Razlika između inačica stranice »Hedeby«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hedeby'''-->{{UNESCO-svjetska baština
{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta = Arheološki pogranični kompleks Hedebyja i [[Danevirke]]
|ime mjesta = Arheološki pogranični kompleks Hedebyja i [[Danevirke]]
|slika = Wikingerhaeuser_Haithabu.jpg
|slika = Wikingerhaeuser_Haithabu.jpg
Redak 53: Redak 53:


==Bilješke i izvori==
==Bilješke i izvori==
{{commonscat|Haithabu}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}


Trenutačna izmjena od 01:59, 7. ožujka 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Hedeby (njem. Haithabu od staronordijskog Heiðabýr, što znači naselje (býr) na vrištini (heiðr)) je vikinško naselje na krajnjem sjeveru njemačke pokrajine Schleswig-Holstein, na obali 15 km dugog zaljeva Schlei koji ga povezuje s Baltikom, nešto južnije od granice s Danskom. Uništeno je u velikom požaru krajem 11. stoljeća izazvanom ratnim sukobima, vjerojatno s drugim Vikinzima. Prema arheološkim nalazima bilo je važno brodogradilište i trgovačko i pomorsko čvorište a imalo je i do tisuću stanovnika.

Panorama Hedebyja
Magnify-clip.png
Panorama Hedebyja

God. 1985. u blizini nalazišta otvoren je muzej. Zbog bogatih i dobro očuvanih arheoloških nalaza, Hedeby je postao ključnim mjestom za tumačenje gospodarskog, društvenog i povijesnog razvoja Europe tijekom vikinškog doba. Zbog toga je Hedeby, zajedno s vikinškim pograničnim kompleksom Danevirke, 2018. god. UNESCO upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].

Naziv

U prošlosti a i sadašnjosti postojalo je mnogo imena za ovo naselje.

  • Hedeby je moderna inačica naziva naselja u engleskome u danskome jeziku
  • Heiðabýr vuče korijene iz staroskandinvaskih izvora te se smatra najstarijim nazivome
  • Heithabyr je engleska inačica staroskandinavskog naziva
  • Heidiba je latinski naziv.
  • Haithabu je moderni njemački naziv korišten za oslovljavanje povijesnog naselja
  • Haddeby je moderni njemački naziv za današnji administrativni okrug Haddeby
  • Heddeby
  • Sliesthorp naziv korišten u drevnim tekstovima Saksonaca i Franaka
  • Sliaswich naziv korišten u nešto novijim tekstovima Saksonaca i Franaka
Karta vikinške Danske

Povijest

Karta drevnih putova, Hedebyja i Danevirke zidina

Hedeby se prvi put spominje u franačkim kronikama opata Einharda (804.) koji je radio za Karla Velikog, no vjerojatnije je grad nastao kojih tridesetak godina ranije. God. 808. danski kralj Godfred (lat. Godofredus) uništio je rivala, slavensko trgovačko središte Rerik, te se trgovina na Baltiku seli u Hedeby, koji od tada doživljava procvat. Isti izvori navode kako je kralj Godfred također ojačao Danevirke, zemljani zid koji se pružao jugom Jutlanda. Danevirke se spajao sa kamenim zidinama Hedebyja tvoreći obrambenu barijeru preko cijelog poluotoka, od močvara na zapadu do uskog Schlei zaljeva koji je izlazio na Baltik.

Obnovljene vikinške kuće Hedebyja
Kamenje s runama (10. i 11. st.) u Vikinškom muzeju Haithabu.

Sam grad bio je okružen s tri kopnene strane (sjever, zapad i jug) zidinama i opkopima. Koncem 9. stoljeća sjeverne i južne zidine grada su napuštene i život se koncentrirao u središnjem dijelu. Kasnije je podignut 9 m visok polukružni zid koji je čuvao zapadni prilaz gradu. Na istočnoj strani grad je izlazio na krajnji dio zaljeva/kanala koji je završavao malim jezerom Haddebyer Noor.

Vikinški brod u Vikinškom muzeju Haithabu.

Taj položaj je bio izrazito povoljan jer je grad bio tek 15 km udaljen od rijeke Treene koja je bila plovna do svog ušća u Sjeverno more. Na taj način je kratkim prijevozom kolima, Baltik bio povezan sa Sjevernim Morem, a roba je mogla zaobići opasnu i dugotrajnu plovidbu oko Jutlanda. Tako je Hedeby postao trgovačko središte na ovom putu, baš kao što će to postati kasnije Lübeck u trgovačkom Hanzeatskom savezu. Zahvaljujući trgovini Hedeby je postao drugi najveći vikinški grad poslije Uppåkra na jugu Švedske[2].

Grad su opisali posjetitelji kao što je Wulfstan iz Engleske u 9. stoljeću i Ibrahim ibn Jakub (Al Tartuši) iz Al-Andalusa u 10. st. Hedby je postao biskupskim središtem 948. godine, a u 11. stoljeću Adam Bremenski navodi kako su iz njega brodovi plovili do slavenskih zemalja, Švedske, Samlanda, pa čak i do Grčke.

Godine 1050. Hedeby je opljačkao norveški kralj Harald Hardrada tijekom njegova sukoba s danskim kraljem Svenom II. Hardrada ga je napao poslavši zapaljene brodove u njegovu luku, nakon čega je grad potpuno izgorio. Dokrajčili su ga Zapadni Slaveni 1066. godine i Hedeby je potpuno napušten[3]. Kasnije je na drugoj strani Schiela osnovan grad Schleswig. Otkriven je tek u 19. stoljeću a arheološka iskapanja su započeta 1900. godine. Zahvaljujući tomu što na ovom mjestu nije ništa građeno od uništenja grada, te činjenici da je cijeli grad prekrio mulj i more, prilikom iskapanja od 1959. godine otkrivene su cijele gradske zidine i luka, gdje je otkriven i cijeli vikinški brod. Do danas je otkopano tek 5% naselja i 1% luke, ali je 2005. godine otpočela ambiciozna obnova izvornih vikinških građevina, temeljene na arheološkim nalazima.

Poveznice

Bilješke i izvori

  1. ↑ World Heritage Committee has inscribed a total of 19 sites (engl.) Pristupljeno 5. srpnja 2018.
  2. ↑ Sveriges Riksdag, Fornlämningen Uppåkra, 5. listopada 2009
  3. ↑ Nancy Marie Brown, The Far Traveler: Voyages of a Viking Woman, str. 95.
v • r • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (43)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hedeby&oldid=414592"