Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Katedrala u Hildesheimu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Katedrala Svete Djevice Marije (njemački: Dom St. Maria) u Hildesheimu (Njemačka), je značajna srednjovjekovna katolička katedrala koja je, zajedno s crkvom sv. Mihovila u Hildesheimu, dospjela na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1985. godine.

Katedrala Djevice Marije u Hildesheimu 1890. god.

Povijest

Katedralu je započeo graditi biskup Altfried 872. god.,a najobilnije je građena između 1010. i 1020. godine u romaničkom stilu, za biskupa Bernwarda. Dovršio ju je biskup Hezilo 1061. god. i ima simetrični plan s dvije apside, što je karakteristično za otonsku arhitekturu stare Saske. Nakon obnove i proširenja u 11. 12. i 14. stoljeću, katedrala je bila potpuno uništena u Drugom svjetskom ratu tijekom savezničkog bombardiranja 1945. godine. Nakon čega je obnovljena tijekom 1950-ih.

Brončana vrata biskupa Bernwalda iz 1015. god.

Znamenitosti

U katedrali se nalaze slavna remek-djela srednjovjekovne umjetnosti kao:

  • Brončana vrata biskupa Bernwarda (1015.), s reljefnim prikazima priča o Adamu i Isusu Kristu.
  • Brončani stup visok 4,5 m (iz 1020.) sa spiralom reljefa, od dna do vrha, koji prikazuju scene Isusovih čuda.
  • Dva velika lustera u obliku kotača sa 72 mjesta za svijeće u obliku kuća (11. stoljeće). Oni predstavljaju "Novi Jeruzalem" u kojemu će obitavati duše pravednika nakon Posljednjeg suda.
  • Sarkofag sv. Godeharda.
  • Oltar Svete Epifanije iz 12. stoljeća.
  • Brončana posuda za krštenja iz 1225. god.

U sredini klaustra katedrale nalazi se gotička kapela sv. Ane (Annenkapelle), podignuta 1321. godine. Također, preko zidova katedrale penje se legendarna 1000-godišnja ruža, koja simbolizira uspješnost grada Hildesheima[1] Prema legendi, dok ružin grm cvate, Hildesheim neće propasti. God. 1945., saveznici su uništili katedralu, ali je legendarna ruža preživjela. Njeni korijeni su ostali netaknuti ispod ruševina katedrale i uskoro je ponovno procvjetala i ojačala.

Katedralni muzej posjeduje jednu od najvećih kolekcija sednjovjekovnog blaga u Europi.

  • Hildesheimska ruža
    Hildesheimska ruža
  • Kapela sv. Ane u klaustru katedrale
    Kapela sv. Ane u klaustru katedrale
  • Oltar sv. Antuna u crkvi sv. Antuna (pripojena katedrali)
    Oltar sv. Antuna u crkvi sv. Antuna (pripojena katedrali)
  • Luster s prikazom Jeruzalema
    Luster s prikazom Jeruzalema
Detalj vrata s motivom Poklonstva kraljeva.

Brončana vrata biskupa Bernwarda

Brončana vrata biskupa Bernwarda u crkvi sv. Mihovila u Hildesheimu (1015.) su rijetki primjer monumentalnog kiparskog rada u ranom srednjem vijeku. Ova vrata izlivena u jednom komadu, visoka pet metara, su jedno najveće i jedno od najvažnijih ostvarenja ranog srednjeg vijeka. Podijeljena su na 16 polja (prizora), a svaku vratnicu čini 8 polja okomito postavljenih jedan iznad drugog. Polja prikazuju biblijske prizore (po uzoru vrata crkve Svete Sabine u Rimu) koji su u ranom srednjovjekovlju bile najvažnije, od Stvaranja čovjeka do Kristova raspeća. Kiparski jezik koji ih tumači opor je i reduciran, kako u oblikovanju volumena tako i u uprizorenju radnje, pa se scene s plošnih pozadina, bez prostornih naznaka, odvajaju s naporom. Zato su ljudski likovi, iako voluminozne forme, lelujavi kao da su poneseni nekim čudesnim nebeskim vjetrom ili kao da gmižu prema svjetlu zbilje, u nadi da će pobjeći iz plošnosti koja ih stišće[2]. U svom nadljudskom naporu grče se iskazujući pojačan ekspresivni duh i dramatičan naboj što je općenito obilježje germanskog snoviđenja svijeta. Još samo mali korak i evo nas u novom dobu, usred romaničkog stvaranja reda i čvrstih aditivnih struktura umjetničkog oblikovanja.

Bilješke

  1. ↑ Legenda kaže da je ružin grm bio ovdje i prije katedrale. Naime, kralj je lovio u šumi i izgubio vrijenu relikviju s kosom Djevice Marije. Poslao je svoje ljude da je potraže i oni su je našli na ružinom grmu. U zahvalu Bogu za pronalazak relikvije, kralj je naredio da se izgradi crkva pored ružinog grma.
  2. ↑ Antun Karaman, Opća povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2004. ISBN 953-0-21319-0

Poveznice

Vanjske poveznice


v • r • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (43)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Katedrala_u_Hildesheimu&oldid=282181"