Juraj Bizanti
Juraj Bizanti (tal. Georgio Bizantio) (Kotor, oko 1490. – Kotor, između 1558. i 1565.), hrvatski pjesnik[1] i humanist iz Crne Gore.[2]
Životopis
Iz stare kotorske plemićke obitelji Bizanti.[3] U Mlecima mu je 1532. objavljeno njegovo jedino do danas poznato djelo, kanconijer Ljubavne pjesme (Rime amorose). To je najstarija poznata tiskana knjiga pjesama jednoga hrvatskog pjesnika na talijanskom jeziku. Pjesme spadaju u petrarkističke ljubavnu liriku bembističkog usmjerenja, što je vidljivo iz metrike i odnosa prema ženi. Ondje su još četiri religiozna i jedan politički sonet (ukupno 48 soneta, tri kancone, dva madrigala i jedna ottava rima[4]). Bizanti je jedan od prvih sljedbenika Bembove reforme petrarkističke lirike, na što upućuje vremenski blisko razdoblje objave Bizantijeve zbirke poslije Bembove.[2] Pjesme pisao na talijanskom i na latinskom jeziku. [4] Bizanti je u zbirku Rime amorose uvrstio elegiju koju je za boravka u Kotoru napisao Lodovico Da Ponte u čast Bogorodici pod naslovom Ludovici Pontani carmen Virgini Matri sacrum.[5]
Boravio u Italiji, gdje je došao pod utjecaj humanista, ponajprije Pietra Bemba i Iacopa Sannazzara. Povratkom u rodni Kotor donio nove pjesničke ideje i obogatio kotorski humanističko-pjesnički krug (Marijan Bizanti, Lj. Paskvalić, F. i V. Buća, Kamilo Drago i dr.). Do kraja života obnašao je komunalne službe, osobito one pravne naravi. Bio je višekratno sudski auditor, godišnji sudac, arbitražni sudac, odvjetnik, a posljednih godina svog života gradski blagajnik i član gradskih vijeća (Malog i Velikog te Vijeća umoljenih). Hvaranin Vinko Pribojević ga u govoru De origine... uvrštava među istaknute obrazovane Dalmatince koji njeguju pjesništvo.[4]
Izvori
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona LZMK |
| http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4396 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/ | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |
- ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija Bizanti, Juraj (Georgio Bizantio), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, (pristupljeno 17. lipnja 2016.)
- ↑ Radio Tivat Anita Mažibradić: "Tivat kroz stoljeća- mjesto kemtova i gospodara", Donja Lastva 2015., projekt Hrvatskog nacionalnog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore (pristupljeno 17. lipnja 2016.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Hrvatski biografski leksikon Miljenko Foretić (1983): Bizanti, Juraj, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, (pristupljeno 17. lipnja 2016.)
- ↑ Hrvatski biografski leksikon Stjepan Krasić i Anto Lešić: Da Ponte, Lodovico (Pontano, Pontanus), LZMK, Zagreb, 1993. (pristupljeno 3. rujna 2016.)