ICT At-a-Glance: Iran". Washington D.C.: The World Bank. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2007.. http://devdata.worldbank.org/ict/irn_ict.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  180. ↑ 180,0 180,1 (engl.) EIU (2008.). "Iran: Telecoms and technology background". London: Economist Intelligence Unit. http://www.ebusinessforum.com/index.asp?layout=newdebi&country_id=IR Pristupljeno 21. travnja 2011 
  181. ↑ (engl.) ITP (4. siječnja 2009.). "Iran software export market nearing $60 million". UAE: ITP.net. http://www.itp.net/542560-iran-software-export-market-to-hit-60-million Pristupljeno 21. travnja 2011 
  182. ↑ (engl.) Campbell, Susan J. (22. siječnja 2010.). "Iran Telecom Market Expected to Reach $12.9 Billion by 2014: Report". Norwalk, Connecticut: Voice Quality. http://voice-quality.tmcnet.com/topics/phone-service/articles/73387-iran-telecom-market-expected-reach-129-billion-2014.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  183. ↑ 183,0 183,1 (engl.) Zawya (18. kolovoza 2008.). "Automotive Forecast: Iran". London: Economist Intelligence Unit. https://www.zawya.com/marketing.cfm?zp&p=/countries/ir/macrowatch.cfm?eiusection=Automotive%20Forecast Pristupljeno 21. travnja 2011  (potrebna pretplata)
  184. ↑ Vidi:
    • (engl.) Kurczewski, Nick (5. ožujka 2009.). "Iranian Automaker Bets on Natural Gas". New York: New York Times. http://wheels.blogs.nytimes.com/2009/03/05/iranian-automaker-bets-on-natural-gas/ Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) Jarman, Brett (5. kolovoza 2009.). "Iranian CNG Revolution Continues – 1.5 Million NGVs and Growing". Auckland, New Zealand: NGV Global. http://www.ngvglobal.com/iranian-cng-revolution-continues-1-5-million-ngvs-and-growing-0805 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  185. ↑ (engl.) Dow Jones Newswires (29. srpnja 2010.). "Iran’s Push for Fuel Self-Sufficiency Drives NGV Growth". Auckland, New Zealand: NGV Global. http://www.ngvglobal.com/irans-push-for-fuel-self-sufficiency-drives-ngv-growth-0729 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  186. ↑ (engl.) PressTV (10. studenog 2008.). "MEED: Tehran metro funding admirable". Tehran: PressTV.ir. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016.. http://edition.presstv.ir/detail/74892.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  187. ↑ (engl.) PressTV (24. siječnja 2011.). "Iran constructing 5,000 km railway". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/161731.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  188. ↑ (engl.) PressTV (26. listopada 2007.). "Iran builds first huge cargo ship". Tehran: PressTV.ir. http://edition.presstv.ir/detail/28630.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  189. ↑ (engl.) The World Factbook (2010.). "Airports - With Paved Runways". USA: The World Factbook. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2030.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  190. ↑ Vidi:
    • (engl.) IranAir (veljača 2011.). "IranAir Fleet". Tehran: Iran Air. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2011.. http://www.iranair.com/DesktopDefault.aspx?tabid=309 Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) Jaeger, Thomas; Saugy, Martial (2011.). "Iran Air Fleet". Switzerland: CH-Aviation. http://ch-aviation.ch/aircraft.php?search=set&airline=IR&al_op=1 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  191. ↑ (engl.) RIA Novosti (16. studenog 2007.). "Russia's Ilyushin Finance to supply Tu-204 planes to Iran". Moscow: Russian International News Agency. http://en.rian.ru/russia/20071116/88447536-print.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  192. ↑ (engl.) NITC (21. prosinca 2008.). "Road Construction Projects Upbeat". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3298/html/economy.htm#s352350 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  193. ↑ 193,0 193,1 (engl.) DOE (14. srpnja 2010.). "Iran". Washington D.C.: United States Department of Energy. http://www.eia.doe.gov/countries/country-data.cfm?fips=IR Pristupljeno 21. travnja 2011 
  194. ↑ (engl.) Fars News (17. siječnja 2010.). "Envoy: Iran to Join Gas Exporters Club Soon". Tehran: Fars News Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2012.. http://english.farsnews.com/newstext.php?nn=8810271643 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  195. ↑ (engl.) IRNA (1. listopada 2010.). "Iran's non-oil export up to dlrs 16.3b". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://replay.web.archive.org/20071001002335/http://www2.irna.ir/en/news/view/menu-237/0704155593011805.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  196. ↑ (engl.) PressTV (25. listopada 2008.). "Iran to launch more trade counselors". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/detail.aspx?id=73214&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  197. ↑ (engl.) Karimi, Majid (24. studenog 2008.). "Engineering Service Exports Improve". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3278/html/ Pristupljeno 21. travnja 2011 
  198. ↑ (engl.) PressTV (13. travnja 2010.). "Iran's trade not limited to Europe". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.com/detail.aspx?id=123160&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  199. ↑ (engl.) UNIDO (2009.). "An Overview of the Economy of the Islamic Republic of Iran". New York City: United Nations Industrial Development Organization. http://www.unido.org/index.php?id=5035 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  200. ↑ (engl.) Habibi, Nader (5. svibnja 2006.). "The Cost of Economic Sanctions on Major Exporters to Iran". San Francisco: Payvand News. http://www.payvand.com/news/06/may/1046.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  201. ↑ (engl.) PressTV (1. studenog 2008.). "$13bn: new record in Iran-India trade". Tehran: PressTV.ir. http://previous.presstv.ir/Detail.aspx?id=73952&sectionid=351020102 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  202. ↑ (engl.) PressTV (15. prosinca 2010.). "Iran pres. to attend ECO summit". Tehran: PressTV.ir. http://www.presstv.ir/detail/155512.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  203. ↑ (engl.) IRNA (20. veljače 2011.). "Iran, Iraq to broaden mutual cooperation". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://irna.ir/ENNewsShow.aspx?NID=30257471 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  204. ↑ (engl.) IRNA (17. siječnja 2011.). "Iran, Afghanistan trade up 25%". Tehran: Islamic Republic News Agency. http://www.irna.ir/ENNewsShow.aspx?NID=30191919 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  205. ↑ (engl.) NITC (22. siječnja 2006.). "Islamic WTO Proposed". Tehran: Iran Daily. http://classic-web.archive.org/web/20071017220758/http://iran-daily.com/1384/2481/html/economy.htm#s121587 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  206. ↑ (engl.) NITC (4. travnja 2006.). "In 2005: Import Bill From Dubai $28.7b". Tehran: Iran Daily. http://classic-web.archive.org/web/20080219133355/http://iran-daily.com/1385/2528/html/economy.htm#s135036 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  207. ↑ (engl.) NITC (22. listopada 2007.). "Overseas Workers Remit Over $2b". Tehran: Iran Daily. http://classic-web.archive.org/web/20080225040145/http://iran-daily.com/1386/2971/html/economy.htm#s266820 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  208. ↑ 208,0 208,1 (engl.) Foroohar, Kambiz (25. siječnja 2010.). "Dubai Helps Iran Evade Sanctions as Smugglers Ignore U.S. Laws". New York City: Bloomberg BusinessWeek. http://www.bloomberg.com/apps/news?pid=newsarchive&sid=av5smtYe_DDA Pristupljeno 21. travnja 2011 
  209. ↑ (engl.) ABC (lipanj 2002.). "Iran - Oil & Gas". Tehran: Atieh Bahar Consulting. http://web.archive.org/web/20070928000413/http://www.atiehbahar.com/Resources/Oil&Gas.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  210. ↑ (engl.) Payvand News (27. svibnja 2007.). "Iran attracted $24.3b foreign capital in 16 years". Tehran: Mehr News Agency. http://www.payvand.com/news/07/may/1313.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  211. ↑ (engl.) Iran Daily (10. travnja 2007.). "Foreign Investment At Record Level". Tehran: Iran-Daily.com. http://classic-web.archive.org/web/20071222164054/http://iran-daily.com/1386/2813/html/economy.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  212. ↑ (engl.) Rodman, Véronique (9. svibnja 2007.). "Global Investment in Iran: Interactive". Washington D.C.: American Enterprise Institute. http://www.aei.org/press/26147 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  213. ↑ 213,0 213,1 (engl.) Parsi, Massoud (22. svibnja 2010.). "The tragicomedy of Iran sanctions". Doha, Qatar: Al Jazeera. http://english.aljazeera.net/focus/2010/05/201052271814825709.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  214. ↑ (engl.) Mehr News (30. lipnja 2007.). "Iran’s foreign assets surpass $62b". Tehran: Mehr News Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2007.. http://www.mehrnews.ir/en/NewsDetail.aspx?NewsID=510378 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  215. ↑ (engl.) Amuzegar, Jahangir (3. listopada 2005.). "Iran's Third Development Plan: an Appraisal". Dallas, Texas: Red Orbit. http://www.redorbit.com/news/science/258875/irans_third_development_plan_an_appraisal/index.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  216. ↑ (engl.) Iran Daily (14. veljače 2007.). "Expats Worth $1.3 Trillion". Tehran: Iran-Daily.com. http://classic-web.archive.org/web/20071230222828/http://www.iran-daily.com/1385/2781/html/economy.htm#s209226 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  217. ↑ (engl.) MIGA (22. studenog 1010.). "MIGA Member Countries (175)". Washington D.C.: Multilateral Investment Guarantee Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2010.. http://www.miga.org/about/index_sv.cfm?stid=1695 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  218. ↑ (engl.) NITC (7. prosinca 2008.). "$34b Foreign Investment in 16 Years". Tehran: Iran Daily. http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3289/html/economy.htm#s349941 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  219. ↑ (engl.) WTO (2011.). "Accessions: Iran". Geneva, Switzerland: World Trade Organization. http://www.wto.org/english/thewto_e/acc_e/a1_iran_e.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  220. ↑ 220,0 220,1 (engl.) Dombey, Daniel (26. svibnja 2005.). "US agrees to Iran WTO membership talks". London: Financial Times. http://www.ft.com/cms/s/59c6898c-cdd5-11d9-9a8a-00000e2511c8,Authorised=false.html?_i_location=http%3A%2F%2Fwww.ft.com%2Fcms%2Fs%2F0%2F59c6898c-cdd5-11d9-9a8a-00000e2511c8.html&_i_referer= Pristupljeno 21. travnja 2011  (potrebna pretplata)
  221. ↑ (engl.) Iran Daily (15. travnja 2007.). "WTO Membership". Tehran: Iran-Daily.com. http://classic-web.archive.org/web/20080215030351/http://iran-daily.com/1386/2817/html/focus.htm Pristupljeno 21. travnja 2011 
  222. ↑ (engl.) Fars News (16. siječnja 2010.). "Iran Plans to Open Trade Centers Abroad". Tehran: Fars News Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012.. http://english.farsnews.com/newstext.php?nn=8810261289 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  223. ↑ (engl.) Maloney, Suzanne (2010.). "The Revolutionary Economy". Washington D.C.: United States Institute of Peace. http://iranprimer.usip.org/resource/revolutionary-economy Pristupljeno 21. travnja 2011 
  224. ↑ (engl.) Katzman, Kenneth (31. srpnja 2003.). "The Iran-Libya Sanctions Act (ILSA)". Washington D.C.: Congressional Research Service. http://fpc.state.gov/documents/organization/23591.pdf Pristupljeno 21. travnja 2011 
  225. ↑ (engl.) Becker, Jo (23. prosinca 2010.). "U.S. Approved Business With Blacklisted Nations". New York City: New York Times. http://www.nytimes.com/2010/12/24/world/24sanctions.html?_r=1&pagewanted=all Pristupljeno 21. travnja 2011 
  226. ↑ (engl.) France 24 (30. studenog 2010.). "Iran nuclear talks back on, in Geneva next week". Issy-les-Moulineaux: France 24. http://www.france24.com/en/20101130-iran-nuclear-talks-back-geneva-next-week Pristupljeno 21. travnja 2011 
  227. ↑ Vidi:
    • (engl.) Fars News (22. svibnja 2010.). "Envoy Dismisses Sanctions against Iran as Inefficient". Tehran: Fars News Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2010.. http://english.farsnews.com/newstext.php?nn=8903011372 Pristupljeno 21. travnja 2011 
    • (engl.) Richter, Paul (3. studenog 2010.). "Diplomat says Iran sanctions not working". Washington D.C.: Tribune Washington Bureau. http://www.philly.com/philly/news/nation_world/20101103_Diplomat_says_Iran_sanctions_not_working.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  228. ↑ 228,0 228,1 228,2 228,3 228,4 (hrv.) Cvitić, Plamenko (30. ožujka 2004.). "Mesić nakon Blairova posjeta inzistira na trgovanju s Libijom". Zagreb: Nacional. http://www.nacional.hr/clanak/10945/mesic-nakon-blairova-posjeta-inzistira-na-trgovanju-s-libijom Pristupljeno 21. travnja 2011 
  229. ↑ 229,0 229,1 229,2 (hrv.) Čubelić, Tonka (8. studenog 2008.). "Mohammad Hassan Fadaifard: Želimo ulagati u brodogradnju". Split: Slobodna Dalmacija. http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/29160/Default.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 
  230. ↑ (hrv.) Klarić, Jasmina (10. svibnja 2010.). "Iranski veleposlanik o suradnji s Istrom". Zagreb: Hrvatska radiotelevizija. http://www.hrt.hr/index.php?id=439&tx_ttnews%5Btt_news%5D=72690&tx_ttnews%5BbackPid%5D=438&cHash=616a105b94 Pristupljeno 21. travnja 2011 
  231. ↑ (hrv.) TDR (8. rujna 2008.). "TDR gradi tvornicu u Iranu". Rovinj: Tvornica duhana Rovinj. http://www.tdr.hr/novosti_press/novosti/objava_08092008.html Pristupljeno 21. travnja 2011 
  232. ↑ (hrv.) Vejnović, Saša (13. veljače 2009.). "Iranski Samand stiže u Hrvatsku". Zagreb: Poslovni dnevnik. http://www.poslovni.hr/vijesti/iranski-samand-stize-u-hrvatsku-108436.aspx Pristupljeno 21. travnja 2011 

Literatura

Knjige:

Dokumenti:


Vladina izdanja:


Članci:


Video zapisi:

Vanjske poveznice

Izdanja i statistike:

Službene stranice:

Općenito:

Ostali projekti:

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Gospodarstvo Irana

de:Iran#Wirtschaft

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Gospodarstvo_Irana&oldid=405165"