Dunhuang
| Dunhuang 敦煌市 Tunhwang | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 40°09′N 94°40′E / 40.15°N 94.667°E | |
| Država |  NR Kina
|
| Kineska pokrajina | Gansu |
| Kineska prefektura | Jiuquan |
| Površina | |
| - Ukupna | 32.000 km² |
| Visina | 1.142 m |
| Stanovništvo (2010.) | |
| - Grad | 186.027[1]. |
| - Gustoća | 5,8 /km² |
| Vremenska zona | UTC+8 (UTC) |
| Poštanski broj | 735000 |
| Pozivni broj | 0937 |
| Službena stranica www.dunhuang.gov.cn | |
| Zemljovid | |
  Dunhuang | |
Dunhuang (kineski: 敦煌, pinyin: Dūnhuáng; doslovno: „Sjajni svjetionik”), Shazhou ili Dukhan (ujgurski) je grad u kineskoj provinciji Gansu koji administrativno pripada prefekturi Jiuquan. Poznat je kao nekadašnja važna postaja na Putu svile i u njegovoj blizini se nalaze slavne Mogao špilje.
.jpg)
Zemljopisne odlike
Južno od teritorija Dunhuanga leže planine Qilian Shan, na sjeveru planine Mazong Shan, a na zapadu i istoku se nalazi pustinja Gobi. Susjedni gradovi su Guazhou na sjeveroistoku, Subei na jugoistoku, Aksay na jugu i pokrajinom Xinjiang na zapadu. Reljef je na sjeveru i jugu planinski, od zapada prema istoku tvori blago nagnutu ravnicu s prosječnom visinom od 1139 m. Nalazi se na važnom strateškom položaju, odnosno raskrsnici (zaobilazeći pustinju Taklamakan) južnog Puta svile i puta koji iz Indije preko Lhase vodi u Mongoliju i južni Sibir,[2] kao i nadzire uski Gansu koridor koji je vodio u središte sjevernokineske ravnice i drevne prijestolnice Chang'an (današnji Xi'an) i Luoyanga[3].
Dunhuang ima suhu kontinentalnu pustinjsku klimu.
Povijest
Već 111. pr. Kr. Dunhuang je osnovao car Wudi dinastije Zapadni Han. Zbog svog položaja na drevnom putu svile, odigrao je značajnu ulogu u kulturnoj i trgovinskoj razmjeni sa Zapadom kao najvažnijim kineskim čvorištem ove trgovačke rute. Tako se budizam širio iz Dunhuanga u Kini. Godine 366. započela je gradnja Mogao špilja, koja je trajala sve do 14. stoljeća.
Grad je sve do rane dinastije Qing bio poznat kao Oruvan (grčki: Θροάνα, sogdijski: δrw’’n ili δrw’n), a u povijesti je bio poznat i kao Shachou ili „Grad pijeska”[2]
Znamenitosti
Dunhuang je smješten u bogatoj oazi koja sadrži Jezero polumjeseca (Yueya Quan), a 5 km prema jugu se nalazi Mingsha Shan (鸣沙山|鸣沙山, „Planina pješčane jeke”). Mingsha Shan je nazvana po zvuku vjetra koji udara u dine, poznatom kao fenomen pjevajućeg pijeska. U okolici grada nalaze se dijelovi Kineskog zida i ruševine utvrde Fengsui iz dinastije Han, a 25 km jugoistočno od Dunhuanga su budističke Mogao špilje, UNESCO-va svjetska baština.
Fragment budističke sutre iz Dunhuanga, Tang razdoblje (618.-907.) 
Pjevajuće dine na rubu Dunhuanga 
Apsara svira pipu, kip u središtu grada temeljen na liku iz Mogao špilja 
Pagoda bijelog konja iz 384. god.
.jpg)
Izvori
- Klett Cotta, Die Höhlentempel von Dunhuang. Ein Jahrtausend Chinesischer Kunst, Dunhuang Institute of Cultural Relics, Stuttgart, 1982.
- ↑ Povijesni razvoj grada Dunhuanga (敦煌市历史沿革), www.xzqh.org, 27. lipnja 2016.
- PREUSMJERI Predložak:Zho oznaka Pristupljeno 22. lipnja 2019.
- ↑ 2,0 2,1 Cable and French (1943), p. 41.
- ↑ Julia Lovell, The Great Wall : China against the World. 1000 BC — AD 2000., Atlantic Books, London, 2006., str. 74.-75. ISBN 978-1-84354-215-5
Vanjske poveznice
- Jezero polumjeseca
- Planina pješčane jeke
- The International Dunhuang Project, tisuće fotografija digitaliziranih rukopisa i slika iz Dunhuanga
- Dunhuang kolecija, Britanski muzej, London