Toggle menu
309,3 tis.
63
18
533,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Dengfeng
登封(Dēngfēng)
Tengfeng (transliteracija)
Taoistički hram Zhongyue
Taoistički hram Zhongyue
Taoistički hram Zhongyue
Nadimak: Središte neba i zemlje
Koordinate: 34°27.19′N 113°1.31′E / 34.45317°N 113.02183°E / 34.45317; 113.02183
Država Kina
Provincija Henan
Prefektura Zhengzhou
Površina
 - Ukupna 1,220 km²
Stanovništvo (1999.)
 - Područje utjecaja 610.869
 - Gustoća područja utjecaja 516.4/km²
Poštanski broj 452470
Službena stranica www.dengfeng.gov.cn
Zemljovid
Dengfeng na karti Kina
Dengfeng
Dengfeng

Dengfeng (kineski: 登封, pinyin: Dēngfēng) je grad u pokrajini Henan u Kini. Nalazi se u podnožju 1500 m visoke planine Song, koja je jedna od najsvetijih planina u Kini. Nekad je bio je poznat kao Yangcheng (陽城, Yángchéng) i bio je stara kineska prijestolnica drevne dinastije Xia (oko 2070. - 1600. pr. Kr.). Dengfeng je jedno od cijenjenih duhovnih središta Kine, i u njemu se nalaze brojni vrijedni kulturni i povijesni spomenici, kao što su: taoistički hram Zhongyue (523.), budistički Šaolinski hram (odakle potječe Zen), te konfucijska akademija Songyang. Zbog toga su ga kineski pjesnici prozvali „središtem neba i zemlje”, jer je astronomska ideja središta zemlje bila jako važna za ideju carske moći.

Šaolinski hram
Šuma pagoda u šaolinskom hramu
Opservatorij Dangfeng

Uz Denfeng se nalazi četvrt od 40 km² u kojoj se nalazi 8 skupina građevina, među kojima su troja Han Que vrata (ostaci najstarijih građevina u Kini), te slavni hram Zhougong („Hram platforme sunčevog sata”) i Opservatorij Danfeng. Kako su ove građevine izgrađene tijekom vladavine devet kineskih dinastija, one odražavaju različite načine doživljavanja ovog vjerskog središta kao „središta neba i zemlje”, kako su ga prozvali. Zbog toga su upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji od 2010. god.[1] kao "kompleks spomenika koji je zadržao veliku umjentičku i povijesnu vrijednost zahvaljujući štovanju i kontinuiranoj podršci kineskih careva više od 2.000 godina".

Povijest

Dokazi o ljudskom obitavanju na planini Song datiraju u paleolit, poput primjerice bogatog nalazišta u špilji Zhiji. Tijekom neolita na planini je nastala jedna od najnaprednijih kultura u Kini, što pokazuju nalazi Longshan kulture na Wangchenggangu u Dengfengu. Ona je evoluirala u najranije države u Kini: dinastije Xia, Shang i Zhou. Neke od njihovih metropola (uključujući Luoyi, Yangcheng i Wangchenggang) su se nalazile oko brda Songshan.

Tijekom prvih nekoliko stoljeća nakon što je dinastija Han uvela budizam u Kinu, mnogi budistički hramovi su osnovani oko brda Songshan, uključujući Songyue, Shaolin i Huishan, a Chan sekta se proširila iz Shaolinskog hrama. Ovo područje je također odigralo i važnu ulogu u razvoju taoizma.

Za dinastije Tang (618.-907.), carica Wu je odredila boga planine Songshan za "cara srednjih nebesa", dok je car Xuanzong nominirao boga kao "kralja srednjih nebesa" i proširio hram Zhongyue. Za dinastija Song (960.-1279.) i Jin (1115.-1234.) došlo je do daljnje carske podrške koja je dovela do naglog razvoja religija i hramova, te stvaranje Akademije klasičnog učenja (konfucijanizam). Za dinastije Yuan nastale su 44 pagode, kao i zvjezdarnica Denfeng.

Za dinastije Ming (1365.-1644.) vjerski kompleksi su dosegnuli najveći opseg i prosperitet, i iz tog doba je preživjelo devet dvorana i 143 pagode. U tom razdoblju je napušten pojam "središta zemlje" jer je prihvaćena zapadna ideja o okrugloj Zemlji.

Tijekom dinastije Qing (1644.-1912.), zgrade su obnovljene ili dograđene, te je na ovom mjestu danas više Qing građevina nego na bilo kojem drugom mjestu, uključujući i 34 hrama. Izgradnji je došao kraj tijekom osnivanja Komunističke Republike Kine.

Tijekom više od 2.000 godina izgradnje i obnove hramova, iako prijestolnica Kine još od 3. stoljeća prije Krista nije bila oko brda Songshan, 68 vladara je posjetilo planinu, ili su poslali žrtve, a spisatelji, znanstvenici i istaknuti redovnici su bili privučeni živjeti u vjerskim ustanovama.

Vanjske poveznice

Izvori

  1. Povijesni spomenici Dengfenga na UNESCO-vim stranicama (engl.) Preuzeto 18. kolovoza 2011.