Pero Mioč (Žabljak kod Livna, 12. siječnja 1942.) [1] je hrvatski kazališni redatelj, glumac i književni prevoditelj. Iako je rođen kod Livna, zbog dugogodišnjeg boravka u Šibeniku ga se smatra šibenskim redateljem. Piše i pjesme, dramska djela i eseje.
Studirao je u Zadru na Filozofskom fakultetu, gdje je i diplomirao.
Radio je kao redatelj, glumac i pedagog u Šibenskom kazalištu, voditelj amaterskog kazališta u Livnu, Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, ravnatelj i redatelj Kazališta lutaka u Zadru. Bio je redateljem i glumcem na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku.
Prevoditeljski rad
Unatoč velikom kazališnom radu, najpoznatiji je po njegovom velikom opusu prevedenih djela, pri čemu je izniman njegov doprinos hrvatskoj kulturi u prevođeju književnih djela sa poljskog jezika. Prevodio je i sa bugarskog, slovenskog i ruskog.
Preveo je sa poljskog na hrvatski jezik djela poljske književnice Hanne Januszewske (1905.-1980.) (Tigrić Perica), Adama Walnog (Kazalište predmeta), Tadeusza Rozewicza (Slowo po slowie), Karola Wojtylu (papu Ivana Pavla II.) (Poezje wybrane), Zbigniewa Herberta (Svjedok zlovremena), Adrianu Szymańsku (u Hrvatskom slovu), a bio je odabirateljem i prevoditeljem antologije Plejada poljskih pjesnika 20. stoljeća.
Sa bugarskog na hrvatski je preveo djela bugarskog dramatika Stefana Caneva (Posljednja Sokratova noć).
Djela
- Perunike (1997.)
Izvori
Vanjske poveznice
- Novi tjednik Mioč diplomirao, a Gulin magistrirao, 11. siječnja 2008.
- ZadaRetro Lutkarska magija