| Povijest alfabeta |
|---|
|
srednje brončano doba 19.–15. st. pr. Kr.
|
| meroitičko 3. st. pr. Kr. |
| Genealogija |
Ćirilica je pismo koje se rabi u istočnoj Europi, te sjevernoj i središnjoj Aziji. Ćirilicu koriste sljedeći slavenski jezici (neki isključivo, a neki ravnopravno uz latinicu):
- ruski
- ukrajinski
- bjeloruski
- bugarski
- makedonski
- srpski, uz latinicu
- crnogorski, uz latinicu
- de jure bošnjački, uz latinicu (zemlja porijekla).
Ćirilicu rabe i mnogi neslavenski jezici na području bivšeg Sovjetskog Saveza (kazaški, kirgiski, tatarski, baškirski, čečenski) i njegovih satelitskih država (Mongolija). Do 1860. godine ćirilica se rabila i u Rumunjskoj, a do 1990. i u Moldaviji. Na latinicu su prešli i neki drugi jezici država koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza, npr. azerski, turkmenski i uzbečki.
Ulaskom Bugarske u EU 1. siječnja 2007., ćirilica postaje treće službeno pismo EU, uz latinicu i grčko pismo.[1] Prema podatcima iz 2011. godine 252 milijuna ljudi u Euroaziji rabi ćirilicu kao službeno pismo za svoj narodni jezik.
Ćirilica je pismo koje se pojavilo nakon glagoljice, slavenskog pisma koje su u 9. st. razvili Ćiril i Metod, da bi približili Sveto Pismo slavenskim narodima na balkanskom poluotoku. Glagoljica je bila dosta složena, pa su učenici Ćirila i Metoda stvorili novo pismo koristeći grčki alfabet, dok su slova tipična za slavenske jezike i koja ne postoje u grčkom pismu ostala u izvornom obliku iz glagoljice. U 12. st. ćirilica je glavno pismo u pravoslavnih Slavena, a uporaba glagoljice zadržala se uglavnom kod Hrvata u nekim djelovima Hrvatske i Slovenije.[2] Kod Hrvata se javlja posebna hrvatska redakcija ćirilice koja je bila u uporabi do polovice 19. stoljeća, a u nekim krajevima u lokalnoj komunikaciji i u 20. stoljeću. Svojim imenom ćirilica odaje počast sv. Ćirilu koji je stvorio glagoljicu, a time posredno i ćirilicu. Ćirilicu je prema jednom mišljenju izmislio Kliment Ohridski, Ćirilov i Metodov učenik, ali ova tvrdnja je sporna.
Slova ćirilice
Kao i abeceda, i ćirilična abeceda (azbuka) ima 30 slova, ali slova azbuke su poredana drugim redoslijedom.
- Азбука
- Azbuka:
- А, а – A, a
- Б, б – B, b
- В, в – V, v
- Г, г – G, g
- Д, д – D, d
- Ђ, ђ – Đ, đ
- Е, е – E, e
- Ж, ж – Ž, ž
- З, з – Z, z
- И, и – I, i
- Ј, ј – J, j
- К, к – K, k
- Л, л – L, l
- Љ, љ – Lj, lj
- М, м – M, m
- Н, н – N, n
- Њ, њ – Nj, nj
- О, о – O, o
- П, п – P, p
- Р, р – R, r
- С, с – S, s
- Т, т – T, t
- Ћ, ћ – Ć, ć
- У, у – U, u
- Ф, ф – F, f
- Х, х – H, h
- Ц, ц – C, c
- Ч, ч – Č, č
- Џ, џ – Dž, dž
- Ш, ш – Š, š
Slova navedena u tablici se odnose najviše na srpsku ćirilicu.
Ruska ćirilica ima dodatna slova, koja su nastala iz staroslavenskih glasova, najviše slova "jat". To su:
- Ё, ё – "jo"
- Й, й – kratko "i" (čita se slično kao "j")
- Щ, щ – "šć"
- Ъ, ъ – tvrdi znak
- Ы, ы – jeri (tvrdo "i")
- Ь, ь – meki znak
- Э, э – E, e
- Ю, ю – "ju"
- Я, я – "ja"
Dodatna ukrajinska slova:
- Ї, ї – "ji"
- Є, є – "je"
- Ґ, ґ – G, g
- І, і – I, i
Dodatna bjeloruska slova:
- Ў, ў – kratko "у"
Dodatna makedonska slova:
- Ѓ, ѓ – Đ, đ
- Ѕ, ѕ – Dz, dz
- Ќ, ќ – Ć, ć
Crnogorska ćirilica ima dodatna dva slova – Ć i З́, čiji su latinični ekvivalenti Ś i Ź.
Pretvorbe
Ćirilica se najčešće može pretvoriti u latinicu automatiziranim računalnim alatima. Uvjet je postojanje teksta u digitaliziranom obliku. Neki oblici ćirilice se mogu čak pretvoriti skoro 1:1, to jest svako slovo, ali poneka posebna slova ne postoje u drugim pismima (posebno latinici) najčešće izvedena iz staroslavenskog slova jat.
Izvori
- ↑ Leonard Orban (24. svibnja 2007.). "Cyrillic, the third official alphabet of the EU, was created by a truly multilingual European" (engl.). http://europa.eu/rapid/press-release_SPEECH-07-330_en.pdf Pristupljeno 5. travnja 2015.
- ↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža (25. siječnja 2019.). "Juri Žakan". http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3194 Pristupljeno 25. siječnja 2019.
Nedovršeni članak Ćirilica koji govori o pismu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.