Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Crkva Svetog Mihovila u Hildesheimu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Crkva Svetog Mihovila u Hildesheimu (njemački, Michaeliskirche) u Saskoj oblasti (Njemačka), je predromanička i rano-romanička crkva s dvio-apsidalnim ulazima, karakterističnim za otonsku umjetnost stare Saske. Zbog svoje jedinstvene arhitekture i unutrašnjosti s drvenim stropom i oslikanim štuko dekoracijama, ali i zbog Bernwardovih brončanih portalnih vrata i brončanog stupa, skupa s blagom Svetog Rimskog Carstva u katedrali Svete Djevice Marije u Hildesheimu, dospjela je na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi od 1985. godine.

Crkva Svetog Mihovila u Hildesheimu 1662. god.

Povijest

Crkva je iznimno simetrična, i kad se gleda sjever-jug i istok-zapad. To se vidi i kad se slika okrene u zrcalu, kao na ovoj fotografiji.

Župna crkva sv. Mihovila je građena na brdu sv. Mihovila (Michaelishügel ) od 1001. do 1031. godine, pod upravom biskupa Bernwarda Hildesheimskog (993.-1022.) kao kapela njegova benediktinskog samostana. Bernward je crkvu nazvao prema arhanđelu Mihovilu, kršćanskom anđelu zaštitniku koji nosi pokojnike u Nebo. Vjerojatno zato što je sam planirao da se sahrani u crkvi. No, Bernward je preminuo 1022. godine, jedanaest godina prije njenog završetka i posvećenja 1033. god. Bernwardov nasljednik, Godehard, prebacio je njegovo tijelo u kriptu nakon njenog završetka.

Protestantska reformacija je usvojena u Hildesheimu 1542. god., i crkva sv. Mihovila je postla protestantskom, no benediktinski samostan, je ostao katoličkim sve do sekularizacije 1803. godine. No, monasima je i dan danas dozvoljeno da se koriste crkvom i njenom kriptom, koja je ostala katoličkom.

Crkva je stradala u zračnom napadu u II. Svjetskom ratu, ali je restaurirana od 1950. do 1957. god. Godine 1985., crkva je dospjela na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno s Hildesheimskom katedralom i njenom kolekcijom srednjovjekovnog blaga i 1000 godina starim ružičnjakom.

Arhitektura

Unutrašnjost crkve sv. Mihovila.

Crkva sv. Mihovila je jedna od najvažnijih crkava Otonske rano-romaničke umjetnosti. Ona je trobrodna, dvo-oltarna bazilika s dva transepta i kvadratičnim tornjevima na oba sjecišta brodova. Zapadna apsida je naglašena deambulatorijem i kriptom. Tlocrt građevine prati geometrijski plan u kojemu kvadrat sjecišta transepta s glavnim brodom predstavlja mjernu jedinicu za cijelu crkvu. Ovo mjesto je naglašeno i dvostrukom veličinom stupova. Također postoje dva ulaza na svakoj apsidi i 4 ulaza na sjevernoj i južnoj strani crkve.

Pored oltara i klaustra, oslikani drveni strop (iz oko 1230.) je najznamenitiji u unutrašnjosti crkve. Na stropu je prikazano obiteljsko stablo Isusa Krista. Biskup Bernward je želio napraviti stupove glanog broda u Niedersächsischer Stützenwechsel stilu, dakle, kvadratični stupovi koji se završavaju kružnima. Iznad njih zidovi su otvoreni polukružnim prozorima koji privlače svjetlo. Nadalje, prozori na zidovima bočnih brodova, iza arkadne kolonade, su u gotičkom stilu, a njihovi svodovi su križni.

Glavni ulaz u crkvu je s južne strane, a iza crkve se nalazi samostanski vrt iz kojega se može ući u klaustar. Klaustar vodi do crkvenih privremenih upravnih zgrada.

Podaci:

  • Ukupna dužina: 74,75m
  • Širina unutrašnjosti: 22,75 m
  • Dužina glavnog broda: 27,34 m
  • Širina glavnog broda: 8,60 m
  • Visina glavnog broda: 16.70 m
  • Debljina zidova: 1,63 m
  • Dužina transepta: 40,01 m
  • Širina transepta: 11,38 m
  • Dužina kripte: 18,36 m
  • Crkva sv. Mihovila s juga
    Crkva sv. Mihovila s juga
  • Pogled u transept
    Pogled u transept
  • Krstionica sv. Mihovila
    Krstionica sv. Mihovila
  • Kristov stup
    Kristov stup
  • Johannesaltar
    Johannesaltar

Poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Crkva Svetog Mihovila u Hildesheimu.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (43)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Crkva_Svetog_Mihovila_u_Hildesheimu&oldid=115014"