Hoh Xil
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Hoh Xil ili Kekexili (kineski: 可可西里, Hoh Xil, mongolski: ᠬᠥᠬᠡ ᠰᠢᠯ Хөх шил; što znači „Plavi greben”), poznat i kao Aqênganggyai (tibetski: ཧོ་ཧོ་ཞི་ལི, kineski: 阿卿贡嘉, što znači „Gospodin od deset tisuća planina”) je izolirana regija na sjeverozapadnom dijelu tibetske visoravni u kineskoj pokrajini Qinghai. God. 2017. upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „najveća i najviša visoravan na svijetu”[1].
Zemljopisne odlike
Hoh Xil pokriva oko 83.000 km² i ima prosječnu nadmorsku visinu od 4.800 m, te se pruža od jugoistočne granice pokrajine Xinjiang do gorja Tanggula i Kunlun na sjeverozapadu tibetske autonomne regije. Željeznička pruga Qingzang prolazi rubom Hoh Xila u Qinghaiju.
Geološki Hoh Xil je vulkanskog podrijetla i okružuju ga ugasli vulkani iz kasnog kenozoika (Bamaoqiongzong, Yongboh, Qiangbaqian, Kekexili i dr.) koji nisu aktivni još od prapovijesti[2].
Jugoistočni dio Hoh Xila pripada slivu rijeke Chumar koja je jedna od glavnih pritoka rijeke Jangce. Ostatak visoravni je endoreički bazen u kojemu se vode zadržavaju u brojnim izoliranim jezerima, te se često naziva „Hoh Xil jezersko područje”[3]
Bioraznolikost
God. 1995., 45.000 km² Hoh Xila, prosječne nadmorske visine od 4.600 m, proglašeno je za državni prirodni rezervat[4]. U njemu se uglavnom nalaze stape i planinsko bilje, a tijekom godine dominiraju temperature ispod ništice. Usprkos oštroj klimi, Hoh Xil je dom za više od 230 vrsta životinja. Njegova bioraznolikost je jedinstvena s više od trećine endemičnih biljaka, dok su svi sisavci-biljojedi endemični ovoj visoravni. Njih 20 vrsta su pod državnom zaštitom, kao što su: divlji jak, divlji magarac, smeđi medvjed i dr. Cijela migracijska ruta endemične tibetske antilope (Pantholops hodgsonii) se nalazi unutar visoravni[1].
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Qinghai Hoh Xil na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 12. srpnja 2017.
- ↑ Vulkani Hoh Xila (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2017.
- ↑ Mianping Zheng, An introduction to saline lakes on the Qinghai-Tibet Plateau, Volume 76 of Monographiae biologicae, Springer, 1997., str. 21. ISBN 0-7923-4098-1
- ↑ Hoh Xil Nature Reserve, travelchinaguide.com (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2017.
Vanjske poveznice
|