Andrija Zmajević (Perast, 1624. – 1694.), bio je hrvatski pjesnik,[1] redovnik, opat samostana sv. Jurja, barski nadbiskup[2] i primas srpski.
Životopis
Rodio se 1624. godine u Perastu. Teološke studije završio je u Rimu i nakon njih se zaredio. 1656. godine postao je opat samostana sv. Jurja na otoku pred svojim rodnim mjestom. Prije imenovanja nadbiskupom obavljao je dužnost vikara u Budvi, a 1671. godine postavljen je za barskog nadbiskupa. Nadbiskupijom je upravljao iz Paštrovića zbog nemogućnosti boravka u Baru, koji se nalazio u turskim rukama.[2]
Uz njegovu vjersku djelatnost valja spomenuti i književnu. Bavio se skupljanjem i zapisivanjem narodnih pjesama i priča s područja uz more od Dubrovnika do Bara i njegova zaleđa. Osim tog rada na narodnom blagu Andrija Zmajević pisao je epske i lirske pjesme, koje međutim uglavnom nisu objavljene. Autor je poeme "Slovinska Dubrava", a u rukopisu je ostao "Crkovni ljetopis ili Država sveta". Česta tema njegovih djela su i borbe s Turcima te pomorski pothvati. Iako je živio u doba kada je latinski još uvijek bio službeni jezik, on je pisao narodnim jezikom pa se tako može reći kako je bio i navjestitelj preporodnih ideja u Boki kotorskoj. Bio je mecena baroknom umjetniku Tripu Kokolji. Umro je 1694.[2]
Izvori
- ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Hrvatska revija 1, 2005. Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.