Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Utvrda Carcassonne

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Utvrda Carcassonne (okcitanski jezik, Carcassona) su utvrđene zidine francuskog grada Carcassonnea, glavnog grada bivše provincije Languedoc u departmanu Aude. Utvrda je vidno odvojena od starog grada (Cité de Carcassonne) i osobito od šireg gradskog područja u nizini (ville basse).

Stari utvrđeni grad Carcassonne je izvrstan primjer srednjovjekovnih utvrda čiji masivni zidovi datiraju još iz kasne antike, a okružuju dvorac i okolne građevine, ulice i gotičku katedralu. Carcassonne je također iznimne važnosti zbog duge restauracije koju je pokrenuo Eugène Viollet-le-Duc 1853. godine, jedan od osnivača moderne znanosti konzervacije. Obnovljena utvrda je dodana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1997. godine[1]

Utvrda Carcassonne i most Vieux preko rijeke Aude
Utvrda Carcassonne i most Vieux preko rijeke Aude

Etimologija

Po narodnoj predaji, po završetku opsade grada jedna je dvorkinja (francuski: châtelain) po imenu Carcas to objavila radosnom zvonjavom zvona (francuski, "Carcas sona") – što je ovjekovječeno neo-gotičkom skulpturom Mme. Carcas na stupu u blizini vrata Narbonne.

Povijest

Progon katara iz Carcassonnea 1209. god.

Carcasssone je smješten na strateškom mjestu iznad glavnog puta od Toulousea prema Sredozemnom moru. Najstarije naselje u ovom području je datirano oko 3500. pr. Kr., no utvrđena naseobina na brdu današnjeg Carcassonnea postoji od oko 6. st. pr. Kr. Ona je postala važnim rimskim gradom za Julija Cezara (i naziva se Julia Carsaco), a utvrđen je u 4. stoljeću[2]. Kao strateško mjesto Carcassonnske zidine su pojačali Vizigoti, a od 728. do 750. zauzeli su ga Arapi.

Kasnije je postao glavnim uporištem Albigenza (ili Katara, kršćanske heretičke sekte), pod upravom obitelji Trencaval. Grad je teško stradao u 13. stoljeću kada je Simon de Montfort stariji tu uspostavio svoju bazu za Albigenški križarski rat protiv Katara. Dana 15. kolovoza 1209. ujedinjen je s Francuskom, ali su se njegovi stanovnici bunili protiv kralja Luja IX. dok ih on nije protjerao iz grada (gole i bez ikakve imovine). Tada je grad dobio svoje prepoznatljive i slavne zidine kada je kralj, iz opreza, dao da se izgrade dvostruke zidine i proširi dvorac. Tada grad postaje francuska pogranična utvrda prema kraljevini Aragon. Niži dio grada, na lijevoj strani rijeke, osnovao je kralj Luj XI. 1247. godine. Katedrala Sv. Mihovila iz 13. stoljeća i crkva sv. Vincenta su preživjele, te je danas u Carcassonnu sjedište biskupije.

Unutarnje zidine
Plan Utvrde Carcassonne

Sredinom 19. stoljeća stara utvrda je bila predviđena za rušenje, ali je zahvaljujući gradonačelniku Jean-Piere Cross Meirevillu i književniku Prospiere Merimeu njeno rušenje spriječeno i otpočela je obnova utvrde. Radovi su otpočeli 1853. godine po nacrtima Viollet-le-Duca, koje je nakon njegove smrti 1879. godine, dovršio Paul Bosnilvald. Obnovljene gradske zidine su svjedoci tisućljetne vojne arhitekture i 2,500 godina povijesti.

Ahitektura

Utvrdbene zidine grada Carcassonea su otprilike četvrtastog oblika, dugog oko 525 metara i širokog oko 250 m. Zatvaraju ga dvostruke srednjovjekovne zidine od kojih su unutarnje duge oko 1245 m s 29 okruglih tornjeva, a vanjske duge 1320 m s 18 tornjeva. Unutrašnje zidine su izgrađene na temeljima vizigotskih i rimskih zidina koje je proširio kralj Luj IX. i njegovi nasljednici. Okrugli tornjevi imaju četvrtaste osnove, nadsvođene prostorije, uske otvore za boj i mjesto za katapulte na krovu. Unutar zidina nalazi se dvorac obitelji Trecavel iz 12. stoljeća. Iako su ga u 12. stoljeću zvali palačom, a ne utvrdom, kasnijom izgradnjom francuskih kraljeva (trostruke južne zidine, istočno i sjeverno od dvorca, te 6 okruglih tornjeva koji okružuju obrambeni kanal) više liči na utvrdu. Vanjske zidine je izgradio Luj IX. 1240ih i nemaju unutarnjih zidina kako bi u slučaju da ih neprijatelj zauzme bili otvoreni napadu s unutarnjih zidina.

Šiljaste krovove tornjeva prekrivene slatinom dodao je Viollet-le-Duc u 19. stoljeću o uzoru na dvorce iz Loire koji su građeni u renesansi.

Bilješke

  1. ↑ "Povijesni utvrđeni grad Carcassonne". UNESCO. 11. kolovoza, 2008.
  2. ↑ Ostaci te rimske utvrde i dan danas čine glavni dio sjevernih bedema utvrde

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Carcassonne.
  1. PREUSMJERI Predložak:Nld oznaka
v • r • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (39)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (5)
Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Utvrda_Carcassonne&oldid=115942"