Pingyao

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 286686 od 3. studeni 2021. u 02:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pingyao
平遥(Píngyáo)
Pingjao (transliteracija)
Datoteka:Pingyao-oldtown.jpg
Trgovačka ulica Pingyaoa
Nadimak: Grad-kornjača
Država Kina
ProvincijaShanxi
PrefekturaJinzhong
Površina
 • Ukupna1.260 km²
Koordinate37°12.5′N 112°9.16′E / 37.2083°N 112.15267°E / 37.2083; 112.15267
Stanovništvo (2010.)
 • Urbano područje48.531 (2009.)
 • Metropolitansko područje502.712
(400 /km²)
Poštanski broj031100
Pozivni broj0354
Stranicawww.pingyao.gov.cn
Lua error in Modul:Location_map at line 525: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/Kina" does not exist.

Pingyao (kineski: 平遥, pinyin: Píngyáo) je grad i istoimena općina u središnjoj pokrajini Shanxi, Kina. Nalazi se na obali rijeke Fen, na jugozapadnoj ivici doline Taiyuan, 715 km od Pekinga i 80 km od glavnog grada pokrajine, Taiyuana. Tijekom dinastije Ming (1365.-1644.) Pingyao je bio financijsko središte Kine, te je u njemu izgrađeno mnogo vrijednih kulturnih i povijesnih spomenika, kao što je su izvrsno sačuvane gradske zidine. Zbog toga je Stari grad Pingyao upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji od 1997. god.[1] kao „izvrsno sačuvan primjer Han grada u kojemu se ogleda evolucija arhitektonskih stilova i urbanističkog planiranja carske Kine tijekom 8. stoljeća”.

Datoteka:Tour du marché.jpg
Trgovački toranj Pingyaoa

Zemljopis

Pingyao se nalazi na istočnoj obali rijeke Fen He, jedne od pritoka Huang Hea, na jugozapadnm rubu sjeverne kineske nizine i na prijelazu iz bazena Taiyuan u poplavnom području rijeka Hui Ji i Liu Gen. Klima je kontinentalna, s dugim hladnim zimama i blagim do toplim ljetima. Grad je oko 100 km južno od glavnog grada pokrajine, Taiyuana i 715 km jugozapadno od Pekinga.

Povijest

Datoteka:Pingyao marketstreet.jpg
Trgovačka ulica s Trgovačkog tornja.

Ovo područje je u Razdoblju proljeća i jeseni (771.-403. pr. Kr.) kineske povijesti pripadalo državi Jin, a tijekom Razdoblja zaraćenih država (475.-225. pr. Kr.) državi Zhao. Tijekom dinastije Qin nastao je grad Pingtao, a za dinastije Han ovo područje je bilo županija Zhongdu.

Car Hongwu je u trećoj godini svoje vladavine (1370.) dao izgraditi gradske zidine Pingyaoa koje su duge 6 km i visoke 12 m, s jarkom 4 m širokim i isto toliko dubokim.

Tijekom dinastije Qing Pingyao je postao financijsko središte Kine, i tada je u gradu izgrađeno 20 financijskih ustanova, što je bilo pola od ukupnog broja u Kini. Rishengchang, koja je kontrolirala 50% trgovine srebrom, se smatra za najstariju banku u Kini, a propala je 1914. godine zbog pojave velikog broja modernih banaka.

Dolaskom velikog broja turista ugržene su i gradske zidine Pingyaoa jer su tijekom turističke sezone na zidinama boravilo tri puta više ljudi od maksimalnog kapaciteta.[2] Od 2007. godine neprofitna organizacija Global Heritage Fund (GHF), u suradnji sa županijskom vladom Pingyaoa, djeluje kako bi se sačuvala narodna arhitektura grada, ustanovila povijesna područja i kako bi se oživjeli tradicionalni obrti[3].

Znamenitosti

Pingyao je izvanredan primjer grada kineskog naroda Han koji još uvijek ima plan koji je nastao za dinastija Ming i Qing (14.-20. st.). Na više od 300 lokaliteta nalaze se stare građevine ili ruševine, a sačuvanih građevina iz razdoblja dinastija Ming i Qing ima oko 4.000. Stare ulice su također zadržale svoj izvorni izgled.

Gradske zidine Pingyaoa na sva četiri kuta ima velike tornjeve, a između njih još 72 manja stražarska tornja i više od 3.000 kruna s ambrazurama. Zbog toga je Pingyao prozvan „Grad-kornjača”. One se smatraju za najbolje sačuvane zidine ove veličine u Kini, odmah uz Kineski zid.

Vanjske poveznice

Izvori

  1. ↑ Stari grad Pingyao na UNESCO-vim stranicama (eng.) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
  2. ↑ Zhuang Pinghui, Tourist crowds threaten heritage sites, South China Morning Post, 9. svibnja 2007. (eng.) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
  3. ↑ China’s First Banking Capital na stranicama globalheritagefund.com (eng.) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
v •  • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pingyao&oldid=286686"