Hoh Xil

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hoh Xil Qinghaija
Datoteka:Flag of UNESCO.svg Svjetska baština – UNESCO
Hoh Xil Qinghaija
Pogreška pri izradbi sličice: NR Kina


Lokacija Hoh Xila u Kini
Godina uvrštenja: 2017. (41. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, x
Ugroženost: ne
Poveznica: 1540 UNESCO

Hoh Xil ili Kekexili (kineski: 可可西里, Hoh Xil, mongolski: ᠬᠥᠬᠡ ᠰᠢᠯ Хөх шил; što znači „Plavi greben”), poznat i kao Aqênganggyai (tibetski: ཧོ་ཧོ་ཞི་ལི, kineski: 阿卿贡嘉, što znači „Gospodin od deset tisuća planina”) je izolirana regija na sjeverozapadnom dijelu tibetske visoravni u kineskoj pokrajini Qinghai. God. 2017. upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „najveća i najviša visoravan na svijetu”[1].

Panorama Hoh Xila iz 2012.
Datoteka:Magnify-clip.png
Panorama Hoh Xila iz 2012.

Zemljopisne odlike

Hoh Xil pokriva oko 83.000 km² i ima prosječnu nadmorsku visinu od 4.800 m, te se pruža od jugoistočne granice pokrajine Xinjiang do gorja Tanggula i Kunlun na sjeverozapadu tibetske autonomne regije. Željeznička pruga Qingzang prolazi rubom Hoh Xila u Qinghaiju.

Geološki Hoh Xil je vulkanskog podrijetla i okružuju ga ugasli vulkani iz kasnog kenozoika (Bamaoqiongzong, Yongboh, Qiangbaqian, Kekexili i dr.) koji nisu aktivni još od prapovijesti[2].

Jugoistočni dio Hoh Xila pripada slivu rijeke Chumar koja je jedna od glavnih pritoka rijeke Jangce. Ostatak visoravni je endoreički bazen u kojemu se vode zadržavaju u brojnim izoliranim jezerima, te se često naziva „Hoh Xil jezersko područje”[3]

Bioraznolikost

God. 1995., 45.000 km² Hoh Xila, prosječne nadmorske visine od 4.600 m, proglašeno je za državni prirodni rezervat[4]. U njemu se uglavnom nalaze stape i planinsko bilje, a tijekom godine dominiraju temperature ispod ništice. Usprkos oštroj klimi, Hoh Xil je dom za više od 230 vrsta životinja. Njegova bioraznolikost je jedinstvena s više od trećine endemičnih biljaka, dok su svi sisavci-biljojedi endemični ovoj visoravni. Njih 20 vrsta su pod državnom zaštitom, kao što su: divlji jak, divlji magarac, smeđi medvjed i dr. Cijela migracijska ruta endemične tibetske antilope (Pantholops hodgsonii) se nalazi unutar visoravni[1].

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Qinghai Hoh Xil na UNESCO-vim službenim stranicama (eng.) Preuzeto 12. srpnja 2017.
  2. ↑ Vulkani Hoh Xila (eng.) Pristupljeno 12. srpnja 2017.
  3. ↑ Mianping Zheng, An introduction to saline lakes on the Qinghai-Tibet Plateau, Volume 76 of Monographiae biologicae, Springer, 1997., str. 21. ISBN 0-7923-4098-1
  4. ↑ Hoh Xil Nature Reserve, travelchinaguide.com (eng.) Pristupljeno 12. srpnja 2017.

Vanjske poveznice

v •  • u
Svjetska baština u Kini
Datoteka:Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hoh_Xil&oldid=557504"