Čakavsko narječje

Ovaj je članak dio niza o čakavskom narječju hrvatskoga jezika
Osobine fonologija leksik morfologija
Čakavski dijalekti Sjeverozapadni dijalekti: sjevernočakavski (ekavski) buzetski (zatvoreni ekavski) Središnji dijalekti: srednjočakavski (ekavsko-ikavski) Jugoistočni dijalekti: južnočakavski (ikavski) lastovska oaza (jekavski) jugozapadni istarski (ikavski štakavski) uredi

Čakavsko narječje hrvatskoga jezika (čakavština, čakavica, čokovski, čekavski; iso639-3:ckm) - jedno od triju glavnih narječja od kojih je satkan hrvatski jezik, uz kajkavsko i štokavsko. Čakavsko narječje bilo je osnova stilizacije prvog hrvatskoga standardnoga jezika u javnoj uporabi, taj jezik zasnivao se na dijalektu vinodolskog kraja, a značajan udio imali su tzv. crkvenoslavizmi.

Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice ča, koja je nastala od arhaične zamjenice čь (ь je oznaka za poluglas). Kasnije se polugas vokalizirao i prešao u a te je nastalo ča (a javljaju se i druge kombinacije če, ca, ce, ća, će...).

Rasprostanjenost

Datoteka:Cakavski poddijalekti odlike.png

Pregled karakteristika čakavskih poddijalekata

Rasprostranjenost čakavskog narječja hrvatskog jezika krajem 20. stoljeća

Rasprostranjenost čakavskog narječja, kajkavskog narječja i zapadnoštokavskog narječja hrvatskog jezika u Hrvatskoj i BiH prije velikih migracija.

Čakavski dijalekti po grupama srodnosti.

Prema dominantnom mišljenju određenoga kruga jezikoslovaca u vrijeme turskoga nadiranja došlo je do pomicanja dijalekata prema zapadu te su na prostor čakavštine izbjegli štokavci na većemu dijelu dalmatinskog zaleđa i manjeg dijela priobalja, kao i dijelova Like, turske Hrvatske, Krbave, Korduna i Gorskog kotara, tako da se danas uglavnom prostire uz Jadransko more (od Istre do Pelješca, Senja, između Zadra i Vodica, od Vinišća do donjih Poljica), s nekoliko prekida, i na većini otoka sjeverno od Pelješca (koji je na zapadnoj polovici čakavski), u dijelu Like, Gacke, Gorskog Kotara i Istre te u Pokuplju sve do Karlovca. Prema manjinskom mišljenju čakavština se razvila iz staroslavenskoga jezika Hrvata u primorskim oazama miješanjem Hrvata s ostatcima romaniziranih starosjedilaca koji su utjecali na jezik Hrvata što je uzrokovalo nastanak čakavskog oblika hrvatskoga jezika koji je razvio prvotnu posebnu jezičnu kulturu u Hrvata. Pristaše ovoga mišljenja potkrepljuju i činjenicu da čakavštine nema u unutrašnjosti osim na posjedima krčkih knezova iz primorja, a gradišćanski Hrvati upravo su izbjegli pred Turcima s frankopanskih posjeda u današnjoj zapadnoj Bosni i Krbavi.

Izvan granica Republike Hrvatske čakavskih govora ima najviše u Austriji, manje u Mađarskoj i Slovačkoj (gradišćanskohrvatski govori). Mađarski čakavci su uglavnom grupirani u Gradišću, no postoje sela u mađarskom dijelu Baranje, sjeverno od gorja Mečeka, u kojima mjesni Hrvati govore čakavicom. Ta sela su ujedno i najistočnija mjesta gdje se govori čakavicom, a najistočnije je selo Hajmaš . Ti Hrvati su podrijetlom iz otočačkog i ogulinskog kraja. Pored Hajmaša, čakavskim narječjem Hrvati govore i u Bikali i Magoču .

U okolici Buzeta se umjesto ča upotrebljava kaj.

Božidar Finka i Milan Moguš su po sljedećih osam kriterija odlučivali o pripadnosti govora čakavštini:

1. zamjenice ča i zač;
2. stara akcentuacija (sustav tri naglaska, čuvanje praslavenskog mjesta naglaska);
3. refleks tzv. jata (ě) (ikavski, ikavsko-ekavski);
4. čakavsko t’;
5. prijelaz starohrv. ę > a iza j, č i ž;
6. prijelaz starohrv. d’ > j;
7. kondicional bin-biš-bimo, bite;
8. izostanak afrikata dž.

• Ponekad je za neki govor teško reći pripada li čakavskom narječju, štokavskom narječju ili kajkavskom narječju, zbog isprepletenosti osobina većine hrvatskih dijalekata, tako je na primjer južnočakavski dijalekt bliskiji sa zapadnoštokavskim dijalektom (bosansko-dalmatinskim) negoli su ova dva dijalekta s drugim čakavskim odnosno drugim štokavskim dijalektima. S druge strane srednjočakavski dijalekt ima veliki dio kajkavskih svojstava, osobito na prostranstvu od Ozlja do Ogulina, tako da je teško reći radi li se o kajkavskim ili čakavskim govorima, dok čakavski govori Like i Gacke imaju više štokavskih svojstava^{[nedostaje izvor]}.

Razvoj

Povijesne veze čakavskog i razvoj ostalih narječja

Čakavski se razvio iz iste osnove iz koje su se razvili kajkavsko narječje, zapadnoštokavsko narječje i slovenski dijalekti, opisane u zapadni južni slavenski jezici.
Riječ je o najzapadnijem hrvatskom narječju koje je dosta srodno s većinom zapadnoštokavskim dijalekata pogotovo pojedinim starošćakavskim dijalektima slavonski miješani dijalekt (pogotovo ikavski poddijalekt), istočnobosanski jekavski dijalekt, a dijeli i niz isoglosa sa zapadnim dijalektom, te južnim dijalektom, posebno dubrovačkim poddijalektom, koji su mu nekoć bili puno sličniji. Sjeverni dijalekti su posjeduju vezu s kajkavskim narječjem, kao i utjecaj na pojedina narječja slovenskog jezika (primorsko je dobar primjer). U kontaktima s drugim su se razvili i mnogi prijelazi poput donjesutlanskog (kajkavizirani čakavski ikavski), prigorskog (prijelazni čakavsko-kajkavski), goranski, lastovskog (jekavski čakavski, za koji postoji teza da je jekaviziran pod dubrovačkim utjecajem), jugozapadni istarski dijalekt (čakavizirani štakavski)

Rasprostranjenost čakavskog i povezanih narječja

Narječje se ukupno malo promijenilo od polaznog stanja, zbog čega se smatra arhaičnim. Na primjer, u velikom broju govora su očuvani stari naglasci:

• kratki silazni ȁ ("akut") npr. ȍko, nevȅsta, ōtȁc;
• dugi silazni â ("cirkumfleks") npr. ûši, gōstiôna, žlēbâc;
• metatonijski kratki uzlazni akut ã ("neoakut") npr. žẽnska, pozãbjēn, papãr.

(Neki od ovih simbola će se ispravno prikazati samo ako imate podešen preglednik (browser) i instalirane ispravne fontove.)

Kao što se vidi, svaki naglasak može biti na bilo kojem mjestu u riječi, a samoglasnik prije i poslije može biti dug. U mnogim dijalektima čakavskog je ovo stanje donekle promijenjeno; po naglasnome sustavu razlikuju se sljedeće skupine čakavskih govora:

1. s "klasičnim" čakavskim sustavom s tri naglaska
2. s dvonaglasnim sustavom (dva duga naglaska su svedena na jedan)
3. s četveronaglasnim sustavom nalik štokavskom
4. s četveronaglasnim štokavskim sustavom
5. u kojima se prepliću naglasne značajke 1. i 2. skupine.

Suglasnici

Stari glas t’ je očuvan, i dalje se u većini čakavskih dijalekata izgovara vrlo mekano; d’ je prešao u j: meja prema štok. međa. To se odnosi i na skupine št’ i žd’ (čak. gušćer, možjani)

Samoglasnici

Stari ə (i u skupovima əl, ər) često nije nestajao u tzv. "slabom položaju", nego je od njega nastajalo a, a negdje i e: manon prema štok. mnom; slično kao u kajkavskom (menom).

Nazalno ę je postalo e, ali u nekim situacijama (ispred j, ž, č) je prešlo u a. Od glasa ě ("jat") nastalo je i, e, ili je u različitim dijalektima čakavskog.

Adrijatizmi

Mnogi govori uz obalu dijele zajedničke promjene, koje se zovu zajednički adrijatizmi, kao što su:

• prijelaz m na kraju riječi u n: sedan, jesan;
• gubitak lj i prijelaz u j: jubav, poje;
• u jednom dijelu govora, izjednačivanje s i š, z i ž, rjeđe c i č ("cakavizam");
• pojednostavljivanje čk u šk (maška) i slično.

Osobine

Glasovi

Podrobniji članak o temi: Fonologija čakavskog narječja

Glavnina dijalekata čakavskog ima sljedeći sustav suglasnika (pisan standardnim pisanjem čakavskog, u IPA zapisu se npr. koristi x umjesto h; gdje znakovi stoje u paru, lijevi predstavlja bezvučni a desni zvučni suglasnik):

Mjesto tvorbe ►	labijalni		koronalni		dorsalni
▼ Način tvorbe	bilabijalni	labiodent.	alveolarni	postalv.	palatalni	velarni
nazali	m		n		nj
plozivi	p   b		t   d		ć *	k   g
frikativi		f	s   z	š   ž		h
afrikate			c	č *
aproksimanti		v			j
vibranti			r
lateralni aproks.			l

• Glas ć se izgovara dosta umekšano, upravo kao ť (palatalizirano t, negdje slično tj), a č je izgovorom je između č i ć u štokavskom.

Gramatika

Podrobniji članak o temi: Morfologija čakavskog narječja

Karakterističan je oblik glagola biti koji se pojavljuje u tvorbi kondicionala: bin-biš-bi-bimo-bite-bi. Pojavljuje se nastavak u 3.osobi množine -du (pensuodu, plijedu, išćedu).

U promjeni po padežima očuvani su tzv. stari nastavci u množini (npr. dat. ženan, lok. va kućah, ins. z ženami) koji se razlikuju po dijalektima. Imperfekt je uglavnom nestao, a često i aorist.

Rječnik

Podrobniji članak o temi: Leksik čakavskog narječja

U čakavskom se narječju pojavljuje velik broj arhaičnih riječi, naročito na sjeveru (leh "samo"); prisutan je i velik broj romanizama (npr. škur "taman"). Neke karakteristične riječi su ča "što", aš "jer", zač, "zašto" itd.

Dijalekti

Podjele čakavskoga narječja na dijalekte

Božidar Finka i Milan Moguš (1981.)	Willem Vermeer (1982.)	Dalibor Brozović (1988.)	Josip Lisac (2009.)	Iva Lukežić (2012.)
Kriteriji podjele: upotreba zamjenice ča odnosno ca ili samo zač odnosno zac čakavska akcentuacija koja se ogleda u: troakcenatskom sustavu i/ili starom mjestu akcenta i/ili starom akcenatskom inventaru pri pomaku siline; čakavski refleksi ě za koje je karakterističan: ikavsko-ekavski odnos po pravilu, dosljedna poraba ekavizama, ikavizama ili jekavizama; čakavski izgovor fonema (ť); prijelaz ę u a iza j, č, z; uporaba oblika bin, biš — bimo, bite pri tvorbi kondicionala; prijelaz ď u j; izostanak afrikate d͡ʒ Govori koji zadovoljavaju sve kriterije ili ne zadovoljaju samo kriterij 1. Govori koji djelomično zadovoljavaju kriterij 1., zadovoljavaju kriterij 2. i barem jedan od kriterija 4., 5. ili 6. Govori s nekom od navedenih čakavskih osobina koji ne zadovoljaju ili djelomično zadovoljavaju kriterije prve dvije skupine govora Napomena: Cilj podjele bio je dokazivanje pripadnosti govora čakavskom narječju.	Kriterij podjele: akcentuacija sjeverozapadni čakavski istarski sjevernoistarski srednjeistarski neistarski kastavski creski novljanski srednjočakavski jugoistočni čakavski Napomena: Willem Vermeer koristi terminologiju na engleskom jeziku.	Kriterij podjele: refleksi jata buzetski ili gornjomiranski jugozapadni istarski sjevernočakavski srednječakavski južnočakavski lastovski	Kriteriji podjele: akcentuacija i konsonantizam buzetski jugozapadni istarski sjevernočakavski srednjočakavski južnočakavski lastovska oaza Napomena: Podjela uvelike odgovara podjeli Dalibora Brozovića.	Kriteriji podjele: akcentuacija i refleksi jata sjevernočakavski buzetski ekavski ikavski ikavsko-ekavski srednjočakavski ikavsko-ekavski južnočakavski ikavski jugozapadni istarski

Čakavski dijalekti u RH i BiH, prema podjeli D. Brozovića

Čakavski dijalekti u Istri, prema podjeli D. Brozovića

██ sjevernočakavski

██ buzetski ili gornjomiranski

██ srednjočakavski

██ južnočakavski

██ jugozapadni istarski

S obzirom na činjenicu da se znatan broj čakavskih govora odlikuje starinom i drugim značajkama, čakavsko narječje je privlačilo i hrvatske i strane dijalektologe tako da su mnogi govori dobro proučeni i iscrpno opisani: Grobnik, Hvar, Brač, Bakar, Trsat i drugi. Izrađeni su rječnici pojedinih čakavskih govora Trogir, Sali, Labin, Duga Resa, Karlovac i drugi). Čakavsko jezično blago donose mnogi stariji hrvatski leksikografi: Faust Vrančić (Dikcionar, Mletci, 1595.), Bartol Kašić (u rukopisnom hrvatsko-talijanskom rječniku; objavljen 1990.), Ivan Belostenec (Gazofilacij; postumno: Zagreb, 1740), Ivan Tanzlinger Zanotti (rukopisni Dizionario, 1679. i druge), Josip Jurin (rukopisni Calepinus trium linguarum, 2. pol. 18. stoljeća).

Čakavski poddijalekti u RH i BiH, prema podjeli J. Lisca (jugozapadni istarski je podijeljen po starijoj podjeli)

Kombinacijom naglasnih i fonoloških kriterija, Dalibor Brozović je podijelio čakavsko narječje na šest dijalekata:

naziv	odraz jata	rasprostranjenost
buzetski ili gornjomiranski	zatvoreno e (ẹ)	sjeverna Istra oko Buzeta
jugozapadni istarski	ikavski	zapadna Istra
sjevernočakavski	ekavski, ekavsko-ikavski	sjeveroistočna Istra, Kastavština, okolica Rijeke, Cres
srednjočakavski	ikavsko-ekavski	Dugi otok, Kornati, Lošinj, Krk, Pag, Ogulin, Brinje, Otočac, Duga Resa, područje od Muna u sjevernoj Istri do Obrova u Sloveniji, dio središnje Istre
južnočakavski	ikavski	Korčula, Pelješac, Brač, Hvar, Vis, Šolta, sjeverozapadna Istra
lastovski	jekavski	Lastovo

Willem Vermeer je podijelio čakavski na osnovi naglasaka na tri skupine:

1. sjeverozapadni čakavski (odgovara sjevernočakavskom, buzetskom i dijelu srednjočakavskog)
2. središnji čakavski (obuhvaća najveći dio Brozovićevog srednjočakavskog)
3. jugoistočni čakavski (odgovara južnočakavskom, jugozapadnom istarskom i lastovskom)

Neki znanstvenici smatraju da je jugozapadni istarski miješani čakavsko-štokavski dijalekt ili da pripada štokavskom.

Buzetski

Podrobniji članak o temi: Buzetski dijalekt

Ovaj dijalekt se prostire u sjevernom dijelu Istre. Osnovne odlike koje ga razdvajaju od ostatka čakavskih dijelekata su u razvoju suglasnika:

• ě > ẹ (zatvoreno e);
• e, ę > otv. e; (kao u kajkavskom);
• u > ü;
• slogotvorno l > u;
• ǫ > a.

Dijalekt predstavlja prijelaz prema slovenskim i kajkavskim dijalektima. Neki ga smatraju dijelom kajkavskog, a u prošlosti ga je npr. Fran Ramovš smatrao rubnim slovenskim dijalektom.

Jugozapadni istarski

Podrobniji članak o temi: Jugozapadni istarski dijalekt

Prostire se u zapadnom dijelu Istre južno od Mirne, dijalekt je nasao od naseljenika s istoka dalmatinske Zagore istočno od Cetine i juga zapadne Hercegovine, koji su govorili južnočakavskim ili prijelaznim štokavsko-čakavskim govorom. Lisac pretpostavlja da su njegovi govornici u prošlosti pripadali cetinsko-biokovskom bijalektu i južnom poddijalektu zapadno humskog dijalekta (okolica Ljubuškog).

Sjevernočakavski

Podrobniji članak o temi: Sjevernočakavski dijalekt

Govori se u istočnoj Istri, okolici Žminja i Pazina, u Primorju do Grobnik (Grobnišćina) i Bakra, na Cresu i sjevernom Lošinju. Osnovna odlika ovog dijalekta je prijelaz jata ě > e.

Srednjočakavski

Podrobniji članak o temi: Srednjočakavski dijalekt

U ovom dijalektu jat je postao u e ili i, po sljedećim pravilima (tzv. pravilo Meyera i Jakubinskoga):

• ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) ako iza njih slijede stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, prelazi u e (leto, koleno, mera)
• u svim drugim slučajevima, prelazi u i (dica, vrime, rika, brig).

Južnočakavski

Podrobniji članak o temi: Južnočakavski dijalekt

Osnovna odlika ovog dijalekta je prijelaz jata ě > i; s tim se naslanja na susjedne štokavske dijalekte.

Lastovski

Podrobniji članak o temi: Lastovski dijalekt

Ovaj dijalekt je prijelaz prema štokavskim (i)jekavskim dijalektima.

Književnost

Hrvatski dijalekti u RH i BiH

Početci hrvatske pismenosti vezani su za čakavštinu kojom su napisana mnoga djela rane (srednjovjekovne) hrvatske pismenosti i književnosti: natpisi i ploče (Valunska ploča, Bašćanska ploča, Plominski natpis), pravna djela (Istarski razvod), lekcionari (Zadarski lekcionar, Bernardinov lekcionar), zbornici (Kolunićev zbornik, dijelom Petrinićev zbornik). Od 15. stoljeća na čakavskom književnom jeziku stvarali su mnogi hrvatski književnici (Marko Marulić, Petar Hektorović, Hanibal Lucić, Mikša Pelegrinović, Petar Zoranić, Juraj Baraković, Brne Karnarutić i drugi). Osim u Gradišću, književnost na čakavskom, dijelom i pod utjecajem štokavštine, do polovice 18. stoljeća uglavnom zamire. U 20. stoljeću razvila se bogata čakavska dijalektalna književnost, napose pjesništvo (Vladimir Nazor, Drago Gervais, Mate Balota, Jure Franičević-Pločar, Marin Franičević, Zvane Črnja, Šime Vučetić, Drago Ivanišević, Milorad Stojević, Tin Kolumbić i drugi).

Vidi još

U Wikipediji

• hrvatski jezik
• kajkavsko narječje
• zapadnoštokavsko narječje
• štokavsko narječje
• južnoslavenski jezici
• slavenski jezici
• indoeuropski jezici

Literatura

• Lončarić, Mijo. Fonološke osobitosti hrvatskih narječja // Hrvatski jezik I, Udžbenik za I. razred gimnazije / Bičanić, Ante (ur.).

Zagreb : Profil International d.o.o., 2003.. Str. 109-118. Lončarić, Mijo i dr.Hrvatski jezik. Opole : Uniwersytet Opolski, Instytut Filologii Polskiej, 1998.Puni text rada: 43435.Hrvatski_jezik.jpg (tekst priložen 17. Sij. 2019. u 04:51 sati)

• V.Barac Grum i dr.: Hrvatski jezični atlas : Fonološki opisi. Sv. 1 : Čakavsko narječje : Fonološki opisi govora obuhvaćenih Hrvatskim jezičnim atlasom. // Hrvatski jezični atlas. (2007) (prihvaćeno za objavljivanje; opisi kvarnerskih punktova objavljeni su u HDZ 19 /2015/).

Vanjske poveznice

• Dictionary of Istrian dialects
• Grobnički govor 20. stoljeća - gramatika i rječnik - http://www.grobnik-katedra.hr

Primjeri čakavskog narječja:

• Žena Glava moje matere - Sviličić, web stranica (čakavica s otoka Visa)
• Tin Kolumbić: Moj harvoski, Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, sv.55 br.2 travanj 2008. (čakavica s otoka Hvara)
• Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine/nakladništvo - http://www.grobnik-katedra.hr
• Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine/Festival Grobnička skala - http://www.grobnik-katedra.hr

Pogledajte rječničku natuknicu Kategorija:Čakavština u Wječniku, slobodnom rječniku.