Kineska arhitektura

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Kineska tradicionalna arhitektura je arhitektura od drveta s originalnim sustavom konzola na široko razmaknutim stupovima koji su činili pravokutni tlocrt jasnih linija i raskošno ukrašenim krovovima. U Kini je nastala tradicija drvene gradnje koja je prihvaćena po cijeloj jugoistočnoj Aziji i Japanu. Taj jedinstven oblik arhitekture je snažno utjecao na povijest arhitekture, zbog čega je zaštićen kao UNESCO-va nematerijalna svjetska baština.

Kineski zid je najveća ljudska tvorevina na svijetu

Povijest

Shema konzolne gradnje u knjizi Yingzao Fashi iz 11. st.
Terakota tornjevi istočne Han dinastije (202. pr. Kr.-220.). Umanjeni modeli originala od drva koji nisu preživjeli.
Tlocrt Konfucijeva hrama u Qufuu (5. st. pr. Kr.-19. st.)
Krovovi Zabranjenog grada od žute pocakljene opeke, izgrađeni u vrijeme vladara Yonglea (1402.–24.) dinastije Ming

Kineska arhitektura se odlikuje sustavom vertikalnih i horizontalnih greda koji potječu iz kasnog 3. tisućljeća pr. Kr. (neolit) u središnjem dijelu doline Žute rijeke. Na sjeveru, duž Amura, prva su boravišta bila gotovo podzemna (zemunica), dok se na jugu Kine i jugoistočnoj Aziji sve do danas održala gradnja drvenih zgrada na stupovima (sojenica).

Isprva su se temelji i zidovi gradili od nabijene zemlje, a kako su velika debla u središnjoj Kini bila rijetka iznašao se ekonomičan način gradnje široko razmaknutih vertikalnih greda na pravokutnom tlocrtu. Između stupova nalazili su se lagani zidovi od sadre, rogožine ili drvenih rešetaka, koji su dozvoljavali da se vrata i drugi otvori proizvoljno mijenjaju. Najstariji bačvasti svodovi su u grobnicama iz 1. stoljeća, u kojima se oponašaju drveni arhitektonski oblici. Za skromnija obitavališta i pomoćne zgrade (stražarnice, vratarnice, promatračnice i sl.) upotrebljavala se opeka, a važnije poput svečanih zgrada, palača ili hramova, koristilo se isključivo drvo, osim crijepa i pregrada od sadre. A i kada se one grade od opeke i kamena, one slijede standarde proporcija i obilježja drvene arhitekture.

Pravilne dimenzije uvjetovane su uporabom modula (standardnih mjera) jer je u tesarstvu bilo prirodno da razmeci između stupova i greda budu jednostavni umnošci početne jedinice – modula. God. 1103. (za dinastije Sung) objavljena je Li Chieova (李誡; 1065.–1110.) knjiga Ying tsao ja shih (營造法式, „Metode i konstrukcije u graditeljstvu“) kojom je Carstvo ustanovilo jedinstveni modularni sustav jednakih proporcija i veličina, i razmaka stupova i greda. U knjizi su iscrpno opisani i načini oblikovanja rezbarenih ornamenata životinjskih i cvjetnih motiva, stropovi s oplatom, te brojne drvene rešetke za prozore i balkonske ograde. U 17. stoljeću je dvorski ured za javne radove novoosnovane dinastije Qing novim modulom proglasio širinu kraka konzole.

Od dinastije Han kineski graditelji su se usredotočili na izradu krova i njegovih potpornja iznad arhitrava profinjenih stupova. Najimpresivnije odlike krova su nepostojanje trokutastih veznih okvira, zbog čega su stupovi nosili umožena uporišta za grede ispod rogova. Isprva se to rješavalo uskom strehom i rasponom konzola, a kasnije je povećan broj stupova s konzolama, ali je smanjen razmak između vanjskih stupova. To je riješeno povećanjem površine nošenja ubacivanjem konzola na više razina, pa krakovi donjih konzola nose druge konzole poput prevrnute piramide uzduž i poprijeko. Od 3. stoljeća pr. Kr. krovovi se pokrivaju keramičkim crijepom polukružnog oblika, a crijepovi strehe su završavali rondelima koji su bili ukrašeni na različite načine. Vrlo kićene zgrade su imale pojedinačne konzole koje su izlazile iz glavnica stupova i zabatnog sljemena i završavale finom profilacijom.

Od carskih rezidencija znamenite su Zabranjeni grad u Pekingu i Palača Mukden u Shenyangu, koje se odlikuju kvadratičnim strogim planom niza građevina u skladu s taoističkim načelima uređenja svemira, što je prvi put primijenjeno na Konfucijevom hramu u Qufuu 478. pr. Kr.

Budistički hramovi su slijedili oblik kineske palače (poput palače Ta Ming iz 8. stoljeća), a bili su okruženi pravokutnom, na jug okrenutom, obodnom galerijom, te vratarnicama i nizom zgrada koje su slijedile os sjever-jug. Glavna dvorana s kipovima u hramu se smatrala jednakom pagodi i na najranijim nacrtima su građene jedna uz drugu. Upravo se zahvaljujući budizmu kineska arhitektura širi na u Koreju i potom i u Japan.

Podjela

Zemljani Fujinaski touloui u Tianluokengu iz 1796. god.

Kinezi svoju tradicionalnu arhitekturu dijele prema građevinama:

  • 亭, Tíng (Kineski paviljon)
  • 臺, Taí (terasasta građevina)
  • 樓, Lóu (višekatnica)
  • 閣, Gé (dvokatni paviljon)
  • 軒, Xuan (veranda s prozorima)
  • 塔, Ta (Kineska pagoda)
  • 榭, Xie (građevine na terasama)
  • 屋, Wu (sobe oko nadsvođenih hodnika)
  • 斗拱, Dǒugǒng (na utor i zator spojene konzole, često više njih ukrašenih kako podupiru krov)
  • 藻井, nadsvođeni stropovi ili kupole

Izvori

  • Velike arhitekture svijeta, gl. ur. Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. str. 14.-15. ISBN 953-214-266-5
  • Alfred Schinz, The magic square: cities in ancient China, 1996., Edition Axel Menges, str. 428., ISBN 3930698021
  • Banister Fletcher i Dan Cruickshank, Sir Banister Fletcher's a History of Architecture, Architectural Press, 20. izdanje, 1996. ISBN 0750622679

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Kini
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kineska_arhitektura&oldid=282405"