Jokhang

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Jokhang (tibetski: ཇོ་ཁང་, Jo-khang; kineski: 大昭寺, Dàzhāosì, što znači "Budin dom"), ranije poznat i kao Tsuklakang ("Dom vjerske znanosti" ili "Dom mira"), je kompleks građevina samostana nastalog oko istoimenog hrama na trgu Barkhoru u Lhasi (Tibet). Za većinu Tibetanaca on je najsvetiji hram na Tibetu. U neku ruku on je više-sektaški, ali danas ga kontrolira Gelug škola budizma. Njegova arhitektura je mješavina indijskog vihara stila, kineskog stila dinastije Tang i nepalskog dizajna. Zbog toga je samostan Jokhang, zajedno s drugim povijesnim spomenicima Lhase (Palača Potala i palača Norbulingka) upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1994. godine kao "lijepa i originalna arhitektura, velikog povijesnog i vjerskog značaja"[1].

Jokhang 1840-ih
Sarat Chandra Das, Jokhang 1902. god.
Unutrašnjost hrama

Povijest

Prema povijesnim zapisima, izgradnja palače Potala započela je u vrijeme Songtsen Gampoa iz dinastije Thubet ili Tubo, u 7. stoljeću. Songtsen Gampo (vladao od oko 609.-649.) odigrao je vrlo važnu ulogu u političkom, gospodarskom i kulturnom razvoju Tibeta, a također je i ohrabrio bliske veze sa središnjom Kinom. Ujedinio je Tibet i, zbog političkih i vojnih razloga, preselio glavni grad iz Lalonga u Lhasu, gdje je sagradio palaču na Crvenoj planini u središtu grada. Oženio je kraljevnu Tritsun (Bhrikuti) iz nepalske kraljevske kuće i princezu Wencheng iz kineske dinastije Tang. Hram je upravo nastao za njih dvije, koje su obje donijele važne budističke skulpture i slike iz Nepala i Kine[2], stoga i toliko arhitektonskih značajki iz njihovih rodnih država. Prema legendi, lokalitet hrama je odabran slučajno kada su kola, koja su nosila skulpturu Bude pod vodstvom kraljice Wen Cheng, zapela u mulju jezera Wotang. Lokalitet je prozvan "Zmajevom palačom" i 647. godine su udareni temelji hrama. Na njegovoj izgradnji djelovalo je i mnogo nepalskih umjetnika. Sedmi Dalaj Lama, koji je bio slabog zdravlja, je često boravio u hramu radi okrijepe.

Tijekom tibetskog razdoblja Bon, hram je nazvan "Dom vjerske znanosti" (Tsulag Khang), gdje je riječ tsuklak označavala znanosti kao što su: geomacija, astrologija i obožavanje, koje su tvorile pred-budističku šamansku vjeru Bon[3].

Hram je obnovljen u 11. stoljeću, a tijekom 13. stoljeća, nakon ujedinjenja Tibeta za dinastije Sakya, hram je nadograđen.

Odlike

Pozlaćeni krov Jokhanga
Jokhang iznutra

Samostan Jokhang se nalazi u samom središtu stare Lhase, a sastoji se od ulaznog trijema, dvorišta s Budinom dvoranom koja je sa sve četiri strane okružena zgradama s monaškim ćelijama i skladištima. Sve su građevine izgrađene od kamena i drva.

Na krovu se nalazi legendarna skulptura dva zlatna jelena oko Dharma kotača (Darmačakra, "Kotač zakona"). Unutrašnjost hrama je labirint mračnog ambijenta s kapelama posvećenim različitim bogovima i bodisatvama, osvijetljeni samo votivnim svijećama i gustim dimom tamjana. Od izvornnih indijskih i nepalskih elemenata iz 7. stoljeća sačuvane su drveni okvir vrata i stupovi s kapitelima, što je dokazano datiranjem ugljikom C12[4].

Obnova i dogradnja u 13. stoljeću je izvedena u kineskom stilu i samostanski hram danas ima oko 25.000 m². Hodočasnici kruže oko samostana tijekom svog hodočašća (kora), što je označeno s četiri velika kamena ložišta tamjana na kutovima kompleksa. Nakon kruženja, hodočasnici odlaze u Budinu dvoranu gdje je velika skulptura Bude, Jowo Shakyamuni, najsvetiji spomenik u Tibetu. Brojne ostale skulpture u kapelama su bile jako oštećene u Kulturnoj revoluciji.

Ispred hrama se nalazi drvored panjeva vrba, Jowo Utra ("Kosa Jowoa") koje je prema vjerovanju posadila sama kraljica Wen Cheng.

Izvori

  1. ↑ Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 29. kolovoza 2011.
  2. ↑ Vajracharya Surendra Man, Buddhist Heritage of Northern Nepal, 2008., Lotus Research Center, Khway Bahal Lalitpur, Nepal.
  3. ↑ Thubten Jigme Norbu i Colin Turnbull, Tibet: Its History Religion and People, 1969., Chatto & Windus. ISBN 0-7011-1354-5. Reprint: 1987., Penguin Books, Engleska.
  4. ↑ Jokhang hram (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2011.
  • Hugh E. Richardson, Tibet & Its History, 1984., 1. izdanje 1962., Shambhala Publications, Boston, SAD. ISBN 0-87773-376-7.
  • Ulrich von Schroeder, 108 Buddhist Statues in Tibet, 2008. (212 str., 112 ilustracija u boji) (DVD s 527 digitalnih fotografija), Chicago: Serindia Publications. ISBN 962-7049-08-5.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Kini
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Jokhang&oldid=281819"