Tusi mjesta – Hrvatska internetska enciklopedija

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Tusi mjesta (kineski: 土司遗址, pinyin: Tǔsī YíZhǐ) je naziv za tri područja na planinskom jugozapadu Kine, u kineskim središnjim pokrajinama Hunan, Hubei i Guizhou, koja predstavljaju ostatke nekoliko plemenskih područja čije je šefove imenovala središnja kineska vlast titulom tusi, nasljedni vladari od 13. do ranog 20. stoljeća. Tusi sustav je nastao iz državnim dinastičkim upravljanjem etničkim manjinama još iz 3. stoljeća prije Krista. Njegova je svrha bila da ujedini državne uprave i da omogućujući etničkim manjinama da zadrže svoje običaje i način života. Sustav koji je trajao tisuću godina^[1].

Mjesta Laosicheng, Tangya i Hailongtun tvrđava predstavljaju izuzetno svjedočanstvo ovog oblika vladavine koja potječe iz kineske civilizacije razdoblja dinastija Yuan i Ming. Ova tri Tusi mjesta su zbog toga upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2015. godine^[2].

Popis lokaliteta

Ime	Veličina	Lokacija	Koordinate
Laosicheng Tusi područje (kineski: 老司城遗址)	534,24 ha	Županija Yongshun (Hunan)	28°59′55″S 109°58′01″E / 28.99861°S 109.96694°E / -28.99861; 109.96694
Tangya Tusi (唐崖土司城址)	86,62 ha	Županija Xianfeng (Hubei)	29°41′26″S 109°00′19″E / 29.69056°S 109.00528°E / -29.69056; 109.00528
Utvrda Hailongtun (海龙屯)	160,42 ha	Autonomni distrikt Huichuan, Zunyi (Guizhou)	27°48′42″N 106°49′01″E / 27.81167°N 106.81694°E / 27.81167; 106.81694

Izvori

↑ [http://english.cntv.cn/2015/07/04/VIDE1436001364859691.shtml 15. Retrieved 4 July 2015. "Chinese Tusi heritage sites make it to UNESCO list"], CCTV, 4. srpnja 2015. (engl.) Preuzeto 29. rujna 2015.
↑ Tusi Sites na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 29. rujna 2015.

Poveznice

Tuloui Fujiana

v • r • u Svjetska baština u Kini

	Kulturna dobra (38)	Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)

	Prirodna dobra (13)	Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati Velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.)

	Mješovita dobra (4)	Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)

	Nematerijalna svjetska baština (36)	Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma¹⁾ (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti