██ Zapadnoslavenski jezici češki, slovački, poljski, lužičkosrpski, polapski, kašupski
██ Istočnoslavenski jezici ruski, bjeloruski, ukrajinski, rusinski
██ Južnoslavenski jezici slovenski, hrvatski, srpski, bošnjački, crnogorski, makedonski, bugarski
Slavenski jezici (privatni kod: slav) su podskupina Indoeuropskih jezika. Obuhvaćaju 18 živih i izumrlih jezika koji čine tri osnovne grane, istočnu, zapadnu i južnu.[1]
Ishodište današnjih slavenskih jezika je praslavenski jezik, odnosno stariji rekonstruirani baltoslavenski jezik. U indoeuropske jezike spadaju nadalje sa armenskim jezikom, indoiranski jezicima, germanskim jezicima, anatolijskim jezicima ili luvo-hetitskim jezicima †, italskim jezicima, romanskim jezicima, ilirskim jezicima, keltskim jezicima, helenskim jezicima i toharskim jezicima †.
Podjela slavenskih jezika
Kosim su slovima izdvojeni nazivi koji se više ne koriste ili se ne priznaju od značajnog broja govornika.[nedostaje izvor]
Zapadnoslavenski jezici
Skupina ima 7 živih jezika, dva izumrla i jedan mikrojezik.
- a. češko-slovačka jezična skupina (3)
- a1. češki jezik [ces] 9.490.840.
- a2. moravski jezik - nepriznat jezik u Češkoj
- a3. slovački jezik [slk] 5.019.950.
- a4. knaanski jezik [czk] - izumrli židovsko-slavenski jezik †
- b. lužičkosrpski jezici (2)
- b1. gornjolužičkosrpski jezik [hsb] 18.240.
- b2. donjolužičkosrpski jezik [dsb] 7240.
- c. lehitski ili lehički (4)
- c1. polapski jezik [pox] †
- c2. kašupski jezik [csb] 3.000
- dijalekti: slovinački dijalekt - izumro početkom 20. st.
- c3. poljski jezik [pol] 39.990.670.
- c4. šleski jezik [szl] 60.000 (2002 census).
Drugi govor:
Istočnoslavenski jezici
4 priznata jezika:
- a1. bjeloruski jezik [bel] 8.618.630 govornika
- a2. rusinski jezik [rue] 623.960 govornika
- a3. ruski jezik [rus] 143.553.950 govornika
- a4. ukrajinski jezik [ukr] 37.029.730 govornika
Drugi govori:
- suržik - međujezik u Ukrajini
- trasjanka - međujezik u Bjelorusiji
- sibirski jezik - umjetni jezik, inačica ruskoga
Južnoslavenski jezici
 |
Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta! |
Osam jezika, oko devetoga, slavomoliškoga, izvori se razlikuju.
- Zapadni
- a1. crnogorski jezik [cnr] 232.600 govornika
- a2. bošnjački jezik [bos] 2.203.800 govornika
- a3. hrvatski jezik [hrv] 5.546.590 govornika
- a3.1 čakavski[3] [ckm]
- a3.2 kajkavski[4]
- a3.2.1 kajkavski književni jezik [kjv]
- a3.3. gradišćanskohrvatski
- a3.4. moliški hrvatski[5]
- a4. moliški hrvatski [svm]
- a5. slovenski jezik [slv] 1.909.050 govornika
- a6. srpski jezik [srp] 7.020.550 govornika
- Istočni
- b1. bugarski jezik [bul] 9.097.220 govornika
- b2. makedonski jezik [mkd] 2.113.170 govornika (nepriznat u Grčkoj i Bugarskoj)
- b3. starocrkvenoslavenski [chu] †
- Ostali govori i jezici
- banatskobugarski jezik - jezik katoličkih Bugara u Rumunjskoj i Srbiji
- crkvenoslavenski jezik - jezik u uporabi samo u bogoslužju
- prekomurski jezik - nepriznat u Sloveniji, ali je književni jezik u časopisima i mediji
- slavenosrpski jezik - jezik u uporabi samo u bogoslužju
- goranski jezik (?)
|
Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta! |
- Politički projekt nasilnog spajanja jezika, kao međukorak utapanja hrvatskog u srpski jezik:
- a1. srpsko-hrvatski jezik† koji doista nije ostvaren nikada kao jedan standardni jezik jer su bez obzira na sve nasilne pokušaje unifikacije opstali standardni jezici: hrvatski jezik i srpski jezik, čak i sam kontroverzni naziv jezika u bivšoj SFRJ nikada nije prihvaćen premda se rabio u ustavima pojedinih socijalističkih republika. Od 1. rujna 2008. godine svijet je prihvatio realnost i konačno je prestao postojati kôd i ime za taj neostvareni i nepoželjni hibrid te od tada više ne postoji u međunarodnoj razredbi. Još se ponegdje spominje jedino kao naziv za "srednjojužnoslavensku" skupinu jezika.
Umjetni slavenski jezici
Kreolski slavenski jezici
Wikipedije na slavenskim jezicima
 |
Ovaj članak ili dio članka sadrži zastarjele podatke. (Rasprava) Nadopunite članak novijim podacima i uklonite ovaj predložak. |
(složene po broju članaka, stanje 2. veljače 2011.)
- pl - poljska
- ru - ruska
- uk - ukrajinska
- cs - češka
- sr - srpska
- sk - slovačka
- bg - bugarska
- sl - slovenska
- hr - hrvatska
- mk - makedonska
- sh - t.zv. srpskohrvatska
- be-x-old - bjeloruska (pisana taraškevicom)
- bs - bošnjačka
- be - bjeloruska
- hsb - gornjolužička
- csb - kašupska
- szl - šleska
- rue - rusinska
- dsb - donjolužička
- cu - staroslavenska
U fazi "inkubatora" su:
- ru-lat - ruski latinicom
- ru-old - ruski po pravopisnoj reformi od 1918.
- sr-zlatb - srpski zlatiborski ("užička")
- surzh - suržik
- sla - slavenoruska (starobjeloruska)
Zatvorene Wikipedije:
- ru-sib - rusko-sibirska
Izvori
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
„U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.”(Škiljan, 1994., 25.)
- ↑ Langston, Keith, “Čakavian”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18. kolovoza 2020. <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_032011> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
- ↑ Mužek, Matija, “Kajkavian”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18 August 2020 <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_032060> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
- ↑ Breu, Walter, “Molise Slavic”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18 August 2020 <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_034736> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.