Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bikala

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Zračni snimak dvorca obitelji Puchner u Bikali.

Bikal [1]. (mađ. Bikala, nje. Wickerl) je selo u središnjoj južnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 17,03 km četvorna.

Zemljopisni položaj

Nalazi se na 46° 20' sjeverne zemljopisne širine i 18° 17' istočne zemljopisne dužine, sjeverozapadno od Mečeka. Magoč je 2 km sjeverozapadno, Hajmaš je 2,5 km sjeverno, Egyházaskozár je pola kilometra istočno, Maroca je 3 km jugoistočno. Južno su 3,5 km udaljeni Kubin i Slatnik. Alsómocsolád je 2 km jugozapadno. Bikala je sa svih strana okružena jezercima.

Upravna organizacija

Upravno pripada Šaškoj mikroregiji u Baranjskoj županiji. Poštanski broj je 7346.

Povijest

Povijesni dokumenti prvi put spominju Bikalu 1325. pod imenom Villa Bykol.

Naselje je pripadalo obitelji Szente-Mágócs.

Za razliku od brojnih naselja u Ugarskoj koja su pala pod Tursko Carstvo, Bikala nije opustjela za turske vlasti. Porezni popisi od 1554.-1556. te 1586. bilježe 16 kuća.

1696. je zabilježeno 5 obitelji koje su stanovale u Bikali.

U iseljeničkom valu iz 1715. je dio Hrvata iz ogulinskog i otočačkog kraja je odselio u ove krajeve, a konačno su se 1720.-ih doselili u sela Bikalu (kao i mađarske obitelji ), Magoč i Hajmaš. Vremenom su svi ti Hrvati pomađareni, ali su sve vrijeme zadržali čakavske osobine svog govora, uz neke usput poprimljene štokavske i kajkavske elemente u govoru [2][3][4].

Krajem 18. stoljeća se u Bikalu doseljavaju evangelisti Nijemci.

1830. je selo posjed kraljevske komore. U to vrijeme je u selu živio 521 Hrvat i 540 Nijemaca.

Kulturne znamenitosti

Stanovništvo

Bikala ima 876 stanovnika (2001.). Mađari su većina. Nijemaca, koji u selu imaju manjinsku samoupravu je nešto iznad 11%. 57% je rimokatolika, luterana je skoro 15%. Bikala je nekad imala i značajni broj Hrvata.

Izvori

  1. Folia onomastica croatica 14/2005. Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj,
    1. Preusmjeri Predložak:PDF
  2. Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić: Govor Hrvata u Mađarskoj koji su podrijetlom iz ogulinskoga kraja
  3. Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić-Vranković: Govor Hajmaša u Mađarskoj
  4. Modruš br.1/2004. (Arhivirano 23. studenoga 2011.) Sanja Vulić: Modruški govor u okviru govora s čakavskom osnovicom u kontinentalnoj Hrvatskoj

Unutarnje poveznice

Vanjske poveznice