Mogao špilje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Mogao špilje (kineski 莫|高|窟, Mògāo kū), poznate i kao Špilje Dunhuanga i Qianfodong ("Špilje tisuću Buda"), čine sustav od 492 ćelije i hrama na istočnoj litici planine Mingsha, oaze smještene na religijski i kulturno važnoj lokaciji Puta svile, 25 km jugoistočno od Dunhuanga, u današnjoj kineskoj provinciji Gansu. Špilje sadrže neke od najznamenitijih djela budističke umjetnosti, stvorenih u razdoblju od 1000 godina.[1]

Prilaz Mogao špiljama na planini Mingsha

Povijest

Špilja s rukopisima 1908. god.

Povijest Mogao špilja je neodvojivo povezana s prvim kineskim ekspedicijama protiv nomada u mongolskim stepama i središnjoj Aziji na zapadu. Nakon što je ekspedicija Zhang Qiana u drevnu Baktriju za dinastije Han (139.-126. pr. Kr.) gotovo propala, odlučeno je da se izgradi veliki dio Kineskog zida kako bi se zaštitila sjeverna granica. God. 117. pr. Kr. ustanovljene su i mnoge vojne ispostave, između ostalih i Dunhuang odakle se kontrolirao prolaz Hexi i oaze koje su bile na Putu svile. Zbog tog strateškog položaja Dunhuang je bio područje konstantnih razmirica Kineskog Carstva i nomada. Stoga je često znao biti godinama odvojen od Carstva i predstavljao je metropolu u kojoj su se miješali brojni narodi Azije. Mnogi stranci su imali svoje bogomolje u gradu, kako nestorijanci, muslimani, tako i budisti.

Prve špilje su iskopane godine 366. kao mjesta za budističku meditaciju i obrede.[2] No većina ćelija i hramova je izgrađena od 5. do 14. stoljeća, kada je ovo područje počelo da propada. U 7. stoljeću su naslikane brojne freske koje prikazuju doktrine transcenentalnog učenja, u skladu s naukom dinastije Tang koja je u to vrijeme čvrsto gospodarila Putom svile.

Prvi tantrički motivi se javljaju u vrijeme kada su Dunhuangom vladali Tibetanci (790.-851.), a nakon što su Gansu zauzeli Tanguci[3], ovi motivi se umnažaju, a lama sekte se šire Xianom (1036.-1227.).

Odlike

Mogao špilje predstavljaju najpoznatije kineske budističke špilje, zajedno sa Longmenskim i Yungang špiljama.

U špiljama je na više razina sačuvano više od 2.000 figura isklesanih u stijenama a potom prekrivene glinom i oslikane, te 45.000 m² zidnih slika od kojih su mnoge remek-djela kineske umjetnosti. Mogao špilje imaju veliku važnost za razumijevanje kineske povijesti, ali i evoluciju budizma u Aziji, osobito kao kronologija budističke umjetnosti, ali i budističkog monaškog života iz 19. stoljeća.

Arheolozi, Mađar Aurel Stein i Francuz Paul Pelliot (slika desno), su početkom 20. stoljeća u oko 400 špilja proučavali i snimali slike koje su, usprkos eroziji od vjetra, relativno dobro sačuvane. Koncem 20. stoljeća, kineski arheolozi su ih snimili, popisali i napravili kopije. Najstarije špilje iz 5. stoljeća su pored zidnih slika sadržavale i šareno obojene skulpture od fine gline, koja je modelirana iznad kostura od drva, sječke i grube gline. Frizovi na slikama, koje najčešće prikazuju prizore iz Budinog života, su podijeljeni dekorativnim i ukošenim gorskim vijencima. Pritom ne pridaju nikakvu vrijednost realizmu u omjeru veličine ljudi i zgrada. Na tim ranim slikama se javljaju i prvi krajolici, a koji će postati jako važni u kineskoj umjetnosti, najprije kao pozadina nekog budističkog prizora[4].

  • Ulaz u špilju s Velikim Budom
  • Veliki Buda, dug 35 m
  • Velika zidna slika iz 8. st. koja prikazuje putovanja Zhang Qiana iz 2. st. pr. Kr.
  • Izložba umjetnina iz Mogao špilja
  • Bhaishajyaguru raj, Tang (618.-907.), slika na svili, 206 x 167 cm.

Izvori

  1. ↑ "Mogao Caves". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/440 Pristupljeno 5. kolovoza 2007. 
  2. ↑ Zhang Wengin ur., Dunhuang: A Centennial Commemoration of the Discovery of the Cave Library, 2000., Peking: Morning Glory Publishers. ISBN 7-5054-0716-3.
  3. ↑ Tada je od Tanguškog napada skriveno 45.000 rukopisa koje je 1900. godine u jednoj od špilja pronašao taoistički monah Wang Yuan-lu (Wang Guolu)
  4. ↑ Joachim Hildebrand, Najveće kulture svijeta - Kina, 2005., Extrade d.o.o. Rijeka, str. 81. ISBN 953-240-005-2

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Kini
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mogao_špilje&oldid=360417"