Kronologija Boke kotorske

Kronološki prikaz povijesti Boke kotorske.

10 000 godina pr. Kr.: u Bokokotorskom zaljevu pojavljuju se prvi ljudi, razina mora 31 m niža od današnje
4 000 godina pr. Kr.: nastaju prva trajna neolitska naselja u pećinama iznad Perasta; u Lipcima nedaleko od Morinja sačuvane su zidne slikarije, vjerojatno nešto starije od prvih ilirskih naseljavanja
1 000 godina pr. Kr.: doseljavaju se prva ilirska plemena
4. st.: grčki pisac Skilak sredinom 4. st. spominje naselje na mjestu današnje Budve; Iliri iz plemena Ardijevaca rasprostiru obzidana naselja na tlu Boke kotorske
229. pr. Kr.: ilirska kraljica Teuta poražena od Rimljana, završetak njezine ljubavi s Demetrijem Hvarskim; nakon nepovoljnih pregovora povlači se u grad Rhizon (današnji Risan) gdje se prema predaji sama ubija skokom u provaliju
200. pr. Kr.: izrađeni mozaici u risanskim patricijskim palačama
168. pr. Kr.: započinje vlast Rimljana nad Bokom kotorskom i budućim Crnogorskim primorjem; njihovi glavni gradovi su današnja Budva, Acruvium (današnji Kotor) i nekadašnja ilirska prijestolnica Risan
100.: Plinije Stariji spominje grad Kotor i ističe njegovu geopolitičku važnost
300.: Budva u doba Dioklecijanovih reformi pripada Prevalitani, a 395. kraj grada prolazi granica Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva
476.: propast Zapadnog Rimskog Carstva i početak bizantske uprave u Boki kotorskoj; Kotor postaje bizantsko trgovište i glavni grad zaljeva koji se od tada na dalje više ne naziva risanskim nego kotorskim; iz Kotora vodi karavanski put rijekom Škurdom prema balkanskom zaleđu
493.: Dalmacija nakon Teodorikovih osvajanja Ravenne i cijele Italije ulazi u Ostrogotsko Carstvo
591.: risanski biskup Sebastijan posreduje u sukobu pape Grgura I. i ravenskog egzarha Romana
627.: kralj Samo osnovao je veliku državu Slavena koja se proteže od Karpata do Jadrana, anonimni geograf iz Ravenne spominje Kotor u drugoj polovini 7. st.
809.: povelja o relikvijama sv. Tripuna, koja je mlađa krivotvorina, spominje Andreu Saracena zvanog Andreaci; počinje izgradnja prve svečeve crkve u Kotoru
812.: mirom u Aachenu Dalmacija pripada Bizantu, a dalmatinska Hrvatska Franačkom Carstvu
841.: prva saracenska palež Budve koju izvori nazivaju Starim gradom, to jest imenuju kao Civitas antiqua
867.: Saraceni još jednom pale i razaraju Budvu i Kotor
876.: Hrvati su se oslobodili Franaka, ali su potpali pod bizantski suverenitet
912.: umire bizantski car Leon Mudri koji u popisu biskupija podređenih dračkom metropolitu navodi i onu u Baru; bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom 10. st. spominje kao posve potvrđeno prisustvo moći sv. Tripuna u Kotoru
960.: prva samostalnost Duklje koju pisac Ljetopisa Prezbiter Barski, nazvan Popom Dukljaninom, naziva Crvenom Hrvatskom
1067.: Dukljanska nadbiskupija ima središte u Baru
1089.: bulom antipape Klementa III. Dukljansko-barska dijeceza stječe status metropolije, Budva postaje biskupsko središte i sufragan barskom nadbiskupu; jedno vrijeme biskupija u Budvi bila je pripojena kotorskoj; od kraja 11. st. kotorska biskupija podređena je onoj u Bariju u Apuliji gdje je biskup imao dvije kuće za svoje potrebe
1115.: započinje borba Venecije i Ugarske oko Dalmacije
1124.: početak gradnje katedrale u Kotoru
1125.: Uroš I., župan raški, bori se protiv Bizanta
1142.: Dukljansko-barska dijeceza gubi značaj metropolije
1143.: prvi poznati budvanski biskup Silvestar
1166.: srpski vladar Nemanja opsjeda kotorske zidine; posvećenje današnje Katedrale sv. Tripuna
1167.: najstarija isprava o pomorstvu povezana je sa svečevom zakletvom Omišana ne ometati plovidbu Kotoranima
1173.: srpske postrojbe pokušavaju osvojiti Kotor
1177.: barski biskup Grgur, inače Zadranin, piše splitskom nadbiskupu Rajneriju pismo puno odanosti; koncem 12. st. nastaje Ljetopis Prezbitera iz Bara
1183.: srpski vladar Nemanja napada Duklju, a 1186. osvaja Kotor
1185.: prestanak utjecaja središnje bizantske vlasti na Boku kotorsku koja ulazi u sastav srpske države
1189.: barski nadbiskup bježi pred srpskim vladarom Nemanjom
1195.: kotorska općina u Bariju oslobođena pristanišnih pristojbi, gradnju Crkve sv. Luke u Kotoru podupiru građani iz obitelji Carafrangi
1199.: obnova Dukljansko-barske metropolije
1202.: ratovi srpskih vladara s Bugarima i Ugrima
1221.: gradnja romaničke konkatedralne Crkve sv. Marije u Kotoru, u crkvu je mnogo kasnije unesen sarkofag Blažene Ozane; gradnja Crkve sv. Ivana u Prčnju
1242.: Tatari prodiru do Boke kotorske, u Kotoru djeluje gramatikalna škola, započinje gradnja Crkve sv. Dujma kraj Škaljara
1260.: prvi put u ispravama spomenuto naselje Dabrathum, kasnija Dobrota
1288.: Jelena (žena Uroša I. Nemanjića) daruje Kotoru drveno raspelo, zlatno doba benediktinske opatije sv. Marije kraj Bara koja je važno hodočasničko središte
1301.: Gradski statut Kotora povjerava zakonodavnu vlast Velikom, a izvršnu Malom vijeću
1309.: najstarija nadnjevena isprava u kotorskoj gradskoj pismohrani
1325.: bosanski vladari iz roda Kotromanića ratuju sa Srbima
1326.: ljekarna u Kotoru na mjestu današnje palače Grubonja, gradnja franjevačkog kompleksa sv. Klare u Kotoru, prva pisana isprava o već ranije osnovanoj bratovštini pomoraca u Kotoru predstavlja začetak Bokeljske mornarice
1328.: rasplamsali su se sukobi oko biskupske časti među građanima Kotora pa papa poseže za drastičnom prisilom, nije izabran domaći biskup Bobali
1335.: Vito Kotoranin gradi samostan u Dečanima i ostavlja o tome pisani trag, godinu dana kasnije prva isprava o brodogradilištu u Perastu
1346.: nastaje Budvanski statut koji ima 295 građansko-pravnih odredbi i gradu osigurava znatnu samoupravu
1355.: Nikola Buća djeluje na dvoru cara Dušana (kojemu je poklisar u Rimu) i na dvoru francuskoga kralja, u Kotoru se fiksiraju konture gradskih zidina
1360.: početak vladavine Balšića nad Zetom, pušten u opticaj autonomni novac komune Bar
1362.: izrađen oktogonalni ciborij u kotorskoj katedrali od crvenoga kamena iz kamenoloma u Verigama
1364.: Balšići prihvaćaju katoličanstvo
1371.: prestanak vladavine Nemanjića nad Bokom kotorskom, Turci porazili Srbe i kršćane kraj rijeke Marice, nastupa razdoblje unutarnjih dinastičkih sukoba na cijelom Balkanu, jačanje vlasti ugarskog kralja Ludovika čija se država jedno vrijeme prostirala od Baltika do Crnog mora i Jadrana
1382.: bosanski vladar Tvrtko osniva grad Sveti Stjepan, kasnije prozvan Herceg-Novi, u namjeri trgovinu svoje države emancipirati od dubrovačke luke
1384.: Tvrtko vlada nad cijelom Bokom kotorskom sedam godina
1390.: Tvrtko se u ispravama javlja s naslovom kralja Raške i Bosne
1395.: Bosnom zavladali velikaši Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji je odbio ugarski napad na Bosnu, a onda Sandalj Hranić; Kotor dolazi na glas kao središte za proizvodnju oružja visoke kvalitete, u gradu je oko Crkve sv. Luke kovačka četvrt
1396.: vojvoda Sandalj otvara u Budvi tržište solju, Ulcinj postaje prijestolnica Balšića
1403.: Balša III. preuzima vlast nad cijelom Zetom
1416.: Veliko vijeće utvrdilo ceremonijal proslave sv. Tripuna u Kotoru
1420.: Kotor i znatni dijelovi okoline, kao i najveći dio budućeg Crnogorskog primorja, postaju posjed Mletačke Republike; Sandalj se do smrti 1435. ne će odreći prava na Budvu, rođen slavni domaći slikar Lovro Marinov Dobričević
1426.: Mlečani osvojili Ulcinj
1435.: prvi put spomenuto ime Crne Gore
1437.: u Kotoru osnovan Magistrat za zdravstvo koji se brinuo o brodskim zdravstvenim uvjerenjima, nadzoru putnika i karantenama
1438.: u ribarskom naselju Muo rođen Pavao koji je kasnije kao augustinac i kao brat laik uzeo ime Gracija te postao blaženik
1442.: nakon razdoblja nemira Budvani priznaju mletačku vlast; Venecija postupno preuzima vlast nad istočnom obalom Jadrana, svugdje osim otoka Krka i hrvatske obale od Trsata do Zrmanje
1452.: čudotvorna noćna pojava Gospine slike na hridi pred Perastom, započinje gradnja kapele i Gospinog oltara na toj hridi koja se postupno nasipa kamenjem i ostacima brodova; u Herceg-Novom spominje se posebni hercegnovski admiral, Stevan Crnojević osnovao dinastiju Crnojevića koja je vladala Crnom Gorom do 1499.
1474.: Nikola iz Kotora, biskup Modruša i papinski savjetnik, tiskao knjigu u pohvalu kardinala Riarija
1477.: Andrija Paltašić u Veneciji započinje svoju dvodesetljetnu tiskarsku djelatnost
1483.: Turci osvajaju Herceg-Novi, Risan i Grbalj i dolaze u neposrednu blizinu Kotora, gdje se zadržavaju do kraja 17. st.; Turci u Herceg-Novom zadržali naslov admirala Kapudan-age, nadnjeveni zlatarski radovi Tripuna Palme i kotorskog zlatara Paskoja
1488.: prve orgulje u Kotoru
1493.: u zaleđu Kotora (selo Relezi) rođena Katarina Kosić (po nekima Jovana Đujović) koja će postati dominikanska redovnica Ozana, umna proročica, kasnija blaženica
1508.: umro blaženi Gracija, jedan od najomiljenijih bokeljskih svetaca
1512.: pljačka crkve Gospe od Škrpjela
1514.: Bernard Pima ovjenčan naslovom poeta laureautus, u Kotoru se spominje nahodište za siročad
1521.: Ozana se preselila u isposnicu kraj crkve sv. Pavla u Kotoru i ondje ostala do smrti
1528.: Turci osvojili Jajce i uništili banovine u Bosni
1532.: Juraj Bizanti objavljuje zbirku ljubavnih pjesama na talijanskom jeziku, što je prva umjetnička knjiga nekog Bokelja
1537.: snažan potres u Kotoru
1538.: Flota svete lige pod zapovjedništvom Andree Dorije oslobađa Herceg-Novi od Turaka, pod zapovjedništvom Hajredina Barbarosse u turske ruke grad ponovno pada iduće godine
1539.: najstarija ćirilićna isprava iz kotorske pismohrane
1540.: bitku za Herceg-Novi i kršćanski neuspjeh opjevao je talijanski pjesnik Luigi Tansillo
1549.: Ludovik Paskalić objavljuje zbirku Rime vulgari u Veneciji, dvije godine kasnije izlaze mu latinske Carmina
1555.: sagrađena su glavna vrata Kotora u renesansnom slogu, providur Bolani postavlja mehanički sat u Kotoru
1556.: sačuvan najstariji opis lijekova iz kotorske gradske ljekarne
1569.: Jeronim Zagurović iz Kotora tiska u Veneciji ćirilićne knjige
1571.: Turci iz mletačkih ruku preuzeli Bar i Ulcinj; Eulg-ali, turski potkralj Alžira, nakon osvojenja Ulcinja doselio u njega sa svojih 400 gusara; Karađoz pljačka benediktinsku Crkvu sv. Jurja pred Perastom, nadbiskup barski dobio naslov primasa Srbije, epidemija kuge u Kotoru odnosi u šest mjeseci do sredine 1572. 3 000 života
1576.: u 17 sela kotorskog područja živjele 1 103 osobe, od toga 313 vojno sposobnih
1585.: Perastu su mletačke vlasti odobrile autonomiju pa Peraštani postaju posve neovisni o Kotoru
1589.: starije djelo Ivana Bone Bolirisa u kojem je opisan grad Kotor i bokokotorski zaljev tiskano kao dio historiografske knjige Serafina Razzija
1602.: podignuta kula sa satom u središtu Kotora
1615.: pozlaćene cijevi na kotorskim orguljama
1616.: u Veneciji objavljen tiskom Statut grada Kotora
1623.: lazaret na otoku Stradiot kraj Tivta
1624.: sjevernoafrički gusari iz Ulcinja pljačkaju Perast, na otoku Gospe od Škrpjela bilo je već tada oko 600 zavjetnih pločica koje su sve nestale u pljački; nastaje veliko književno djelo Timoteja Cizile Bove d'oro, saga o obitelji Bolica s brojnim podacima o bokeljskim običajima i svakodnevici
1625.: Prčanj dobio status pomorskog naselja, a 1704. postaje posebna općina
1628.: mletački providur prosvjeduje što se u katoličkim vjerskim proslavama još uvijek spominju Nemanjići
1630.: gradnja današnje crkve na otočiću Gospe od Škrpjela
1633.: Nikola Vraćen postao u Padovi doktor filozofije o čemu postoji kameni spomen u auli Sveučilišta
1634.: peraški patriciji slobodno po svojoj volji izabiru opata sv. Jurja iz vlastitih redova
1636.: Marin Bolica objavljuje govor posvećen vojvodi od Modene
1638.: pojačane operacije ulcinjskih gusara na cijeloj dalmatinskoj obali
1649.: venecijanski ratnik Foscolo nakon desetak dana opsade zauzima turski Risan, Venecija kraće vrijeme upravlja Risnom
1650.: Kristofor Ivanović je na talijanskom napisao Budvanske anale, a tri godine kasnije objavljuje Budvanski statut koji je izvorno bio pripremljen 1442.
1654.: osvetnički pohod risanskih Turaka na Perast koji se hrabro branio vlastitim snagama, Petar Zrinski samo nekoliko dana nakon bitke posjećuje Perast i daruje građanima pobjedničkog grada mač; o tome postoji spomen-ploča iz 1928.
1657.: Turci bezuspješno opsjedaju Kotor, u vrijeme bitaka iz strateških razloga srušen crkveni kompleks koji je 1288. Kotoru darovala kraljevna Jelena, u sklopu toga samostana koji se nalazio u istočnom dijelu grada bilo je veliko gradsko groblje; crkva sv. Luke u Kotoru ustupljena pravoslavnim građanima za njihovu liturgiju
1659.: ulcinjski gusari pljačkaju okolinu Zadra, a godinu dana kasnije Anconu i Istru
1660.: rodio se Vicko Bujović, peraški kondotijer
1664.: započinje gradnja palače Zmajević u Perastu, ovo prelijepo zdanje nazvano je Biskupijom po biskupu Andriji Zmajeviću
1667.: veliki potres koji je srušio Dubrovnik poharao je Boku kotorsku i znatno srušio Kotor, Andrija Zmajević tim povodom piše poemu Slovinska Dubrava u počast srušenom Dubrovniku; nepismeni bokeljski hajduci zamolili biskupa Zmajevića da im osobno napiše jednu ispravu
1668.: vojna bolnica u Kotoru
1669.: u Veneciji se s uspjehom izvodi drama per musica Koriolan, djelo Budvanina Kristofora Ivanovića; nakon završetka kandijskih ratova Venecija traži od Porte zaustaviti ulcinjsko gusarenje, skadarski paša u znak dobre volje spaljuje deset ulcinjskih fusta
1670.: gradnja crkve sv. Matije u Dobroti na zapadnim prilazima Kotoru
1671.: Andrija Zmajević imenovan nadbiskupom barskim i primasom Srbije
1672.: rodio se Julije Balović, kapetan i pisac
1673.: Andrija Zmajević ugostio pećkog patrijarha Arsenija III. u Perastu
1680.: rodio se budući admiral ruske flote Matija Zmajević
1681.: Ivanovićeva Minerva sul tavolini donosi autoru veliku književnu slavu u Veneciji
1684.: Risan oslobođen od Turaka
1687.: Herceg-Novi nakon žestoke bitke konačno oslobođen iz turskih ruku
1688.: mletačka posada jedno vrijeme na Cetinju
1693.: Pratichae scrivaneschae u prvoj inačici na 95 listova, a onda dvije godine kasnije na 264 lista s bogatim ilustracijama pomorskih bitaka
1694.: umro Andrija Zmajević
1697.: pomorac i ratnik Nikola Burović sastavio svoju pjesmaricu u kojoj je zapisivao narodnu poeziju, njegovim marom sačuvana je drama Istorija od Dijane Mavra Vetranovića
1698.: Marko Martinović podučava 17 ruskih pitomaca pomorskim vještinama u Perastu
1699.: Mir u Srijemskim Karlovcima najavljuje kasnije promjene geopolitičkog zemljovida Balkana, Mlečani predaju pravoslavcima na uporabu franjevačku crkvu sv. Sabe u Budvi
1700.: gradnja lazareta na putu prema Topli, u Crnoj Gori izabran za vladiku Danilo iz plemena Petrovića Njegoša
1703.: pokolj "poturica" u Crnoj Gori
1704.: Vicko Bujović dobio od mletačkog Senata zbog svojih vojnih zasluga i borbe protiv Dubrovčana naslov conte te posjede u Kumboru, u Kotor stigao kipar i arhitekt Francesco Cabianca koji je sa suradnicima uresio riznicu katedrale i sačinio niz kiparskih djela
1709.: ubojstvo Vicka Bujovića u Perastu, poginuo njegov ubojica sudac Štukanović
1711.: životno djelo Vicka Zmajevića Ljetopis crkveni pripremljeno za tisak u više jezičnih inačica
1713.: umro Tripo Kokolja, slikar koji je oslikao zidove zavjetne crkve Gospe od Škrpjela
1715.: zapisi Marka Martinovića o peraškim pokladama
1716.: kapetan Đuro Banov pobjeđuje u morskom okršaju tuniške gusare kraj Drača
1717.: Dobrota dobila status pomorskog naselja
1722.: skadarski paša u Ulcinju spaljuje gusarske brodove jer želi pokazati da mu je stalo do obustave gusarenja, brojni ulcinjski gusari bježe u Afriku
1725.: svetište Gospe od Škrpjela dobilo svoj današnji lik
1727.: Matiji Zmajeviću dodijeljen čin admirala i orden Aleksandra Njevskog
1728.: započinje izgradnja impozantnog lazareta u Meljinama, pomor stoke u Boki i Crnoj Gori izazvao nestašicu sira i mesa
1734.: u Perastu osnovan zdravstveni kolegij
1746.: brodom Leon Coronato Petar Smeća (Smecchia) stiže na Baltik
1751.: rodio se književnik Antun Kojović iz Budve
1764.: izgrađena palača Smecchia u Perastu
1767.: Šćepan Mali koji se izdavao za ruskog cara Petra III. na crnogorskom prijestolju do 1774.
1768.: tiskan Nauk krstjanski Ivana Antuna Nenadića Peraštanina, župnika u Dobroti
1773.: gradnja Crkve sv. Eustahija u vrijeme kad je u njoj Nenadić bio župnik
1775.: pedeset godina nakon autorove smrti tiskana Lidija iz pakla Nika Lukovića
1776.: Stjepan Zanović objavljuje Lettere Turche, renovirana palača Beskuća u Kotoru preuzima portal stare prethodne gotičke palače Bizanti
1778.: Lettera politico morale Vicka Zmajevića upućena bratu Matiji, napisana za nadbiskupova života te objavljena posthumno
1783.: Antun Gai radi oltarske kipove sv. Ivana Evanđelista i sv. Roka na otočiću Gospe od Škrpjela
1786.: samoubojstvo Stjepana Zanovića u dužničkom zatvoru u Amsterdamu, nekoliko hercegnovskih kapetana iz obitelji Vojnović ulazi u rusku državnu pomorsku službu, Marko Vojnović zaslužan za jačanje crnomorske flote
1789.: započela gradnja župne Crkve Rođenja Bogorodice u Prčnju, završena tek 1909.
1790.: u Herceg-Novom žive 22 patentirana kapetana, a samo 25 godina kasnije ima ih 87
1797.: pad Venecije u Napoleonove ruke, Dalmacija mirovnim ugovorom dolazi u ruke Habsburgovaca, jača utjecaj vladike Petra I. u Crnogorskom primorju, general Rukavina preuzima austrijsku upravu nad Bokom kotorskom
1799.: posvećenje nove velike crkve u pravoslavnom kompleksu na Savini kraj Herceg-Novog, Dobroćanin Marko Ivanović Moro objavio je knjigu O predaji Boke kotorske Nj.V. Caru Franju I i o drevnom porijeklu spomenutog grada Kotora
1800.: ruski car Pavao I. u dogovoru s Turcima proglasio republiku u koju je bilo uključeno sedam jonskih otoka, kapetan Jovan Mirković iz Herceg-Novog pobjeđuje naoružani gusarski francuski brod
1803.: osnovana škola u Morinju
1805.: Austrija nakon ratnih neuspjeha ustupa Dalmaciju Napoleonu; Rusija i Engleska ne priznaju tu činjenicu; prvi ruski brodovi u Boki kotorskoj
1806.: admiral Senjavin uplovljava u Boku kotorsku, sukob Napoleonovih i ruskih postrojbi oko Dubrovnika i zaljeva, na strani Rusa koji kratkotrajno zavladavaju Bokom sudjeluju brojni Crnogorci, dio naroda (posebno pravoslavci) podržava rusku vlast
1807.: sklopljen mirovni savez između ruskog cara Aleksandra I. i Napoleona, početak francuske uprave u Boki kotorskoj koja traje šest godina
1809.: Napoleonov teatar uređuje se u nekadašnjoj Kneževoj palači u Kotoru, francuska vojska uz pomoć lokalnog stanovništva gradi suvremene ceste po Boki kotorskoj
1811.: gimnazija u Kotoru
1812.: engleski admiral Freemantle kontaktira s vladikom Petrom I. kako bi mu ovaj pomogao istjerati Francuze iz Boke kotorske
1813.: Francuzi u Kotoru iskovali 3 000 komada srebrnog novca koji koriste za obranu grada, u Boku kotorsku uplovljava britanski komodor Wil-liam Host, Peraštani iz ruku Francuza osvajaju tvrđavu sv. Križa, Napoleonove postrojbe bomardiraju grad s otočića Sv. Jurja; pogibija ljubavnog para, francuskog vojnika i Peraštanke koji su pokopani na otočiću Sv. Jurja; kroz devet mjeseci Petar I. Crnogorski mitropolit pokušava ujediniti Crnu Goru i Boku
1814.: austrijski general Todor Milutinović još jednom preuzima upravu nad Bokom kotorskom
1828.: ukinuta biskupija u Budvi, a njezino područje pripojeno Kotoru; u Bici kraj Korinta u ratu za grčku neovisnost proslavio se kapetan Vaso Brajović iz okoline Herceg-Novog
1830.: Petar II. Petrović Njegoš, autor Gorskog vijenca, na čelu Crne Gore
1838.: uspostavljena redovna putnička crta Trst-Kotor, kapetan Stevan Milašinović doplovio kao prvi Južni Slaven do Mississippija
1843.: knjižnica u Morinju, u Veneciji objavljeni talijanski soneti kršćanske dobrotvorke Ane Marije Marović
1848.: izbijaju socijalne i nacionalne revolucije u većini europskih država, u Prčnju skupština narodnih poslanika obznanjuje izjavu o ujedinjenju Južnih Slavena na tlu Austrijske Monarhije, narod podržava hrvatskoga bana Jelačića te pozitivno reagira na najavu revolucionarnih promjena na cijelom kontinentu; bokeljski događaji u vezi su sa zahtjevom da se Hrvatska, Slavonija, Krajina, Dalmacija i Rijeka odvoje od Ugarske i ujedine; Grbaljski ustanak započinje niz kasnijih pobuna u Boki kotorskoj; najsnažnija od tih pobuna bila je 1869., a značajna je i ona Krivošijska iz 1882.
1849.: osnovana srednja pomorska škola u Kotoru
1850.: prvi organizirani hotelski smještaj u Kotoru, u Beču obnovljen germanizatorski apsolutizam
1852.: kapetan Ivo Visin jedrenjakom Splendido kreće na put oko svijeta s kojega se vraća nakon sedam godina
1858.: u Srbini u Herceg-Novom otvorena Srpska pomorska zakladna škola koju vodi kapetan Mate Mrše (profesor nautike)
1860.: u Kotoru izvršen atentat na kneza Danila Petrovića
1864.: Crkva Marije Pomoćnice Kršćana u mjestancu Mulu s grobom blaženoga Gracije
1866.: Bitka pod Visom u kojoj je austrijska flota porazila talijansku, jačanje nacionalnog osjećaja među Hrvatima na Jadranu
1867.: utemeljena Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, danas Hrvatska
1871.: Kvaternikova buna protiv austrijske vlasti u kontinentalnoj Hrvatskoj
1876.: Crna Gora objavljuje rat Turskoj
1878.: Crna Gora preuzima od Turaka nakon Berlinskog kongresa upravu nad Barom, to jest predjelom koji se naziva Spič; Turci su vojno izgubili i Ulcinj, ali im je odmah vraćen, grad je tek 1880. predan Kneževini Crnoj Gori, tada je imao 90 brodova pod crnogorskom zastavom
1886.: sklopljen konkordat između Svete Stolice i Crne Gore o nadleštvu barskog nadbiskupa nad svim katolicima u Crnoj Gori
1888.: umrla Ana Marija Marović u Veneciji na glasu svetosti, Ulcinj definitivno pripao Crnoj Gori
1889.: papa Leo XIII. proglasio blaženim Graciju iz Mula
1892.: s trima drvenim parobrodima u vlasništvu obitelji Radoničić osnovana Bokeljska plovidba, prva suvremena brodovlasnička kompanija
1905.: Crna Gora pod Nikolom proglašena kraljevinom
1906.: obitelj pjesnika Frana Alfirevića doselila iz Zadra u Kotor
1909.: uređena pravoslavna Crkva sv. Nikole u Kotoru na ostacima dominikanskog samostana iz 1545.
1912.: na Pomorskoj školi u Kotoru nema više mature na talijanskom jeziku, hrvatski više nije strani jezik
1913.: u Kotoru se rodio Viktor Vida
1914.: početak Prvog svjetskog rata
1915.: pod predjedavanjem Ante Trumbića osnovan Jugoslavenski odbor u Londonu
1918.: austrijski car Karlo I. proglašava ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Bosne i Dalmacije u zasebnu državu, trodnevna pobuna bokeljskih mornara započela ugovorenim hicem s bojnog broda Sankt Georg, pogubljeno četvero vođa ove protuaustrijske pobune, osuđeno na vremenske kazne preko 400 mornara, spomen-groblje pobunjenih mornara uređeno je u Škaljarima; Boka kotorska kao dio Dalmacije u sklopu Države SHS dragovoljno ulazi u sastav Kraljevine SHS (kasnije Kraljevine Jugoslavije) pod dinastijom Karađorđevića
1921.: pomorska škola u Kotoru preimenovana u Pomorsku akademiju
1924.: osnovano turističko društvo u Prčnju
1927.: Ozani službeno za pape Pija XI. u Rimu potvrđen status blaženice
1929.: Boka kotorska ulazi u sastav Zetske banovine
1930.: autobusna crta Podgorica-Beograd povezuje Boku kotorsku s kontinentom, poboljšavanje cestovne mreže
1931.: rodio se slikar Vasko Lipovac, autor predivnih bokeljskih veduta i vratnica crkve sv. Marije u Kotoru s motivima iz života Blažene Ozane
1935.: objavljen životopis Ane Marije Marović iz pera Nika Lukovića
1937.: Zetska plovidba, koja je svoje sjedišta iz Kotora prebacila na Cetinje, nabavlja osam brodova za jadranski promet i prva prekooceanska plovila; na početku Drugog svjetskog rata ova tvrtka ima 36 brodova
1938.: osnovan Pomorski muzej u Kotoru
1941.: započinje napad Sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju, fašistička Italija okupira Boku kotorsku, evakuacija britanskog diplomatskog osoblja iz Beograda u Kotor, eksplodirao razarač Zagreb koji su u zrak digla dva njegova časnika (Spasić i Mašera) kako ne bi dospio u ruke Nijemaca i Talijana; na tlu Jugoslavije izbija niz nacionalnih sukoba
1942.: potopljen jedrenjak Vila Velebita, školski brod kotorske Pomorske škole, u Padovi umro sv. Leopold Mandić iz Herceg-Novog, major Terence Atherton s dvama pratiteljima iskrcao se u operaciji zvanoj Hidra s britanske podmornice između Svetoga Stefana i Petrovca; malo kasnije uspio se susresti s maršalom Titom i njegovim partizanima, ali je onda netragom nestao
1943.: u rujnu, nakon Mussolinijeve kapitulacije, u Kotor stižu Nijemci koji ondje ostaju do jeseni 1944.
1945.: Boka kotorska u sklopu političkog entiteta nazvanog Crna gora i Boka kotorska ulazi u sastav DFJ; taj se naziv ubrzo izgubio te je Boka od tada u sklopu Crne Gore koja je 1963. predmetak Narodna Republika promijenila u Socijalistička Republika
1951.: Svemir osobe, prva pjesnička zbirka Viktora Vide, tiskana u Buenos Airesu
1952.: rodio se u Prčnju don Branko Sbutega, humanist i književnik, zagovornik ekumenizma
1956.: u Zagrebu nenadanom smrću preminuo Frano Alfirević koji se zagušio jedući naranču
1962.: Smrt Viktora Vide u Buenos Airesu. Sredinom 1960-ih obavljaju se vrlo intenzivni radovi na izgradnji Jadranske magistrale koja je povezala sva primorska mjesta Boke kotorske i Crnogorskog primorja
1975.: Jugooceanija iz Kotora i Prekooceanska plovidba iz Bara imaju pod svojom zastavom 32 prekooceanska broda na kojima je plovilo 1 790 pomoraca, pretežno iz Boke kotorske
1979.: veliki potres znatno je oštetio Kotor; Kotor upisan na popis svjetske baštine UNESCO-a čime započinje sustavna obnova niza vrijednih značajno oštećenih spomenika
1980.: umro Josip Broz Tito
1983.: Leopold Mandić proglašen svecem u Rimu za pontifikata pape Ivana Pavla II.
1990.: počinje raspad SFRJ, Crna Gora ulazi u sastav SRJ
1991.: Kosta Angeli Radovani izradio vratnice na crkvi Gospe od Škrpjela; nakon raspada SFRJ Crna Gora u zajednici sa Srbijom ostaje dijelom SRJ; u jesenskim divljačkim napadima na Dubrovnik sudjeluju vojne i paravojne crnogorske formacije, slučajevi progona bokeljskih Hrvata
1993.: u Budvi prvo službeno natjecanje u paraglidingu
1995.: Daytonski sporazum zaustavlja izravne ratne sukobe zemalja bivše SFRJ
1999.: zrakoplovi NATO-a bombardiraju SRJ pri čemu su napadnuta i vojna postrojenja u Boki kotorskoj
2001.: osnovano Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, središnja organizacija za okupljanje i očuvanje nacionalnog identiteta Hrvata u Crnoj Gori
2003.: Državna unija SCG
2006.: umro don Branko Sbutega; referendumom izglasovana samostalna, neovisna i međunarodno priznata Crna Gora koja je uskoro postala članica UN-a te je kandidat za ulazak u EU
2009.: svečano proslavljena 1200. godišnjica prijenosa moći sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor, u Zagrebu održana monumentalna izložba Zagovori sv. Tripuna

Venecija je vladala Kotorom i cijelom obalom preko Prčnja, Stoliva, Veriga i Tivta, zatim Dobrotom sve do Ljute. Orahovac i Dražin vrt bili su turski, Perast venecijanski, Risan turski, opet Strp i Lipci venecijanski, a Morinj turski. Nadalje, Herceg-Novi bio je u turskom posjedu, Budva i Paštrovići u mletačkom, Grbalj u turskom. Ulcinj i Bar nisu imali u toj političkoj aritmetici puno izbora. Njima su gospodarili Turci uz sav trud Mlečana posjedovati ih. Na ozemlju koje se na zemljovidu jedva može označiti vrškom pera ispreplele su se granice dviju najmoćnijih sredozemnih sila, Venecije i Turske.

Svoje obećanje posjetiti Boku kotorsku ban Jelačić je ispunio 1851. Bokelji su ga svečano i oduševljeno primili u primorskim mjestima, a dok je plovio zaljevom svugdje su ga pozdravljali maškulama. Na Verigama su ga Rišljani dočekali s desetak lađa. Jedino u Kotoru, gdje je bilo dosta činovništva, doček baš i nije bio sjajan jer je banov zagovor narodnog jezika bio ovdje hladno primljen. Srdačno su ga pozdravljali Grbljani, njih 400 koji su stigli s barjacima i klicali mu da je njihova sreća. U Kotoru Jelačić je obećao poslati svoju sliku za potrebe Slavjanske čitaonice pa je to 3 godine kasnije i učinio.

Literatura

Slobodan Prosperov Novak - Boka kotorska (od kampanela do kampanela), AGM, Zagreb 2011.