Julije Balović (Giulio Ballovich) (Perast, 24. ožujka 1672. – Perast, 10. rujna 1727.), hrvatski[1] pisac kroničar i pomorski kapetan iz Crne Gore, sakupljač narodnih pjesama, [2] prepisivač književnih djela [3] Nećak Julija Balovića je povjesničar i pisac Andrija Markov, autor Annali di Pirusto (pravog naslova Povijest hrabroga plemenitoga peraštanskog naroda, iz Risanskoga zaljeva i Gornje Dalmacije, ili pak Crvene Hrvatske, talijanski Historia della valorosa Nobile Nazione Pirustina, del Seno Rezonnico e della Dalmazia Superiore, ò sia Croatia rubea),[4] u kojem Julija Balovića spominje pod imenom Dentalio.[5]
Životopis
Rođen u hrvatskoj patricijskoj obitelji iz Perasta Balovićima. Sin Matije, brat Ivana, Krsta, Tripa, Marka i Martina.[2] [6]
Obnašao dužnost gradskog suca u dva mandata. Bio je poslovni čovjek. Djelovao u mornarici gdje je bio brodski pisar, pilot i zapovjednik. Sudionik više pomorskih bitaka u mletačko-turskim ratovima i u bojevima s gusarima, u svojstvu kapetana peraških čuvara ratne zastave na mletačkom admiralskom brodu (1715–18).[3] Za te borbe je više puta službeno pohvaljen.[5] Posjedovao je brod S. Kristoforo.[5]
U Mlecima je napisao dva pomorska priručnika (Pratichae schrivaneschae di me Giulio Ballovich Perastino, jedan iz 1693., drugi 1695.). Prvo izdanje sadrži usporedni rječnik talijanskog, hrvatskog, grčkog, albanskog i turskog jezika. Najcjelovitiji je talijansko-hrvatski rječnik i jedan od prvih te vrste u Hrvata. [3] Drugo izdanje sadrži dodatke. Sadrži abecede različnih jezika i pisama – grčkog, hrvatskog, asirskog, turskog i etiopskog te glagoljice, ćirilice i dr. Cvito Fisković spominje podatke o 23 lista s crtežima brodova, pomorskih sukoba i obalnog područja.[5]
Pisao kroniku svog grada. U Peraškoj kronici je obuhvatio događaje od najstarijih vremena pa sve do njegovih dana. Dio rukopisa je u Perastu u crkvi sv. Nikole, a dio u Splitu.[3] Kroniku je pisao od 1714.; smatralo ju se važnim izvorom, pa se njome služio i Frano Visković.[5] Po ulozi koju je odigrao kao skupljač narodnih pjesama, može ga se okvalificirati jednim od najvažnijih predvukovskih skupljača narodnih pjesama.[5]
Srećko Vulović prvi je objavio podatke o Balovićevim rukopisnim zbirkama. Devet bugarštica iz Balovićeve zbirke Vlaho Bogišić uvrstio je V. Bogišić u zbirku narodnih pjesama.[3]
Napravio je prijepis Palmotićeve Danice iz 1692. godine. Napisao je priručnik za brodske pisare. Prikupio je knjigu narodne poezije i ostavio iza sebe kroniku Perasta. [7]
Izvori
- ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
- ↑ 2,0 2,1 Balović, Hrvatska enciklopedija, LZMK
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Balović, Julije,, , Hrvatska enciklopedija, LZMK
- ↑ Balović, Andrija, Hrvatska enciklopedija
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 Radauš, Tatjana (1983); Balović, Julije, Hrvatski biografski leksikon, LZMK
- ↑ Redakcija (1983): Balović, Hrvatski biografski leksikon, LZMK
- ↑ Hrvatska revija 1, 2005., Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.