Bauhaus

Ovo je glavno značenje pojma Bauhaus. Za druga značenja pogledajte Bauhaus (razdvojba).

1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Bauhaus je bila škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemačkoj (1919. – 1933.), gdje nastaju pokušaji ostvarenja sinteze autonomne umjetnosti i oblikovanja upotrebnih predmeta – dizajn. Riječ ”Bauhaus“ bi u prijevodu bi mogao značiti kućogradnja ili gradnja doma. Osnovao ju je arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru, te se preselila u Dessau i tamo trajala do 1933. god. Za to vrijeme škola je izvršila revoluciju u arhitekturi i estetskim konceptima, kao i praksi. Građevine koje su izgradili ili ukrasili profesori ove škole (Walter Gropius, Hannes Meyer, Laslo Móholy-Nágy i Vasilij Kandinski) snažno su utjecali na modernu arhitekturu 20. stoljeća. Od 1996. god., zgrade Bauhausa u Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Dessau (Bauhaus Dessau) su upisane na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi, što je prošireno 2017. godine tako da uključuje građevine kao što su „zgrade s balkonskim prilazom u Dessau” i ADGB školu u Bernau bei Berlinu.

Bauhaus izložba u Poznanu, siječanj 2012.

Povijest

Škola umjetničkih zanata u Weimaru koju je 1906. god. dizajnirao Henry van de Velde.

Bauhaus logo.

Krajem 19. st. u Engleskoj se javlja ideja o povezivanju umjetnika i industrijske proizvodnje kako bi se uljepšali industrijski proizvodi, a uništili imitacije i kič. Spajanje "umjetnosti i obrta" pokrenuo je u Engleskoj William Morris (Arts and Crafts) već krajem 19. st., ali su njihovi proizvodi bili individualni i bogato dekorirani, dakle nisu bili u skladu s modernim nastojanjima. Pod njegovim utjecajem 1907. u Münchenu je osnovan Njemački savez obrtnih i industrijskih proizvođača (Deutsche Werkbund). Jedna od struja u tom udruženju težila je standardizaciji (ujednačavanju) industrijskih proizvoda najbolje prilagođenih namjeni, te novim materijalima i tehnikama.

Weimar

Zgrade Bauhausa u Dessau koje je 1919. god. dizajnirao Walter Gropius

Djelatnost Werkbunda unapređuje i razvija Walter Gropius, te osniva specijaliziranu školu za istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja – Bauhaus, 1919. u Weimaru, gdje su tada na vlasti bili socijal-demokrati, (Weimarska Republika). S vrhunskim umjetnicima i izvrsnim pedagozima (L. Feininger, G. Mucha, Paul Klee, Oskar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laslo Móholy-Nágy itd.) vodio je dva tečaja: - materijali i tehnike obrade (ručne i strojne); – crtanje, projektiranje i teorija oblika. Škola je djelovala u tri Njemačka grada; Weimaru ( od 1919. do 1925.), Dessau ( od 1925. do 1932.) i Berlinu ( od 1932. do 1933.), pod ravnanjem tri različita arhitekta, direktora: Walter Gropius ( od 1919. do 1927.), Hannes Meyer (od 1927. do 1930.) i Ludwig Mies van der Rohe od ( 1930. do 1933.), tada su školu zatvorili nacisti. Promjene direktora, rezultirale su i promjenama programa, tehnikama, nastavnicima i političkim oprijedjeljenjima škole. Prilikom preseljenja u Dessau, ukinut je keramičarski odjel, za ravnateljsva Miesa škola je pretvorena u privatnu školu, a pristalicama bivšeg ravnatelja Hannesa Meyera, zabranjen je rad u školi. Škola je napustila Weimar, radi gubitka potpore, koju su uživali za vrijeme vladavine socijal-demokrata.

Dessau

ADGB škola trgovačke unije Hannesa Meyera, izgrađena od 1928. do 1930. godine u Bernau bei Berlinu

U Dessau je prema projektu Gropiusa, 1926. dovršena zgrada Bauhausa. Sama zgrada je prijelomno djelo moderne arhitekture u kojemu oblik slijedi namjenu (form follows function). Hannes Meyer koji je postao direktor, poslije Gropiusove ostavke 1928., donio je Bauhausu dvije najunosnije projektne narudžbe, obadvije postoje i danas, a to su: pet stambenih zgrada u gradu Dessau, i upravna zgrada Škole njemačke trgovačke unije (ADGB) u Bernau bei Berlinu. Meyer je inzistirao na egzaktnosti kalkulacija i prezentacija, prefabriciranim građevinskim elementima za smanjenje troškova gradnje, time je povećao broj narudžba za školu. Tako je škola pod njegovim ravnateljstvom prvi put ostvarila profit 1929. Ali Meyer je bio i uzročnik velikih sukoba na školi. Kao radikalni funkcionalist, on nije imao suviše razumjevanja za estetitizirane programe, i natjerao je Herberta Bayera, Marcela Breuera, i neke druge nastavnike da podnesu ostavke. Kao deklarirani komunist, podržao je osnivanje studentske komunističke organizacije, i doveo školu u opasnu političku poziciju. Time je, po mišljenju Gropiusa, ugrozio i sam opstanak škole, koji mu zbog toga uručio otkaz 1930.

Berlin

Stolica koju je dizajnirao Marcel Breuer kao student u Bauhausu, tzv. Vasilijeva stolica. Stolica se toliko svidjela prof. Vasiliju Kandinskom da ju je dao napraviti za sve učenike.

Od 1928. do 1930. izgrađen je kompleks poznat kao ADGB škola trgovačke unije u Bernau bei Berlinu, djelo arhitekta Hannesa Meyera, koji je drugi po veličini projekt Bauhausa poslije škole u Dessau.

Škola se 1932. seli iz Dessaua u Berlin, ali bauhausovce zbog njihova modernizma (ravni krov), internacionalizma, liberalizma i brige za čovjeka nacisti optužuju za komunizam i socijalni liberalizam. Po dolasku Hitlera na vlast, pritisak se pojačava, školu optužuju za kozmopolitski modernizam, utjecaj židova, i ne – njemački utjecaj i konačno zatvaraju školu u travnju, 1933. Mies van der Rohe je protjeran iz Njemačke, Gropius seli u Ameriku. Djela profesora i studenata Bauhausa snažno su utjecala na industrijsku proizvodnju i na razvoj industrijskog dizajna u Europi i Americi.

Mnogi izvanredni umjetnici su poučavali u Bauhausu:

Wilhelm Wagenfeld, Čajnik od metala, 1924.

Anni Albers Josef Albers Herbert Bayer Marianne Brandt Marcel Breuer Avgust Černigoj Lyonel Feininger Naum Gabo Walter Gropius Ludwig Hilberseimer Johannes Itten Vasilij Kandinski Paul Klee

Hannes Meyer Gerhard Marcks Laslo Móholy-Nágy Piet Mondrian Georg Muche Hinnerk Scheper Oskar Schlemmer Joost Schmidt Lothar Schreyer Naum Slutzky Wolfgang Tumpel Gunta Stölzl Ludwig Mies van der Rohe Max Bill

Djelatnost Bauhausa

Cilj te škole bio je stvaranje novog udruženja obrtnika-umjetnika pod vodstvom umjetnika-nastavnika u zajedničkom traganju, i s učiteljske i s učeničke strane, za novim tehnikama, novim materijalima i novim oblicima koje će se primjenjivati na arhitekturu, namještaj i uporabne predmete.

U Bauhausu su se održavali tečajevi stolarstva, tkalačkog i keramičkog zanata, slikarstva, grafike i fotografije.

Praktičnom su radu bili pridodani teorijski predmeti o percepciji i boji, i to prema programima vrlo naprednim za to vrijeme, s konačnim ciljem da u učenicima oslobode stvaralačku energiju.

Iz mnogostrukih kolektivnih aktivnosti koje je razvijao Bauhaus, u raspoloženju velikog zanosa, od zamisli do ostvarenja, proizlazi moderni industrijski dizajn.

Fotografija i grafika ponovno se otkrivaju u Bauhausu gdje se eksperimentira s beskonačnim mogućnostima vezanima uz upotrebu fotografskog aparata: kolaž, fotomontaža, dvostruka ekspozicija, uvećanje negativa i ostala tehnička sredstva koja su danas u svakodnevnoj upotrebi. Tipografski rez dobiva moderan izgled, uravnotežen i neukrašen.

Arhitektura, namještaj i razni predmeti dizajniraju se po načelu funkcionalnosti. Estetska vrijednost nekog predmeta mora proizlaziti iz savršenog stapanja oblika i funkcije. Cijela je Bauhausova produkcija obilježena najvećom mogućom jednostavnošću.

Prema shvaćanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične dijelove, nego treba te dijelove oblikovati na lijep, umjetnički način i predmet će biti lijep sam po sebi. Pod utjecajem pojedinih pravaca moderne umjetnosti (ekspresionizma, kubizma i osobito nekih grana apstraktne umjetnosti), koji su težili pojednostavljenjem i pronalazili nove oblike, oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo značenje – postizanje funkcionalnosti predmeta kao kreativan čin. Ideje Bauhausa poštuju se i danas u načelima industrijskog dizajna: jedinstvo namjene (funkcije), poštivanja materijala i procesa serijske proizvodnje.

Bauhaus je oblikovanje i kontroliranje plastično-prostorne okoline postavljao kao idealan cilj. Program Bauhausa je bio otkrivanje osnova kreativnosti, zatim humanizacija funkcija predmeta, racionaliziranje novih oblika i na kraju priprema za industrijsko oblikovanje. No društvo nije bilo zrelo da prihvati takve predmete i Bauhaus je ostao samo genijalna škola-priprema za budući industrijski dizajn.

Među hrvatskim umjetnicama koje su djelovale pod znatnim utjecajem Bauhausa, svakako valja spomenuti Stellu Skopal.

Vanjske poveznice

• Bauhaus-arhiva u Berlinu.
• Zadužbina bauhaus dessau.
• Majstori arhitekture.
• Pregled Hotela Brandenburger Hof Berlin s Bauhaus namještajem.
• Bauhaus škola.
• Bauhaus in America. Dokumentarac koji opisuje utecaj Bauhausa na arhitekturu u SAD-u.
• Bauhaus u Budimpešti.
• Studentski kratki film o kasnom Bauhausu iz 2006.
• Sjećanja jedne Bauhaus učenice.