Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Rudna gora

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Rudna gora (njem. Erzgebirge, češ. Krušné Hory) je gorski prostor na granici Češke i Njemačke. Nalazi se između gora Krkonoše, Češka šuma i Fichtelgebirge te je dio Njemačkog sredogorja. Najviši vrh je Klínovec (njem. Keilberg) s 1244 m visine, a nalazi se u Karlovarskom kraju, Češka. Kao što joj ime govori, Rudna gora je vrlo bogata rudama.

Zemljovid Rudne gore
Vrh Klínovec

Kulturni krajolik Rudnih planina duboko je oblikovan u 800 godina gotovo kontinuiranog rudarstva, od 12. do 20. stoljeća, s iskapanjem, pionirskim sustavima upravljanja vodama, inovativnim mjestima za preradu i topljenje minerala, te rudarskim gradovima. Zbog toga je rudarsko područje Rudne gore upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 2019. god.[1].

Zemljopisne odlike

Rudna gora je orogen nastao hercinskom orogenezom u paleozoiku (od prije ~390 do prije ~310 milijuna godina). Zbog toga gorje ima blage obronke s jedne (njemačke) strane i strme litice s druge (češke) strane. U tom razdoblju su se u njegovim dubinama odigravao metamorfizam pri kojemu su nastali škriljevac i gnajs s granulama plutona. Kponcem paleozoika planine su erodirale u permijski masiv tvrdih stijena. U tercijaru tektonika ploča je prouzročila lom (disekciju) ovih stijena u neovisne planine koje su se uzdigle prema sjeverozapadu. U kasnom tercijaru vulkanizam je uzdigao brane bazalta i fonolita s mnogim venama ruda. Ostale prisutne vrste stijena su: filit, granit i riolit.

Dvorac Stein na rijeci Zwickauer Mulde.

Rudna gora se pruža u smjeru jugozapad-sjeveroistok i duga je oko 150 km, a u prosjeku široka oko 40 km.

Myslivny vještačko jezero, općina Boží Dar.

Istočne planine (Osterzgebirge) uglavnom obuhvaćaju velike, blago uzdižuće visoravni, za razliku od strmijih i viših ležećih zapadnih (Westerzgebirge) i središnjih područja (Mittelerzgebirge), a razdijeljene su riječne doline koje često mijenjaju smjer (Svatava, Rolava, Zwickauer Mulde, Freiberger Mulde, Rote Weißeritz, Müglitz i Gottleuba). Sami vrhovi planina tvore, u sva tri područja, niz visoravni i pojedinih brda. Najviša planina Rudne gore je Klínovec (njem. Keilberg) s 1.244 metara, a najviša nadmorska visina na saksonskoj strani je 1.215 metara visok Fichtelberg, koji je bio najviša planina u DR Njemačkoj. Tu je oko tridesetak vrhova viših od 1.000 m, ali nisu sve jasno definirani i većina ih se nalazi oko Klínovca i Fichtelberga.

Planina Bouřňák (Stürmer) zimi

Klima viših regija Rudne gore je okarakterizirana kao izrazito oštra. Temperature su tijekom cijele godine znatno niže nego u nizinama, a ljeta su primjetno kraća, a česti su hladni dani. Prosječne godišnje temperature dosežu samo vrijednosti od 3 do 5 °C. Planinski lanac rasjeda koji se penje od sjeverozapada do jugoistoka omogućuje dugotraje kišne i snježne padaline, te stvara dvostruko više oborina (preko 1.100 mm) nego u nizinama. Povijesni izvori opisuju teške zime u kojima se stoka smrzla do smrti u svojim stajama, a povremeno su kuće i podrumi bili u snijegu čak i nakon snježnih padavina u travnju. Stanovništvo je redovito bilo odsječeno od vanjskog svijeta i Gornje Rudno gorje je zbog toga već u 18. stoljeću dobilo nadimak „Saski Sibir” (Sächsisches Sibirien)[2].

Kao posljedica klime i velikih količina snijega u blizini Satzunga, na nešto ispod 900 m nadmorske visine, nastala je prirodna regija patuljastog planinskog bora. Na njemačkoj strani gorja, područja viša od 500 metara nadmorske visine pripadaju prirodnom parku Erzgebirge/Vogtland koji se pruža u dužini od 120 km i najveći je svoje vrste na području Savezne Republike Njemačke. Istočna područja Erzgebirge nalaze se u sklopu zaštićenog pejzaža Osterzgebirge. Također i neka manja područja na njemačkoj i češkoj strani nalaze se pod državnom zaštitom. Osim toga, u nekim području gorskih grebena nalazi se i veći broj planinskih močvara koje se napajaju kišnicom. Mnoga od tih zaštićenih područja nude utočište rijetkim vrstama koja su posebno prilagođena ovom okruženju, kao što su različite vrste orhideja i encijana, mali ćuk, ali i manje rijetke kao što su sova ušara i crna roda.

Kulturne odlike

Rudarski oltar u Crkvi sv. Ane, Annaberg-Buchholz, iz 1522.

Gorska priroda ovog gorja intenzivno je oblikovana čovjekovim djelovanjem počevši od prvog vala naseljavanja u srednjem vijeku, da bi danas predstavljala vrlo raznolik kulturni krajolik. Neka mjesta su naročito oblikovana dugotrajnim rudarstvom s brojnim deponijama, branama, jarcima, što je utjecalo na životno stanište brojnih biljaka i životinja. U 15. stoljeću su pronađena značajna nalazišta srebra i kositra, što bio pokretač tehnoloških inovacija, posebno u stoljeću od 1460. do 1560. god. Na obje strane Rudne gore pojavili su se zasebni rudarski pejzaži, koji su se odlikovali razmjenom tehničkog znanja, rudara i metalurga između Saske i Češke. O tomu svjedoči razna rudarska oprema i konstrukcije, iznad i ispod zemlje, koja predstavlja različita razdoblja eksploatacije, ali i pionirski sustavi upravljanja vodama, prometna infrastruktura, inovativna mjesta za preradu i topljenje rude, te rudarski gradovi koji su bili ekonomska, obrazovna, društvena i kulturna središta[1].

Parada rudara u Marienbergu

U 19. stoljeću se iskorištavaju ležišta ugljena, koja su temelj gospodarskog razvoja Češke i njemačke pokrajine Saske. Na Rudnoj gori je otvoren i prvi rudnik uranija u povijesti i ova regija je postala glavni svjetski proizvođač uranija. Danas se iskorištavaju uranij, kositar, cink i bakar. Tu su i značajni termalni izvori od kojih su najpoznatiji toplice Karlovy Vary, ispod planine, i Teplice-Šanov.

Vatromet za festival Annaberger Kät u Annaberg-Buchholzu 2006.

Stara izreka, ovdje skovana, da „sve dolazi iz rudnika“ (Alles kommt vom Bergwerk her!) odnosi se na mnoga područja života u regiji, od njenog krajolika, rukotvorina, industrije, živih tradicija i narodne umjetnosti. Posjetitelj to može prepoznati po dolasku iz uobičajenog svakodnevnog rudarskog pozdravlja Glück Auf! koji se koristi u regiji. Rudna gora je poznata po različitim običajima u vrijeme Adventa i Božića, kao što su tradicionalna rudarska pučka umjetnost u obliku figura za pušenje (Räuchermann), božićnih piramida (Weihnachtspyramide), lučnih svijećnjaka (Schwibbogen), orašara, figura rudara i anđela, koji se svi koriste kao božićni ukrasi. Pored božićnih tržnica i ostalih manjih tradicionalnih i modernih pučkih festivala, Annaberger Kät najpoznatiji je i najveći festival Rudne gore. Pokrenuo ga je 1520. godine vojvoda Georg Bradati i od tada se održava svake godine u Annaberg-Buchholzu.

  • Obelisk u Zwickau, Obertor - početak „Srebrnog puta” za turiste
    Obelisk u Zwickau, Obertor - početak „Srebrnog puta” za turiste
  • Rudnik za posjetitelje Markus Semmler Stolln, Bad Schlema
    Rudnik za posjetitelje Markus Semmler Stolln, Bad Schlema
  • Muzej tehnologije Frohnauer Hammer, primjer mlinova-kovačnica koje su izgrađene kao dio rudarske industrije.
    Muzej tehnologije Frohnauer Hammer, primjer mlinova-kovačnica koje su izgrađene kao dio rudarske industrije.
  • Najstarija njemačka topionica u Muldenhüttenu, blizu Freiberga.
    Najstarija njemačka topionica u Muldenhüttenu, blizu Freiberga.
  • VEB rudnik Zinnerz u Altenbergu (1982.)
    VEB rudnik Zinnerz u Altenbergu (1982.)

Bilješke

  1. ↑ 1,0 1,1 Seven more cultural sites added to UNESCO’s World Heritage List, 6. srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 8. kolovoza 2019.
  2. ↑ Johann Friedrich Wilhelm Toussaint von Charpentier, Mineralogische Geschichte des Sächsischen Erzgebirges, Carl Ernst Bohn, Hamburg, 1775., str. 48.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (43)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 

v • r • u
Svjetska baština u Češkoj
Kulturna dobra (13)
Český Krumlov (1992.)  · Hodočasnička crkva sv. Ivana Nepomuka (1994.)  · Povijesno selo Holašovice (1998.)  · Krajolik za uzgoj i osposobljavanje konja za svečane kočije u Kladruby nad Labem (2019.)  · Palača Kroměříž s parkom (1998.)  · Kutná Hora (1995.)  · Lednice–Valtice (1996.)  ·  Dvorac Litomyšl (1999.)  · Stup Presvetog Trojstva u Olomoucu (2000.)  · Povijesno središte Praga (1992.)  · Povijesno središte Telča (1992.)  · Židovska četvrt i Bazilika sv. Prokopija u Třebíču (2003.)  · Vila Tugendhat u Brnu (2001.)
Češka zastava
Nematerijalna svjetska baština (5)
Lutkarstvo u Slovačkoj i Češkoj1) (2016.)  · Slovački verbunk, regrutacijski ples (2008.)  · Sokolarstvo2) (2010.)  · Pokladni običaji u području Hlinecko (2010.)  · Povorka kraljeva u jugoistočnoj Češkoj (2011.)

1) Zajednička svjetska baština Češke i Slovačke  2) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [4] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Rudna_gora&oldid=53624"