Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Toma Arhiđakon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions

Toma Arhiđakon (latinski: Thomas Archidiaconus Spalatensis, Split, oko 1200. – Split, 8. svibnja 1268.), splitski klerik, povjesničar i kroničar.

Pisac važnog povijesnog djela Historia Salonitana.

Životopis

Tradicionalna historiografija navodi da se rodio u splitskoj patricijskoj obitelji romanskog podrijetla. Međutim, postoji i argumentacija koja sugerira da je Toma možda bio Hrvat, a da je nesnošljivost prema Hrvatima koji je zastupljen u njegovom djelu, zapravo produkt višestoljetnog antagonizma selo-grad.[1]

Školovao se u Splitu i Bolonji.[2] Nakon studija teologije i prava u Bolonji, vratio se u rodni Split, koji je tada uživao široku autonomiju, te se istakao obavljajući razne gradske dužnosti. Prema sačuvanim dokumentima, Toma je od 1227. bio je gradski javni bilježnik, a sljedeće godine postaje i kanonikom. Godine 1230. izabran je za arhiđakona splitske metropolitanske crkve.[3][4]

Uskoro po izboru za arhiđakona sukobio se sa splitskim nadbiskupm Guncelom koji je završio 1234. godine posredovanjem kardinala Otona u Perugiji.[5]

Zalažući se za gradsku upravu organiziranu po uzoru na talijanske komune, pošao je 1239. u Italiju i izabrao Gargana de Arscindisa za načelnika Splita.[6] Za njegove uprave gradom, popisani su gradski običaji koji su tvorili gradski statut.

Godine 1242. splitski kler izabrao ga je za novog nadbiskupa, no svjetovnjaci nisu prihvatili taj izbor pa je odluka poništena, a novim nadbiskupom imenovan je kandidat kralja Bele IV., čazmanski prepošt i Hugrin.[7][8]

Kao tipičan predstavnik srednjovjekovnog municipalizma, Toma Arhiđakon je radio na tome da Split očuva svoj autonomni položaj i da ne pripadne niti hrvatskom kralju, niti hrvatskim feudalcima, niti Mlečanima. Također je zastupao stav da crkva treba ostati neovisnom od svjetovne vlasti, te da laicima ne treba dozvoliti utjecaj na izbor biskupa u dalmatinskim gradovima.

Toma je pokopan u crkvi sv. Frane na splitskoj rivi. Prema Šegviću, koji piše 1920-tih, grobnica je u "najnovije vrijeme" bila zatrpana.[9] Ipak, sačuvan je epitaf koji prema prijevodu Mirjane Matijević Sokol glasi: Kriste, ovaj Toma Arhiđakon uči nauk kojeg se držao i učio je (i druge) pravilima: prezri svijet, kloni se grijeha, kroti tijelo, žali za raskošima života, kloni se zavodljivih dobitaka! I Split je bio početak gdje se i od života oprosti. Kada je smrt naslijedila život, moja slava je prošla. Ovdje me jede crv i tako tijelo, koje nestaje, pokorava pravu smrti, ali i dušu tko mu preda. Godine Gospodnje 1268. osmoga dana mjeseca svibnja. [10]

Historia Salonitana

Podrobniji članak o temi: Historia Salonitana

Toma Arhiđakon napisao je 1266. na latinskom "Povijest salonitanske crkve" (Historia Salonitana), koja sadrži veoma vrijedne podatke za ranu hrvatsku povijest. U djelu je kronološkim redom opisao živote i djela solinsko-splitskih nadbiskupa od rimskih vremena do svoga doba, praveći mnoge ekskurze o prošlosti Splita i srednjovjekovne Hrvatske, te stoga predstavlja vrijedan povijesni izvor za razdoblje hrvatskih narodnih vladara, osobito za doba Petra Krešimira IV. i Zvonimira, te za doba tatarske provale (1241–1242). Suvremenu povijest često prikazuje veoma živopisno, npr. provalu Tatara, sukobe između Splita i Trogira te političke razmirice u gradu.

Njegovo djelo poslije je nadopunjavano i prerađivano pa je tako nastao rukopis iz 16. stoljeća poznat u historiografiji kao Historia Salonitana maior [2] u kojoj se nalazi i prijepis Pacte Convente.

Izdanja

Moderno kritičko izdanje s prijevodom i komentarom:

  • Toma Arhiđakon, Historia Salonitana: povijest salonitanskih i splitskih prosvećenika; predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić; povijesni komentar Mirjana Matijević Sokol; studija Toma Arhiđakon i njegovo djelo Radoslav Katičić; Split : Književni krug, 2003; ISBN 953-163-189-1.

Bilješke

  1. ↑ Matijević Sokol, Mirjana, str. 34.
  2. ↑ 2,0 2,1 Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 13.
  3. ↑ Opća enciklopedija, str. 245.
  4. ↑ Matijević Sokol, Mirjana, str. 37.
  5. ↑ Matijević Sokol, Mirjana, str. 38.
  6. ↑ Matijević Sokol, Mirjana, str. 39.
  7. ↑ Novak, Grga, str. 137.
  8. ↑ Matijević Sokol, Mirjana, str. 41.
  9. ↑ Šegvić, Kerubin, str. 120.
  10. ↑ Matijević Sokol, Mirjana, str. 34-35.

Literatura

v • r • u
(Nad)biskupi salonitanski, splitski, makarski i splitsko-makarski
Salonitanski biskupi
Sv. Venancije (250. – 257.) • Sv. Dujam (284. – 304.) • Prim (305. – 325.) • Maksim I. (326. – 346.) • Leontije (365. – 381.) • Gajan (381. – 391.) • Simferij (391. – 405.) • Hezihij (405. – 426.) • Pashazij (426. – 443.) • Cezarij (443. – 460.) • Justin (460. – 473.) • Glicerije (474. – 480.) • Honorije I. (481. – 505.) • Januarije (505. – 510.) • Stjepan (510. – 527.) • Honorije II. (528. – 547.) • Fortinijan (547. – 554.) • Petar (554. – 562.) • Probin (562. – 566.) • Natalij (582. – 592.) • Maksim II. (596. – 610.) • Teodor (610. – 614.)
Makarski biskupi
Stjepan (oko 533.) • Valentin (1320. – 1367.) • Ivan I. (1367. – 1369.) • Jakov (1369. – 1389.) • Ivan II. (1389. – 1445.) • Franjo (1445. – 1472.) • Andrija (1472. – ?) • • • Bartul Kačić-Žarković (1615. – 1645.) • Petar Kačić-Šilje (1646. – 1660.) • Marijan Lišnjić (1664. – 1686.) • Nikola Bijanković (1698. – 1730.) • Stjepan Blašković (1731. – 1776.) • Fabijan Blašković (1777. – 1819.)
Splitski nadbiskupi
Ivan I. Ravenjanin (7. st.) • Petar I. (?) • Marijan (?) • Martin I. (?) • Leon (?) • Petar II. Splićanin (840. – 860.) • Justin (860. – 876.) • Marin (881. – 886.) • Teodozije Ninski (887. – 890.) • Petar III. Splićanin (893. – 912.) • Ivan II. (914. – 925.)
Splitski nadbiskupi
i metropoliti
Ivan II. (925. – 928.) • Januarije II. (?) • Frontinijan (?) • Martin II. (970. – 1000.) • Pavao (1015. – 1030.) • Martin III. (1030.) • Dobralj (1030. – 1050.) • Ivan IV. (1050. – 1059.) • Lovro Dalmatinac (1059. – 1099.) • Krescencije Rimljanin (1100. – 1114.) • Manasses (1112.) • Grgur (1135.) • Gandino Splićanin (1136. – 1158.) • Absalom (1159. – 1161.) • Petar VI. (1161. – 1165.) • Albert kardinal de Morra (1166.) • Gerardo Veronski (1167. – 1175.) • sv. Rajnerije mučenik (1175. – 1180.) • Petar VII. Ugrin (1185. – 1187.) • Petar VIII. (1188. – 1196.) • Bernard I. iz Perugie (1198. – 1217.) • Slavić (1217. – 1219.) • Guncel (1221. – 1242.) • Stjepan (II.) Babonić, bl. (1242. – 1243.) • Toma Arhiđakon Splićanin (1243. – 1244.) • Hugrin (1245. – 1248.) • Ivan V., bp (1248.) • Rogerije iz Apulije (1249. – 1266.) • Ivan VI. (1266. – 1294.) • Jakob Arhiđakon (1294. – 1297.) • Petar IX. (1297. – 1324.) • Belijan (1324. – 1328.) • Dominik Luccari Splićanin (1328. – 1348.) • bl. Peregrin Saksonac (1348.) • Hugolin Branca (1349. – 1388.) • Andrija I. Gualdo (1388. – 1402.) • Marin a Cutheis (1402.) • Peregrin od Aragonije (1403.) • Dujam II. de Judicibus Splićanin (1407. – 1420.) • Petar X. Dišković (1413. – 1426.) • Franjo Malipiero (1427. – 1428.) • Bartol I. kardinal Zabarella (1428. – 1439.) • Jakobin Badoer (1439. – 1451.) • Lovre II. Zanne (1452. – 1473.) • Petar Riario (1473. – 1474.) • Ivan VII. Zanetin (1474. – 1476.) • Petar XI. kardinal Foscari (1476. – 1479.) • Bartol II. Averoldo (1479. – 1503.) • Bernard II. Zanne (1503. – 1514.) • Andrija II. Corner (1527. – 1536.) • Marko Corner (1536.) • Alojzije Michieli (1566. – 1575.) • Ivan Dominik Marcot (1575. – 1602.) • Markantun de Dominis (1602. – 1616.) • Sforza Ponzoni (1616. – 1640.) • Leonard Bondumier (1641. – 1667/8.) • Bonifacije Albani (1668. – 1678.) • Stjepan I. Cosmi (1678. – 1708.) • Stjepan II. Cupilli (1708. – 1720.) • Ivan Krstitelj Laghi (1720. – 1730.) • Antun Kadčić (1730. – 1746.) • Pacifik Bizza (1746. – 1756.) • Nikola Dinarić (1756. – 1765.) • Ivan Luka de Garagnin (1765. – 1784.) • Lelije de Cippiko (1784. – 1807.)
Splitsko-makarski biskupi
Pavao Klement Miošić (1829. – 1837.) • Beninj Albertini, bp (1839.) • Josip Godeassi (1840. – 1843.) • Alojzije Marija Pini (1844. – 1865.) • Marko Kalogjera (1866. – 1888.) • Filip Frano Nakić (1889. – 1910.) • Antun Đivoje (1911. – 1917.) • Juraj Carić (1918. – 1921.) • Kvirin Klement Bonefačić (1923. – 1954.) • Frane Franić (1954. – 1969.)
Splitsko-makarski nadbiskupi i metropoliti
Frane Franić (1969. – 1988.) • Ante Jurić (1988. – 2000.) • Marin Barišić (2000. – )
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Toma_Arhiđakon&oldid=40965"