More actions
| Jazd (perz.) یزد | |
|---|---|
 | |
| Nadimak: Grad vjetrohvata (شهر بادگیرها Shahr-e Badgirha) | |
| Koordinate: 31°54′N 54°22′E / 31.9°N 54.367°E | |
| Država |  Iran
|
| Pokrajina | Jazdska pokrajina |
| Nazvan po | Jezdegerd I. |
| Visina | 1216 m |
| Stanovništvo (2006.) | |
| - Urbano područje | 486.152[1] |
| Vremenska zona | IRST (UTC+3:30) |
| - Ljeto (DST) | IRDT (UTC+4:30) |
| Službena stranica www.yazd.ir | |
| Zemljovid | |
  Jazd Jazd na zemljovidu Irana | |
Jazd (perz. یزد; /jæzd/) je grad u Iranu i sjedište Jazdske pokrajine. Jedan je od najstarijih gradova svijeta, a njeguje tisućljetnu zoroastrijsku baštinu pa ga se smatra sjedištem zoroastrijske kulture. Grad je poznat po svojoj arhitektonskoj jedinstvenosti i njegove adobe građevine su izbjegle modernizaciji, te je sačuvao tradicionalne četvrti, kanatski sustav, tradicionalne kuće, bazare, hamame, džamije, sinagoge, zoroastrijske hramove i povijesni vrt Dolat-abad. Zbog toga je povijesni grad Jazd upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2017. godine[2].
.jpg)
Zemljopisne i demografske odlike
Grad je udaljen od Isfahana oko 175 km prema istoku i smješten je gdje se dodiruju Dašt-e Kavir i Dašt-e Lut, dvije iranske pustinje. Jazd je najsušiji veliki grad u Iranu s tek oko 49 mm kiše godišnje i 23 kišna dana (od čega 11 samo u travnju), te srednjim ljetnim temperaturama često iznad 40 °C. Zime su blage s hladnim jutrima kada temperatura često pada do 0 °C[3].
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Jazdu je živjelo 656.152 ljudi, i to 297.546 muškaraca i 285.136 žena u 168.528 obitelji[4]. Većina stanovništva su Perzijanci koji govore starim perzijskim jazdskim narječjem, dok su ostali manjinski Azeri i Kaškajci koji govore perzijski kao drugi jezik. Većina stanovnika su muslimani, ali tu je i značajan broj zoroastrijanaca (5-10%), te velika židovska zajednica koja je u opadanju od osnutka Izraela (npr. bivši predsjednik izraela, Moše Kacav, je rođen u Jazdu).
Povijest
Jedan od najstarijih naselja na svijetu, grad je današnje ime dobio je po sasanidskom perzijskom vladaru Jezdegerdu I. (399. - 420./421.). Kada su Arapi osvojili Perziju, mnogi zoroastrijanci su iz okolice doselili u Jazd koji je poslužio kao sigurno sklonište. Naime, plaćajući danak Jazdu je dozvoljeno da zadrži svoju vjeru, a islam je tek postupno postao dominantnom religijom u gradu. Grad je poznat po svojoj arhitektonskoj jedinstvenosti, a o njegovim tepisima i svili pisao je i slavni hrvatski istraživač Marko Polo koji ga je 1272. opisao kao „plemeniti grad velike trgovine”.
Jazd je u 14. stoljeću jedno kratko vrijeme služio kao prijestolnica Muzafaridske dinastije (1314.–1393.) i 1350.-'51. godine neuspješno su ga opsjedale snage Indžujidskog (1335.–1357.) vladara Šaik Abu Išaka. Neke od najznačajinijih građevina u Jazdu potječu iz ovog doba. Tijekom vladavine Safavida (1501.–1736.) neki građani su odselili na rub Perzijskog carstva, u današnju afganistansku pokrajini Farah, gdje i danas žive i govore starim jazdskim narječjem. Za vrijeme Kadžarskog carstva (1785.–1925.) Jazdom su vladavi bahtijarijski kanovi.
Znamenitosti
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Jazd je važno središte perzijske umjetnosti i arhitekture u blizini puta svile i puta začina. Njegove brojne adobe građevine su živo svjedočanstvo uporabe ograničenih sredstava za preživljavanje u pustinji[2]. Grad je opskrbljivan vodom podzemnim kanatnim sustavom koji je jedan od najvećih na svijetu. Graditelji kanata iz Jazda se smatraju ponajboljima u Iranu. Kako bi se oduprijeli vrućim ljetnim danima, Jazd ima veličanstvene vjetrohvate i velike jakčale koji su služili kao hladnjaci s ledom s obližnjih planina.
Spomeničku baštinu Jazda čine i značajne zoroastrijske građevine. Toranj tišine (perz. دخمه, dahma) se nalazi u gradskoj okolici, dok je u gradu hram vatre (perz. dar-e mehr ) Ataš Behram („Vatre pobjede”) u kojemu se čuva vatra koja se održava kontinuirano od 470. god.
Gradska džamija Jazda (perz. مسجد جامع یزد – Masdžid-e-Džāmeh Jazd) iz 12. stoljeća, izgrađena u azerskom stilu, ima neke od najljpših perzijskih mozaika i izvrsnu arhitekturu, a njezini minareti su najviši u Iranu. Novčanica od 200 rijala na stražnjoj strani ima sliku ove džamije.
-
Zoroastrijski hram vatre Ataš Behram -
Vrt Dolat-Abad -
Veliki jakčal u Jazdu -
Vjetrohvat u Jazdu -
Kuća Lari
Gradovi prijatelji
,_Flag_of_Syria_(1980%E2%80%932024).svg){kind=small}
Prijevoz
Pored toga što je Jazd povezan sa svim većim iranskim gradovima državnom iranskom željeznicom (per. شركت راهآهن جمهوری اسلامی ایران, RAI), u čijem je prometnom središtu, u blizini grada nalazi se zračna luka Šahid Sadugi.
Izvori
- ↑ (perz.)(engl.) Statistical Centre of Iran (2006.). 2.8. Citis with a population of 100,000 and more. Teheran: Iranian ministry of the Interior. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016.. http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98494&S=TP Pristupljeno 13. kolovoza 2011
- ↑ 2,0 2,1 "Eight new sites inscribed on UNESCO’s World Heritage List". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/news/1689 Pristupljeno 19. srpnja 2017.
- ↑ Yazd Climate Normals 1961–1990, National Oceanic and Atmospheric Administration (engl.) Pristupljeno 19. srpnja 2017.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016.. http://www.amar.org.ir/Portals/2/census-90/jamiat/ostan-jamiat-21.xls Pristupljeno 19. srpnja 2017.
Vanjske poveznice
- (perz.) Službene stranice Jazda
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jazd |
| ||||||||||||||||||||
| |||||||||||