Alençonska čipka, poznata i kao kraljica čipke, je vrsta čipke koja potječe iz grada Alençona (Donja Normandija, Francuska). Alençonski vez (francuski: point d’Alençon) je posebna tehnika čipkarenja koja je neobična zbog potrebne velike razine majstorstva i dugotrajnog postupka kojim u sedam sati rada nastaje tek 1 cm² čipke. Svaka pojedinačna alençonske čipka se sastoji od nekoliko dizajna koji su povezani fino izvezenom mrežom niti, a služila je kao ukrasni detalj svjetovne i crkvene odjeće. Kako bi se naučio alençonski vez potrebno je sedam do deset godina obuke koja se temelji na bliskošću majstora čipkara i njegovog šegrta, te prijenosu znanja isključivo kroz praktičan rad. Zbog toga je umješnost izrade alençonske čipke upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2010. god.[1].
Odlike
Alençonska čipka nastaje u nekoliko sukcesivnih etapa: crtanje i bockanje nacrta na pergament, crtanje obrisa nacrta i stražnji vez, potom uobičajeni vez dizajna, sjenčenje i spajanje šavovima, ukrašavanje dizajna i izvezivanje reljefa. Potom se čipka skida s pergamenta žiletom, podrezuje i naposljetku se šavovi kojima su dizajni spojeni poliraju kliještima jastoga[2].
Povijest
Čipkarstvo u Alençonu je započelo u 16. stoljeću, a nakon što je Jean-Baptiste Colbert 1665. godine, tijekom vladavine Luje 14., osnovao kraljevsku radionicu za izradu mletačke čipke, ono se snažno razvilo. Ova radionica je nastala kako bi se ograničila ovisnost dvora o uvozu inozemne čipke. Nije trebalo dugo da lokalni majstori preoblikuju mletačku čipku i već do 1675. godine nastala je jedinstvena i originalna alençonska čipka.
Nakon Francuske revolucije 1789. god. potražnja za alençonskom čipkom je opala, ali se obnovila tijekom Drugog Francuskog Carstva (1852..-70.), ali je pri kraju 19. stoljeća potpuno ispala iz mode i potpuno ju je potisnula mnogo jeftinija tvornička čipka.
Alençonski vez su tijekom ovog razdoblja sačuvale samo karmelićanke u Alençonskom samostanu. Tek 1976. godine osnovana je Državna radionica čipke kako bi se sačuvale tehnike njezine proizvodnje. Također, u središtu grada, odmah pored radionice, postavljena je stalna izložba alençonske čipke u Muzeju likovnih umjetnosti i čipke ( Musée des Beaux Arts et de la Dentelle)[3]. Radionica je otvorena za javnost samo nekoliko dana godišnje.
Izvori
- ↑ Craftsmanship of Alençon needle lace-making UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 30. prosinca 2012.
- ↑ Ilustrirani opis alenconskog veza (engl.) Preuzeto 30. prosinca 2012.
- ↑ Alençon Museum of Fine Arts and Lace. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. studenoga 2010.. http://www.paysdalencontourisme.com/musee-beaux-arts-dentelle-alencon_784_fr.html Pristupljeno 30. prosinca 2012.
- Gérasime Bonnaire Despierres, Alençon lace, 1987., Aberdeen University Press, Aberdeen, str. 207. ISBN 978-0-08-034512-3
- Manfred Euchner, Manuel des traits de charpente, Eyrolles, 1999. ISBN 978-2212118209
Vanjske poveznice
- Povijest Alenconske čipke (engl.)
- Ilustrirani opis alenconskog veza (engl.)
- Video primjer na youtube-u (fr.)
| |||||||||||||||||||||||
