Toggle search
Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Povijesno središte Makaa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Inačica 287139 od 3. studeni 2021. u 03:19 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Povijesno središte Makaa (kineski: 澳門歷史城區, portugalski: O Centro Histórico de Macau) je skupina od preko dvadeset lokaliteta koji svjedoče o jedinstvenoj asimilaciji i koegzistenciji kineske i portugalske kulture u gradu Makau (Kina), bivšoj portugalskoj koloniji. Zbog toga su oni upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2005. godine jer

„njegove povijesne ulice, stambene, vjerske i javno-društvene zgrade svjedoče o jedinstvenim estetskim, kulturnim, arhitektonskim i tehnološkim utjecajima s istoka i zapada", i " ... predstavljaju najdugotrajnije svjedočanstvo dodira Kine sa zapadom kroz živu međunarodnu trgovinu[1]”

.

Odlike

Ime "Makao" je dobio po hramu Ma-Kwok iz 14. stoljeća, koje je dao ime cijelom zaljevu, Ma-Ka Gao. Tada je on bio tek jedno od mnogih ribarskih mjesta u zaljevu koje su 1513. godine Portugalci obogatili slavnom Kantonskom tržnicom. Od 1557. godine je postao prvim i najdugotrajnijim europskim naseljem u istočnoj Aziji.

U njegovom središtu se nalazi prva urbana ulica, Rua Direita, koja povezuje drevnu kinesku luke na jugu s kršćanskim gradom na sjeveru. Trg Barra, na kojemu se nalazi hram A-Ma (15. st.) je primjer kineske kulture inspirirane konfucijanizmom, taoizmom, budizmom i lokalnim narodnim vjerovanjima. Sam hram se posebno koristi za Kineskog proljetnog festivala, a sastoji se od ulaznog paviljona, slavoluka, molitvene dvorane, Dvorane dobročinstva, Dvorane Guanyin i budističkog paviljona. Sjeverno od njega nalaze se neoklasicističke Maurske barake (1874.) sa širokim verandama na granitnim platformama, u kojima su boravili policajci regrutirani iz Goe.

Trg Lilau je najstariji trg stambene četvrti Portugalaca, a na njemu se nalazi slavna Mandarinska kuća koja je pripadala slavnom kineskom književniku. Trg sv. Augustina su osnovali Augustinci iz Španjolske 1591. godine i još uvijek je središte istočne katoličke crkve. Barokno Sjemenište sv. Josipa je bio središte misionarstva u Kini, Japana i okolice. Kazalište Don Pedra V. (1860.), naoklasicistička građevina od opeke, je prvo zapadnjačko kazalište u Kini.

Trg Leal Senado je glavni javni trg na kojem se nalazi Leal senat, dvokatna neoklasicistička građevina. U blizini je i Katedralni trg s Katedralom (obnovljena 1850.) i sjedištem Biskupije Makaa. Dalje prema sjeveru je Trg sv. Dominika s Dominikanskom crkvom (1587.), starim Kineskim bazarom i Sam Kai Vui Kun hramom, što svjedoči o snažnoj vjerskoj toleranciji u gradu. Na Trgu družbe Isusove nalaze se "Ruševine sv. Petra", ostaci Gospine crkve (Madre Dei) i Na Tcha hram.

Ostaci gradskih zidina (1569.), građenih od chunamboa (lokalni materijal od gline, pijeska, rižine slame, kamenja i školjaka kamenica, u više slojeva) nalazi se zapadno od brda Huma na kojemu se nalazi Utvrda. Ona je građena za obranu od napada s mora. U njezinoj blizini su vrtovi Camões i Crkva sv. Antuna, staro sjedište Britanske istočne prekomorske kompanije i protestantsko groblje mnogih važnih osoba.

Odvojeno područje starog grada je Utvrda Guia na istoimenom brdu, s Guia kapelom (1622.) svjetionikom (1885.) koji je najstariji svjetionik na Kineskom moru.

  • Ruševine sv. Petra (Ruinas de Sao Paulo)
    Ruševine sv. Petra (Ruinas de Sao Paulo)
  • Crkva sv. Augustina
    Crkva sv. Augustina
  • A-Ma hram
    A-Ma hram
  • Na Cha hram
    Na Cha hram
  • Sveti dom milosti (Santa Casa da Misericórdia)
    Sveti dom milosti (Santa Casa da Misericórdia)

Izvori

  1. ↑ Povijesno središte Macaa na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 10. rujna 2011.
v • r • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Povijesno_središte_Makaa&oldid=287139"