Petar Hektorović (Hvar, 1487. - Hvar, 13. ožujka 1572.), hrvatski renesansni pjesnik i erudit.
Odlikovao se i glazbenim i graditeljskim znanjem, pa je ostavio više notnih zapisa bugaršćica i lirskih pjesama koje su mu pjevali hvarski ribari, a svoj glasoviti ljetnikovac Tvrdalj u Starome Gradu, danas jedinstveni spomenik kulture, sam je i projektirao i gradio po načelu potpune funkcionalnosti svake i najmanje arhitektonske pojedinosti.
Njegovo Ribanje i ribarsko prigovaranje (Mletci, 1568.), vrsno je pjesničko djelo, ribarska ekloga, putopis, dokumentarna reportaža, refleksivnodidaktični spjev, a ujedno i pjesnička poslanica Jeronimu Bartučeviću, sve to u isti mah - ono je i djelo koje upućuje na povijesnu i neraskidivu svezu između hrvatskog usmenog i umjetnog pjesničkog stvaranja.[1] Dvije bugarštice i dvije folklorne pjesme, što ih je Hektorović unio u svoje djelo, potvrđuju da su ta dva stvaralačka tijeka uvelike izvorna i jedinstvena.
U jednom je svojem zapisu ostavio svjedočenje o seobama Hrvata na talijanske obale, Hrvata čiji su potomci današnji Hrvati iz Molisea.[2]
Izvori
- ↑ http://www.jstor.org/stable/2857180
- ↑ Ivo Marinović, Antonio Sammartino, Baldo Šutić: Korijeni - Hrvati Biokovlja i Donje Neretve u Italiji/Radici - Croati del Biokovo e della Bassa Narenta in Italia, uvod
"... e al loro esodo di cinque secoli addietro "sull'altra parte del mare". Il viaggio per il quale lo scrittore croato Hektorović disse "... da un lato le acque, dall'altro soffiano venti; da un altro ancora la potestà turca...", condusse a una meta senza ritorno, facendoci percepire come dentro di sé avvertiva tutta l'incertezza che lo attendeva in quei nuovi luoghi."
|