| Leopold Bogdan Mandić | |
|---|---|
 Tijelo svetog Leopolda Mandića u Župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi 2016. godine.
| |
| Rođen | 12. svibnja 1866. Herceg-Novi |
| Preminuo | 30. srpnja 1942. Padova |
| Beatificiran | 2. svibnja 1976. |
| Kanoniziran | 16. listopada 1983. |
| Spomendan | 12. svibnja |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Leopold Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.), drugi kanonizirani hrvatski svetac Rimokatoličke Crkve, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana.
Životopis
Mladost i obrazovanje
Preci su mu podrijetlom iz Zakučca (Omiš), zaselak Mandići. Naime, njegov pradjed Nikola je došao u Herceg Novi gdje se i oženio. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić.[1] Njegovo su rođenje roditelji uzeli kao krunu ostvarenja svoga braka. Nadjenuli su mu ime Bogdan – Adeodat – dan od Boga.[2] Mati Dragica (Karla) je iz obitelji Carević[3], ugledne bokokotorske obitelji Hrvata iz Perasta. Mati je kći Antuna Carevića i Eleonore kontese Bujović.[4] I očeva (Stjepan Petar) i majčina obitelj je hrvatska, a potječu iz Bosne, otkamo su pobjegli pred Turcima. Plemenitaškog su podrijetla. Majčina obitelj Carević pripadala je obitelji Kosača.[3] Mandići su došli iz Bosne u Zakučac Cetini poslije turskog osvajanja Bosne 1463. godine, ali ne zna se točno kad. Bogdanov pradjed Nikola Pradjed došao je iz Zakučca u Herceg-Novi između 1761. i 1769. godine. U Herceg-Novome se oženio. Njegov sin Ivan (1780.-1838.), Bogdanov djed, bio je vlasnik i zapovjednik ribarskih i trgovačkih jedrenjaka koji su plovili Mediteranom i bio je član Bokeljske bratovštine pomoraca. Bogdanov otac Stjepan Petar bio je pomorac. Dolazak parobrodarstva istiskuje jedrenjake sredinom 18. stoljeće pa Mandići siromaše. Bogdanova mati Dragica je iz ugledne novljanske obitelji Carević koja je posjedovala trgovačku i obrtničku radnju za bojenje tkanina i platna na Toploj, predgrađu Herceg-Novog. Mati Dragica bila je kći Antuna i Eleonore, rođene Bujović, iz poznate peraštanske grofovske obitelji.[5] Njegovi roditelji bili su vjerni kršćani, Hrvati. Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pričest, što je tada bilo nešto posve neobično. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena učio mnogo moliti. Rodbina i znanci zvali su ga "naš Bogdo", a bio je visok samo 135 cm.
Njegova dobrostojeća obitelj nije uspjela sačuvati blagostanje. Druge će u sličnim prilikama znati tješiti iz vlastitog iskustva. Tako je jednog osiromašenog očajnika ovako tješio u ispovjedaonici: “Razumijem vaš žalosni položaj, jer i moja je obitelj nekoć bila bogata. No izgubila je sve svoje imanje i dobra, te zapala u bijedu. I vi ste slično iskusili pa stoga razumijem vašu žalost.”
Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, Bogdan je veoma rano upoznao i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”. Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i pravoslavci, Bogdan je mislio da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red. Roditelji su se složili s njegovim izborom zvanja, premda im je rastanak s njime bio veoma težak.
Franjevac kapucin
U dobi od 16 godina polazi na nauke u sjemenište u Udinama u sjevernoj Italiji. Na dan 20. rujna 1890., kardinal Domenico Agostini ga je zaredio za svećenika. Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i u Rijeci, po volji svojih poglavara bio je konačno određen za Padovu. Shvatio je na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: “Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok.” Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliku nakanu: “Da svi budu jedno!” Stalno je molio Boga, da se pravoslavni i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu.
Početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države biva interniran zbog političkih razloga u južnu Italiju: od rujna 1917. godine kod Kapucina u Tori (Caserta), zatim u Noli (Napulj) i Arienzu (Caserta). Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!” Imao je izvanrednu sposobnost razumijevanja onih koji su mu se povjeravali i sposobnost pomaganja u zamršenim tjeskobama. Prije smrti otac Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, prilikom te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata.
Štovanje
Kanonizacija
Kad je otac Leopold 30. srpnja 1942. umro u Padovi, njegov pogreb bio je već njegova proslava na zemlji, predigra onoga što će se dogoditi kasnije kad bude svečano proglašen blaženim i svetim. Bio je pokopan na gradskom groblju u Padovi, odakle je, 1963. godine, njegovo tijelo preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa. Leopolda iz Herceg-Novog proglasio je papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. Spomendan mu je 12. svibnja. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje.
"Ljudima prijatelj"
Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda Mandića Hrvatske kapucinske provincije od 1971. godine u Đakovu izdaje Ljudima prijatelj – glasnik svetoga Leopolda Mandića. Časopis izlazi četiri puta godišnje i posvećen je promicanju štovanja Leopolda Mandića. Godine 1992. objavljena je knjiga Spisi svetoga Leopolda Bogdana Mandića.
Jubilej godine milosrđa 2016.
Posmrtni ostaci Sv. Leopolda Mandića i Sv. Pija iz Pietrelcine bili su izloženi javnom štovanju u bazilici Svetog Petra u Rimu od 3. do 11. veljače 2016. Ova dva sveca izabrani su kao zaštitnici izvanredne Svete godine Milosrđa, te je njihovo cjelovito življenje kršćanske vjere, svjedočenje Božjeg milosrđa i ljubavi, te neumorno služenje braći po sakramentu pomirenja stavljeno kao primjer i nadahnuće vjernicima cjelokupne Crkve.[6]
Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića u povodu Godine milosrđa organizirala je šestodnevno štovanje neraspadnutoga tijela drugoga proglašenog hrvatskog sveca i zaštitnika Godine milosrđa sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu. Čašćenje svečeva tijela bilo je u zagrebačkoj katedrali i crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi od 13. travnja do 18. travnja 2016.[7] Mnoštvo vjernika iz cijele zemlje čekalo je u redovima kako bi vidjeli tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića želeći dotaknuti sarkofag. Među okupljenim mnoštvom u katedrali bio je i tadašnji premijer Tihomir Orešković sa suprugom.[8]
17. rujna 2017. relikvija njegova tijela stigla je u Split, u svetište Gospe od Pojišana, nakon što je krenuvši iz Padove, "obišla" Zadar, Leopoldov rodni Herceg Novi, te Dubrovnik. Stiglo je praćeno jakom policijskom pratnjom. Vjernici su pohrlili u ulice oko crkve, a časne sestre klarise su po prvi put izašle iz samostana.[9]
Svetišta
Među Hrvatima se kult održava zahvaljujući kapucinima. Mandiću su posvećena svetišta u Osijeku, Zagrebu i u Zakučcu, u poljičkoj župi Priko-Omiš, te u Maglaju, u Bosni.
Izvori
- Bilješke i literatura
- ↑ Almissa.com Leopold Mandić (pristupljeno 3. travnja 2020.)
- ↑ Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH Branka s. Branimira Bedeničić: Sveti Leopold Bogdan Mandić, 11. svibnja 2018. (pristupljeno 3. travnja 2020.)
- ↑ 3,0 3,1 Portal Hrčak Anđelko Vlah: SVETI LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ – OD FIZIČKOG HENDIKEPA DO KARIZMATIČNOG ISPOVJEDNIKA, Acta med-hist Adriatica 2011;9(2); str. 312
- ↑ Đuro Vidmarović: Novi prilog životopisu svetog Leopolda Bogdana Mandića. Portal HKV. 7. srpnja 2024. Pristupljeno 9. srpnja 2024.
- ↑ Portal HKV Đuro Vidmarović: Razhrvaćivanje Sv. Bogdana Leopolda Mandića ili krivo shvaćanje ekumenizma, 16. siječnja 2012. (pristupljeno 3. travnja 2020.)
- ↑ Neraspadnuto tijelo svetog Leopolda Mandica u bazilici Svetog Petra u Rimu - znate li tko je on, narod.hr, 7. veljače 2016., preuzeto 12. veljače 2016.
- ↑ http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=63400 Preuzeto 7. svibnja 2017.
- ↑ http://vijesti.hrt.hr/330926/i-u-dubravi-kolona-vjernika-za-sv-leopolda Preuzeto 7. svibnja 2017.
- ↑ Slobodna Dalmacija Merien Ilić, HINA: Tijelo Leopolda Mandića stiglo u Split pod jakom policijskom pratnjom: vjernici preplavili ulice oko crkve, klarise po prvi put izašle iz samostana, 17. rujna 2017. (pristupljeno 3. travnja 2020.)
- Sveti Leopold Bogdan Mandić, Franjevci kapucini, kapucini.hr
- Sveti Leopold Bogdan Mandić, sveci.net
- Mandić, Leopold, sv., Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr
- Fabijan Veraja, Naš novi blaženik, Crkva u svijetu, Vol.11 No.3, rujan 1976., Hrčak, hrcak.srce.hr
- Anđelko Vlah, Sveti Leopold Bogdan Mandić- od fizičkog hendikepa do karizmatičnog ispovjednika, Acta Medico-Historica Adriatica, Vol.9 No.2, prosinac 2011., Hrčak, hrcak.srce.hr
- Hadrijan Borak (priredio), Spisi svetoga Leopolda Bogdana Mandića, Hrvatska kapucinska provincija/Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992.
- T. J. Šagi-Bunić, Euharistijski put svetog Leopolda Bogdana Mandića, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000., ISBN 9531513244
- Sveti Leopold Bogdan Mandić, Apostolatski centar Sav Tvoj, Zagreb, 2001., ISBN 9536471280
- Ljudima prijatelj, issu.com
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Vanjske poveznice
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Leopold Mandić |
 | Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Devetnica sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću |
 | Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Leopold Bogdan Mandić |
- Mrežna mjesta
- Svetište i grob Sv. Leopolda Mandića - Padova, Italija, službeno mrežno mjesto
| ||||||||||||||||||||