Bad Ems

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bad Ems
Bad Ems na Lahnu 2006. godine
Bad Ems na Lahnu 2006. godine
Bad Ems na Lahnu 2006. godine
Zastava Bad Emsa
Zastava
Grb Bad Emsa
Grb
Koordinate: 50°20′N 7°42′E / 50.333°N 7.7°E / 50.333; 7.7
Država Njemačka
Savezna država Porajnje-Falačka
Pokrajina Rhein-Lahn
Vlast
 - Gradonačelnik Oliver Krügel (CDU)
Površina
 - Ukupna 15,41 km²
Visina 82 m
Stanovništvo (31. prosinca 2023.)
 - Grad 10.002
Poštanski broj 56130
Pozivni broj 02603
Službena stranica www.vgben.de
Zemljovid

Bad Ems je lječilišni grad na donjem toku rijeke Lahn i sjedište okružne uprave okruga Rhein-Lahn u Porajnju-Falačkoj i udruge općina (Verbandsgemeinde) Bad Ems-Nassau, ali i sjedište Državnog zavoda za statistiku Porajnja-Falačke.

Godine 2021., toplice Bad Emsa su postale dijelom transnacionalne UNESCO-ve svjetske baštine poznate kao „Veliki lječilišni gradovi Europe”, upravo zbog svojih poznatih mineralnih izvora i arhitektonskog svjedočanstva uspona europske kulture kupki u 18. i 19. stoljeću.[1]

Pogreška pri izradbi sličice:
Pogled na Bad Ems na rijeci Lahn iz zraka.

Zemljopis

Spielbank, Kursaal i Kurhaus u Bad Emsu.

Grad se nalazi na obje obale rijeke Lahn, prirodne granice između gorja Taunusa i Westerwalda, dva dijela Rajnskog masiva. Grad i njegovi vanjski dijelovi nalaze se unutar Parka prirode Nassau. Centar Koblenza udaljen je otprilike 8 kilometara (zračne linije) sjeverozapadno od Bad Emsa.

Grad uključuje brojna stambena područja izvan centra grada: Am Klauspfad, Auf'm Klopp, Austerstücke, Bernsbach, Concordiaturm, naselje šumarskih radnika, Gräveheid, Grisselberg, Haus Eichwald, Haus Mohrendell, Höhenhaus, Kellersweiden, Mergelkaut, Obere Malbergstation, Rullsbach, Schöne Aussicht, Seiterich, Tannenhof, Trümmerborn, Wiesbach i Wintersberg[2]

Godišnja količina oborina iznosi 798 mm, što je unutar nacionalnog prosjeka. Najsušniji mjesec je ožujak, a najviše oborina pada u kolovozu. Dakle, oborine su prilično ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine.

Povijest

Bad Ems, izvadak iz djela Topographia Hassiae Matthäusa Meriana iz 1655. god.

U rimsko doba, u Bad Emsu je izgrađen castrum kao dio gornjogermanskog limesa, ali danas od te građevine nije mnogo ostalo. Međutim, u šumama oko grada postoje jasni tragovi bivše rimske granice.

Grad se prvi put spominje u službenim dokumentima 880. godine, a gradsku povelju dobio je 1324. godine. Grofovi Nassaua i Katzenelnbogena obnovili su rimske terme i koristili kupke zajedno s drugim plemićkim posjetiteljima.[3] U 17. i 18. stoljeću Bad Ems se smatrao jednim od najpoznatijih njemačkih kupališta. Svoj vrhunac dosegao je u 19. stoljeću kada je primao posjetitelje iz cijelog svijeta i postao ljetna rezidencija raznih europskih monarha i umjetnika, uključujući njemačkog cara Vilhelma I., ruske careve Nikolu I. i Aleksandra II., Richarda Wagnera, Fjodora Dostojevskog i Vasilija Vasiljeviča Vereščagina itd.

Pogreška pri izradbi sličice:
Dolazak ruskog cara Aleksandra II. na kolodvor Bad Ems , 1871. god.

Godine 1870. grad, tada dio pruske pokrajine Hesse-Nassau (od 1863.), postao je poznat kao mjesto odakle je nastala „Emska depeša”, telegram s francuskim zahtjevima kojega je Otto von Bismarck pustio u medije, što je potaknulo Francusko-pruski rat.

Godine 1876. u Haus Vier Türme („Kući s četiri tornja”) Aleksandar II. od Rusije potpisao je „Emski edikt” kojim je zabranio upotrebu ukrajinskog jezika. Danas spomenik na tom mjestu obilježava ovaj povijesni događaj.

U 19. i 20. stoljeću, ono što je danas toplički grad karakteriziralo je i značajno rudarstvo ruda kao što su: olovo, srebro, cink i bakar. Dvadeseto stoljeće donijelo je duboke promjene s dva svjetska rata i posljeratnim razdobljem okupacije. Brojno „kamenje spoticanja” (Stolpersteine), male spomen-ploče, obilježavaju sudbinu Židova ubijenih tijekom nacističke ere. Rudarstvo nije nastavljeno nakon Drugog svjetskog rata. Od 1950-ih, poslovanje toplica preusmjerilo se prema „socijalnim toplicama”.

Znamenitosti

Povijesna toplička četvrt, s impresivnom i dobro očuvanom topličkom arhitekturom, okružena je bivšim hotelima i pansionima, kao i stambenim područjima. Dio toga su i građevine poput Ruske crkve i Malberške željeznice. Grad je smješten u slikovitom krajoliku koji je rano razvijen šetnicama i pješačkim stazama koje vode do vidikovaca, a neke od njih su sačuvane do danas.[4]

Veliki lječilišni gradovi Europe
Svjetska baštinaUNESCO
Veliki lječilišni gradovi Europe
Austrija Belgija Češka Francuska Italija Njemačka Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina uvrštenja: 2021. (44. zasjedanje)
Vrsta: Kulturna baština
Mjerilo: ii, iii
Ugroženost: ne
Poveznica: {{{poveznica}}} UNESCO

Najvažnije znamenitosti u gradu su:

  • Kurhaus (slika desno) s dvoranom s fontanama, Kursaal s kazalištem, Mramorna dvorana i kasino (jedan od najstarijih kasina u Njemačkoj; radio od 1720. do 1872. i od 1987. nadalje).
  • Barokna kupališna palača Karlsburg.
  • Malbergova željeznica (Malbergbahn) – uspinjača koja je radila od 1887. do 1979. između grada Bad Emsa i hotela na Hohen Malbergu; danas spomenik.
  • Kurwaldbahn - potpuno automatska uspinjača otvorena 1979. godine između Bad Emsa i toplica na Bismarckhöheu.
  • Evanđeoska crkva sv. Martina (izvorno romanička bazilika, obnovljena u 18. stoljeću)
  • Katolička crkva Marije, kraljice Škotske, dvoranska crkva, izgrađena 1661.; Schölerove orgulje iz 1831.
  • Ruska pravoslavna crkva, crkva s križnim kupolom, pozlaćenom središnjom kupolom i četiri bočne kupole, posvećena 1876.
  • Bismarckov toranj , 12,5 m visok Bismarckov stup iz 1901. na Kloppu (Bismarckhöhe, blizu klinika)
Pogreška pri izradbi sličice:
Pogled na Bad Ems 1900. god.

Stanovništvo

Bad Ems je dosegao svoj dosad najveći broj stanovnika 1977. godine s 10.332 stanovnika,[5] a u prosincu 2023. je brojao 10.002 stanovnika. Krajem rujna 2024. godine 23,9% stanovništva bili su protestanti, a 21,6% katolici. 54,5% pripadalo je drugim denominacijama ili vjerskim zajednicama, bilo je nedeklarirano ili nije imalo vjersku zajednicu.[6] Razvoj stanovništva Bad Emsa, vrijednosti od 1871. do 1987. temelje se na popisima stanovništva:

Godina Broj stanovnika
1815. 912
1835. 2.551
1871. 5.464
1905. 6.791
1939. 7.726
1950. 9.308
1961. 9.700
1970. 9.917
1977. 10.332
1987. 9.097
2005. 9.363
Godina Broj stanovnika
2008. 9.216
2009. 9.179
2010. 9.216.[7]
2011. 8.978
2012. 9.023
2013. 9.025
2014. 9.010
2015. 9.229
2017. 9.568
31. prosinca 2020. 9.801
31. prosinca 2023. 10.002

Gospodarstvo

Industrija u Bad Emsu uglavnom je ograničena na tvrtke povezane s njegovim statusom lječilišta, ali je ipak prilično raznolika, uključujući medicinu, elektrotehniku ​​i turizam.

Mineralni termalni izvori imaju visok sadržaj natrijevog bikarbonata i temperature između 27 i 57 °C, a potječu od infiltracije podzemnih voda iz donjodevonske formacije Rhena. Prirodna emska sol proizvodi se od ove mineralne vode, a prodaje se i odvojeno za piće i inhalaciju.[8]

Promet

Bad Ems ima Bad Ems kolodvor koji se nalazi na željezničkoj pruzi Lahntal koja povezuje Niederlahnstein i Wetzlar. Spori vlakovi također opslužuju stanicu Bad Ems West.

Grad je povezan s vidikovcem na Bismarckturmu („Bismarckovom tornju”) uspinjačom Kurwaldbahn.

Zbratimljeni gradovi

Izvori

  1. The Great Spa Towns of Europe UNESCO (eng.) Pristupljeno 7. srpnja 2025.
  2. Državni statistički ured Porajnje-Falačke (ur.):, Službeni imenik općina i općinskih dijelova, veljača 2022. Str. 65. (PDF; 3,3 MB) (nje.) Posjećeno 10. srpnja 2025.
  3. "Katzenelnbogener Weltrekorde: Erster RIESLING und erste BRATWURST!", www.graf-von-katzenelnbogen.de (nje.) Posjećeno 10. srpnja 2025.
  4. Nominacija Velikih europskih toplica za uvrštavanje na Popis svjetske baštine (Izvješće), Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. (eng.) Preuzeto 10. srpnja 2025.
  5. Državni statistički ured Porajnje-Falačke: Moje selo, moj grad (nje.) Preuzeto 13. srpnja 2025.
  6. Općinska statistika grada Bad Emsa (nje.) Preuzeto 13. srpnja 2025.
  7. Broj stanovnika prema Njem. saveznom zavodu za statistiku. Stanje 30. lipnja 2010.(nje.) Preuzeto 13. srpnja 2025.
  8. "Emser Kränchen Tafelwasser - Informationen", emser-kraenchen-tafelwasser.de, arhivirano iz izvornika dana 5. svibnja 2019. (nje.) Preuzeto 10. srpnja 2025.