Put Svetog Jakova – Hrvatska internetska enciklopedija

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Put za Santiago (galješki: Camiño de Santiago španjolski: Camino de Santiago) je ruta koju prelaze hodočasnici iz Španjolske i cijele Europe koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se naziva još i Putem Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo popularno hodočasničko odredište, te je na ovoj trasi izgrađeno oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja. Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. On ostaje svjedočanstvo snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovo mu se vraća popularnost. Postoji nekoliko verzija Puta Svetog Jakova, ali klasična verzija je francuski put Svetog Jakova.

Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu "Glavne ulice Europe". UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.

Glavni kršćanski put hodočašća

Put svetog Jakova bio je jedno od najvažnijih kršćanskih hodočašća tijekom kasnijeg srednjeg vijeka i put hodočašća na kojem se mogao zaraditi plenarni oprost; druge glavne hodočasničke rute uključuju Via Francigena do Rima i hodočašće do Jeruzalema.

Legenda kaže da su posmrtni ostaci svetog Jakova brodom prebačeni iz Jeruzalema u sjevernu Španjolsku, gdje je pokopan u današnjem gradu Santiago de Compostela. (Ime Santiago lokalna je galicijska evolucija vulgarno latinskog Sanctija Iacobija, "Sveti Jakov".)

Može se proći jednom od desetaka hodočasničkih ruta do Santiaga de Compostele. Tradicionalno, kao i na većini hodočašća, Put svetog Jakova započinje u nečijem domu i završava na mjestu hodočašća. Međutim, nekoliko se ruta smatra glavnima. Tijekom srednjeg vijeka ruta se jako putovala. Međutim, Crna smrt, protestantska reformacija i politički nemiri u Europi 16. stoljeća doveli su do njezinog propadanja. Do 1980-ih, samo nekoliko stotina hodočasnika godišnje se registriralo u hodočasničkom uredu u Santiagu. U listopadu 1987. Vijeće Europe ovu je rutu proglasilo prvom europskom kulturnom rutom ; također je proglašen jednim od UNESCO -ovih mjesta svjetske baštine . Od 1980-ih ruta privlači sve veći broj suvremenih međunarodnih hodočasnika.

Kad god Dan svetog Jakova (25. srpnja) padne u nedjelju, katedrala proglašava svetu ili jubilarnu godinu. Ovisno o prijestupnim godinama, svete se godine događaju u razmacima od 5, 6 i 11 godina. Posljednje su bile 1982., 1993., 1999., 2004. i 2010. godine. Sljedeće će biti 2021., 2027. i 2032.^[1]

Povijest

Prije kršćanstva

Glavni put hodočašća do Santiaga slijedi raniji rimski trgovački put, koji se nastavlja do atlantske obale Galicije, završavajući na rtu Finisterre. Iako je danas poznato da rt Finisterre, najzapadnija točka Španjolske, nije najzapadnija točka Europe (Cabo da Roca u Portugalu je zapadnije), činjenica da su ga Rimljani nazvali Finisterrae (doslovno kraj svijeta ili Kraj kopna u Latinski) ukazuje na to da su ga tako promatrali. Noću se čini da Mliječni put usmjerava put, pa je ruta dobila nadimak "Voie lactée" - Mliječni put na francuskom.^[2]

Galerija slika

Put svetog Jakova između Ciruena i St. Domingo de la Calzada
Katedrala svetog Jakova u Santiago de Composteli
Hodočasnički atributi
Spomenik hodočasnicima u Burgosu
Putokaz za hodočasnike u Kantabriji

Vanjske poveznice

v • r • u Svjetska baština u Francuskoj

	Kulturna dobra (39)	Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi¹⁾ (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu⁵⁾ (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa ²⁾ (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli³⁾ (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea⁶⁾ (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.)

	Prirodna dobra (5)	Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)⁶⁾ • Lagune Nove Kaledonije⁶⁾ (2008.) • Nacionalni park Réunion⁶⁾ (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)

	Mješovita dobra (1)	Pireneji-Mont Perdu³⁾ (1997.)

	Nematerijalna svjetska baština (12)	Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima³⁾ (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya⁶⁾ (2009.) • Gwoka⁶⁾ (2014.) • Procesija divova i zmajeva¹⁾ (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo ⁴⁾(2010.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske ²⁾ Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja ³⁾ Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske ⁴⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] ⁵⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2] ⁶⁾ Francuski prekomorski posjedi

v • r • u Svjetska baština u Španjolskoj

	Kulturna baština (42)	Sveučilište i povijesna župa Alcalá de Henares (1998.) · Alhambra, Generalife i Albayzin u Granadi (1984.) · Špilja Altamira i paleolitska umjetnost sjeverne Španjolske (1985.) · Nalazište dolmena u Antequeri (2016.) · Mudéjar arhitektura u Aragonu (1986.) · Kulturni krajolik Aranjuez (2001.) · Arheološki lokalitet Atapuerca (2000.) · Stari grad Ávila s crkvama izvan zidina (extra muros) (1985.) · Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau u Barceloni (1997.) · Biskajski most (2006.) · Katedrala u Burgosu (1984.) · Stari grad Cáceres (1986.) · Povijesno središte Cordobe (1984.) · Zidine povijesnog grada Cuenca (1996.) · Zasad palmi (Palmeral) u Elcheu (2000.) · El Escorial (1984.) · Paleolitska umjetnost Foz Côa i Siega Verde ¹⁾ (1998.) · Djela Antonia Gaudija (1984.) · Herkulov toranj (2009.) · Las Médulas (1997.) · Llotja de la Seda (Postaja za razmjenu svile) u Valenciji (1996.) · Rimske zidine Luga (2000.) · Kalifatski grad Medina Azahara (2018.) · Arheološki kompleks Mérida (1993.) · Spomenici Kraljevine Asturije u Oviedu i okolici (1985.) · Put Svetog Jakova ²⁾ (1993.) · Samostan Poblet (1991.) · Risco Caído i svete planine kulturnog krajolika Gran Canaria (2019.) · Stari grad Salamanca (1988.) · San Cristóbal de La Laguna (1999.) · Samostani San Millán Yuso i Suso (1997.) · Kraljevski samostan Santa Maria de Guadalupe (1993.) · Stari grad Santiago de Compostela (1985.) · Stari grad Segovia s akveduktom (1985.) · Kulturni krajolik gorja Serra de Tramontana (2011.) · Katedrala, Alcázar i Archivo de Indias u Sevilli (1987.) · Špiljska umjetnost iberijskog mediteranskog bazena (1998.) · Arheološki kompleks Tàrraco (2000.) · Stari grad Toledo (1986.) · Renesansni spomenički kompleksi Úbeda i Baeza (2003.) · Katalonske romaničke crkve doline Vall de Boi (2000.)

	Prirodna baština (4)	Bukove prešume Karpata i drugih područja Europe⁴⁾ (2017.) · Doñana (1994.) · Nacionalni park Garajonay (La Gomera, Kanari) (1986.) · Nacionalni park Teide (Tenerife, Kanari) (2007.)

	Mješovita baština (2)	Ibiza (bioraznolikost i kultura) (1999.) · Pireneji-Monte Perdido ²⁾ (1997.)

	Nematerijalna svjetska baština (13)	Misterij Elxa (2008.) · Flamenko (2010.) · Katalonski ljudski tornjevi (2010.) · Festival Falles u Valenciji (2016.) · Festival la Mare de Déu de la Salut u Algemesí (2011.) · Mediteranska prehrana³⁾ (2010.) · Festival Petum u Bergi (2008.) · Festival otvorenih dvorišta u Cordobi (2012.) · Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima (2015.) · Sibilina pjesma na Majorci (2010.) · Zviždući jezik Silbo Gomero s kanarskog otoka La Gomera (2009.) · Sokolarstvo⁵⁾ (2010.) · Sudovi za navodnjavanje sredozemne obale (2009.)

¹⁾ Zajedno s Portugalom ²⁾ Zajedno s Francuskom ³⁾ Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala ⁴⁾ Zajednička svjetska baština 12 zemalja [3] ⁵⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [4]

↑ "Holy Years at Santiago de Compostela". Inačica izvorne stranice arhivirana 16. rujna 2014.. http://www.csj.org.uk/holy-years.htm Pristupljeno 6. ožujka 2014.
↑ "Medieval footpath under the stars of the Milky Way (Arhivirano 17. prosinca 2006.)". Telegraph Online.