Crno more

Crno more
Satelitska fotografija Crnog mora
Lokacija	Jugozapadna Azija, Istočna i Jugoistočna Europa
Koordinate	44°N 35°E
Granična mora	Mramorno more, Azovsko more
Površina	436.402 km²
Zapremina	547.000 km³
Prosječna dubina	1253 m
Najveća dubina	2212 m
Najveća širina	615 km
Najveća duljina	1175 km
Površina slijeva	2,400.000 km²
Širi slijev	sredozemni
Glavni pritoci	Dnjepar, Dnjestar, Dunav, Kizil
Količina padalina	300 − 2465 mm/god.
Hlapljenje	180 − 330 mm/god.
Akumulacijski period	500 god.
Temperatura	−1 − 28 °C
Salinitet	18 − 22,5 ‰
Otoci	>10
Duljina obale	4340 km
Obalne države	Gruzija Ruska Federacija Ukrajina Rumunjska Bugarska Turska

Karta Crnog mora

Crno more je more između jugoistočne Europe i Male Azije. Sa Sredozemnim morem je povezano Bosporom i Mramornim morem. Kerčka vrata spajaju Crno i Azovsko more.

Ukupni dotok morske vode kroz Bospor je oko 200 km³ godišnje. Dotok slatke vode rijeka crnomorskog sliva (uglavnom s područja srednje i južne Europe) iznosi oko 320 km³ godišnje. Daleko najveća rijeka crnomorskog sliva je Dunav.

Površina Crnog mora je oko 436.402 km², a najveća dubina mora je 2212 m.

Države na obalama Crnog mora su Turska, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Rusija i Gruzija. Autonomna Republika Krim je sastavni dio Ukrajine.

Važniji gradovi na obali Crnog mora su:

• Turska: Istanbul, Trabzon, Samsun
• Bugarska:Burgas, Varna
• Rumunjska: Constanţa
• Ukrajina: Jalta, Odesa, Sevastopol, Kerčh
• Rusija: Novorosijsk, Soči
• Gruzija: Sukhumi, Batumi

Etimologija

Naziv Μαύρη Θάλασσα, ekvivalentan nazivu Crno more, ne može se pratiti ranije od 13. stoljeća. Prema Strabu, Crno more se u antičko doba nazivalo jednostavno more (pontos). Grčko-rimska tradicija more naziva Εύξεινος Πόντος (Euxeinos Pontos), gostoljubivo more. Ovaj je naziv zamijenio raniji Pindarov naziv Pontos Axeinos (negostoljubivo more) (zvano tako zbog teške navigacije i negostoljubivih divljih plemena na obalama. Promjena naziva došla je sa stvaranjem kolonija Milećana, čime je more postalo dijelom Grčke civilizacije.

No, moguće je i da je naziv Axeinos došlo od iranskog axaina ("tamno"). Podrijetlo naziva "crno" možda potječe od nazivanju strana svijeta po bojama u antičko doba, pri čemu je crna označavala sjever, a crvena jug. Herodot jednom prilikom naizmjence koristi nazive Crveno more i Južno more.

Moderni nazivi za Crno more su redom prijevod od Μαύρη Θάλασσα ("Crno more") - Turski Kara Deniz, Ruski Chernoye More, Bugarski Cherno More, Черно Море, Ukrajinski Chorne More, Rumunjski Marea Neagră, lazijski Ucha Zuğa (ili jednostavnije Zuğa, "more").

Geologija

Bugarska obala Crnog mora

Crno je more najveći anoksični morski sustav. Ovo je rezultat velike dubine i relativno malog saliniteta (a stoga i gustoće vode na većim dubinama. Slatka voda i morska voda miješaju se samo u gornjih 100 do 150 metara, dok se voda ispod te granice (nazvane pinoklina) miješa tek jednom u tisuću godina. Stoga ne dolazi do značajnije razmjene plinova s površinom, pa organska tvar u procesu truljenja troši sav kisik. U ovim uvjetima, ekstremofilni mikroorganizmi koriste sulfat (SO₄²⁻) za oksidaciju organske tvari, pri čemu proizvode vodikov sulfid (H₂S) i ugljik dioksid. Ova je mješavina iznimno toksična (duža ekspozicija može biti smrtonosna za ljude), pa se cijeli život u moru nalazi u sloju od oko 180 m ispod površine. Nedostatak mikroorganizama i kisika pogodovao je očuvanju tisuće godina starih ljudskih artefakata kao što su korita brodova i ostaci naselja.

Velike količine organske tvari padaju na dno mora te se akumuliraju u sedimentima s koncentracijom i do 20%. Ova se vrsta sedimenata naziva sapropel.

Postoji konsenzus među znanstvenicima oko teorije da je Crno more prije posljednjeg ledenog doba bilo slatkovodno jezero (barem u gornjim slojevima), te da je tijekom ledenog doba bilo znatno pliće. No, razvoj Crnog mora iz jezera u more je još uvijek predmet mnogih znanstvenih rasprava.

Postoje razni scenariji plavljenje Crnog mora i preobrazbu iz slatkovodne u morsku vodenu masu. William Ryan i Walter Pitman predlažu katastrofični model, dok neki drugi modeli predviđaju postupnu preobrazbu.

Modeli se razlikuju po različitim teorijama oko razine vode u slatkovodnom jezeru u trenutku kada je Sredozemno more doseglo visinu pri kojoj se moglo preliti preko Dardanela i Bospora.

S druge stranem istraživanje morskog dna Egejskog mora pokazuje da je u 8. tisućljeću pr. Kr. postojao jak priljev slatke vode iz smjera Crnog mora. (New Scientist, 4 svibnja 2002, str. 13).

Ryan-Pitmanova teorija o potopu

Podrobniji članak o temi: Ryan-Pitmanova teorija o potopu

Godine 1977., William Ryan i Walter Pitman sa sveučilišta Columbia (Columbia University) objavili su teoriju o velikom prodoru vode kroz Bospor u dalekoj prošlosti.

1. PREUSMJERI Predložak:Mrva-odjeljak

Povijest

1. PREUSMJERI Predložak:Mrva-odjeljak

Turizam

Crno more pokraj Sočija, fotografija iz 1915.

Bugarska:

Ahtopol, Balchik, Emona, Zlatni pijesci, Nessebar, Pomorie, Rusalka, Sozopol, Sunny Beach (treba prijevod!), Sveti Vlas

Rusija:

Anapa, Soči, Tuapse

Ukrajina:

Alupka, Feodosiya

Ukrajina, Krim:

Alushta, Eupatoria, Gurzuf, Koktebel, Sudak, Jalta

Turska:

Giresun, Rize, Trabzon

Gruzija:

Gagra, Pitsunda (pokrajina Abhazija)

Rumunjska:

Jupiter, Mamaia, Mangalia, Neptun, Olimp, Saturn, Vama Veche, Venus

Nazivi

Nazivi na jezicima naroda uz Crno more su:

• bugarski:Черно море
• grčki:Μαύρη Θάλασσα
• gruzijski:შავი ზღვა
• rumunjski:Marea Neagră
• ruski:Чёрное море
• turski:Karadeniz
• ukrajinski:Чорне море
• krimsko-tatarski:Qara deñiz

Poveznice

• Bospor
• Dardaneli
• Kerčka vrata
• Azovsko more
• Mramorno more
• Ancomah

Izvori

1. PREUSMJERI Predložak:Mrva-odjeljak

Vanjske poveznice

• (engl.)(njem.) The Center for Black Sea Archaeology
• (engl.) Black Sea Region

Sestrinski projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Crno more
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Crno more

Nedovršeni članak Crno more koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.